Sto je i postoji li krscanski fundamentalizam

Ne upustam se rado u rasprave ovakve prirode, ali ovaj put – ponavljam – cinim iznimku.

Ponukana postom na Don Blog i argumentacijom pro et contra, ostavila sam komentar koji navodim, kao i odgovor – za one koji nemaju zivaca citati cijeli thread i komentare.
Da ne bih tamo ostavljala ipak predug komentar, ovu kratku konverzaciju s gospodinom Don Kacunkom okoncat cu postom koji ce ujedno biti i prvi dio elaboriranja krscanstva danas i uvod u jedan sasvim osobni nacin razmisljanja.

Moj komentar na njegov post :

Najradije bih ostala postrani od ovih rasprava, ali ne mogu se suzdrzati.
U potpunosti mi je jasna Vasa zadaca sirenja poslanja i naravno da najbolje sto mozete branite pravila kuce, ali dobro bi bilo neke stvari malo staviti na mjesto.
Osoba sam odgojena u krscanskom duhu, doslovce odrasla na zupnom dvoru, obitelj mi je na vise nacina povezana s Crkvom. Upravo ovom odgoju i velikodusnoj nicim trazenoj i placenoj edukaciji mogu zahvaliti sto sam vec u osmoj godini razlikovala Bacha od Mozarta, sto sam grcke mitove koje spominjete LOL apsolvirala vec prije desete godine i sto su me upravo casne sestre opskrbljivale knjigama i usmjeravale – citati, citati, citati, uciti … Filozofija, teologija, logika, Biblija, ekumenizam kao nada u bolje sutra, ljubav prema bliznjemu, snosljivost, karitativna djelatnost, milosrde i oprastanje kao osnov krscanskog zivota…
Zivjela sam godinama s ljudima kojima materijalno nije bilo na pameti, bavili su se DUHOVNIM, i zupnik i sestre s kojima sam odrastala.
Znate li sto je bila posljedica toga? Postala sam heretik … Rekla bih da imam jedan pazljivo odnjegovan stav prema duhovnosti i Bogu, jedno veliko postovanje za svaku vrst duhovnosti ma kako se ona artikulirala, jednu praksu koja u srediste mog duhovnog zivota stavlja COVJEKA, jer mislim da je to jedini put ka Bogu- biti dobar i plemenit prema COVJEKU koji kraj tebe zivi. Ono sto ja poricem iz dna duse su crkvene dogme, donesene od strane ljudi koji sebi umisljaju da mogu raspolagati monopolom na ljudske duse – shvacam da je mnostvo stvari imalo svoju funkciju i ulogu u proslosti kad je pucanstvo i stado bilo neuko, danas – danas je sve drukcije. Ja danas uopce ne mogu razumjeti ponasanje RKC, od onih gornjih esalona, do nekih na terenu koji sramote sve one koji nisu krivi, to silno idolopoklonstvo, kriminal, grijeh crkvenih struktura, grabez i pohlepa, nerazumijevanje socijalnog i povijesnog trenutka, nesposobnost Crkve da evoluira i postane duhovna snaga ovog stoljeca… Ali Crkva mora poceti OD SEBE PRVO, ako nitko od crkvenih ljudi ne vidi da nesto tu nije u redu, onda je to jako jako lose. Umjesto da se posveti cijelo poslanje karitativnoj djelatnosti i edukaciji, ekumenizmu i oprastanju kao temelju nauka, crkva danas insistira na dogmama koje vrijedaju inteligenciju i moral ljudi, grabi materijalno, rasipa i uziva u raskosi dok tisuce ljudi zivotari u siromastvu i bijedi, zataskava skandale, umjesto da se od njih ogradi i iskorijeni zlo u vlastitim redovima… Zasto gospodine Angelo, molim Vas pomozite mi shvatiti, i molim Vas nemojte mi reci da su i svecenici samo ljudi – to ne drzi vodu. Hocu bolje objasnjenje!
Kud ja spadam? Ja koja ne priznajem crkvene dogme, gnusam se nekih stvari koje Crkva prakticira, ali se nastojim drzati Bozjeg nauka i postovati ljudsko, okajati svaki grijeh koji sam napravila prema ljudskom i duhovnom iz dubine srca i nastojati ga ne ponoviti ? Jesam li ja ateist, agnostik, katolik, new age sanjar ili nesto sasvim drugo?
Vidim spominjete Chomskog, ima on podosta slijepih tocaka, citala sam ga u originalu i pokusala shvatiti u originalu, jalovo uzaludno naricanje, nije mi nista nova donio niti me icemu poucio ! I nekolicina velikih imena koja su napravila kompilacije da ne morate citati dvadeset knjiga nego samo jednu – pa dobro, i to nije lose🙂 ali nam nije donijelo nikakve nove istine koje vec nisu spomenute.

Ne mozemo promijeniti svijet, ali mozemo promijeniti SEBE !

Radi boljeg razumijevanja daljnjeg teksta, moram navesti da je na to sjeo usputni komentar neduznog promatraca

zeitgeist1
tyche za papu !🙂

Po tim definicijama bi onda bili ateistički kršćanin ako ne spadaš u kršćanske ateiste…

Uostalom tko kaže i da se ja kao ateista ne držim osnovnih vjerskih principa koji se tiču isključivo odnosa prema drugom čovjeku i prirodi.
To da su ateisti zli ljudi, sluge sotone ili što već, to su samo mentalne konstrukcije i želje ovog zadnje panzer pape.

Pozdrav

A onda sam dobila i odgovor stovanog gospodina Kacunka

angelo
@tyche, teško je a i nezahvalno strpati čovjeka u neku ladicu samo na temelju njegove površne ispovijesti – samo Bog zna gdje si ti točno o odnosu prema njemu! Zato ću samo, s velikim oprezom, reći da si možda tamo gdje te je smjestio @zeitgeist, ali si možda i vrlo pobožan “protestant”… nemoj me uzeti za riječ. Svakako, o “dogmama” ne može suditi dovoljno objektivno nitko tko nije kao zreo čovjek po njima živio – što potvrđuje stotine tisuća umnih ljudi, kršćana od rođenja ili obraćenika (među kojima je i sadašnji Papa, kojega @zeitgeist vulgarno vrijeđa kao da mu je balavac iz susjedstva koji mu je upravo razbio prozorsko staklo – nevjerojatna nekultura – ne shvaćam ljude koji na blogu o drugima govore ono što im se ne bi usudili reći u lice! – to više što papa Benedikt nikada i nigdje nije rekao ono što mu pripisuj zlobne mentalne konstrukcije…).

Tvoja tvrdnja da je “u proslosti kad je pucanstvo i stado bilo neuko, danas – danas je sve drukcije” potpuno je smiješna i naivna. U svim je vremenima bilo genija, umnih ljudi, prosječnih, kao i mnoštvo neukih. Isto je tako i danas. S tom razlikom da prije ljudi nisu imali mogućnost učenja, a danas ih mediji zaglupljuju. Sva istraživanja pokazuju da je današnji čovjek gluplji, jer manje koristi mozak. Ozbiljni autori govore o novoj nepismenosti. Tome je značajno pridonijela medijska “diktatura slike”, ali ne samo ona…

I što da ti kažem na kraju? Kad si već toliko ojačala oslobođenjem od crkvenih dogmi (i svega “suvišnog” što si navela), molim te javi mi se kada se nađeš u nekoj delikatnoj životnoj situaciji da doista moraš promijeniti SEBE i prenesi mi kako si to uspjela svojim snagama. Možda i meni bude korisno. Želim ti uspjeh u svemu dobrom i neka te prati Božji blagoslov!

E sad, idemo redom.

Uvazavam dvojbe o definiranju mog profila samo na osnovi nekoliko recenica🙂 – i to je jedini suvisli odgovor koji sam dobila na moj komentar.

Mozda je Don Angelo bio malo umoran sinoc kad je pisao odgovor pa me je povrsno odradio … Njegova argumentacija i tvrdnje su me pomalo razocarali – nadala sam se boljemu. Napokon, stajati na braniku onog u sto vjerujes i ciniti to na DOSTOJAN nacin bi trebalo izgledati drukcije kad si obrazovan svecenik s dobrom podlogom iz humanistickih znanosti, educiran po zahtjevnom programu, kako se vidi, s puno procitanih knjiga :sretan:, duhovnik koji bi nama trebao pokazati primjerom – ili kad si piljarica s placa koja opet ima neke druge kvalitete, ali …

Ja sam dobila nedvosmislenu poruku – ne mogu suditi o dogmama objektivno jer kao zreo covjek nisam po njima zivjela. Umjesto odgovora na ovu tvrdnju samo trazim primjenu istih kriterija argumentacije – znaci u istom tom duhu Crkva sudi o braku, spolnosti, djeci, mladezi … daje manuale za odgoj i uporabu zivota bas kao da ga sama zivi na nacin kao i mi obicni ljudi pa ima sva iskustva i znanje potrebne da nas pogura kad zapnemo …

Nadalje, nije mi jasno sto to potvrduje stotine tisuca umnih ljudi i kako Don Blog to zasigurno zna, kako je moguce to utvrditi i zasto se u odgovoru MENI pljuje po @zeitgeistu, kakve veze ima MOJ komentar s njegovim, dopustam da se ponesto nespretno izrazio, ali nisam uopce shvatila tocno u cemu je to on vulgaran (ovdje Don Angelo poistovjecuje kritiku i pravo na misljenje drukcije od njegovog – s uvredama) i ne razumijem cemu takvo slikovito istresanje na sugovornika koje je neprimjereno za jednog duhovnika.

Sto se tice vaseg komentara o mojoj smijesnoj i naivnoj tvrdnji o neukosti ljudi u masi u proslosti – tu ste potpuno promasili shvatiti znacenje onog sto sam rekla, nisam mislila da moram crtati – nikad se ne bih usudila poricati da je “u svim vremenima bilo genija, umnih ljudi, prosjecnih kao i mnostvo neukih” – ili mozda samo manipulirate mojim tvrdnjama izvrcuci im znacenje – jako dobro shvacamo da sam govorila o opcem, generalnom nivou obrazovanosti masa u prosjeku gdje je svijet postao globalno selo, drzava u obrazovanju odvojena od Crkve, ljudi vise ne umiru od kuge jer se ne peru, Crkva nije glavni arbitar zivota i smrti i zenu ne mozes spaliti na lomaci samo zato jer je netko rekao da je vidio kako je parkirala metlu na mjesto za invalide.

Slazem se u potpunosti da mediji zaglupljuju mase, ali koja to istrazivanja pokazuju da je danasnji covjek gluplji jer manje koristi mozak?????
Slazem se s tezom o novoj nepismenosti, ne poricem medijsku diktaturu slike – gnusam se toga, ali to je sve tema za neku drugu raspravu. Ovi konkretni argumenti su plicina kojima vrijedate svaciju inteligenciju.

Na kraju … prepuni ste sarkazma i ironije koje mi upucujete, niti traga od duhovnog ohrabrenja koje sam ocekivala od covjeka kojemu je profesija bavljenje ljudskom dusom.

Moje zivotne situacije – samo kratko pojasnjenje rasprave radi – u usporedbi s onim kako sam zivjela prije, moj zivot je sad nalik godisnjem odmoru. Pregrmjela sam neke probleme u djetinjstvu, pregrmjela sam ex muza koji je nakon koju godinu braka postao skolski primjer alkoholicara, kockara, boema i neradnika, bila pred financijskim ponorom, radila mjesecima koji su se pretvorili u godine i nacin zivota po deset- dvanaest sati dnevno, grcala u kreditima koje sam sama otplacivala, pravila grijehe i okajavala ih, podigla kcer i stekla kucu, posao, status i divne prijatelje, permanentno se obrazovala i nakon diplome i dalje, svake veceri vodila polemike s Onim gore, kuhala, peglala i prala, pregrmjela cijeli rat pod granatama kad nas je malo bilo tamo gdje smo bili, bez sponzora i icije zastite…

