Drukčiji pristup blagdanskom stolu – 1. dio

Vremenom sam dosla do zaključka da kao i u ostalim aspektima življenja, tako i glede hrane postoje najmanje dvije vrste ljudi – konzervativci i liberali :naughty:

Prvi su oni koji se dosljedno drže svojih navika i ustaljenih načna i ne pomisljaju na eksperimentiranje u nekim razumnim granicama, oni vec znaju sto je najbolje i sve sto nije tako je ili cudno ili lose. Niti ne pokusavaju zapravo PROBATI to nesto drugo i uglavnom sude na temelju onog sto MISLE.

Tu naglašavam dio teksta koji kaže “u nekim razumnim granicama”, sto u prijevodu znači da niti ja ne bih sretno žvakala zmiju kamenjarku, puževe goluždravce, australske bijele crve ili mrave u čokoladi. Zabe sam probala ne znajuci da ih jedem, a isto tako i zeca. NIsam sigurna bih li rada to ponoviti, ali vjerovatno da jer sam prvi put prezivjela. A niti kavijar me nije bas impresionirao. Ali sam probala.
Znam neke koji nikad ne bi probali hranu koju jedu milijuni ljudi diljem svijeta samo zato sto … tko će to razumjeti …

Ja sam od strane takvih recimo dobila nekolicinu komentara da neka jela koja su dijelom drugih nacionalnih kuhinja, spravljaju se po drukčijim kanonima i nisu uobičajena u nas imaju sljedeće karakteristike:
– izgledaju kao povraćotina
– fuuuuuuuj, slatko sa kiselim / slanim / ljutim / …
– to mi nikad kod kuće ne jedemo
– to moji nikad ne bi niti probali
– grah sa smeđim šećerom i medom ???
– to je bez veze
– …
– daj ti meni ćevape i pivkana …

Druga vrsta ljudi je otvorenih pogleda na kuhinju i stol oko sebe, skloni su eksperimentima i radi probati i neke drukcije stvari, ne libe se pokusaja i ne boje se promasaja. Nisu robovi navika i vole svijet u raznim bojama i okusima.

Ja sam od ovih drugih – kao sto rekoh – u razumnim granicama, gdje po osobnom ukusu meso svrstavam na dno ljestvice i najradije bih ga se riješila – jedem ga u vrlo malim kolicinama – ali kao rodena Slavonka odgojena na filozofiji “Nema tice do prasice” jednostavno se ne mogu odreći dobrog batka i sličnih stvari. To je daklem biološki i etnološki imperativ.

U nizu sljedećih postova ću dati detaljan opis Thanksgiving ručka koji smo pravili, a koji je uz manje izmjene također i tradicionalni Božićni ručak, jelovnik je dio tradicionalne južnjačke američke kuhinje.

Postoje doduse neki sastojci koji se ne mogu pribaviti u Hrvatskoj, poput javorovog sirupa, collard greens ili slatkog krumpira, odnosno određenih začina i karakterističnih brandova koji se upotrebljavaju u originalnoj “southern american cuisine”, ali postoje i određene zamjene pa je moguće spraviti gotovo identična jela. Naglašavam da ovaj jelovnik nije ni po čemu skuplji nego li klasični na koji smo naviknuti, stvar je samo u dašku promjene koji biste mogli unijeti i u svoju kuću …I da, iako je nema u origigi verziji, dodati Vegetu gdje drzite osnovanim nije grijeh :smijeh: .

Obzirom na obimnost materije topic ću podijeliti u tri posta –

1. dio – glavna jela
Turkey – ptičica purica
Zapečeni buncek u medu
Šunka u slatkom prelivu s ananasom

2. dio – prilozi
Stuffing – punjenje u ptičici
Gravy umak
Krumpir pire
Yams – slatki krumpir
Marmelada od brusnice
Biscuits
Casserole – neka vrst slozenca
Tijesto sa sirom – cheedar sir – ali dobro je i s bilo kojim tvrdim sirom

“Salate”
Collard leaves
Salata od graška
Kuhani kukuruz

3. dio – deserti
Pita od jabuka
Pita od bundeve
Pita od kokosa
Zapečeni kompot od jabuka, krušaka i šljiva

Ovako bi otprilike trebao izgledati blagdanski stol

rucak2

2056560702_d8202b2e7e_m

304572250_9e05183495_m 305208578_49c7830525_m

68344258_def0ab238c_m

Obzirom da je puno vrsta jela, obicaj je takoder da se sve poreda sa strane i da svatko ustaje od fino aranziranog stola i na tanjur uzima sto zeli i koliko zeli sam – ne mozete SVE staviti odjednom…

309357202_5c14d90646_m

67189544_0fbf78af85_m

sst sst1

A ovako bi trebao izgledati vaš tanjur

rucak 167186334_6ae7c9e2ba_m pl

plate sides

Pa idemo redom …

Turkey – purica

Ova nasa je bila pecena u vrecici – može i bez ako se pokrije odozgo u cijelosti tankim kriškama slanine. Iz nekih razloga se u otvor vrata stavlja glavica luka. Napominjem da prije pečenja pticuljak mora biti potpuno odmrznut. Ptičica se prvo naravno dobro opere i posuši, natrlja iznutra začinima po izboru ( sol, biber, prah češnjaka – :rofl: i kod nas Hrvata Vegeta ) i unutra se stave dvije oguljene i na krupne kriške isječene jabuke. Pažljivo da ne popuca se odvoji koža od mesa u gornjem dijelu prsa i batkova i ispod prstima ugura na sobnoj temperaturi omekšali maslac kojem je također dodano nešto začina – izmiksati vilicom prije nanošenja. Smjesti se u vrećicu za pečenje na kojoj se izbuši par sitnih rupica za odzraku i dobro zalije šampanjcem iznutra i izvana (zaliti samo meso, ne i u sebe). Peče se u već zagrijanoj pećnici na 175 stupnjeva, otprilike 40 minuta po kilogramu mesa. Nakon što je pečeno, smije se rezati tek nakon što odstoji bar dvadesetak minuta.
Vrat se takoder pece pored i kad je sve gotovo, meso se ocerupa i primjesa u gravy umak o cemu cemo kasnije.

28055 pticurina

Napominjem da postoji i jedna meni cudna tradicija – od kostiju koje ostanu kad se meso skine s dijelova koji nisu bili ni na cijem tanjuru ( primjerice leđa ), sutradan se pravi JUHA s obiljem povrca … to nisam probala.

Stuffing – punjenje – se moze staviti u pticicu prije pecenja, ili se pravi posebno i servira sa strane tijekom objeda.

305296295_55ee110e9b_m

Zapečeni buncek u medu

Svi znamo što je buncek, jedino što neki ne znaju da je bolje uloviti lagano dimljeni ako se može, ako ne – opet dobro :njami:
Uzmu se dakle tri komada, dobro operu (nastojte uzeti one bez žiga i dlakavoća-takve isto pojedini mesari nastoje uvaliti) i stavite kuhati u kipuću slanu vodu u dostatno velik lonac. Ukoliko nemate ekspres lonac, kuhanje traje otprilike četiri sata, i ovisno o dobi nesretne životinje, to varira – ali prepoznat ćete da je gotovo kad se počne dobrano odvajati od kosti – vrebajte da se ne prekuha i ne raspadne. Kad je gotovo, premjestite u posudu za pečenje sve po mogućnosti bez kostiju, posolite i popaprite svukud između, a potom zalijte umakom napravljenim kako slijedi: na niskoj temperaturi na stednjaku ili mikrovalnoj otopite smeđi šećer – 15 dag – par minuta sasvim lagano i dodajte tri dobro vilicom izdrobljena ili izmiksana koluta ananasa s otprilike 2 dl soka iz konzerve, dodajte kompot od 15 dag očišćenih višanja s malo soka koliko pokupe i ako nemate male djece – maraskina po želji + sok od jednog ocijeđenog limuna. Kad sve to prokrčka dodajte pet žlica meda i dobro promiješajte da se sasvim spoji s ostaim sastojcima. Prelijte po mesu i zapecite 30-40 minuta u već zagrijanoj pećnici na 175 stupnjeva. Tko voli može dodati prije umaka na meso i druge začine ( ja osobno dodam smiksan prah češnjaka, kadulju i suhi kopar).

buncek glaze

Šunka u slatkom prelivu s ananasom

Tu se obavezno koristi kuhana šunka, može biti i malo dimljena, ne sušena. Smjestimo je u posudu za pečenje, lijepo po njoj aranžiramo kolutove ananasa koje pričvrstimo čačkalicama, u sredinu svakog koluta stavimo višnju iz kompota i cijeli prizor zalijemo s mješavinom soka jednog limuna pomijesanog sa 10 dag smeđeg šećera otopljenog u 1 dl soka od ananasa. Smjestimo u već ugrijanu pećnicu i zapečemo pola sata na 175 stupnjeva celzija. Pri kraju pečenja, ovlaš poprskamo ili prelijemo medom ( 5 velikih žlica) i vratimo na još desetak minuta u pećnicu .

sumka

Prije serviranja povaditi čačkalice.

Ja ova dva prethodna jela ZAJEDNO smjestim u veliku posudu i zapečem. Sve mora biti mirisavo i ljepljivo.

Ukoliko ipak želite spravljati prijesnu šunku, u tom slučaju je naravno morate zasjeći na nekoliko mjesta dijagonalno i dobiti uzorak u obliku romba, dobro utrljati začine i češnjak, peče se na 160 stupnjeva celzija 4-5 sati, otkriveno, sve skupa zalijemo – i povremeno podlijevamo- mješavinom soka jednog limuna, žlicom senfa, žlicom kečapa i 10 dag smeđeg šećera otopljenog u 2 dl soka od ananasa. Postupiti s kolutima ananasa i medom kao u prethodnom slucaju – sve nakititi prije stavljanja u pećnicu. Količine su bazirane na šumki veličine do tri kilograma.

sumka2

Napominjem takoder da volim kako se to ovdje radi – kupe se “posude” za pecenje od neke vrste tvrde alu folije koje se koriste jednokratno, nakon upotrebe bacite, nisu skupe, nema ribanja velikog posuda … ja ih nikad doma u Osijeku nisam koristila i mogu reci da mi je to pravo olaksanje tu – sitnica, ali covjeka veseli…

Prilozi, salate i deserti u iducim postovima…

Ja vam dakle predlazem da ovog Bozica pokusate malo promijeniti ustaljenu rutinu blagdanskog obroka i unijeti neke novine, zanimljivo i zabavno bi moglo biti svim ukucanima…

Ostajte u dobru.

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: