Malo budalastina … plisavci i razno

Jedine stvari osim knjiga koje sam ikad skupljala u zivotu su bili plisavci-zivotinjice punjene mekanom ispunom ili rizom (u doba kad sam ja bila dijete). Imala sam ih od paperjastih velicine upaljaca koji su bili predivni i kupovali se u malim plasticnim prozirnim kutijicama u Madi do velikih koji mogu stati u narucje. Moj omiljeni hobi je nekoc bio cudan – uzivala sam i sama praviti igracke – moji poznanici i rodbina su ih dobivali za rodendane i cini se da su to voljeli. Vecina igracaka je imala stomak u koji ste mogli nesto sakriti – dok smo bili srednjoskolci, raja koja je doma skrivala da pusi je tamo drzala cigarete da ih starci ne provale. Sistem je bio da kroz otvorena usta mozete zavuci ruku – ja sam te stomake napravljene od sklepanih krpenih vrecica ili carapa punila bombonima kod poklanjanja. Cijelu pricu o pravljenju igracaka je zapravo zapocela moja mama, a onda je nekako ispalo da pola obitelji to radi i rekla bih s dobrim rezultatom. Sogi je vise nego dobra u pravljenju igracaka – njeni dinosaurusi su jako dobri i za spavanje i za podupiranje dok gledate tv, a imaju prave ostre bad zube od rajsferslusa i mozete mu zatvoriti usta. Taj rajsferslus sistem zna imati zbilja neocekivan rezultat – prije dvije godine je napravila primjerak koji ima izraz lica s nakrivljenim ustima kao jedan od pokojnih politicara kojeg necu imenovati jer bi bilo neukusno… Meni su suze frcale kad sam to vidjela – slicnost je nevjerovatna ! Jedna necakinja opet stvari dovodi do perfekcije i njene su igracke podobne stajati negdje u izlogu gift shopa. Druga necakinja ima originalan i alternativan pristup, to su vise “igracke” za teenagere i njihove otkacene sobe nego li za klince. Nikad necu zaboraviti sestrinu gusku koju je napravila mojoj kceri za prvi rodendan – gusa je imala sesir i maramu obrubljenu cipkom i snene oci poput glavne glumice iz Orkanskih visova ! A njen zmaj za demonstraciju na faksu ( buduca odgojiteljica ) je imao zube od stiropora s gadnim rupama i oci patnika koje vas ruse s nogu … Taj zmaj nije otimao djeve bajne, nego slatkise po selima i gradovima – i zato je bio zuboboljan jer je jeo previse slatkisa , nije prao zube svaki dan dva puta i nije zelio ici zubaru na vrijeme – to je bila poucna prica za klince. Stara je uglavnom pravila krznene cupavce s ocima od dugmadi. Ja sam opet vazda medu poznatima tragala za odbacenim igrackama i lutkama jer su mi trebale oci. A u nedostatku pravih ociju, dobre su bile i ping-pong loptice. Stari je obicavao dovlaciti za neku sitnu lovu materijal iz tvornice tekstila LIO – mislim da vise ne postoji – proizvodili su sve vrste tekstila, izmedu ostalog jastuke i pokrivace s onom finom mekanom fufnastom ispunom. I umjetne krznate tepihe i prekrivace za namjestaj. E, oni su i prodavali ostatke tih umjetnih krzna u svim bojama i tu bijelu spuzvastu i vunastu ispunu koja se sastojala od malenih pahuljastih komadica i vlakana. Najveca igracka koju sam ikad napravila je bila dugacka crvena zmijustara s velikim trepuljama na ping-pong ocima i naravno stomakom za necakinjin rodendan. Dugo je ta zmijustara bila ziva i visila u sobi. U vecini slucajeva sam koristila i onu obleku za male bebe – one strample s nogama i rukavima u jednom dijelu, to je bilo savrseno za svako tijelo potencijalne macke ili psa – ili tasmanijskog cudovista – to su bile one igracke koje nisu licile ni na sto i ja sam proglasavala da to tako mora bit. Tijela su uvijek bila punjena bijelom sitnom mekom spuzvicom i vunicom.

Vremena je vremenom bilo sve manje, ne pravim odavno vise igracke – a tako sam uzivala u tome.
Starih igracaka vise nema, podijeljene su dragim ljudima u doba rata, kad sam mislila – tko zna… Imam samo svoju kolekciju plisavaca – Gazda ih zove – little ones with the rice in the butts.

Ovako je izgledala moja soba u Osijeku dok sam tamo zivjela… dio iznad mog kreveta dok jos nisam imala dodatne police na zidovima.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

A onda su svi mali stanovnici razmjesteni uokolo na svoje police, pa je uzglavlje mog kreveta moglo disati

Image Hosted by ImageShack.us

MOzete pretpostaviti da sam sve malisane i cijelu kolekciju od 179 plisavaca preselila i ovamo – na ogromnu Gazdinu radost …

I da – ovako se ponasa moja mala ziva igracka – na neki nacin je shvatila da je mis kraj racunala na stolu vazna stvar i trebalo mi je vremena da je naucim da to nije za nju.

ostajte u dobru

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: