Moram priznati da sam ovisnik o informaciji. Ustaljena navika i prva stvar godinama i godinama kad se dođe doma je presvlačenje, pranje ruku, kavica pored tipkovnice, a onda otvaranje favorite siteova, vijesti i pregled mailova. Hrvatsko i englesko govorno područje. Čitanje je esencijalna potreba.
Običavam reći da sam ja jedna od onih koji bi na pusti otok ponijeli struju, toplu vodu i internet.
U obilju podataka i informacija se zbillja rijetko dogodi da se nakon pročitanog počnem pušiti od bijesa. Ja nisam bijesna osoba, dapače, volim si misliti lijepo o sebi kao o nekome tko nije agresivan.
Tko je racionalan, civiliziran, socijaliziran i kooperativan, uvijek spreman poslušati i drugu stranu i pokušati se staviti u poziciju neistomišljenika i shvatiti ZAŠTO netko vrijeđa nečiju inteligenciju. Takva sam ja… divota jedna. Vrlo uporna u pokušajima postaviti se IZNAD niskih i stvari i ne dati se isprovocirati.
Dok me ne ubodu. Na krivo mjesto.
Zašto ovo velim? U moru vijesti nekad pročitam samo naslove, nekad uvodne pasuse, nekad cijeli tekst, a ako me zaintrigira krenem tragom čitati što kažu druge agencije i da li se isto misli i na suprotnom kraju globusa. Okorjeli sam skeptik, duboko vjerujem u preovladavajuću pristranost i plaćenićko pisanje. Ovaj put ne bih o politici i kupovanju/prisilama kad su u pitanju masmediji. Dobro je poznato koji su mehanizmi najlakšeg pristupa i dobrog upravljanja nesvjesnim, slijepim konglomeratom glasača – masama. Ne znam da li igdje postoji nešto što se zove neovisni mediji-čast rijetkima koji pokušavaju. Ali to je tema sama za sebe i posebno elaboriranje.
Dakle – o korištenju medija u političke svrhe – drugi put. Ovaj put bih samo komentirala što sam pročitala i imam problem – ne mogu shvatiti . Mediji su krivi ! Bolje da ne čitam vijesti .
U zadnje vrijeme s velikim gnušanjem čitam vijesti o istupima novog ( nikako da zaboravim mog omiljenog prethodnog ) Svetog Oca. Ja sam stvarno ozbiljno shvatila onaj dio kad su me učili da je ljubav, milosrđe i praštanje temelj vjere. Isto tako mi se čini da je Isus rekao negdje i to je zapisano da treba ljubiti bližnjega svog, a nešto slično je izjavio i o neprijateljima ( OK, taj potonji dio mi je isto malo teže za shvatiti, ali sam sigurna da je dobri čovjek znao o čemu govori).
U svjetlu gore navedenog daklem je potrebno sveudilj nastojati razumjeti i shvatiti svakog, pa i neprijatelje – to je valjda minimalno što možemo napraviti ako ih baš ne možemo od srca zagrliti kad nam se nađu na putu. Tako propisuje naše katoličko učenje.
Da ne bude zabune – prvo malo pojasnjenje – ja sam odrasla i odgojena u katolickoj obitelji gdje se jako drzalo do religioznih obicaja, moglo bi se reci da sam i vise nego aktivno sudjelovala u svim manifestacijama u crkvi, od djetinjstva do zavrsetka faksa – pocev od vjeronauka do pjevanja u crkvenom zboru godinama, tamo sam ucila svirati, bilo je i volontiranja kod pomoci u posjetama bolesnima, siromasnima i starima kojima su se za blagdane odnosili mali paketici s hranom i raznim potrebnim sitnicama. Dogodilo sa da sam imala rijetku povlasticu RAZGOVARATI I UCITI od ljudi koji su bili zbilja sirokih pogleda, pravi humanisti i pravi intelektualci iako teoloskog usmjerenja. Vec kao dijete sam naucila razlikovati Mozarta od Bacha, tamo sam prvi put u ruke s osam godina dobila knjizurinu o grckim i rimskim mitovima, dalo mi se na citanje knjigu Sofijin svijet (jer da cu tako najlakse usvojiti temeljna znanja o filozofiji obzirom da sam bila samo teenager) i receno mi je bilo tko je bio Descartes, a tko Sv. Toma Akvinski i zasto je vazno shvatiti sve puteve, uzbrdce i nizbrdice kojima je hodila ljudska civilizacija. Te zene u crnim habitima (od kojih je jedna imala magisterij iz humanistickih znanosti stecen u Becu, a druga diplomu zborovode i usavrsavanje orguljaskog sviranja negdje u Italiji ) – sluzile kao domacice crkvi, moja sreca i velik privilegij je bilo da su imale vremena i volje pricati sa mnom o VAZNIM stvarima. I s uzitkom me uciti i posudivati mi knjige. TO je od mene napravilo opasnog heretika. Kad se danas osvrnem – tesko je reci gdje pripadam. Naucila sam se da svatko ima svoju istinu o vjerovanju i da je svacija istina ona prava. I da NITKO ni pod koju cijenu ne smije UGROZAVATI istinu nekog drugog.
Stoga me, ne kao vjernicu – jer prakticna vjernica po kanonima koje propisuje crkva nisam, tamo krocim jednom ili nijednom godisnje – nego kao recimo humanista duboko cude i pomalo vrijedaju neki prosti i vulgarni istupi koje primjecujem u internetskoj sferi. Naravno – svatko ima pravo, opet ponavljam, na svoju istinu, ali mi se cini da je nedostojno pravog gospodina/gospode, intelektualca i humanista iznositi je na prost nacin vrijedajuci vjerovanja drugih. Svoj se stav kvalitetno i pametno uvijek moze iznijeti i bez ruganja. Ruganje nije nacin otmjenih i pristojnih ljudi.
Iako, meni se Crkva, u smislu RKC D.O.O. prilicno zamjerila u mnogim stvarima. Tu ne govorim o povijesnom nasljedu jer mislim da oni koji danas pricaju o inkviziciji primjerice – uvelike promase metu – elaborirati TE stvari i stavljati ih na teret crkvi je smijesno. Nitko ne moze odgovarati za grijehe nekog drugog. Greske koje su pocinjene u povijesti se ne mogu izbrisati niti povijest promijeniti. Ono sto JEST bitno je ono sto se dogada danas, gdje je RKC kao takva u potpunosti izgubila moje postovanje. Sad bi kriticari ovog sto sam napisala rekli nesto poput – eh – i ako je profesor matematike dosao pijan na sat, to mu je krivnja, ali to ne znaci da on ne zna matematiku…I kako je crkva ipak ucinila puno dobrih stvari i jos ih cini, i kako bi bez moralne svijesti o nagradi i kazni tamo negdje iza zadnjeg kruga koji optrcimo svijet bio daleko gori. Mozda.
MOja mati je uvijek znala reci – nista nije savrseno, samo je Bog savrsen, ljudi su oni koji grijese. Moja mati takoder ima jednu stvarno jaku, nepokolebljivu i jednostavnu vjeru i ja joj zavidim na tome. Ta i takva vjera ju je pronijela kroz sve oluje i kalvarije zivota. Za vrijeme rata mi je rekla – ma sto se dogodilo ne smijes mrziti, zlo rada zlo, ne treba od jednog zla praviti dva – ja pak mislim da je ljubiti svog neprijatelja rezervirano za samo rijetku bozju djecu, uvijek sam nekako osjecala da nisam bas na tom nivou. Naime-ponosna sam sto nikog ni za rata, a niti danas ne mrzim, ali da neprijatelje bas mogu ljubiti – eh, na tome bih morala malo poraditi jos.
Ali da se vratimo recentnim zbivanjima.
Mi se zbilja ne možemo nadati da možemo biti veći katolici od Pape. Ja nekako očekujem da prvi čovjek Crkve bude više od čovjeka-da bude ako već ne karizmatičan i ZBILJA VELIK kao prethodnik mu, onda barem vjerodostojan i postojan u poštivanju ne samo slova zakona, nego i duha zakona katoličanstva – a dodala bih – i svake druge religije.
Uvijek me je intrigiralo kako vrhunski obrazovani ( jer program njihovog školovanja je stvarno težak i zahtjevan ), načitani i po defaultu intelektualni pripadnici svih crkvenih ešalona imaju tako puno zabludjelih ovaca i zatucanih jednoumnih ( slaboumnih ? ) predstavnika koji drugima osporavaju pravo na različitost, koje nam je zajamčeno Božjim zakonom.
I tu me ne zanima učenje o crkvenim dogmama-ono što je danas stvarno potrebno Crkvi je evolucija, duhovna i svjetovna, nešto što će opravdati njenu vjerodostojnost. Svijet se mijenja, ako želi opstati Crkva se također treba mijenjati.
Prethodni Sveti Otac je bio vizionar koji je znao živjeti u duhu vjere i praviti kompromise, prepoznavao je zahtjeve povjesnog trenutka i ulogu koju bi Crkva trebala imati da poboljša ovaj svijet, ljude ohrabri, oplemeni, potakne ih na milosrđe, pomogne i postavi ih na pravi put u ova teška vremena. Ne samo katolike nego sve ljude dobre volje. Mislim, da je poživio još jedan život i još jednu službu mogli smo biti prisutni zanimljivoj i dobrodošloj promjeni Crkve na bolje. Bio je veličanstven sugovornik svih religija, rasa, društvenih slojeva, uzrasta i spolova.
Da ne bude zabune – ne treba brkati Crkvu i religiju, jer počesto se događalo da vjera i Bog ne stanuju baš uvijek u crkvi… Crkva je dakle institucija koja regulira i artikulira naše doživljavanje Boga i nalaže nam kako trebamo živjeti, uči nas od malena nekim stvarima, ali sama licemjerno drukčije postupa.
I nemojte mi molim vas govoriti da su neki slučajevi izuzeci i da su svećenici samo ljudi koji griješe!!! Oni su također javne osobe koje NAMA GOVORE KAKO TREBA MISLITI I POSTUPATI – njihova odgovornost je golema! Ono što vidimo i što se događa danas pod okriljem Crkve i u njezinim redovima u velikom broju slučajeva je gramzivost, bludnost, poticanje nesnošljivosti prema drugačijem, osuđivanje tehnološkog napretka i osporavanje znanstvenih činjenica – među nama hodaju od Crkve imenovane moralne nakaze koja NAMA propisuju što je moral. Jasno je da nitko ne može odgovarati za djela koja je počinio netko drugi, niti se ljaga može baciti na Crkvu kao takvu zbog postupaka pojedinaca – ali kako ja vidim, Crkva kao institucija ne samo da se nije ogradila i distancirala dugo vremena od grijeha u svojim redovima, objelodanila i izopćila počinitelje – nego naprotiv – Crkva ih štiti i ne sankcionira.
Nadalje, već davno smo shvatili da se promiviraju neke teze koje su najblaže rečeno uvredljive, kako za pojedinca, tako i za zajednicu.
-****-
Sluge Palog anđela su svi oni koji odbijaju Boga i ne priznaju Njegova Sina Jedinorođenog. Vladaru pakla i njegovim spletkama podlegli su ateisti, inovjernici, bezvjerni znanstvenici i postmodernisti.
“Misterij zla, moć tmina” u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”.
To je, među inim, rekao papa Benedikt XVI. u katehezi za opće audijencije u prepunoj Dvorani Pavla VI. u Vatikanu.
Neću uopće ovo komentirati – degutantna izjava! Sve što je drukčije od nas je ZLO KOJE VREBA I TREBA GA EVENTUALNO ELIMINIRATI – što drugo??? Kad smo mi kršćani to opet postali fundamentalisti?
Isto tako mu po volji nije tehnološki napredak i sve se pitam da se ne daj Bože ozbiljno razboli – nekako ne mislim da bi se svim silama opirao da ga se smesti u najelitniji medicinski tretman koji postoji; nadalje – je li mu netko objasnio da se njegovi govori prenose putem satelita urbi et orbi i da nema tehnološkog napretka pričao bi samo susjedima i rodbini ???
Muka mi je i kad se prisjetim afere s muslimanima – cini se da u njihovo ime najglasnije govore radikali i na stranu što su oni u ova vremena postali osjetljivi ko mimoza na svaki kli..c i ako im pokažeš mali prst reže da si antikoješta i prijete – ali gnjusno je što je kad su iskrsli problem nakon njegovog govora, Papa kao opravdanje naveo da je kriv jedan od njegovih asistenata koji GA JE TREBAO UPOZORITI na to kako njegov govor može utjecati na muslimane – šta je njemu? Pa nije on tako nevješt i siroče neuk da ne zna kako bi to moglo utjecati bla bla bla na muslimane i kakva je situacija nego treba asistenta da mu to kaže ! BLJAK!
A izjava da je svatko tko podvrgne kritici ista sto se iznjedrilo u krilu svete matere crkve terorist – e tu je ekipa prevazisla samu sebe.
Ne mogu više – toliko je retrogradnih stvari i postupaka koji me razočaravaju da ih je teško nabrojati.
Puno toga što je prethodni Sveti Otac pokušao postaviti na zdrave temelje se jednostavno zanemaruje i inzistira se na dogmatizmu koji će Crkvu kao takvu u ovom novom izmijenjenom svijetu i budućnosti koja dolazi skupo stajati. Carl Sagan je napisao da je opasno kad religija dođe do te točke kad počne vrijeđati intelekt svojih vjernika… i to je istina. Ono što se danas događa je još gore – kad ( u ovom slučaju Crkva kao eksponent religije ) počne vrijeđati MORAL svojih vjernika.
Isto je i kod Crkve u Hrvata – okočoperila se otkad više nismo u raljama mračnog komunizma pa se ponaša kao neprikosnoveni monopolist u mnogočemu. A Hrvati – a šta će … poštuju . Jer netko nam je rekao da smo mi predziđe kršćanstva. Ovce smo mi bili i ostali, dozvoljavamo svakom svašta jer smo inertni, nezainteresirani i neuki. Neukusno je što se sve događa i kud se sve Crkva u Hrvata trpa i što traži za sebe-bilo bi bolje da sva dobra prepusti programima za zbrinjavanje sirotih, da se odrekne svojih sredstava i povlastica i pomogne nemoćnima, starima i bolesnima, da osigura sredstva koja bi omogućila i potaknula zapošljavanje, zbog toga propadaju brakovi i obitelji – NEMA SE NOVCA DA SE PRISTOJNO ŽIVI !!!
Dobri Bog sigurno tako nije zamislio svijet koji nam je dao. Ne znam što je mislio i kakve su mu bile namjere, ali sigurno nije izvršenje svoje volje monopolistički dao Svetoj Katoličkoj Crkvi. Svi imamo pravo da budemo Božja djeca, i nije važno jesmo li katolici, muslimani, budisti, ateisti, agnostici ili pingvini… Svima je Bog dao poslanje da žive na dobrobit svoju i svojih bližnjih ma kako različiti bili.
U tom svjetlu ne mogu, stvarno ne mogu shvatiti istupe u javnosti Pape i ono što on govori. Ako si dobar katolik – to je tako kako on veli ! A ako kažeš da se ne slažeš ili posumnjaš – loše – onda si bla bla bla izrod koji je vjerovatno pod utjecajem nečastivog , ali zasigurno je preglup da shvati što je pisac htio reći.
Ja se unatoc svemu prekrizim i zahvalim prije jela u svoja cetiri zida i porazgovaram s Onim gore prije spavanja par recenica.
Kako nam je rečeno, sam Isus nije bio sklon suditi i osuđivati druge – pa što daje pravo današnjoj Crkvi da to čini???
Ne razumijem – imam problem – molim pomoć!
tyche 