Gdje sam ja to zapravo

Nikad nisam zapravo napisala gdje sam, gdje zivim – nakon mog preseljenja iz Osijeka.

Zivim u malenom gradicu koji se zove Burstadt i koji je petnaestak kilometara udaljen od Manheima. Suprug je hotimice trazio nesto izvan grada i suprotnog dijela prigradske zone, jer su u tom podrucju doslovce nanizani jedan kraj drugog ogromni industrijski kompleksi. Na otvorenom horizontu ravnice nize se dimnjak do dimnjaka iz kojih suklja gusti sivi i bijeli dim neprekidno 24/7. Kad je lijepo vrijeme dim suklja vertikalno i odlazi gore, kad je kisovito ili oblacno dim stoji vodoravno i izgleda jezivo. Rijec je o kemijskoj industriji – u blizini je i ogromna tvornica BASF koja zaprema povrsinu omanjeg gradica. Zrak zaudara. Prasina koja lebdi zagaduje sve. Nekretnine u tom podrucju jeftine do neba. A siroti ljudi obraduju polja i sade vocnjake. To je jedan od razloga zasto mi ne kupujemo voce i povrce u loco trgovinama i opskrbljujemo se iskljucivo u bazi – ne znamo ni sto tamo kupujemo, ali racunamo da gore od ovog bit ne moze…

Na svu srecu mi stanujemo podalje od te zone i kad zelim otici do grada nije mi tesko sjesti na vlak koji prometuje svakih pola sata. Unatoc zonama visokog zagadenja, okolica je prekrasna, priroda zapanjujuce lijepa – to je ravnicarski kraj koji meni kao rodenoj Osjecanki itekako prija oku.

Jedna ljetna
Image Hosted by ImageShack.us

Burstadt je ljupki gradic u kojem ima sve sto vam zapravo treba. Sve je cisto i uredeno, ljudi veliki pasoljupci – to je predivno za vidjeti – pasa ko u prici! Vlasnici su silno druzeljubivi, sto me je ne jednom uvalilo u nevolje kad sam setala svog psa. Oni bi pricali! A ja uzalud nastojim sa stotinjak rijeci njemackog objasniti da ne govorim njemacki. A oni veselo i ljubazno se smjeseci bez problema NASTAVLJAJU sa pricom i upitima… AJME ! U blizini imamo i ogromnu robnu kucu IKEA gdje je namjestaj i oprema meni najdrazeg jednostavnog i profinjenog dizajna jeftina da bih mogla setati ridajuci kad usporedim s onim sto kosta u Hrvatskoj. Ono zbog cega to spominjem je ne restoran, caffei i igraonice za djecu, nego PARKING ZA PSE sa vodom i hranom i mladca koji radi preko “studenjaka” i pazi na ulaz

Image Hosted by ImageShack.us

Smjesteni smo u samom centru, glavna ulica i upravo nadomak nase kuce pocinje polu-pjesacka zona. Ovako to sve izgleda

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Kuca u kojoj zivimo je zapravo polovina gradevine koja je okrenuta prema vrtu, kucevlasnici su u ulicnom dijelu, ljudi srednjih godina koji drze mali obiteljski biznis – trgovinu sarolikog asortimana – od boja i lakova, tapeta i slikarskog platna do igracaka svih vrsta za djecu. Ulaz do naseg je SLASTICARNICA ( dame i gospodo u karakter klubu sad znate s cime se ja suocavam kad pomolim nos na vrata ) u kojoj mozete kupiti sladoled i kolace po talijanskoj licenci kojoj eto bas sad ne znam vise ime, ali isti sam slambos jela i u Zagrebu i u Splitu i u Osijeku.

Ovako izgleda nas vrt, pun je ptica i to je bio razlog zasto sam prvih mjeseci kad sam dosla, nasuprot dotadasnjoj stalnoj navici slusanja glazbe po cijeli dan, slusala samo tisinu i pjev iz vrta – pogled s balkona i prozora spavace sobe u sva cetiri godisnja doba

proljece – ovako je izgledalo kad sam dosla

Image Hosted by ImageShack.us

ljeto – puno cvrcaka u vrtu

Image Hosted by ImageShack.us

jesen – topla i duga jesen

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

zima – prvi i jedini snijeg, opstao je jednu noc i jedno jutro

Image Hosted by ImageShack.us

Napominjem da su nasi prozori prema vrtu okrenuti na jugoistocnu stranu, imamo veliki balkon pa je ljeti predivno sjediti poslijepodne u sjeni i piti kavicu…
Tu stanujemo, ali nas se zivot i nasi se svi kontakti zapravo odvijaju na drugom mjestu – par kradomicnih slikica iz US facilities gdje su nam trgovine, skole, crkva, ambulante, posao, posta, administrativni poslovi, restorani, robne kuce, kafici, knjiznice, fitness dvorane (bespla) i kuglanje (se placa, ja mrzim i nikad necu obuti iznajmljenu posebnu obucu fuj), banke, obuka i trening ( antiteroristicki za spouses ja izbjegla jer sam bila prehladena, hehe – doc pod gripuljom tamo bi bilo ravno teroristickom cinu itself ), frizerski saloni, kemijske cistionice, benzinske pumpe …

Ovako je na ulici, stambene jedinice i ulazi besprijekorno cisti, prozori se blistaju i uopce kultura zivljenja je na zavidnom nivou, mlade obitelji koje zive u bazi imaju gotovo smijesno, skoro bespla struju, grijanje i ostale rezije

Image Hosted by ImageShack.us

Tu na brzinu mozete nesto prigristi, uvijek je puno

Image Hosted by ImageShack.us

Robna kuca – PX – u predvorju male izvidacice cesto prodaju kolace zajedno s mamama, ispred je smjestena malena kucica gdje se po cijele dane pravi rostilj i ludoooo mirisi – tu mozete papati za malu lovu velik i ukusan obrok ( smrc ! bolje da zaboravim )

Image Hosted by ImageShack.us

I crkva – kao sto sam vec napisala, tu sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicito vrijeme

Image Hosted by ImageShack.us

Voljela bih kamerom tamo zabiljeziti i vise, ali … ne smijem. Think OPSEC .

za sad
lijep pozdrav

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: