One of the kind

 Dao si mi dodir plamena

Vršcima prstiju takao mi dlanove

Dopustio tišini da mi pokaže nepoznato lice

I kao da ponovo učim hodati i govoriti

Pokazao mi kako zvuči voljeti

Kroz otvorena vrata svog  svijeta 

pružio mi  obje ruke

I darovao  iskorak u vjeru

Kako si me pronašao i  prepoznao

Pažljivo zatvorena soba ogledala

Kojoj nitko nije remetio mir 

Jedini od vrste

Koji ne pamtiš svoje snove 

Obilježen i progonjen nemirom  

U kojem snu si me vidio

Kako si me pronašao i pozvao

Kroz tkanje vremena svih mogućih sada   

I još ne  znam prepoznati nit   

Jesam li to tebe čekala 

Dok sam zatvorena promatrala

Dok sam sve svoje sile držala 

Kao štit od mjesečine i plamena

Jedini od vrste

Vratit ću ti  otete ključeve tvoje duše 

Jer si me pronašao i pozvao

Kroz tkanje vremena svih mogućih sada 

Pronaći ću za tebe mir

   “Copyright © 2003 A. Roosa”

Kad sve stane

A što ako jednom nađem trenutak prepolovljen
I zastanem izmedu
Širom otvorim oči da zaboravim strah od nepostojanja
zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

Treba mi samo osjet pod dlanovima
Nešto što može dati sidro na tragu promjene
Treba mi veza sa ovim SAD i ovim OVDJE
Jer kako ću ostaviti znak ako toga ne bude.

Kad se vrtnja okonča u središtu
Na pramenju plavičastog svjetla ponijet će me val
I kao srebrna iskra zvijezde padalice
Uronit ću u taj zvuk kristala što teče…

Treba mi samo osjet u toplini polusna
Nešto što može otvoriti vrata promjene
Kad jednom položim tijelo na rub stvarnosti
Zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

“Copyright © 2003 A. Roosa”