Par pricica i pitanje

– a pitanje nije zašto ja uvijek pišem predugačke postove…

Bio je ovih dana jedan zanimljiv post o tome što je mjera naše samostalnosti i slobode koji me ponukao da dopišem malo gradiva i prokomentiram neke stvari koje me muče… Imam par priča i pitanje – osobe su stvarne i osim njihovih imena neću izmijeniti niti jedan detalj. Dat ću background svake osobe, godine i recimo – kratak opis. Vjerujem da je ova materija zanimljiva samo užem krugu čitatelja, mlađa populacija živi u jednom drugom životnom okruzenju i nema takve nedoumice. Pisat ću o ženama, ali nema jamstva da se iste situacije i slična pitanja postavljaju i pred muškarce, ali nemam uvida suditi o tome.

Pričica 1
OSOBA A – Inteligentna mlada dama porijeklom iz bogate obrtničke obitelji s poslovnom tradicijom 35 godina, uvijek bila dobro dite, imala zavidnu sportsku karijeru koju smo čitali u novinama i koju su na žalost prekinule ozljede, završila ekonomski faks u roku, uključila se s uspjehom u obiteljski biznis, rekla bih i da ga je na pragu potpuno preuzeti jer se tajo želi konačno umiroviti. Izgled natprosječno dobar, atraktivna zelenooka dobro građena cura, talentirana u toliko stvari da se nekad pitam gdje sam ja ono bila kad je Bog dijelio; vrlo komunikativna osoba. Koliko je meni poznato, imala je jako malo veza i jednu jako stalnu koja ju je htjela odvući živjeti na kat kuće svojih roditelja u osječko prigradsko naselje…Mladi gospodin je u svemu bio reklo bi se odgovarajući, osim zebnje živjeti samostalno kraj jake družice. Ona nije tako zamišljala život. Veza je pukla. Ona sad ima 30 i nemam pojma ima li išta u vidu što se tiče stalnih veza koje mogu završiti savijanjem gnijezda. Njena mati mi veli – je li moguće da nema baš nitko za nju!? Neovisna u svakom pogledu, ali roditelji bi već lagano htjeli i da se uda. Pitam se je li sretna dok tetoši dvoje klinaca svog brata koji je smatraju drugom mamom jer ih vječno vuče za sobom… Ja se od srca nadam da ima netko – žao bi mi bilo da je doista sama.

Pričica 2
OSOBA B – Još jedna inteligentna mlada dama, atraktivna visoka crnka, kad prođe ulicom pol ulice ostane zijevati. Kad je krenula na faks imala prometnu nesreću jer ju je pokupio na pješačkom prijelazu pijani vozač – i završila u komi. Kad se probudila nije više poznavala ni roditelje, cijeli njen život je bio jedna velika praznina. Učila je ponovno čitati i pisati, hodati i govoriti… Nakon nekog vremena nastavila faks i diplomirala marketing – čelična upornost i volja. Imala stalnu vezu, momak iz bogate kuće, što bi moja mama rekla – lijep ko slika i fakultetski obrazovan iz malenog gradića nedaleko od Osijeka. Nakon tri godine hodanja ispalo je da im se koncepcije ne podudaraju. Dečko je bio porijeklom iz patrijarhalne obitelji i unatoč dobrom i skupom obrazovanju nije daleko u nekim stvarima bio odmakao od korijena svojih otaca i ognjištarskog mentaliteta. Osoba B se nije vidjela u priči koja se pomaljala – zatvorenom u kući „jer joj nije sila raditi“ dok joj petero već isplaniranih klinaca jedno drugom do uha vise oko skuta, a ona ponekad pobriše prašinu s diplome i brine da ne podigne ton dok priča sa kraljicom majkom pod njenim krovom. Nakon raskida dugo bila sama i pitala se sto s njom nije u redu da ne može naći primjerenu osobu, a onda – našla čovjeka svog života ko u pjesmi – na stanici u Puli pod vrelim suncem ljeta – sat vremena prije polaska autobusa za Osijek. Čovjek došao za njom u Osijek. Ima 30 godina i ove godine se udaje. Žive već neko vrijeme zajedno i meni se čini da je to dobar tandem dvoje jakih neovisnih ljudi koji se razumiju. Sretna je i gura karijeru – mislim da je ponekad malo muce problemi s kostima jer je prometna bila iznimno teska, ali ona to sve vedro odradi – hrabra i ne da se …

Pričica 3
OSOBA C – Za koji dan navršava 36 godina, došla živjeti i školovati se u Osijek kad je imala 15 godina, sama. Odmah poslije završene srednje škole počela raditi kao medicinska sestra ( što je na svu sreću dobro plaćen i siguran posao ) i kućiti se. Udala se u 21. godini i dobila kćer. Ispalo je da se gospon suprug jako volio slikati po gradu i pričati mladim curicama kako je eto na žalost oženjen, ali žena ga ne razumije i zapravo on je upravo pred razvodom – tad naravno još nije bilo niti riječi o tome i doma je glumio uzornog oca. U isto vrijeme više je sjedio kod kuće nego li radio, ali zato je imao dara za otići u minus i na računu i na kartici do maksimuma, jer volio se fino nositi i pušiti fine cigarete, a trebalo je imati i nešto siće za sve te curice koje su se rojile oko njega – ah bio je pravi šmeker, što jest, jest! A ženica je financirala sve, ne prigovarajući i pazeći da ne povrijedi njegov muški ego jer je on bio duboko isfrustriran što ne može naći primjeren posao ( jer nema škole ) a raditi grube poslove – e to baš i nije bilo za njega, nije se valjda za to borio u ratu kad je bilo najteže !!! pa da radi kao tesar ili keramičar …
Ženica je radila u smjenama i poslije toga vukla vrećice u zubima iz trgovine, zapravo gospodina supruga nikad nije bilo doma – sve loše stvari je prolazila sama. Jedina dobra stvar koju je suprug u to doba mogao značiti je bila njegova mama koja je uskakala čuvati kćeru kad je Osoba C morala raditi noćnu i to se smatralo grandiozo uslugom i naglašavalo uz zvuk fanfara. Znam sve detalje jer mi je bila susjeda vrata do vrata. Kad je gospon suprug smislio da bi osim što je bio neradnik, mogao postati i nasilnik – nakon prvog šamara ženica ga je otresla klompom natrag i rekla A SAD BI BILO DOSTA ! jer na svu sreću nije bila tip žrtve – prvi pokušaj – zadnji pokušaj ! Dobra stvar u svemu je bila da je gospon rođenjem australski državljanin pa je u datom trenutku kad ga je ženica lifrala iz NJENOG stana ( koji je taman počela otplaćivati ) i jer je bio dužan na sve strane jednostavno odselio preko pola svijeta. Ženica je platila avionsku kartu. I otplatila minus na tekućem koji joj je ostavio umjesto pozdrava. Razvod je trajao dugo ko u priči jer gospon baš nije bio kooperativan sa slanjem papira iz Australije. Najžalosnije od svega je da nikad nije mario za svoju predivnu i pametnu kćeru koja liči na njega kao preslikana. A ona je bila jedno od one djece koja pate za ocem. Uopće neću komentirati da nije slao alimentaciju, ali nije joj bio kadar niti poslati čestitku za rođendan – gledala sam dijete od sedam godina koje je cijeli dan iščekivalo telefonski poziv od tate … do večeri – tek se onda pred spavanje rasplakala. I život je tekao dalje – Osoba C je dva- tri puta renovirala stan jer kad je ušla u nj, to je bila hladna vlažna ruševna rupa gdje je žbuka otpadala sa zidova i u kojoj ni psa ne biste pustili da prenoći. Kredit do kredita koji su svi bili uredno plaćani i sve financije uredno planirane. Osobni život i ljubav ? EE… ne zaboravite da je riječ o jednoj inteligentnoj ženi jako dobrog izgleda koja je uz to savršena domaćica ( MOJI kolači nikad nisu bili tako dobri kao njezini ! ) i savjesna mati, hardworking woman koja nikad nije bježala od posla. Par puta sam joj rekla da mi dođe da je ja oženim …Valjda jedino ja znam kako joj je bilo – ja se vraćam s posla krepana opet prekovremeno u pol sedam uveče, a ona sama vuče kante šute iz kuće i prazni ih na hrpu pored u polumračnom dvorištu jer je trebalo prirediti za sutra sve za majstore – a onda ujutro raditi u prvu smjenu u bolnici. Nepotrebno je naglasiti da niotkud pomoći – obitelj baš i nije marila kad se trebalo raditi, svi su znali doći na ručak, kolače i kavicu kad se gužva raziđe. Isto tako – financijske pomoći niotkud kad zatreba. Pamtim dane kad smo obje sjedile s kalkulatorom, papirom i olovkom u ruci i pravile troškovnike. I obje vukle namještaj, njezin i moj i lopatale šljunak dok se renoviralo – kod nje i kod mene. To je pametna i jaka žena kojoj se ja divim. Uspjela je sama. Prošle godine je uspjela skupiti nešto love da plati i u trideset i petoj se nastavila školovati, sad studira i dobro joj ide. Osobni život i ljubav ??? Žena ima problem – i ona ima bolesno visoke kriterije. Neće bilo što samo zato da ne bude sama. Toliko očajna veli još nije. Neće ni oženjene – to joj je fuj i ne zamišlja sebe kao nečiju zvečku. Svašta bi ona – i da je tip pristojan i čist, i da radi, i da ne loče i ne kocka, i da nije ženskar, i da uz to recimo pristojno izgleda – a da nije neki seljo-beljo i tupan s kojim se nema što pričati. Ona je internetski tip – odbija visiti po birtijama da bi nekog srela – zaleti se u priču s nekim i brzo odustane – to što se danas mota po internetu je uopće ne privlači. Uglavnom klinci i oženjeni kreteni koje njihove zle zene ne razumiju i koji bi u konacnici rad uhvatiti nešto sa strane, barem online ako ne i uživo – takvih se nagledala dosta u zadnjih desetak godina online. A ona je financijski samodostatna i komad. Ide redovno na fitness, pazi na zdravlje i izgled, solarij po potrebi i frizer jednom mjesečno i drži se ko avion … Sjedi i vozi. Bilo je par veza, od toga jedna čak i dvije godine duga… Da skratim – svi su na kraju podvili rep – ili ih je ona otkantala jer se baš ne da rastezati i prilagođavati izvan razumnih kompromisa. Ona je neovisna i slobodna… Ali zasigurno znam da nije sretna takvim stanjem stvari.

Često mi kaže da me se sjeti i citira moju omiljenu rečenicu iz doba dok sam ja samovala ( kad je o muškarcima riječ ) SVE BI TO SAMO J***LO ! Loše je što je moj cinizam zarazio i nju. Jedan njen sugovornik sa ICQ kojeg sam i ja znala nas je zvao DVIJE GUJE SKEPTIČARKE i nije bio daleko.

Moj osobni život tad također nije postojao – postojalo je radenje po cijele dane i postojao je uveče zanimljiv online chat sa ljudima preko cijelog svijeta – gotovo nikad nisam pričala s Hrvatima – na žalost, većina njih je razgovor običavala skrenuti u poznatom, meni neželjenom pravcu. Stupidna pitanja – jesam li udana i nek pošaljem sliku — ajme ! Znala sam odgovarati da ne mogu poslati sliku. Onda su me išli upućivati na tehničku stranu stvari, a nakon mog odgovora da znam KAKO poslati sliku, ali NE MOGU jer sam ružna i debela i ako vide sliku više neće htjeti pričati sa mnom… pa su me tješili da fizički izgled nije bitan bla bla bla i da je potrebno biti dobar čovjek i imati dušu… i polako je konverzacija zamirala LLLOLLLL. Ja doduše nikad nisam prva zvala nikog u chat ili IMS, uvijek su zvali mene. A onda sam prekinula s chatanjem jer se pojavila osoba sa istim nickom kao i moj koja mi je napravila niz problema na međuchatovskim odnosima na ICQ, jer su nas ljudi poistovjećivali.

I tako sam ja bila dobrodrzeća ženska-raspuštenica u srednjim godinama, obrazovana, kulturna i načitana, s dobrim poslom i dobrim primanjima, vlastitom kućom u centru grada, predivnom pametnom lijepom kćerom, brojnom obitelji kod koje uvijek možeš naletjeti na kavicu i popričati, prijateljima s posla, jaka, financijski neovisna i samostalna, kojoj je dobro išlo u životu. DO JAJA ! A meni muka – bilo mi je dana kad sam mislila – eto, i moje pseto ima nekog da ga pogladi po glavi i zagrli, i da zna da je to od srca i iskreno – ja nikog …

Neke udane žene su mi tad rekle da bi se rado mijenjale za moj život. Zanimljivo stajalište. Ja sam doduše tad bila najglasnija kuja u dvorištu koja je lajala da se nikad više neće udavati. Sad su dvije od tih žena rastavljene (u oba slučaja te žene izgledaju izuzetno dobro, nisu zapuštene i glupe – ali su muževi našli mlađe cure i viđala sam ih gdje se vodaju ruku za ruku kao balavci s njima) – u oba slučaja to su uspješne žene (s karijerom direktorice i managerice) koje su također na svu sreću financijski neovisne pa su mogle povući djecu i kupiti stanove – naravno isto na kredite, ali … Kad sam razgovarala s obje prošlog ljeta, kažu otprilike obje nešto u stilu – blago tebi !!! Frenk je tako divan i dobrica, mora da si sretna u braku s njim…Da je meni naći nekog takvog, ali NEEEMAA !!! Umorna sam od traženja, a tako bih se željela smiriti kraj neke prave osobe…

Ironija je bila da sam ja naposljetku ipak upoznala čovjeka svog života online- Gazda me je pozvao preko ICQ i bio inteligentan, duhovit i strpljiv. U sve dužim razgovorima kad smo počeli napokon nakon dužeg vremena raspravljati i o bračnom statusu, teško je bilo njemu objasniti ZAŠTO sam ja bila sama i to tako dugo. On nije tad razumijevao kad ja velim da NE ŽELIM TUĐE OTPATKE – ružno i arogantno rečeno, ali u većini situacija u Hrvatskoj ljudi se razvode zbog teških poremećaja u obiteljskim odnosima, a ne zbog neslaganja naravi kao na zapadu. Kad bih i upoznala nekog razvedenog, moje prvo pitanje na pameti je bilo ZAŠTO JE RAZVEDEN? Tu se žene mahom ne razvode zbog obijesti i neslaganja stavova, nego zbog cuganja, kocke i nasilja, a neće se razvesti dok stvarno ne prigusti jer većinom ne mogu same financijski opstati. Ispalo je da u mojim godinama NE MOŽEŠ naći primjerenu osobu jer što vrijedi to je oženjeno. Što je slobodno, ja se pitam ZAŠTO je slobodno. Naravno – ČAST IZUZECIMA. A ja isto ne bih makar šta ! I onda je moja teorija bila – BOLJE BITI SAMA, NEGO LI S POGREŠNOM OSOBOM. Kao što sam već rekla jednom zgodom – romantična nisam, cijepljena sam od toga, moj ex suprug mi je smjestio imunizaciju za cijeli život, a ja nisam od onih koji vole ponavljati greške. Ali to je jako daleko od toga da ne vjerujem da prava osoba za svakog negdje postoji. Kad je Gazda predložio da se nađemo na kavici i napokon nakon prekonekoliko obavezama opterećenih nenalaženja vremena ja pristala, i to se nastavilo vikendima, dobio je od mene odgovor da on uopće nije moj tip. Na to mi je odgovorio – “Mozda ti i ne znas sto je ZAPRAVO tvoj tip, ja cu tebe uvjeriti da sam to upravo JA.” To se meni tad ucinilo kao krajnje dobar, drzak i duhovit odgovor, jer tipove bih obicno rastjerala s tom recenicom dok si rek’o keks ! Ovaj se nije dao nicim rastjerati ! Ja mu nisam vjerovala – to je prava istina – ne njemu kao njemu osobno – ali što se tiče mene, njega je donio živio slučaj preko pola svijeta, Amer koji je ovamo došao poslom – baš taj mene treba !!! I uz to rastavljen, inteligentan, duhovit, načitan i ima dobre higijenske navike – MA BAŠ! I on je mogao imati dvije supruge, osam djece i pet koka sa strane, sve najbolje što možete dobiti za svoj novac na ovim balkanskim prostorima – ja to ne mogu provjeriti ! Mogao mi je pričati što je htio ! I zato je dugo bio kod mene na ledu zapravo. Ni kriv, ni dužan. A prvi dan kad je došao i našli se na kavici pokazao mi je sve svoje papire i putovnicu da me uvjeri u svoje časne namjere LLLOLLL a kasnije kad smo kao počeli „hodati“, donio je i papire kojima potvrđuje da plaća redovito alimentaciju za klince + slanje dodatne love blagdanima i rođendanima…
Kako je zaradio nadimak GAZDA? Hmmm – od kad sam se prvi put udala, moj stari je uvijek običavao pitati kad smo pričali telefonom – Šta ti radi Gazda? Jer moj ex suprug uglavnom nije radio. Ja sam mrzila takve ironične upite mog starog i jednom kad me je naletio s tim pitanjem a ja bila PMS pomanitala, iako ni u ludilu tako ne pricam s njim, dobio je nazad – U OVOJ KUĆI NEMA NIKAKVOG GAZDE! MENI GAZDA NITKO BIT NE MOŽE ! I SKINI MI SE VIŠE S VRATA S TAKVIM KOMENTARIMA ! Ali ako trebaš mog muža eno ga gleda tv pa ću ti ga zvati ! Tako je moj stari prestao rabiti mrski termin. Elem, kad sam se ponovno udala, i on zvao jednom telefonom – PONOVNO nakon deset godina isto – Šta ti radi Gazda? Mene uhvatio smijeh – NEMA TU NIKAKVOG GAZDE, ALI AKO PITAŠ ZA MOG MUŽA, ENO GA GLEDA TV… Od onda sam počela ironično nazivati mog gospona supruga GAZDA. On je za vrijeme rada u Bosni naučio što TOČNO znači termin i kaže mi kako on nikad ne može bit nikakav Gazda, kako smo oboje jednaki i zašto ga ja tako zovem – svjestan je lagane ironije u mom tonu, ali se ne ljuti. On mene jako dobro poznaje i za ove sve godine je dobro premjerio moj background i ljude oko mene, moju obitelj i moj posao. I pokazao mi svoj background, obitelj, bivšu ženu (btw čist pristojna cura), prijatelje i posao. Ne znam kako će biti sutra, ali za sve ovo vrijeme je isto, ako ne i bolje nego u početku. Ja sad ZNAM da je ipak moguće naći pravu osobu, i čini se da ima negdje na svijetu ljudi koji se ne boje jakog sudruga u vezi i ne osjećaju se ugroženima.

TO su bile priče – a sad i višedjelno pitanje – dame i gospodo :

Je li biti uspješna poslovna žena koja dobro izgleda, ili je eventualno samo jaka i pametna, ali financijski neovisna i samostalna i zadovoljna sama sobom PROKLETSTVO ILI PREDNOST ?

Je li na ovim prostorima problem biti mlada žena koja nakon diplome želi karijeru i ne vidi budućnost odmah iza ugla ispred štednjaka? Je li istina kad babe kažu – IZBIRAČ NAĐE OTIRAČ?

Je li normalan razvojni put da kad u dvadeset i nekoj uživaš u neovisnosti i samostalnosti solo, u trideset i nekoj žališ zbog toga jer se sve što je vrijedilo već poženilo i poudalo i roditelji od tebe očekuju koješta – ili bar unuke? A tebi ništa što je na „tržištu“ ne odgovara?

Je li previše nakon jednog propalog braka još vjerovati da je moguće naći pravu osobu? Ili svi pušemo i na hladno zbog prethodnih razočarenja i sumnjičavo preispitujemo motive i povijest suprotne strane?

Je li muškarci imaju slične probleme kao i mi žene? Ili je njima teže biti solo jer ne nalaze nadahnuća u peglanju? Ili im je lakše, jer mi žene nakon četrdesetineke postajemo olupine, a oni postarija, iskusna, šarmantna gospoda s ukusom za odijevanje koji su im napravile bivše žene i manirima koji plijene?

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: