Godisnjica – post 28.05.2007.

Danas se navrsila godina dana kako je nasa mala obitelj dobila prinovu.

Ime joj je Enora Van Dorada, ali mi smo joj nadjenuli ime Maggie, tko bi je po kuci dozivao krsnim imenom… Mini pudlica – grdosija sad tezi cetiri i pol kilograma (za razliku od mene voli se vagati) i ne bi trebala vise rasti – sad joj je gotovo 15 mjeseci.

Kad sam doselila ovamo, Gazda je nakon par dana zakljucio da sam usamljena dok on radi i da mi treba drustvo. Vidjeli smo oglase u Stars&Stripes – tamo uvijek ima ogroman izbor kucnih ljubimaca, od besplatnih hrcaka koje vam nude u grupama i single, bijelih stakora, preko pasa, macaka, cincila, konja, zeceva i letecih vjeverica, gustera, do ribica i pitona sa svim accessories i igrackama. Dosta zivotinja koje su starije od godinu-dvije daju i po nizim cijenama ili besplatno ako su puno starije ili ako je stvarno hitno, jer s vojskom je tako – dobiju nalog za PCS ( Permanent Change Station ) i moraju seliti – te military obitelji su prilicno mobilne. Inace, Ameri su veliki zivotinjoljupci i vjerovali ili ne – rijetko je koja obitelj bez kucnog ljubimca, cak i u zgradama gdje su samacki stanovi mozete vidjeti mnostvo ljudi kako setaju pse predvece. Izuzeci su oni koji zive sami, a imaju duge i nepredvidive smjene i cesta putovanja. Extra poslovi setaca i babysittera za pse cvjetaju, studenti mlate dobru lovu, posebno za vrijeme praznika ili godisnjih. U pravilu obitelji imaju vise djece, dvoje je minimum, i cesto su jedno drugom do uha – u takvim situacijama je i pas neizostavan dio parade.
Niti Njemci nisu puno drukciji kad je rijec o kucnim ljubimcima – imaju ih u velikom broju. Vidjela sam u ulici oglasnu plocu u staklu gdje se redovito updateaju vijesti Drustva ljubimaca i vlasnika MACAKA koje je prilicno aktivno. Ono sto je zadivljujuce je i koliko pasa ima na ulicama. Najvise je malih fifika raznih vrsta, ali ima i vecih – onih koji vodaju vlasnike, a ne vlasnici njih. Svi psi se UVIJEK setaju na povocu, neki od njih koji su veci i s brnjicom, a malene cesto voze i na biciklima i motoricima. Potonji su uvijek u nekim lijepim oblekicama, i kad se voze stave im naocale za voznju. I dogadala se jedna stvar koja je mene tjerala u ocaj – svi su tako druzeljubivi !!! Kad sam ja pocela izvoditi svoju fifiku, bila je tako malesna i lijepa da su svi zastajali i zeljeli znati koliko je stara, kako se zove, i koja je tocno vrsta. Moj jadni njemacki od jedva sto rijeci je bio na velikoj muci, nastojala sam tim ljubaznim ljudima objasniti da ne govorim njemacki, na sto su oni veselo nastavljali mljeti i ispitivati me, kao da nista nisam rekla ! Pogotovo su bili uporni vlasnici pasa koji su setali sa svojim psima – to je cini se jedno veliko neformalno drustvo ljudi spremnih na dugotrajne razgovore s vama, cak i ako nemaju pojma tko ste – samo zato sto vodite psa na povocu.

No da se vratim temi – kako smo doveli Maggie. Vidjeli smo dakle oglas u novinama, novo leglo je spremno za prodaju – nazvali, rezervirali jednu zemskicu i sutradan krenuli po nju. Bilo je malo daleko – vozili smo tri sata. Ljudi koji drze uzgajivacnicu se bave ne samo uzgojem pudlica, nego i beaglova i snaucera. Do trenutka kad smo stigli ostalo je samo dvije curice i jedan mali deckic. Pokazali su nam mamu i tatu koji su bili ponosni mali lajavci finih manira – nisu se verali po vama kad su usli u sobu. Uzgajivacnicu drze zapravo jedna Njemica udana za Amerikanca i njena mati. Velika je to kuca s ogromnim dvoristem, mnostvom pasa i petero djece. Najstarija djevojcica od oko petnaestak godina nas je uvela i pustila malene da ih vidimo. Ja sam birala izmedu dvije curice – jedna od njih se nastojala sakriti ispod stola jer je bila preplasena, druga je stajala sama po strani bavila se svojom prednjom sapom i nije se bojala, deckic je veselo skakao oko nas i pokusao se uzverati Gazdi na nogavicu – on je bio najmanji. Ja sam se zavukla pod stol i uzela stidljivu uplasenu malu crnu pufnu vunice koja se drscuci skutrila u najdaljem kutu. To je bila nasa Maggie.
Inace, ime je birao Gazda, ponudio je doduse prvo meni da nadjenem ime malenoj, i ja sam imala jedno predivno, ali ga nisam mogla iskoristiti. Zeljela sam je nazvati Luna – ali je to na nevolju bio nekad nick moje seke na internetu, pa mi nekako nije bilo zgodno…Onda smo stavili par mogucih imena u kutijicu i ja sam izvukla Gazdin prijedlog.
Mlada dama koja nas je uvela u kucu je sva ponosna izjavila kako su maleni lijepo oprani i cekaju – a mene je gusio stink i pitala sam se kako izgleda kad NISU oprani. Tri sata smo se vozili nazad i putem raspravljali hocemo li stati u prvoj trgovini i kupiti stipaljke za nos da ne izginemo od smrada. Ja sam malenu drzala u krilu cijelim putem. Na putu smo takvi smrdljivi svratili u Zracnu bazu Ramstein u njihovu PX i tamo kupili sve moguce psece potrepstine. Nitko nije oglasio uzbunu, samo sam ja imala utisak da su se ljudi odmicali od nas u redu za blagajnu – a Gazda se u kupovini ponasao kao da novorodence dolazi u kucu – kupio je i pseci pampers i klopu, i igracke i kozmetiku i sve moguce potrebne i nepotrebne sitnice …

Ovako je izgledala kad smo je okupali prvi put –

first bath

Frank and Maggie 1

a onda na spavanje

Picture 092a

Odmah iduci tjedan smo isli kod veterinarice gdje je malena skvikavica dobila svoj mikrocip i EU putovnicu, a za tu prigodu je dobila i svoju dekicu za auto

Picture 052

A evo kako mlada dama izgleda sad – godinu dana kasnije – slike poslije ovosubotnjeg kupanjca – doduse napravljene mobitelom jer su kamere ostale u autu, a pljustalo je pa se nikom nije islo bas preko na parking …

image019

image030

image036

image042

image043

image066

image070

image071

I da – ovako izgleda kad se ide u setnju – sreci nema kraja…Pojacajte zvuk, i ispricavamo se na losoj kvaliteti clipa, napravljeno isto mobitelom prosle jeseni, ovako se uvijek luduje kad se ide van i mi moramo paziti da ne stanemo na nju dok jurca gore – dolje stubistem..

Video000

Moram priznati da smo jako sretni kako se malena uklopila – zivot bi definitivno bio drukciji bez nje.

Ovo je dakle bio tematski post 🙂, inace tu smo svi na okupu i uzivamo u dokolici jer je danas Memorial Day i Gazdi neradni dan-koji koristi za rjesavanje papirologije umjesto da ljenstvuje …

ostajte nam u dobru🙂

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: