I have a Dream …

Kolovoz 6, 2008

Od petka praznujemo.

“Mrak ne može protjerati mrak; to može učiniti samo svjetlo. Mržnja ne može protjerati mržnju; to može učiniti samo ljubav.”

Dan Martina Luther Kinga – slavi se svaki treci ponedjeljak u sijecnju.
Svi naravno znamo tko je bio ovaj velikan poznat po svojoj neumornoj borbi za gradanska prava i vizionarstvu, covjek koji je sanjao o jednom boljem i pravednijem svijetu za sve, bez obzira na razlicitosti i svijet bez nasilja. Dr. Martin Luther King Jr. ubraja se među najvaznije leadere 20. stoljeca. Svoju uspješnu nenasilnu borbu protiv diskriminacije crnaca u Sjedinjenim Američkim Državama vodio je inspiriran Gandhijevim mislima i metodama. 1964. godine je dobio Nobelovu nagradu za mir. On je kao i Gandhi bio žrtva atentata. Njegovi govori ušli su u povijest ne samo američkog Pokreta za ravnopravnost građana, nego i u povijest retorike.
Jedan od meni njegovih najvaznijih i najpotresnijih govora:

Dr. Martin Luther King Jr.
“I Have a Dream”

Govor održan povodom Marša na Washington 28. kolovoza 1963. pred 250.000 ljudi na Lincoln Memorialu,

Radujem se što danas zajedno s vama sudjelujem u jednom događaju koji će u povijesti naše nacije biti zabilježen kao najveća demonstracija za slobodu.
Prije sto godina jedan veliki Amerikanac, u čijoj sjeni danas simbolično stojimo, potpisao je proklamaciju o emancipaciji. On je nakon dugih godina zatočeništva došao kao svjetlo dana.
Ali sto godina kasnije crnci još nisu slobodni. Sto godina kasnije crnci su još uvijek sputani lancima rasne podjele i lancima diskriminacije. Sto godina kasnije crnci još kaskaju na margini društva i u vlastitoj su zemlji u egzilu.
Zbog toga smo mi danas i došli ovdje, da pokažemo dramatiku situacije koja je štetna za sve nas. U određenom smislu mi smo došli u glavni grad naše države da unovčimo jedan ček. Kad su arhitekti naše Republike potpisali Ustav i Objavu nezavisnosti, zapravo su potpisali priznanicu koju mi trebamo unovčiti, a to je ravnopravnost svih Amerikanaca. Ta priznanica sadrži obećanje da je svim ljudima – da svima, crncima jednako kao i bijelcima – zajamceno neotuđivo pravo na život, slobodu i sreću.
Danas je jasno da Amerika nije odgovorila na ono što stoji u ovoj priznanici, barem što se tiče crnaca. Umjesto da ispuni sveto obećanje, Amerika je crncima dala ček na kojem piše: “bez pokrića”. Ali mi ne želimo vjerovati da je ova banka pravednosti bankrotirala. Ne želimo vjerovati da nema dovoljno novca u velikim sefovima mogućnosti ove zemlje.
Tako smo se ovdje okupili da unovčimo taj ček koji će nam dati pravo na zahtjev bogatstva slobode i sigurnosti. Ovdje smo došili i kako bismo Ameriku podsjetili na neizbježno SADA. Sada je vrijeme u kojem si nitko ne može dopustiti “razdoblje u kojem bi se strasti trebale stišati” ili pokušati sredstvima umirivanja usporiti proces koji kreće korak po korak prema naprijed. Sada je vrijeme da obećanja demokracije postanu stvarnost. Sada je vrijeme da se izađe iz mračne doline rasne podjele i da se krene svijetlim putem pravednosti za sve rase. Sada je vrijeme da se naša nacija iz tapkanja rasističke podjele izdigne i učvrsti u bratstvu svih rasa. Sada je vrijeme da se dopusti da pravednost postane stvarnost za svu Božju djecu. Za ovu bi naciju bilo užasno kad ne bi spoznala hitnost trenutnog položaja. Ovo vruće ljeto opravdanog nezadovoljstva crnaca neće doći kraju prije nego počne živuća jesen slobode i pravednosti.
1963. nije kraj nego početak. Za one koji se nadaju da su crnci sada zadovoljni, nakon što je puštena para, uslijedit će loše osvještenje kada se nacija nastavi i dalje ponašati kao i do sada.
Neće biti ni mira ni odmora u Americi dok crncima ne budu dostupna osnovna građanska prava. Oluje ustanka i dalje će uzdrmavati tvrđave naše nacije dok ne dođe svijetli dan pravednosti.
I to moram reći svom narodu, dok stoji na pragu vrata koja vode u palaču pravde: dok pokušavamo ostvariti i dobiti svoja prava, ne smijemo nikako biti nepravedni prema drugima.
Ne dopustimo sebi da pijemo iz pehara gorčine i mržnje kako bismo utažili žeđ za slobodom. Svoju borbu stalno moramo voditi dostojanstveno i disciplinirano. Ne smijemo dopustiti da naš stvaralački protest potone u fizičkoj sili. Uvijek se iznova moramo dizati u one izvrsne visine na kojima se fizičkoj sili možemo suprotstaviti snagom svoje duše.
Predivni novi borilački duh koji je obuhvatio sve crnce ne smije nas odvesti do toga da na bilo koji način ne poštujemo bijelce. Jer mnoga naša bijela braća – a to dokazuje i njihova prisutnost danas ovdje – došli su do zaključka da je njihova budućnost neodvojivo povezana s našom. Došli su do zaključka da se njihova sloboda ne može odvojiti od naše slobode. A ni mi ne možemo marširati sami.
I kada marširamo, moramo se obvezati da ćemo i dalje nastaviti marširati. Ne možemo se okrenuti i vratiti. Postoje ljudi koji pitaju one koji za sebe zahtijevaju građanska prava: “Kad ćete konačno biti zadovoljni?” Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god su crnci žrtve užasne brutalnosti policije.
Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god naša umorna tijela nakon dugog putovanja ne mogu naći smještaja u seoskim motelima ili u gradskim hotelima. Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god se sloboda kretanja crnaca sastoji u tome da iz jednog malog getoa smiju prijeći u veći.
Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god je našoj djeci oduzeta sloboda i dostojanstvo natpisom na kojem stoji “Samo za bijelce”. Nikako ne možemo biti zadovoljni dok god crnac u Mississippiju nema pravo birati, a crnac u New Yorku nema nikoga tko bi za njega glasovao. Ne, nećemo biti zadovoljni sve dok pravo ne prožubori kao voda, a pravednost ne zahuči kao jaka struja.
Ja dobro znam da su neki od vas ovamo došli zbog velike tuge. Neki od vas su došli izravno iz zatvorskih ćelija. Neki su došli iz podrucja u kojima ste zbog svog zahtjeva za slobodom i pravdenošću predmet policijskih istraga i brutalnosti. Vi ste predstavnici stvaralačke patnje. Radite to tako i dalje i vjerujete u to da nezaslužena patnja ima kvalitetu razrješenja.
Idite natrag u Mississippi, idite natrag u Georgiju, idite natrag u Louisianu, idite natrag u getoe velikih gradova na sjeveru sa spoznajom da sadašnja situacija može biti promijenjena. Ne dopustite da padnemo u dolinu očajanja.
Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoc poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: “Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima”.
Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom.
Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karaktreom zasluže. Imam danas jedan san…
Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom s čijih usana su silazile riječi kao “intervencija” i “anuliranje rasne integracija”…, da će točno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama. Imam san da će se jednoga dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna izglačati. I dobrota Gospodara bit će svima vidljiva i svatko će je spoznati.
To je naša nada. S ovim uvjerenjem vratit ću se natrag na jug.
S ovim uvjerenjem bit ću sposoban od brijega očajanja načiniti kamen nadanja. S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni neskladnosti naše nacije pretvoriti u zvukove predivne simfonije.
S ovom spoznajom bit cemo sposobni zajedno raditi, zajedno se moliti, zajedno se boriti, zajedno ici u zatvor, zajedno ustajati za slobodu, ss spoznajom da ćemo jednoga dana biti slobodni. A to će biti dan kad sva Božja djeca u ovoj zemlji ovoj pjesmi budu mogla dati novo značenje: “Moja zemljo, o tebi, tebi zemljo slobode ja pjevam. Zemljo, gdje su moji očevi umirali, ponosu nacije, dopusti slobodi da siđe sa svih bregova.” Ako Amerika treba postati velika nacija, onda ovo mora biti istina.
Tako dopusti slobodi da dođe sa silnih visina New Hampshira. Dopusti joj da dođe s moćnih bregova New Yorka, dopusti slobodi da dođe iz Pennsylvanije. Dopusti joj da dođe sa snjegom pokrivenih Rocky Mountains iz Colorada. Dopusti joj da dođe iz Californije. Ali ne samo to, dopusti joj da dođe s Georgias Stone Montaina. Dopusti joj da dođe iz Tennesees Lookout Mountaina. Dopusti joj da dođe sa svakog brežuljka Mississippija, dopusti joj da dođe sa svake uzvisine.
Kad joj dopustimo da dođe, kad joj dopustimo da prođe kroz svaki grad i gradić, tada ćemo ubrzati dolazak dana na kojem će sva djeca Božja – crni i bijeli ljudi, židovi i pogani, protestanti i katolici – jedni drugima pružiti ruke i moći pjevati stare crnačke duhovne pjesme: “Konačno slobodan! Konačno slobodan! Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!”

Evo, malo povijesti, nadam se da nije bilo previse …
Izvor :za one koje zanima vise

U meduvremenu lice Amerike se promijenilo, mnoge stvari su bastina i nasljede upravo Sna ovog velikog covjeka .

To je ujedno bio i jedan dobar neradan dan koji se fino moze spojiti sa skracenim petkom. Usput receno, jucer nam je to bas dobro palo jer je nama dvadeset i prvi sijecnja godisnjica braka :kiss:, u petak smo sve odradili oko kuce, u subotu i nedjelju lunjali, obisli Garrison Hanau i Garrison Darmstat koji se pomalo gasi i prazni, putovali jos ponegdje o cemu ce biti rijeci u nekom od iducih postova, u ponedjeljak opet kupovali ( luda snizenja kud god krenete, Escada, Hugo Boss i Mexx u bescjenje od-do, Armani odijelo za mene snizeno sa 700 eura na pisljivih 400 – ALI – nismo se razularili, samo smo se malo pocastili uzajamno kao poklon za godisnjicu :cerek:i otisli na rucak ).

U predvecerje blagdana, jucer uvece bili smo proveli pola sata gdje drugdje nego u veseraju :rofl:, ja ne bih bila ja da ne raskrcim sto se nakupilo od petka.
Mi i troje ljudi, ostalo pustinja, svi praznuju.
Gospoda koja cisti veseraj – sitna latino zenica u kasnim cetrdesetima, ponekad je susretnemo jer dolazimo u neka divlja vremena, a ona cisti i pere kad ima manje ljudi koji koriste launderette. S njom je uvijek njen sin -desetogodisnji mali mrsavi djecarac koji joj pomaze. Meni je to pomalo tuzno gledati, nisam navikla vidjeti da djeca tako rade. To joj je dopunski posao, samohrana je majka i jos je u Njemackoj samo zbog starijeg sina koji je u vojsci, a stacioniran je tu.
Treca osoba – mladi vojnik, gotovo dijete, nema mu vise od devetnaest. Raspricao se s Gazdom sto na sat. Sjedi na jednom od stolova okruzen hrpom svega i svacega i cisti neke ruzne fleke s gomile uniformi. Riba ih nekim posebnim sredstvom za ciscenje fleka i to je po njegovoj prici dugotrajna rabota jer se te fleke ne daju. On je na dnu prehrambene ljestvice, mali od palube kojem guraju sve najgore poslove. Prica bez kraja i konca i djeluje pomalo zbunjeno. Ali prica. Obraca mi se s M’aam. Ove fleke cisti u svoje private slobodno vrijeme. Jer mu uvijek uvale previse i ne stigne to obaviti za vrijeme radnog vremena. Placa nije velika, raditi se mora. Nada se uspjeti zaraditi za neko skolovanje. Jednom.

Za sad toliko :sretan:

Ostajte u dobru


Kako prevariti vrijeme+prozor u neki drugi svijet

Kolovoz 6, 2008

Dobro bi bilo izvuci odnekud jos barem sat-dva dnevno …

Ovih dana smo bili u poprilicnoj jurnjavi, sto poslovno sto private.

Gazda je srecom strpljivo celjade i imun na sve usputne stresove, moji papiri, cedejovi i registratori se samo kote i polako vec prelaze i na njegov teritorij – sve uz ispriku da ima vecu radnu povrsinu nego ja. Ionako je to samo na par sati dok ne zavrsim. I tako svaki dan :eek: . Njegova dokumentacija je u odvojenoj zoni u kojoj ja ne zelim imati pristup – on se u tom najbolje snalazi sam. Ne biste vjerovali koliko podjela radnih povrsina izmedu nasa dva racunala i kvalitetna organizacija razdvajanja istih ima korisnosti za dobar brak. Kao i GPS u autu – ja vise ne moram biti navigator. On ne brunda – na GPS ne mos marogati kad naletis na radove na cesti kojom te isti tjera dalje jer ne zna pametnije.

Ustedi vremena ne pripomaze svakodnevnih sat vremena workouta od cega nemam luksuz odustati, pet dana u tjednu – sto se mora nije tesko.
I sve je dobro dok se ne mora u svom tom rusvaju daleko vozikati i gubiti vrijeme na pretrpanom auto-putu. Unatoc svemu imam jako puno razloga biti zadovoljna jer se stvari dobro odvijaju.

Nanijelo nas u Ramstein ponovno. Ovaj put poslom, ne zabavom i druzenjem. Gazda mi godinama pokusava objasniti razliku izmedu rodova americke vojske, gdje je naglasak bio uvijek na US ARMY i US AIRFORCE osoblju. Imala sam se cesce prigodu druziti s ovim prvima, a za ove druge sam vjerovala da ih casti pohvalama samo zato sto je i sam radio tamo tako dugo. Kaze da se za Marine Corps i US Air Force biraju kvalitetniji kadrovi, ovisno o potrebama. Medjutua …

Kad sam radila na preinstalaciji racunala u ucionicama vojske i uopce – normalnim svakodnevnim zivotom i radom u facilities, bila sam impresionirana tim jednim sasvim drukcijim svijetom, docim dosavsi medu postrojbe zrakoplovstva, shvatila sam da ima i vise od toga.

Ramstein je najveca americka zracna utvrda u Europi i sukladno tome cvoriste i mozak svih operacija te vrste i iako nemam autorizaciju za pristup, motala sam se okolo bez problema. Jednom kad se prode ulazna provjera, ne pitaju vas puno vise. Svak zuri svojim poslom i imam utisak da je sve dovedeno do perfekcije. Prvi put u zivotu sam bila tako blizu piste, putovala sam Boeingom 777 u tri navrata, ali sam zgutala knedlu kad sam vidjela koliko je ogroman C -5 – vojni transportni zrakoplov… taj se puni u zraku i doslovce moze letjeti danima samo s izmjenama posada.
Ne samo racunala, nego i sva postrojenja – sve doslovce blista, u prolazu smo vidjeli radionice gdje se obavlja odrzavanje svih vrsta zrakoplova, podovi su cistiji nego u nekima od ureda u koje sam zalazila drugdje…

U zajednickoj prostoriji gdje osoblje odrzavanja zrakoplova obitava za vrijeme pauze nalazi se stol za rucavanje, dva racunala s izborom za spajanje izvan mreze za slobodan pristup internetu i daska za glacanje s dobrim kvalitetnim glacalom pored na stolicu. Uniforme djelatnika su besprijekorno izglacane – kako onih u uredima, tako i onih u pogonima odrzavanja – neki od ovih potonjih preko odjece imaju fluorescentne pojase u raznim bojama koji oznacavaju gdje je tko i sto u hijerarhiji.

Administrativni poslovi su informatizirani doslovce 100% i ako trebate ishoditi ikakav dokument, popraviti kucne instalacije, dobiti besplatan pravni savjet, kupiti auto, zatraziti obiteljsko savjetovanje, cuvanje djeteta, kucnog ljubimca ili medicinsku uslugu – to je rjesivo ODMAH i NA JEDNOM MJESTU… Mene naviklu na silno birokratiziranje i odugovlacenje u rodnoj mi okolini ova stvar ispunjava postovanjem. I nema musavih tipkovnica i zaslona – oprema se blista kao i sve drugo, od cizmica mladih cura u uniformama sa kosom podignutom iznad okovratnika do gelendera stubista. Osoblje susretljivo i ljubazno, buduci da govorim engleski gotovo bez akcenta, moje predstavljanje u novoj okolini i napomena da sam iz Hrvatske uopce ne zbunjuju nikoga – ovi Ameri oko mene svi tocno znaju i gdje je Hrvatska i sto tamo ima… nitko nas ne trpa u drzave istoka.

I da – kratak osvrt na vikend – bili smo u posjeti bazi u Baumholderu, nedjelja je bila posvecena turniru u paintballu – tamo su i klupske prostorije – i usput otisli do Idar Obersteina – posjetili malenu crkvicu uklesanu u stijeni iz trinaestog stoljeca i utvrdu na vrhu brijega otprilike iz istog vremena. Slike mozete vidjeti NA OVOJ GALERIJI WEBSHOTS.COM, ili kao slideshow

Idar Oberstein
Mjestasce je vrlo zivopisno i ima doslovce na svakom koraku mnostvo trgovina koje se bave prodajom kristala i poludragog kamenja. Ima svega – od predivnog nakita – u jeftinijoj i skupljoj verziji u zlatu ili bijelom zlatu kombiniranom s poludragim i dragim kamenom i fino obradenim mineralima, pomalo kicastih kucnih ukrasa, figura zivotinjica, pribora za svakodnevnu uporabu ukrasenog ametistom, zadom, hematitom, opalom, malahitom, jantarom, rosenkvarcom ili nekom drugom vrstom, do malih fontana izradenih u svakovrsnom kristalu i sa diskretno umetnutom rasvjetom. Takoder, koga zanimaju cijene moze povecati slike iz galerije i vidjeti – nije preskupo.

dscf6467

dscf6489

Takoder mozete naci pristalice alternative i lijecenja kristaloterapijom
dscf6488

dscf6497

dscf6482a

dscf6500

dscf6471

Muzej u koji nismo mogli uci jer nismo gdje imali ostaviti cuku, u autu nije islo jer je bio vreo jesenji dan
dscf6512

dscf6515

ali sam zato Gazdu ostavila vani s cukcem i otisla obici crkvicu, ulaz kao i crkva je isklesan u zivoj stijeni, sve je restaurirano i ulaz se placa samo dva eura

dscf6575

dscf6590

dscf6621

dscf6585

dvije male tvrdave na dva susjedna brezuljka

dscf6669

panorama gradica snimljena s tvrdave

dscf6672

i pogled prema gore sa ulica gradica

dscf6701

Obilazak svih tih silnih trgovinica, uspon do crkvice i do tvrdava je bio naporan, nije se znalo tko je umorniji na kraju dana, mi ili Maggie … s tim sto ona nije morala voziti natrag nego je lijepo odmarala na zadnjim sjedalima u autu

dscf6711

i na kraju jedna predivna jesenja …

dscf6677


International Frankfurt Auto Show 2007

Kolovoz 6, 2008

I tako smo se u subotnje jutro zaputili prema Frankfurtu.

Odluceno je da idemo vlakom, buduci je Frankfurt Messe udaljen samo desetak minuta ugodnog hoda od glavnog kolodvora, i to nam se cinilo zgodnije nego traziti mjesta za parkiranje – pretpostavljali smo da ce biti guzva. Karte smo prethodno kupili putem interneta, ponijeli smo kameru, dovoljno baterija i kartica.

Kompletnu galeriju od 337 slika mozete vidjeti na OVOM LINKU – WEBSHOTS.COM, a ja cu u ovom postu uvrstiti samo nekolicinu.

Ovako nas je docekao Frankfurt u sneno suncano jesenje jutro, odlucila sam da mi se svida.

dscf6026

dscf6029

Ulaz u kompleks Frankfurt Messe

dscf6034

Ulazni lobby

dscf6038

Passage koji vodi od jednog dijela kompleksa do drugog – u pojedinim dijelovima postoje i pokretne horizontalne trake, i ma koliko se to cinilo neobicnim, cijeli kompleks je toliko ogroman da nakon nekog vremena elevatori i pokretne trake jako dobro dodu. Iz prilozene tlocrtne dispozicije se mozda ne da to tako dobro vidjeti, ali vjerujte mi na rijec – lipsali smo od ujutro do kasnog poslijepodneva !

dscf6062

dscf6039

U unutrasnjim dvoristima su smjestene razne zalogajnice, maleni restorani, pivnice, kafici, igralista za djecu, trgovinice svake vrste, a mozete se i malo zabaviti na zanimljiv nacin – kome je do viska adrenalina

dscf6309

Obilje je zelenila, fontana i mjesta za opustanje

dscf6329

dscf6067

Nije se gledalo samo automobile, tu su bile i simpaticne hostese

dscf6444

Decki i gospoda su se naravno slikali s njima na svakom koraku.

Mi smo uslikali dvije simpaticne male zvrndave zaraznog smijeha sa majicama koje su imale displej na sebi

dscf6253

a ja sam ostala zatecena kad mi jedna malo kasnije tako socno namignula :eek: da sam se morala okrenuti oko sebe misleci da je upuceno nekom drugom – nakon cega je nabrala nosic, napucila usnice i mahala glavom u znak da je to bilo MENI ! Gazda je bio na drugom kraju sale, pa kad sam mu to ispricala, ooooma me je trazio da ga odvedem i pokazem mu koja je to TA :naughty: ! Jesam. Onda smo oboje dobili pusu kroz zrak :) :cerek: Naravno, posrijedi je bio samo objektiv mog fotoaparata, a ne ja, mlada dama je vrhunski radila svoj promotivni nastup :fino: .

dscf6437

Ovo je bila jedna od rijetkih hostesa koja je vozila – doduse u malo drukcijem izdanju

dscf6460

Inace, guzva je bila strahovita, svugdje, ali na pojednim mjestima je izgledalo kao da ste u krcatom tramvaju ili u prvim redovima nekog rock koncerta, ako prosjecno na kvadratni metar prostora stane pet osoba, ovo je izgledalo kao da ih ima deset! Najkriticnije je bilo u dvoranama koje su izlagale program Mercedes Benza, Fiata , BMW i dvorana broj osam u koju uopce nismo zeljeli uci jer smo bili posvema zgadeni i umorni od guranja i laktanja – i na zalost propustili vjerujem impresivan prizor izlozaka iz programa Corvette, Hummera, Opela, Sabb, Cadilac – samo da nabrojim neke. To je izgledalo ovako – stojite u guzvi, milite polako i ne vidite nista od izlozaka jer su se kraj najatraktivnijih natiskale seljacine da tamo ostanu. Dobra klimatizacija nije bila potpuno u stanju rijesiti taj silan pritisak tisuca ljudskih tijela, a pod galerije pod nama je doslovno zastrasujuce vibrirao !!!

Ovako je to izgledalo u dvorani Mercedesa, po mom sudu najatraktivnijeg izlagaca kojeg sam vidjela, a vjerujte, bilo je tesko odluciti – svakako posjetite galeriju na linku koji sam navela na pocetku teksta pa se sami uvjerite, mozete pregled podesiti i kao slideshow.

dscf6158

dscf6163

dscf6168

Inace, nevjerovatno je kakav je sve bio profil posjetitelja – musko, zensko, bebe u kolicima preko kojih u guzvi posrcete, invalidi sa stakama, osobe u kolicima sa i bez pratnje, djeca u dobi do deset godina koja urlicu i skacu po sjedalima skupocjenih izlozaka, teenageri koji se slineci ne micu od automobila i hostesa jer cekaju u redu na slikanje, ljudi u skupocjenoj odjeci koje stoje po strani i tiho razgovaraju s neuglednim osobljem koje stoji u sjeni iza prezgodnih hostova i hostesa, oni u cipelama po pet eura koji sjede u autima po deset minuta i natezu se s drugim seljoberima koji s visoka zavrnutog nosa znalacki kritiziraju neko bezvezno rjesenje u automobilima koji kostaju 150 000 eura … Ne biste vjerovali kako se matora bakica (koja bi se u normalnim okolnostima iscrpljena od starosti i iznemoglosti srusila na stolicu u tramvaju nakon sto VAS sikcuci istjera s nje) moze energicno gurati, laktati i izbiti vam bubrege :burninmad: u nastojanju da se docepa vidika, da samo vidite kako se cijele obitelji ponosno slikaju NA i U automobilima u osam poza …
Slikovit primjer – imate ovu simpaticnu gospodu koja je dosla s postarijim dobrocudno izgledajucim gospodinom koji voliiiiiii cickanje na uho – i morao ju je slikati u prekonekoliko poza rasprostiranja po cijelom autu (jedan broj pretijesan brushalter, zanimljivi nokti, uzorak suknje oderanog tigra, a ispod impresivan nabor crne cipke i tila, lagano izlizane potpetice i diskretni brcici ispod kose u crno-blonde nijansi dvoslojne :zubo: kompozicije+lakirana torbica s nitnama)

dscf6336

ili prizor ove druge neupadljivo i otmjeno obucene gospode koja nehajno ostavlja dizajnersku torbu pokraj auta u koji je sjela samo na par minuta nakon razgovora sa zastupnikom Aston Martina i srdacnog rukovanja…

dscf6295

dscf6307

S druge strane, mi nismo bili ozbiljan kupac i klatili smo se okolo samo radi cistog neopterecenog uzivanja ! Jedino sto mi se silno svidjelo, Gazdi niti jednom nije palo na pamet pozirati kraj automobila i nedajboze traziti da ga slikam okolo u izloscima – dobro je ! :cerek:

Ono sto je bilo najgore je da se od silne guzve nije moglo uopce slikati kako treba, ljudi su stalno bili natiskani oko automobila – s tim da pojedine najatraktivnije modele uopce nismo mogli niti vidjeti, a kamoli zabiljeziti objektivom.

dscf6183

Inace, IN je ekoloska osvijestenost, predstavljeni su modeli sa smanjenom produkcijom CO2 i oni sa alternativnim pogonima – biodiesel, vodik i elektricna energija.

dscf6342

dscf6343

dscf6210

Bilo je i krizanaca izmedu motocikla i neceg …

dscf6356

dscf6382

Jos malo lijepih prizora …

dscf6339

dscf6361

dscf6389

dscf6419

dscf6096

dscf6135

dscf6178

dscf6205

dscf6216

dscf6231

dscf6257

Svasta je jos bilo, prodavali su se mali autici svih vrsta, kolekcionarske zbirke, prezentirala tehnicka rjesenja, bilo je izlozenih i iznutrica i motora, prekrasnih video projekcija, mobilnih modela, nagradnih igara u kojima su se izvlacili sretni dobitnici kojekakve skupe zvjeradi, oldtimera, trkacih modela, motora i motora s prikolicama … vratite se na GALERIJU, i uzivajte :party:

Ostajte mi u dobru …


International Rhein-Main-Classics Airshow 2007 Oppenheim

Kolovoz 6, 2008

Da, nikako stici i napraviti post – bilo je zabavno.

Unaprijed naglasavam da vas necu zamarati tehnikalijama, ovo je jedan light izletnicki putopisni :smijeh: kratki report sa zanimljivog eventa…

Internacionalni Airshow se odrzao u malenom zivopisnom gradicu Oppenheimu, trajao je od 24.-26. kolovoza. Koga zanima vise o dogadanjima ove vrste, ima na ovom mjestu .
Te subote smo se nesto pred podne otputili na oko 45 minuta voznje udaljeno odrediste – nismo bili bas sigurni kako naci mjesto dogadanja, ali signalizacija je bila izvrsna, tako da nismo mogli promasiti prostor za parkiranje. Nijemci, kakvi vec jesu, uredno su pokosili okolna polja i oznacili trakama i natpisima mjesta za parkiranje, predvidjeli osvjetljenje ogromnim pokretnim reflektorima, toi-toi toalete cak i izvan podrucja u koje mozete samo s placenom ulaznicom, security i studentariju u fluorescentnim prslucima sa znakovljem koji su regulirali kretanje vozila i parkiranje, te stalni nadzor terena.
Ljudi je bilo JAKO PUNO – sveopca guzva na ogromnom prostoru, od civila, nesto malo vojske, profica – pilota, posada i mehanicara, sponzora, novinara i snimatelja, trgovaca, lijecnickih ekipa i vatrogasaca, cijelih obitelji s malom djecom, mnostvo pasa, standovi za prodaju hrane, pica, odjece i obuce, suvenira, strucne literature – tu se dolazi iz svih krajeva Europe, culo se mnostvo raznih jezika. Ovaj show je ujedno bio i izlozba oldtimera – nije bilo bas puno starih automobila i motocikala, ali bilo je jako zanimljivo razgovarati s vlasnicima. Bilo je i nekoliko mjesta gdje ste mogli ostaviti klince da se zabavljaju, minijaturnih djecjih parkova za igru gdje su mlade lijepe tete uz asistenciju po jednog mladog kolege gorile vodile racuna o redu, igri i sigurnosti.
Cijene ulaznica paprene, pa su mnogi promatrali sve izvan ograde s udaljenosti cca 200 metara, pod suncobranima i sa ligenstulima, satorima termosicama s kavom i sendvicima, dalekozorima i kamerama sa stativom i zoomovima. Automobilima uopce nije bio dozvoljen pristup blizu, pjesacili smo oko kilometar od parkiralista do naplatne kucice. Pri ulasku u naplatnu zonu je bio i detektor metala, security teams svuda. Kao sto rekoh – dobra organizacija.

Cijelo podrucje je izgledalo ovako :

oppenheim1

Clanak o ovom dogadaju se pojavio i u dnevnim novinama americke vojske, cemu se nije za cuditi obzirom da je bilo puno osoblja iz Ramstein zracne baze, kao i helikopterskih posada iz Mannheima.

Stars&Stripes.
image004

Mi smo jos u dolasku zamijetili prvo helikoptere – sto u zraku, sto na tlu- predivni, pravi ukras na nebu

dscf5846

dscf6011

dscf6023

dscf5878

U jednom trenutku se umalo dogodila nesreca, jedan od aviona je kod rulanja prednjim krilom – nisam vidjela pocetak zapravo, nego cula od ljudi koji su vidjeli – dotakao zemlju i zavrsio sa repom u zraku, puno dima i malo vatre, na svu srecu nije bilo posljedica, vatrogasci su dojurili odmah, ono sto je svakog najezilo je cinjenica da se sve dogadalo nadomak helidroma gdje su pocivali helici s punim tankovima…komentator s tornja ni rijeci o tome !

dsc06378

Avioni su polijetali prema predvidenom rasporedu, njemacki komentator na tornju je samo povremeno imao kompanjona koji je prenosio na engleskom, tako da nisam sve bas razumjela, ali kupili smo malenu brosuru pa smo bili u prigodi i procitati ponesto o svakom od natjecatelja.

Inace, mogli ste se i provozati helicima ili avionima po cijeni od 45 € za odrasle i 35 € za djecu za 15 minutnu voznju na Antonovu.

dscf5940

Bilo je i jedrilica – izlozaka

dscf5852

Messerschmitt Bf 108 “Taifun” (Typhoon) – meni jedan od najdrazih i za doba u kojem je nastao jedan od sofisticiranijih – ovo je malo poboljsani design iz 1930. inace …

dscf5449

Na zalost, nismo vidjeli “setace po krilima” na djelu, samo na tlu – ali vjerujem da je to predstava bez premca

dscf5454

dscf5455

dscf5865

Doznali smo da medu ovim atraktivnim zracnim akrobatima u timu od pocetka rade i dvije dame, ali postoji posebna eskadrila Flying ladies – jedna od njih izbliza – obratite pozornost na amblem na oplati njenog zrakoplova :rofl:

oppenheim2a

i jos jedna izdaleka

dscf5468

Naravno, poznat je obicaj “krstenja” aviona – neki su imali na oplati reklamu sponzora, dame su male charming cupave vjestice na metli, a neki su imali … pogledajte i sami

Piton :naughty:
dscf5461

Super Puz
dscf5488

Tiger
dscf5500
dscf5501

klasika – pticuljak na oplati
dscf5895

Cemu je ovaj kriv da visi, ne znam
dscf5913

u slucaju da niste vidjeli dobro – detalj uvecan

dscf5914

a bilo je i intenzivnijih vizualnih identiteta

dscf5905

i onih razigranih

dscf5898

maskote nisu bile samo na oplati aviona, sva ta ekipa je – hm – zanimljiva
:pjeva: tasmanijsko zvjere

dscf5903

Ima jedna pricica – dok smo vozili prema Oppenheimu, velim ja Gazdi kako sam davne 1997 upoznala na ICQ jednog jordanskog pilota, clana pocasne kraljevske eskadrile. Po njegovoj prici, to nisu bili borbeni, nego cisto paradni piloti, akrobatika i letacko umijece itself – ali kako je on tada tvrdio, najbolja klasa svijeta. Nismo pricali dugo, mozda svega par tjedana – nikad covjeku nisam saznala ni ime.Taj me je inace kontaktirao jer mu je promaklo da sam zensko i bio razocaran kad je shvatio da nisam pilot iz Hrvatske – jako su ga zapravo zanimala ratna iskustva.

Naravno, obzirom da sam ja od malena zaluđena avionima i svime sto leti, neki moji ICQ kontakti su bili i takve vrste, naposljetku, tako me je jednog dana i Gazda pronasao i pozvao, preko “Interests” tagova – AIR FORCE, SPACE, :cerek:

I tu se ja do sita njemu napricala o jordanskoj elitnoj eskadrili. Nasem iznenadenju nije bilo kraja kad smo dosavsi na teren izmedu ostalih ugledali nikog drugog do :

Royal Jordanian Falcons

falcons

dscf5871

Njihovi zrakoplovi su do perfekcije odrzavani i izgledaju kao velike sjajne igracke, jos na tlu predu kao mace, ocigledno sve prva liga

dscf5872

falcons 5

Ogromna bina s ogromnim razglasima – svaku noc se uz nocni letacki 3D svjetlosni show odrzavao i koncert – po onom sto pise u prospektu bilo je desetak izvodaca, meni doduse imena ne znace puno, ali su bili kako se cini zastupljeni razni zanrovi.
dscf5857

Padobranci

dscf5998

dscf5993

dscf6001

Standovi

dscf5984

dscf5983

Oldtimeri

dscf5981

dscf5982

dscf5958

malo pracakanja po nebu

dscf5942

dscf5947

oppenheim3

dscf5944

letjelica raznoraznih

dscf5889
dscf5883
dscf5884
dscf5860
dscf5866
dscf5918
dscf5933
dscf5939

I naposljetku, svugdje je bilo mnostvo pasa-neki su imali sesire na glavi bas kao i vlasnici, unatoc svim pokusajima da ne budem napasna,covjek upravo ne moze odoljeti a da se ne poigra s njima – ovo je bila jedna predivna stara, pomalo debeljuskasta kujica Trixy, a ja nisam znala da me Gazda dokumentira

dscf5511

I to bi bilo to – ostajte u dobru i lijep pozdrav :wave:


Museum Speyer

Kolovoz 6, 2008

U ozujku ove godine sam slozila post Dobar provod+Update usamljenog zvjereta , gdje je bilo rijeci o posjeti ovom nadasve zanimljivom mjestu.
Ovaj post je na neki nacin nastavak prethodnog, svojevrstan kratak :rofl: report posjete ovaj put Tehnickom muzeju u Speyeru.
Vrijeme dogadanja : dok su Gazdini potomci bili u gostima – i time bi opis njihove posjete bio dovrsen :fino:, a i vise necu vas sve daviti beznacajnim muzejima – ali sto mogu kad ih volim! :cerek:
Jednog dana san mi je vidjeti Louvre, Metropolitan Museum i neke od Smithsonian muzeja – ahhhhhhhh sve se bojim ! Ali ako mi se to i omakne, bit cete prvi koji ce dobiti izvjesce :thumbup:

Za sad prizemni ciljevi i kako je bilo – obilazak je naravno bio u sklopu akcije : Izvucimo djecu iz kuce milom, a ne silom da ne gledaju filmove sa dvd-a i ne grakcu po cijeli dan SIT LUCY, SIT DANE u svoje Nintendo igrackice ( kupili su softwarea u Mediamarktu za preko 100 eurica, pa sad imaju virtualnih pasa do mile volje da ih dresiraju i kote – jer mozete na jednoj nintendo kerefeki imati vise pasa ).
Dakle idemo redom – slike govore vise od rijeci, ja sam naravno uzivala u posjeti, a sigurna sam da su i oni – bili su umorni ali zadovoljni…

Tehnicki muzej Speyer

image068

jedan od hotela nadomak Muzeja

dscf5673

izlosci razlicitih razdoblja – u pozadini originalni ostaci zrakoplova iz WWII tipa Messersmit

dscf5686

i jos ponesto iz ratnog razdoblja – ima podosta kojekakve krame i kopnenih vojnih vozila iz tog razdoblja i origigi uniformi, ponajvise rekla bih zrakoplovaca

dscf5717

vrijednost muzeja je i u tome da to nije samo dokumentiranje tehnickih dometa odredenih povijesnih razdoblja nego i pregled dijela drustvenog miljea u kojem su se izlosci nalazili

dscf5696

dscf5772

kako su pravili platno

image002

kako su imali klince

image004

o modi tih dana

image006

i kako se sivalo

image007

ovako su se brckali

image020

“vesmasina”

image023

i naravno “peglanje”

image024

morate priznati da su i “pegla” i tangice malo drukcije izgledali prije stotinjak+ godina

image025

manekenke se drukcije slikale

image026

ljudi su znali kako biti dokoni

dscf5738

image011

i bilo je dobrog vina

image027

fotoaparat koji je nekad zauzimao pola sobe

image015

cini se da su vrtuljci bili vrlo omiljena stvar, ima ih dosta, bogate su izrade i ocuvani su – ili restaurirani do te mjere da rade jos i danas i zvuk glazbe je cisto uredan

dscf5788

orgulje – velike

dscf5711

image014

dscf5742

orgulje male – radi !!!!!!!!! zvuk jos uvijek dobar i bili smo u prigodi povremeno uzivati u probranoj klasicnoj glazbi razgledavajuci – samo ako neko upikne par eurica da se orgulje pokrenu

org lit

dscf5785

vatrogastvo

dscf5744

osobna vozila – Rockfelerov auto na struju/baterije – pise da radi i danas – sa svjezim baterijama negdje oko tri sata, ukljucivo s rasvjetom

dscf5762

dscf5761

trkalice

dscf5754

Bile su tu i lokomotive, ogromni diesel motori, avionski motori, javna prometala svake vrste, helikopteri i zrakoplovi, modeli i originali, makete i …svasta cime vas ne zelim previse daviti :zijev: jer znam da nije puno onih koji bi se otkacili na sliku motora koji je nekad pogonio njemacki ratni brod, a velik je poput autobusa :smijeh:

VODA

Ima tu kojekakvih brodova, iako ne znam po cemu je ovaj poseban, ali je origigi i lijepo opituran

image034

unutrasnjost kapetanove kabine snimljena izvana kroz staklo prozorcica – moze se samo poviriti, ulaz nije dozvoljen

boat1

a dovukli su i podmornicu, samo je repina ljudi koji su cekali na ulazak ipak bila predugacka pa nam se nije dalo cekati

image038

ima i mala podmornica jednosjed

image056

dijelovi ronilacke opreme

image065

i svijet kakvim su ga poznavali stari moreplovci

dscf5817

image048

NEBO

mene su naravno najvise zanimali zrakoplovi

image035

kaze Gazda da mu je ovaj bio najdrazi dok je radio u US AIRFORCE, volio bi ga covjek imati i za po kuci, mala a jako zgodna makina:eek:

dscf5813

a ako dignete pogled prema gore, vidjet cete

dscf5727

ili ako vam treba prometalo za voznjicu po drugim nebeskim tijelima

image044

image039

modni trendovi za one koji imaju radno mjesto iznad oblaka

image049

image050

SVIJET U MINIJATURI

mnostvo maketa posvema do u detalj minijaturno oblikovanih, ali vjernih izgledom originalima

image069

image075

image078

Napominjem da je ovo samo dio od velikog mnostva slika koje sam napravila, ispunila dva giga memorije i krenula s iducom karticom – ali ponijela samo dva seta od po 4 baterije i sve ispraznila:headbang:, ostala bez pogona :mad:, pa sam na kraju opet kao ocajnik slikala Gazdinim mobitelom, stoga cete mozda zamijetiti razliku u kvaliteti fotki :pjeva:, to mi se vise zasigurno nikad nece dogoditi.

Eto, ukoliko vas o ovom mjestu zanima nesto vise, detalje mozete naci na


Kud se lunjalo i sto se radilo

Kolovoz 6, 2008

Odose gosti u subotu. Gazda i ja smo ustali ko duhovi u dva sata ujutro, prvo smontirali sebe, a onda redom u razmacima od 15 minuta budili ukucane da se ne bi otimali svi u isto vrijeme za kupionicu i naposljetku kad su svi bili spremni – pinkle i pasa u auto. Do zracne luke Frankfurt Hahn je trebalo voziti sat i pol. To je nekad bila americka zracna baza, ali je prepustena civilnoj uporabi, nema blage veze sa Franfurtom koji je oko sat vremena voznje udaljen. Dosli smo tamo u pola pet ujutro i sve je vrvilo ljudima koji su se okolo motali obavljajuci svoje poslove, jeli i pili u 24/7 aerodromskim kaficima ili naprosto spavali na zemlji uza zidove – neki sklupcani na jaknama, neki u raskosi vreca za spavanje. Kupili smo klincima dorucak i mahali im na rastanku. Vratili se doma, na putu do kuce opustosili lokalnu pekaru koja je mirisala po svjezim kroasanama i plijen dovukli doma pa ga slistili uz vrucu kavu:party:. Onda natrag u krevet i u nesvijesti do podneva. Nakon toga sam cijeli dan do veceri cistila, redila, rifljala po kuci sve ono sto nisam cijeli tjedan dnevno kako inace obicavam – i ovako je bilo dovoljno sto su me klinci cudno gledali jer svaki dan perem kadu, toalet i umivaonik – mislim da me drze cudnim, ali bezopasnim fanatikom zbog toga:cerek:. Stroj za pranje rublja je vrtio i vrtio cijeli dan, pa smo naposljetku predvece sve to odnijeli u veseraj u Bazu da osusimo – nemamo susilicu:zijev:.
Nedjelja je bio dan Gospodnji odreden za odmor, kasno smo ispuzali iz kreveta i lijepo ljencarili cijeli dan. Ponedjeljak peglanje do zadnje krpice jer ne trpim kad nisam na datumu i kad hrpe rublja reze na mene iz skafa s fotelje u prolazu, ne volim isto niti kad potmulo reze iz ormara ako ih sklonim da ih ne gledam.
Danas sam na datumu sa svim obvezama, stvari se vracaju u normalu.
A kako je bilo prosli tjedan? Pa eto, najmladem gostu je 14 godina, najstarijem 24, dolaze iz jednog jako drukcijeg svijeta. I imaju drukcije navike. Drukcije interese. I DRUKCIJI NAGLASAK ! :lud: Ali dobro je, komunicirali smo bez problema, jedino sto jos od srednje skole nisam cula da netko TRUCK zove LORRY – naime – kamion.
Svima sam im kupila japanke za po kuci jer je bila zega prije nego li su dosli, a sa sobom su donijeli kisu, na koncu je doslo do toga da sam najmladem mladom gospodinu kupila suskavac za kisu, a ovim starijima kisobrane jer je cmoljilo bez prestanka stalno osim prva dva dana kad smo uspjeli otici na izlet i u ZOO.
Vodali smo ih svukud – u razgledavanje, u kupnju, restorane, muzeje koji nisu bili dosadni, vukli po gradu i dozvoljavali da se u prolazu sopaju junk foodom i Colom – ta su djeca doslovce sva odrasla na tome i moje kuhanje im je bilo cista egzotika.
Limun u salati ili vrhnje uz punjenu papriku s gustim umakom od rajcice i daškom bosiljka povrh, ruzmarin na mesu, kopar u umaku ??? :njami: SUFNUDLE??? :lud: SNENOKLE??? :naughty: LLOLL Voce svih vrsta po malko prije dorucka ??? Oni su kako kazu doma navikli na dostavu pizze, jeftini a jako fini Chinese take off, fish and chips (oni zovu chips ono sto mi zovemo pommes frittes), McSmetje i slicno, a u kuci se nikad nije bez Nutelle i slatkisa, toga mora biti pa smo i mi kupovali ovih dana. Kuhanjem podrazumijevaju kad kupis u trgovini kutiju zivih boja, stavis u mikrovalnu, zavrtis koliko pise na kutiji, skines celofan odozgo sa plasticne, kartonske ili stiropor posudice i to je to …Voila !!! :thumbup: A ne znam, mozda bih i ja tako da imam troje djece + kcerin decko u zadnjih godinu dana u kuci, vjerovatno je tako lakse…
To su inace lijepo odgojena i pristojna djeca – mladi ljudi i bio je uzitak s njima provesti tjedan. Dobila sam od njih jedan ogroman prekrasan bidermajer buket u zuto narancastoj kombinaciji i lijepo je sto su se sjetili ( Gazda se kune da ih nije on navrkao ).

U ovom postu prilazem slikice iz Hochenheima. Tamo smo obisli pistu Formule 1, poznati Hochenheim Ring, a jos zanimljiviji je bio Muzej

dscf5512

Kako je pocelo …

dscf5516

Pa onda jos malo zvjeradi novijeg datuma

dscf5526

dscf5536

dscf5549

dscf5553

dscf5561

dscf5564

Ima i karting autica

dscf5579

dscf5585

Kakva je ono vrst zastave zadnja desno? Kud to pripada, kako je ta zvijezda smjestena?

dscf5587

Maketa trkace staze

dscf5589

Prekrasni minijaturni , ali do u detalj napravljeni modeli automobila svih povjesnih razdoblja i vrsta

dscf5591

Stare mrcine – brija za prave decke

dscf5633

dscf5647

dscf5648

dscf5650

dscf5652

Dobar pogled odozgo

dscf5654

Pogled sa tribina na ulaz u Muzej

dscf5659

Pista

dscf5662

dscf5664

Inace je ovo poznata staza medunarodnih natjecanja, ali ja ne znam o tome dovoljno da bih vam mogla ista vise reci, navodno su trke koje se tu odrzavaju jako popularne ( cini mi se da je to Germany Grand Prix ili nesto tako – koga vise zanima tu je LINK.

To mi se cini vjerovatnim, jer kad sam vidjela kompletnu pratecu infrastrukturu – restorane, ogromno parkiraliste, toalete, trgovinice, kamp koji je vec sad popunjen iako se neka valjda velika trka odrzava 17-19.08.2007. i mnostvo ljudi je doslo ranije kako bi uhvatili mjesto. Karte se mogu dobiti doduse i sad po nesto visoj cijeni od 90-120 € za one koji ih nisu na vrijeme u pretprodaji nabavili po 50-70 ovisi o mjestu na tribinama. Mi smo bili vec ranije pozvani na kampiranje i provod na toj trci vec prije mjesec i pol dana, pa smo ljubazno otklonili:nono:.

Sam Muzej je zanimljiv, na panoima se moze iscitati prica o auto – moto trkama i razvoju opreme i trkacim stazama od samih pocetaka do danasnjih dana. Meni je postav bio zanimljiv stoga sto je bilo moguce vidjeti prastare motocikle ( 1920 godina ) i zamisliti se kakav je to bio inzinjerski uradak za ono vrijeme – ja sam ipak odrasla s bikerima :smijeh: u susjedstvu pa su mi neke stvari jako poznate. Na pistu smo samo usli razgledati, uokolo je bilo vec mnostvo ljudi i motalo se bez cilja po tribinama bas kao i mi.

Inace, mogu slobodno reci da je od ove posjete jako dobro profitiralo nase pasce… Kao prvo, moji gosti su jeli ( osim Decka GaZdine Kceri ) kao malo gladniji vrapci nakon dugog radnog dana, pa je po restoranima uvijek ostajao komadic mesine i za nju koji se donosio u salveti. Maggie voli leftovers od patke iz kineskog restorana, ostatke od stejka iz americkog Dinera, a nije se potuzila niti na komade neke njemacke kobasice koju su nam servirali u nekom folk okupljalistu kao MUST BE probati kad dobijete goste u Njemackoj – ime joj nisam zapamtila:smijeh:.

Stavila sam zdjelicu s pistacciom i salvetama na stol, i svako malo kako smo prolazili i strpkali ona je dobivala barem po komadic od svakog – nisam nikad doduse spomenula da mi je pasina luda za pistacciom – cmolji cim vidi poznatu zdjelicu i nanusi miris …I onda udri brigu na veselje :mouthwash:

Za sad toliko, necemo valjda opet praviti dugacke postove :kiss::mah:


Heppenheim

Kolovoz 6, 2008

Pretproslog vikenda smo bili na izletu u Heppenheimu. To je malen gradic nedaleko od Mannheima i vozili smo se nekih pola sata. Priroda je predivna, zapravo ova pokrajina Hessen unatoc zlu glasu koji je prati ( industrijalizacija, mnostvo tvornica skoncentriranih oko vecih gradova ) s druge strane ima prekrasnu prirodu, polja, rijeke, vinograde, vocnjake i sume, pa je pravi uzitak ici na izlete.
Kako mi se cini, tu je duboko uvrijezen obicaj da su vikendom svi vani, od djece do staraca, vecinom na biciklima i u setnji – poznati su njihovi “wolksmarch” obicaji gdje se pjesaci po zelji – od 5 do 20 kilometara, s tim da se grupe formiraju po vlastitom odabiru i kondiciji. Na nekim od tih marseva kao nagradu dobijete zastavice, brosure, krigle ili pehare … Organiziraju se stajalista i objedi, a sve se zavrsava do veceri. Postoje uhodane staze i termini, cijele organizacije koje se time bave i na puno mjesta mozete naci obavijesti gdje i kako se ukljuciti. Staze uglavnom vode kroz prekrasne sumovite predjele, manje vise na brezuljkastom terenu, pa se meni kao rodenoj Osjecanki iz ravne Slavonije gdje je kazu zlobnici najvece brdo bundeva i ne vere bas okolo. Mi smo dakle soleri i setamo za svoju dusu kud nas put nanese. Odvezemo se autom i onda – u sumu … ili kako vec isplaniramo.

Prvo upoznavanje – Heppenheim je predivan malen gradic, prosetali smo nevelikim centrom i zavirili u pokrajnje ulicice, sluzbenu stranicu mozete vidjeti na ovom mjestu ili na ovom siteu, a nase odrediste je zapravo bio utvrda-zamak koje je je pretvoren u malen hotel (pretezito za mladez) – detalje mozete naci na sluzbenoj stranici tu na engleskom, ili nesto opsirnije tu, na njemackom . Postoji zapravo cijela mreza hotela za obitelji s djecom i mladez o cemu mozete procitati tu i cijene su vrlo pristupacne.
Dok smo se iz gradica vozili uskom cestom uz brdo (nije mi bilo jasno sto ako se dva automobila nadu na toj cesti u isto vrijeme, nema sanse da se zaobidu), nailazili smo na prekrasne obiteljske kucice i uredene male vrtove ispred na samom rubu obronka, tako da me je ta voznja zapravo podsjecala na neke nase primorske gradice. Ne treba niti napominjati da je sve besprijekorno cisto i trava podrezana kao skaricama, cini se kao da se ljudi upravo natjecu cija ce kuca i vrt biti ljepsi, cak ne bih niti rekla da je to pitanje novca, neke kuce su malene ali upravo filigranski uredene, pocev od drvenih ograda s intarzijama do vrtnih ukrasa i prekrasne vrtne arhitekture u malom s fontanama i kamenjem.
Naposljetku smo dosli do jedne cistine medu stablima gdje je bilo parkiraliste, dalje se moglo jedino pjesice. Na jednu stranu je vodio put u sumu ( cini se da su u tom dijelu sve sume proglasene nekom vrstom nacionalnog parka, zapravo svugdje gdje smo isli je otprilike ovakva tabla :

fr002 130

a na drugu stranu je vodio put prema utvrdi. Inace, dok smo se vozili tom uskom cestom uz brdo, putem smo vidali stupove s oznakama planeta suncevog sustava i kratkim opisom – za svaku je to izgledalo otprilike ovako :

fr002 127
fr002 126
fr002 124

da bismo hodajuci prema utvrdi dosli i do sunca

fr002 122

i shvatili da je na brijegu malen opservatorij – koji je nazalost bio zatvoren za posjetitelje u tom trenutku, pa nismo mogli nista vidjeti – doduse ima stranica pa tko voli …

fr002 121
fr002 120
fr002 117

Cesta kojom smo isli uz brdo je bila poplocena glatkim sjajnim sivim kamenjem – kaldrmom. Uz donji obronak brda je ostavljena nedirnuta priroda, suma potpuno nekultivirana i divlja. Uz gornji obronak brda su imanja i kuce, polja i vrtovi predivno uredeni i zivopisni. U jednom trenutku me je Gazda pozvao da dodem do nekog grma – i veli : “Pomirisi !” Ja pomirisala – i uopce mi nije bilo jasno sto sam to trebala osjetiti, cvijeca na grmu nije bilo – a naprotiv, niti muckih tragova koje je mogao ostaviti neki zlotvor… Onda mi je objasnio : “Zar ne mozes osjetiti miris MEDA i voska? Tu dolje nize u grmlju je kosnica …” Kad sam bolje zagledala, vidjela sam mnostvo pcela, istina, i po toj vrucini Gazda je osjetio karakteristicni miris koji ja kao dijete koje je cijeli zivot provelo na gradskom asfaltu uopce nisam mogla prepoznati, a on je sva ljeta provodio u prirodi i zna neke stvari o kojima ja naravno pojma nemam. Za mene je med bilo nesto sto se kupuje u teglici u trgovini i svakodnevno jede, ali NIKAD nisam osjetila miris meda … pravi miris meda u sumi.

Iako je bio vreo dan, mi smo prolazili kroz sjenu drveca koje je natkrivalo cestu, osjetio se lagan povjetarac i setnja je bila i vise nego uzitak. Sa cijelog tog poteza se pruzao predivan pogled na cijelu ravnicu, i to nam je dozvalo u sjecanje ono malo detalja iz njemacke povijesti koje znamo – stalne bitke izmedu malih vojvodstava za prevlast – dakle jako je bilo vazno imati sigurnu utvrdu i nadzor nad okolinom. Ova utvrda je zapravo dio lanca utvrda koji se prostire na tom podrucju i napravljen je cijeli niz turistickih destinacija nazvan “BergStrasser” – mi smo za sad obisli samo ovu jednu.

fr002 128

Prilicno strm uspon vodi nas do utvrde – sve je uredeno i restaurirano, vidi se da ja zapravo napravljen na vecem dijelu gradevine svojevrstan “make-up” u smislu da je recimo mort kojim su reske izmedu kamenja zapunjene novijeg datuma, ograde su samo na jednom mjestu napravljene od neke vrste zeljeza koje je na nekim mjestima sasvim malkice izjela korozija.

fr002 112
fr002 109

Jedna od manjih kula je ostavljena cini se namjerno nerenovirana i s manje – vise autenticim zavojitim stubistem napravljenim od kamena.

fr002 103
fr002 014
fr002 102

Moja je pak pretpostavka da su stubista bila napravljena od drveta i da su origigi stvari zapravo nestale – to je vidljivo u jednoj od osmatracnica gdje su vrata bila zatvorena pa nismo imali pristupa – tu nema nikakvog stubista, zavukla sam kameru izmedu resetaka pa okinula da vidim sta ima unutra.

fr002 049
fr002 050

Docim u renoviranoj i za posjetitelje otvorenoj osmatracnici stubiste je metalna konstrukcija s betonskim gazistima, sigurnom celicnom ogradom i 67 stuba do vrha – Gazda brojao – s tim da je visina gazista — recimo cca 25 cm – tako da dolazimo do okvirne brojke – visina osmatracnice bi bila oko 16 metara, dakle – nesto poput prosjecne cetverokatnice…

fr002 063
fr002 071

detalj otvora u zidu na vrhu

fr002 092

i kako to izgleda u stijenci osmatracnice

fr002 066

Treba napomenuti da je utvrda napravljena u tri nivoa, sto se lijepo dade vidjeti –

fr002 104
fr002 074
fr002 041

detalj obrambenog zida – utor u kamenu – za neku vrst oruzja ?

fr002 044
pogled na sve dijelove utvrde vjerovatno iz svake od osmatracnica na jednak nacin
fr002 085

i s tim da je u srcu utvrde bunar, veliko dvoriste s kamenim i drvenim stolovima za objedovanje i prostorije za stanovanje

fr002 054
fr002 029
fr002 017
fr002 015

cesma

fr002 020

vjerovatno obiteljska heraldika

fr002 019

kameni stol za objedovanje

fr002 086

Tamo, kao i u najvislju kulu nismo mogli uci jer je bilo zatvoreno, obilasci su predvideni nedjeljom od 14-18 sati, nama je bilo predugo cekati jer je bilo nesto prije podneva- inace se moze uci i razgledati za cijenu od 0,80 € za odrasle i 0,50 € za djecu i organizirane grupe.

Pogled s osmatrackih kula je fascinantan, vidi se cijela dolina sve do rijeke i Mannheim u daljini – naravno sigurna sam da u vrijeme dok se utvrda koristila nije bilo drveca koje bi prijecilo vidik …

fr002 081
fr002 073
fr002 068

Dokaz da su ljudi i u ona vremena imali osjecaj za lijepo – malena udubina u debelom kamenom zidu za druzenje s pogledom na prekrasnu prirodu koja okruzuje cijelu utvrdu

fr002 051

Sad se u nizim nivoima utvrde nalazi slikovit i zivopisan restoran gdje se nude specijaliteti karakteristicni za meni srednjovjekovne kuhinje – jednostavna jela, stari recepti, izvrsno njemacko pivo iz bacve. Nisam slikala prednju stranu restorana jer mi se ucinilo vrlo neprimjerenim buduci su stolovi ispred u sjeni starih stabala bili puni i ljudi su sa zanimanjem gledali u nas. Ovako izgleda odozada, slikano s pristupne ceste:

fr002 111

U restoranu je sve bilo popunjeno i nismo nasli mjesta, nismo se narucili – pa smo se u povratku nizbrdo bacili na dvije jabuke koje smo ponijeli u rancu – oprane i stavljene u vrecicu – ako ustreba, zajedno s dvije male bocice mineralne koje smo do tad vec popili.

Ono sto zbilja volim kod obilazaka tih starih gradevina je razmisljanje kako su ljudi nekad tamo zivjeli, to je bio toliko drukciji zivot od ovog naseg, jednostavniji i tezi, ali vjerujem da je imao svojih drazi.

fr002 056

Sjedeci na rubu zida stare kule i osjecajuci hrapav kamen pod jagodicama prstiju, dosla mi je misao – AKO ZATVORIS OCI I ZAMISLIS … mozes li se mislima preseliti i ovaj svijet gledati ocima nekog od prije devet stoljeca – kako bi to izgledalo ? Susresti se s nekim u zemlji iza ogledala i zivjeti samo jedan djelic vremena u kojem je on zivio, vidjeti sto je on svaki dan gledao – s vrha te iste kule …
Sto bismo mogli pricati – recimo da bismo se mogli sporazumjeti na neki cudan nacin – kako bi taj netko razumio postojanje Interneta, Hubble teleskopa i mikrovalne pecnice u kojoj se spravlja MCgotovabljakhrana, cjepivo protiv tuberkuloze, digitalnu kameru na mom ramenu i vlazne maramice? Kako bih ja dozivjela mogucnost da bih se na cistom zraku koji je on/ona udisala vjerovatno odmah onesvijestila usljed viska kisika i nedostatka zagadenja na koji sam od rodenja navikla? Kakav bi bio okus vode od prije devet stoljeca? Kakav bi bio okus svjeze ispecenog kukuruznog kruha bez dodataka za vlagu i ocuvanje boje i svjezine ? Kakve bismo mirise osjecali u nasim svjetovima s druge strane ogledala na rastojanju od devet stoljeca?

Ako zatvoris oci i zamislis …


Jedini dom kojeg imamo …

Kolovoz 6, 2008

Molim vas nemojte odmahnuti rukom i pomisliti – JOS JEDAN UZALUDAN POST … o jos jednoj uzaludnoj temi.

Mozda ima istine u tome da nista ne mozemo uciniti, da se stvari odvijaju zacrtanim tijekom na koji vise nemamo utjecaja, ali ipak je vazno imati na umu i tome uciti svoju djecu – ne mozemo promijeniti svijet, mozda ne mozemo uciniti puno, ali MOZEMO i MORAMO napraviti ono sto mozemo – CUVATI I POPRAVITI ONAJ MALENI DJELIC SVIJETA OKO SEBE …

U svjetlu svega navedenog – cuvajte se sunca, ne izlazite se vrucini bez zastite i konzumiranja dovoljno tekucine. Imamo i zanimljiv link gdje mozemo pratiti UV INDEX FORECAST i koji se dnevno azurira, uz mnostvo drugih korisnih informacija.

I za kraj – pretproslog vikenda smo bili na izletu u Heidelbergu i posjetili tamosnji ZOO. Malo slika, tek toliko da se vidi barem jos jedan djelic ljepote na ovom nasem svijetu, planeti koja nam je jedini dom kojeg imamo …

dscf5235

dscf5263

dscf5306

dscf5314

dscf5325

dscf5334

dscf5344

dscf5373 dscf5379

dscf5420

dscf5419

dscf5422


Sva cuda svijeta – dio cetvrti – Engleska+update

Kolovoz 6, 2008

Te godine gospodnje 2003. smo isli na godisnji odmor u Englesku na devet dana – trebala sam upoznati Gazdinu djecu koja tamo zive s mamom. S njima sam se do tad jedino bila cula telefonom u vise navrata. Zamislite – ispada da sam ja nekom MACEHA !!! Kci Sarah je tad imala 16 godina, kci Debbie 14 godina, a sin Daniel 10 godina. Mjesto u kojem zive je maleno i nalazi se jedno sat vremena voznje udaljeno od Manchestera. Zove se Wirksworth i smjesten je u pokrajini Derbyshire. Let je bio ugodan, a avion pun Indijaca, Pakistanaca i slicnih ljudi, pa sam se ja pitala ne putuju li na neku manifestaciju. Onda nakon sto sam tamo provela par dana, shvatila sam da je u tom dijelu Engleske imigrantska etnicka zajednica te vrste ogromna. CIjeli dijelovi gradova su napuceni njima.

Moram napomenuti da su se Gazda i ex koja se zove Carole razisli prije 11 godina, odnosi su korektni i tu nema zamjerke. On obicava reci da sam ja hvala bogu sve sto ona nije i da smo dijametralno razlicite ama bas u svemu. Iako smo se nas dvije nakon ovog susreta u vise navrata napricale i telefonom i kroz Yahoo messenger.

Gazdina ex hanuma sa svojim deckom je po nas dosla autom na aerodrom u Manchester, ispostavilo se da je to krhka, njezna plavusica sitnih koscica u majici kratkih rukava i malom broju farmerica – prototip uredne cure iz engleskih filmova s poludugom ravnom kosom, prozirnog tena i plavih ociju. Ona i ja – istina, fizicki gledano, antipodi da veci bit ne mozemo :rofl:.
Susret i vise nego srdacan, ja sam se imala namjeru porukovati i eventualno potapsati po ramenu, docim me je ona krenula grliti i ljubiti u oba obraza, pa mi nije bilo kud nego vratiti istom mjerom. Ispostavilo se da su svi oni zapravo vrlo pristojan, ugodan, zabavan svijet i da je boravak tamo bio i vrlo zanimljiv.
Kad smo sjeli u auto meni je nakon deset minuta voznje dusa bila u nosu, od silnog vijuganja ceste mi se smucilo i pocelo povracati. Gazda se uzbrinuo zasto sam se ja odjednom usutjela i scucurila, umujsila i staklenog pogleda pocela uzdisati. Onda sam svima morala objasniti sto mi je i da mi nije cilj da prvi susret sa mnom zapamte po zabljuckanom autu. Pa me ex hanuma putem kljukala bombonima s vocnim okusima. I gle cuda – od toga mi je stvarno postalo bolje !
Mene su inace ceste odusevile – iako je vecina koje nisu ranga autoceste zbog nekog cudnog meni neshvatljivog razloga krivudava ko gljista s losom probavom, od cega je meni bilo muka u voznji – plus cinjenica DA JE SVE NAOPAKO!!!! :puknucu:voze krivom stranom! Nisam se jednom nakostrijesila i poskocila u sjedalu vidjevsi AUTO KOJI DOLAZI RAVNO U NAS :blabla: !!!

Za vrijeme voznje smo nailazili na ovakve krajolike

Picture 059a

Picture 078a

Kad smo dosli u njihovu kucu, ispostavilo se da je prilicno zgodna i komotna, velika i s hipotekom otplacenom prije razvoda Gazdinom lovom – sto me se dojmilo, on se nije time hvalio, to mi je rekla ex hanuma dok me vodala kroz sobe.
Raspakirala sam putne torbe, i kad sam vidjela poklone koje sam kupila za ukucane – pobjesnila. Klincima sam uzela malo cool fashion krpica s potpisom, to mi je bilo sigurno da ce im se svidjeti, nesto finih hrvatskih cokolada, mami sam u unique gift galeriji kupila ogrlicu od zelenog jantara u kineskoj kutijici od ruzinog drveta i Griotte. I svakoj curi po jedno licitarsko srce. Koje su aerodromski sluzbenici RASKOPALI i unistili !!! Slatkisi su bili netaknuti.
Nadalje, ponijela sam i dvije kore za strudlu jer sam kanila napraviti burek – Gazda je lud za burekom pa me je zamolio da ga napravim za klince ako mi nije tesko, da vide kako to izgleda – ma neeee nije mi tesko – kanila sam napraviti od jednih kora burek, a od drugih strudlu s visnjama i jabukama. Kore su isto bile raskopane i po mom sudu neupotrebljive – na sto je Gazda vrlo prakticno rekao – skini dva – tri gornja ovitka i spoji ciste netaknute listove u jedno i imas bar za burek, osim toga pece se na 200 stupnjeva celzijusa pa ce od toga ostatak eventualnih bakterija pocrkati. On znade biti jako uvjerljiv. Pa sam burek i napravila. Inace, plan je bio da prvu i zadnju vecer provedemo svi zajedno, a ostatak vremena su ex hanuma i njen decko otisli na logorovanje pa smo mi ostali sami s klincima. Prvu vecer sam takoder bila pocascena klopom iz kineskog, izvrsno, puno i fino.

Kolace sam pekla svaki dan – vjerovali ili ne. I uzorak odlagala u zamrzivac za mamu i “decka” kad se vrate. Oni kolace kupuju kao mi sladoled – kad im se jede, svakom po jedan i to je to. Ovako, jesti KOLIKO HOCES je za njih bio dozivljaj. Svi su inace veliki sladokusci.
Moj prvi susret s kuhinjom je bio sljedeci: nasla sam stednjak na kojem je stajao na straznje dvije ringle blizu zida KASETOFON. Kad sam krenula s kuzinjanjem i pocela sklanjati cudan pribor sa stednjaka, malecka mi je rekla – ooo to je u redu, to tu uvijek stoji—imate sliku onda koliko se kuha ? Pecnica je bila spremiste za velike posude. Blistava i sjajna. Rijetko koristena po svemu sudeci. Kad su me odveli u smocnicu i otvorili zamrzivac, bila sam pocascena pogledom na cijeli niz gotovih jela u kutijicama, svega ko u prici – samo stavi u mikrovalnu i uzivaj !!! A oni i onako imaju obicaj cesto naruciti iz kineskog, indijskog, pizzerije. Onda sam nagarila Gazdu u kupovinu – dok je mene ondje mi cemo jesti kuhano ! Pokusala sam kupiti prasetinu ili svinjetinu u ikakvom obliku – to je bila nemoguca misija, ali zato je bilo janjetine i kravetine na svakom koraku. Oni cini se tamo jako rijetko jedu svinjetinu. Jaja su me prepala – onaj zuti dio je bio ne zut nego toliko blijedozut da ja takvo sto nikad nisam vidjela. Mlijeko drukcije. Srecom pa ja ponijela dio svojih zacina jer mi je recimo kopar i mazuran bilo nemoguce naci na policama njihovih trgovina u tom malenom mjestascu. Ispalo je da se klincima jako svidjela hrana a la croatica. Ili su bili jako pristojni pa sve uvijek pojeli.

Inace Carole je medicinska sestra, a ima i zelene prstice, luda je za vrtlarstvom i njezino dvoriste izgleda ovako – cak ima i mali bazen s ribestinama

Picture 105a

Picture 117

Picture 119

Picture 120

Picture 122

Picture 123

I inace, svi su oni jako ponosni na svoje vrtove, susjedstvo izgleda ovako

Picture 211

Picture 212a

Picture 274a

Picture 213a

U centru mjesta imaju naravo – pub – odveli su me tamo, a obzirom da ne pijem pivo, a tamo ne drze sokice i slicne stvari, uspjela sam izboriti da mi nacijede limun i u vodu umijesaju malo secera – nakon sto narucite handmade limunadu na takvom mjestu gledaju u vas kao da imate rep koji visi ispod stolice.

Picture 215a

I naravno, tradicionalni fish and chips bar – meni se ideja tradicionalnog jedenja ove vrste hrane s novinskog papira niti malo nije svidjela i ja sam zaobisla.

Picture 217a

Ali mi se jako svidjelo sto sam nasla ispred jednog drugog jako posjecenog kafica

Picture 236a

Nedaleko od grada je i stara mala srednjovjekovna utvrda – rekla bih neka vrst strazarnice, ulaz u dubok rov ispod gradevine je zatvoren celicnom pregradom.

Picture 263

picture 267

Na nekom mjestu bogu iza nogu gdje nas je Gazda odvezao, morali smo proci izmedu par krda krava koje su nas blagonaklono gledale, uopce mi nije bilo jasno kud se smjera, dok nismo dosli do ogradice s natpisom i malenom skrabicom u koju se stavi onoliko kovanica koliko smatrate da je primjereno – tu smo naisli na skup kamenova poredanih u krug, rekose mi da je ovakve kamene krugove moguce naci na jako puno lokacija svugdje u Engleskoj, i da Stonehenge nije iznimka, samo je bolje ocuvan – od ovog je ostalo samo kamenje gotovo poravnato s tlom. Nasljede iz doba kad je carobnjak Merlin hodao zemljom.

Picture 282

Picture 284

Na rucak smo u povratku otisli u zanimljiv restorancic gdje smo mogli procitati da tradicija istog seze jos od davne 1626 godine i da je jedno vrijeme imao cak i svog duha. Nije napisano sto se kasnije s duhom dogodilo. Poredani su kronoloskim redom svi vlasnici imenom i prezimenom. To je nekad bilo svratiste na vrlo frekventnom putu, tu ste mogli jesti, prespavati i smjestiti konje i kocije.

Picture 289

Picture 290

Picture 293

Na moj uzas, klinci su svi troje narucili hamburger, kecap, pomfrit i kolu, ja sam izbjegavala tradicionalne engleske specijalitete s menija jer ne mogu zamisliti da bih jela nesto u cemu je kuhani bubreg ili jedan od onih njihovih krvnih pudinga, umak od metvice jos nekako. Pa sam narucila neke pilece medaljone, obilje salate i kao prilog pastirsku pitu – ispostavilo se da je bilo dobro i normalno.

Na svakom koraku ovce i krave – to je stocarski kraj, a osim toga industrija tekstila je razvijena jos od kasnog osamnaestog stoljeca. Vazno je napomenuti da je taj kraj poznat po rudnicima olova, kad smo odlazili na kratke izlete u prirodu, na pojedinim mjestima smo nasli upozorenja da je zabranjeno jesti bobice i samoniklo voce na tim lokacijama zbog visokog udjela olova u tlu.

Picture 271

Posjetili smo i ogromnu tvornicu tekstila – muzej – odredene linije jos rade i u trgovini koja je dijelom muzeja mozete kupiti konce, platno i odjecu tamo napravljenu po astronomskim cijenama.

Picture 237

Picture 244a

Picture 245

Mali vidikovac pored tvornice – dio strojeva se pokretao energijom dobivenom od vode, neatraktivne slike postrojenja ne bih prilagala, ali ovo je bilo drukcije

Picture 253

Ono sto se meni osobno najvise svidjelo je bio posjet srednjovjekovnom zamku iz vremena Tudora koji je takoder pretvoren u muzej. Slikati dalje od ulaza u zamak nije bilo dopusteno, mozete kupiti publikaciju od 30 funti na sto sam ja prezrivo frknula nosom jer smo ulaz platili papreno – nas dvoje i troje klinaca – za tu lovu mozete prekupiti u stranku odredene politicare u Hrvatskoj!!! Pa sam ja naravno kriomice slikala kad zandarmi cuvari nisu bili u blizini.

Picture 353

Picture 300

Kao i svaki zamak koji drzi do sebe, i ovaj ima jarak s vodom okolo

Picture 301

Picture 297a

Picture 304a

Picture 307

Picture 298a

Picture 309

Ovo je slikano u jednoj od komora koje nisu otvorene za javnost, ispred je bio natpis na konopcicu na kojem je to pisalo, no vrata su bila odskrinuta – a ja ne bih bila ja da ne uvalim nos i tamo na Gazdino zgrazanje i nervozno vrpoljenje za cijelo vrijeme dok je cekao ispred vrata

Picture 312

Dvorana za bal – ovaj glupi kut snimanja je rezultat slikanja skrivecki jer je zandarica-osoblje ko kobac obilazila svoj teren

Picture 320

Malo heraldike s prozora

picture 321

Jedina stvar za koju je barbarica iz Croatie priznala da je nije trebala slikati – slika vrlo, vrlo stare zidne tapiserije iz salona – prostoriju drze u polumraku, a ja isla slikati s blicem – kajem se…

picture 325

Pogled s druge strane

picture 331

picture 333

Picture 338a

Jos jedno mjesto gdje nije za javnost – vidi se lijepo opkop s vodom oko zamka

picture 341

sto mene naravno nije sprijecilo da preskocim konopcic i uslikam tajna vrata – bas kao iz prica

picture 335

picture 308

Zamak je okruzen velikim uredenim zemljistem i ima ogromne vrtove cije postojanje seze stoljecima unazad-uredenje vrtova se odrzava po istom obrascu kakav je bio u srednjovjekovnim vremenima – i restauratori hortikulturisti koji vode brigu o tome su u vise navrata nagradivani za autenticnost stila i umjetnicki stih.

Picture 326

picture 329

picture 330

I za kraj – u ovoj maloj kucici zive sadasnji vlasnici zamka…

Picture 350

Ono sto je meni ostalo u sjecanju na boravak u Engleskoj je bio prekrasan kruh iz malih pekara, ceste sa malenim svjetlascima ugradenim u povrsinu – bijelim po sredini ceste, plavim i crvenim na raskrizjima, moram napomenuti da su im ceste jako kvalitetne. Sve je bilo strahovito skupo, jedina stvar koju sam osim krpica za kceru zvjeru i spavacice s velikim pospanim medvjedom za sebe kupila je bila ogromna predivna crna dugacka pelerina od rucno tkanog tweeda sa obostrano smjestenim dugim salovima i s keltskim brosem , bez kapuljace. Kupili smo je u jednom drugom muzeju koji smo posjetili, ali tad na zalost nisam imala fotic – i bros i pelerina su napravljeni po autenticnom nacrtu prema uzorku zenske odjece iz 17 stoljeca i pelerina se prodavala za smijesno malih 50 funti, a bros uz nju za 15 funti – jer su isli u renoviranje muzeja od ponedjeljka , pa su rasprodavali sve po ludo nizim cijenama – i sad se kajem sto nisam uzela jos nesto… Svojima sam kupila u malim gift shopovima predivne male zvoncice – chimes sa staklenim figuricama ptica u pastelnim bojama, krhke i lijepe… Moja mama svoj jos nije otpakirala jer GA CUVA …

Moram dodati – ono sto je kod njih fenomenalno rijeseno – uz svaki muzej imaju trgovinu – tamo prodaju rucno pravljenu odjecu, nakit, slike, knjige, posude – stakleno i metalno, keramiku, replike hladnog oruzja – maceva, nozeva, dijelove oklopa izradene prema originalima, kamenje iskopano u okolini, pjeskareno i izbruseno sa i bez postamenata, kao ukras, razne minerale isto tako oblikovane, cak i dijelove namjestaja. Muzeji se dijelom financiraju i od prodaje u tim trgovinicama. Uz vecinu izlozaka – vecih – prilozen je opis prema kakvom originalu je sacinjena imitacija koju kupujete…Meni se to jako svidjelo – loco mala privreda zapravo pravi sve to i svi lijepo zarade.

I kao u pricama – cijelo vrijeme smo imali oblacno nebo…


Dobar provod – Auto&Technik Museum Sinsheim

Kolovoz 6, 2008

Jucer, u nedjelju smo si smislili da napokon odemo u muzej. Ne pamtim kad sam se tako dobro provela. To mi Gazda vec dugo obecava, vrebali smo lijep, suncan i topao dan, da nije prevruce, da nije prehladno, da nisu opet radovi na autocesti (pa se promet s tri traka ugmize u jedan), da je nedjelja, da nemamo drugih obveza, da nismo umorni, da… i jucer se napokon takav ukazao, pa smo lijepo spremili kavu u termosicu, sendvice u mali hladnjak, zvjere, njene igracke i svinjsko uho na zadnje sjediste auta kraj dekice i krenuli. OBAVEZNO – ako ste u prolazu morate skrenuti. Taj muzej sam vidjela par puta dok smo putovali, vidi se iz daleka s auto ceste. Mjesto se zove Sinsheim i udaljeno je od Mannheima oko 45 minuta voznje. Muzej se sastoji od dva dijela – drugi dio je u mjestu Speyer, koje takoder nije daleko i to ce biti nase sljedece izletisno odrediste.
Slike koje prilazem su samo dio zbirke koju sam napravila, ako zelite vidjeti vise, galerija je smjestena tu. Na zalost, pojedine slike su upitne kvalitete, prozori su obostrano smjesteni upravo nezgodno i tesko je bilo naci kut iz kojeg sunceva svjetlost ne bi bila nasuprot – i to ako imate srecu da niste ispod jakih svjetiljki koje tuku u kameru ; takoder, morala sam slikati brzo jer je svugdje strahovita guzva, i ako ne zelite necije nasmijeseno lice ili leda ispred kamere, treba biti brz – pa sam ispala mjestimice maglovita usljed kretanja.

Auto&Technik Museum Sinsheim

Sam izlozbeni prostor se prostire u nekoliko zgrada, naravno tu su i svi prateci sadrzaji poput restorana, zalogajnica, trgovina, igraonica za djecu… Izlozeni eksponati su zbilja zanimljiv isjecak vremena, iako sam ja mislila da je to iskljucivo tehnicki muzej, ispalo je da to nisu samo avioni, strojevi, lokomotive, alati, motocikli i bicikli, automobili – prekrasni oldtimeri, roboti, male podmornice, oruzja i vojna oprema. Tu su origigi kostimi i odjeca, glazbeni instrumenti, prekrasne slike i dokumentacija iz svakodnevnog zivota, mas kulture i tradicionalnih obrta.

Picture 039

Ovo sto vidite u vanjskom izlozbenom prostoru nisu samo makete aviona, to su pravi avioni i u njih se moze slobodno uci i razgledavati, ukljucivo i kokpit gdje su kontrole zakljucane :) sto sam ja naravno iskoristila, Gazda je obisao dva i zakljucio – nist posebno…

Picture 013

Picture 153

Picture 148

Picture 038

Kino predstave nismo na zalost odgledali jer je zvjere camilo samo u autu i nastojali smo je obici svakih sat vremena i prosetati. Filmovi su u 3D tehnici (Space station , Titanic – ne ONAJ , Podvodni svijet, T Rex, Safari , Oldtimeri ).

Picture 037

Kao sto rekoh, usli smo u sve avione, osim u Concorde – tu je bila stravicna guzva i repina preduga da bismo cekali…I da, zanimljiv je detalj da ne mozete proci pokretna rampa vrata dok ne stanete na obiljezeno mjesto u obliku dva stopala – samo odrasli i osobe preko odredene tezine koju valjda odreduju senzori mogu proci vrata – klinci sami dakle ne.

Picture 159

Picture 158

Pogled odozgo – ako ubacite novcic, mozete uzivati u simulaciji letenja avionom ili helikopterom, mozete upravljati robotskom rukom, mozete sjesti u svemirski modul i odletjeti do Mjeseca…

Picture 043

Picture 125

Picture 124

Picture 163

Picture 127

BLUE FLAME

Muzej naravno jamci ugledom da su svi eksponati originali, reparirani u skladu s duhom vremena, a po svim pravilima struke. Kad sam vidjela ovaj izlozak, nisam mogla povjerovati DA JE TO TO – nisam mislila da cu ikad u zivotu vidjeti Blue Flame, a ponajmanje da je tu u Njemackoj… Sta vam se cini – odakle bi mogao biti porijeklom taj GABELICH?

Image022

Image021

Image013

Image016

Image020

Image018

MODA I KULTURA

U cijelom muzeju su smjestene figure i izlozbene vitrine s autenticnom odjecom i obucom odredenog razdoblja, originalne skice i crtezi, ikone mas kulture pojedinog doba .

Image026

Picture 171

Picture 172

Picture 175

Picture 176

Picture 177

Picture 179

Picture 180

Picture 182

Picture 183

malo Elvisovog doba – kako su se samo znali nositi i zabaviti…

Picture 057

Ovako su se snimali filmovi kasnih tridesetih proslog stoljeca

Picture 065

Picture 067

a ovako je izgledao model jednog od prvih juxe boxa u Americi kasnih cetrdesetih

Picture 066

Lijepo pise da je bilo njeno … sve

Picture 138

Picture 139

Picture 140

sto je nekad bilo in za malene

Picture 208

Picture 206

Picture 178

Picture 207

Moram priznati da sam polako setala i zagledala svaku sitnicu, bila sam zadivljena i opcinjena …

Ali to me nije pripremilo – dok sam razgledavala stare glazbene instrumente, odjednom se cuo gromki zvuk orgulja – i ja sam zastala kao ukopana – Bach je za mene alfa i omega glazbe i mistike u glazbi, perfekcija i savrsenstvo od kojeg vam trne unutrasnjost i shvatite sto je to bozansko u covjecanstvu. Toccata and Fugue in D minor … Nisam se mogla pomaknuti s mjesta dok nije zavrsilo – stajala sam ravno ispred ogromnih mehanickih orgulja i cistoca i savrsenstvo zvuka koji je dopirao iz tako starog instrumenta su me doslovce prikovali na mjestu. Gazda se samo smjeskao sa strane – kasnije sam shvatila da je ubacio novcic i odabrao za mene … Mozete birati od nekolicine ponudenih predlozaka, uglavnom je rijec o klasicnoj glazbi i necem sto je pisalo na njemackom a ja ne znam sto to znaci.

Picture 084

Picture 097

Picture 096

Picture 093

Picture 092

Image028

Picture 209

Oldtimeri i oni mladi koji su oko mog godista…

Picture 045

Picture 048

Picture 055

Picture 056

Picture 129

Picture 063

Picture 075

Picture 077

Picture 143

Picture 185

Sto je ovaj bio cakani…

Picture 218f

I mnostvo artefakata iz vremena ratova, njemacki, saveznicki, ruski … imaju sasvim dobro ocuvanog Shermana i vjerovali ili ne, SS uniforme u vitrinici pod staklom almost jedno do drugog… Oprema za kriptiranje i radio veze, sva sila nedvojbeno originalne opreme – mnostvo je natpisa gdje se moze procitati gdje je izlozak pronaden, gdje repariran …

Picture 078

Picture 079

Picture 083

I onda sam naisla na jedno veliko ogledalo, obzirom da nikog nismo imali da nas zajedno apslika , izvukla sam handy … Za kraj posta – Gazda i Gazdarica !

Image023a

Sluzbeni site Muzeja za one koje zanima vise : MUSEUM SINSHEIM

ostajte u dobru…

UPDATE glede komentara :)

Je, ima Gazdarica i sliku i iz auta – ovako izgleda kad zvjere ostane samo u autu – zdjelica s vodom je dolje

Picture 025

a onda malko u setnju

Picture 018a

na zalost, morali smo je ostaviti u autu – na svakim vratima je naljepnica koja brani pristup psima.


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.