I cijelo to vrijeme sam mijenjala sebe, DA, vlastitim snagama, grijesila i lutala, ucila i padala na ispitima, vracala se i pokusavala.
Doduse – with a little help from my friends :cerek: – s Onim gore sam se cula svaki dan, dobro je vodio racuna o meni, a mogu reci i da je velika stvar imati obitelj koja je uvijek bila tu kad je trebalo rame za kukanje :kiss:. Unatoc svim problemima, neimastini, inatu da uspijem sama i mizeriji koju sam prosla, uvijek sam smatrala da sam rodena pod sretnom zvijezdom i da mi Onaj gore nikad nije dao tezi kriz nego li ga mogu ponijeti – i hvala Mu na tom razumijevanju. Uvijek sam drzala da mi je dao najveci moguci poklon – zdravlje, meni osobno i mojoj obitelji. Sto covjek vise moze traziti? Svako iskusenje koje je On stavio pred mene me je necem naucilo i ucinilo jacom. Naucilo me je poniznosti. Naucilo me je da raditi na sebi nikad dosta i nikad gotovo. Problemi su samo nalicje svakodnevice, smatrati ih osobnom tragedijom i velikom nepravdom je neozbiljno i pokazuje emotivnu razmazenost.

I da, drznut cu se reci da bi poneka od mojih iskustva mozda bila i Vama zbilja korisna Don Angelo, bez ove silne ironije koju mi upucujete. Vjerovatno je Vama zivot iz Vase tople, meke, intelektualno nadmocne i materijalno osigurane svecenicke sponzorirane i placene fotelje drukcije izgledao putem nego meni…

Niste odgovorili na moja pitanja, elegantno ste ih ignorirali, ne trazim da Vi pravdate stavove Crkve jer ih niste niti propisali, niti ih mozete mijenjati, ne trazim niti da pravdate grijehe i probleme u koje je Crkva zapala jer ih niste niti pocinili niti ste za njih krivi – ali sam ostala zatecena – ja Vas pitam jedno, Vi mi odgovarate nesto sasvim drugo.
Postoje dvije mogucnosti – ili odgovor ne znate ili mislite da mi ga niti ne morate dati jer Vam moze biti. Dovoljno je Vasu ljudsku osobnost pokriti Visim Autoritetom profesije i s te visine propisivati tko je dostojan Bozje milosti, a tko ne. Ja vidite mislim da su SVI dostojni, pa cak i ateisti, oni pogotovo. Tko kaze da oni ne zive po bozjim zakonima ili da su nedostojni spasenja – samo zato sto artikulaciju svoje eventualne potrebe za duhovnim ne cine kroz RKC? Jeste li se IKAD zapitali o stvarnim uzrocima krize morala i vjere u drustvu? Nije to samo zbog zaglupljivanja medijima, to je izmedu ostalog i zato sto tom istom drustvu nema tko pokazati svojim primjerom kako treba zivjeti, oni isti koji se na moral i vjeru pozivaju krse pravila koja su sami postavili i propisuju ih drugima za uporabu. Jeste li se zapitali zasto su najveci kritizeri i kriticari RKC u Hrvata danas generacije mladih koje su slusale vjeronauk u skolama? Na zalost, rekla bih. Za ilustraciju ne morate ici daleko, samo pogledajte komentare na post Kinky koji su me zaprepastili svojom zestinom – ma koliko ja uvazavala pravo na razlicito misljenje.

Moja mati je obicavala reci : ” Silom se Boga ne moli…”

Jedan od najvecih grijeha – grijeh nesnosljivosti, netolerancije drukcijeg i iskljucivosti hara i pustosi svim religijama danasnjice – oni koji bi trebali biti uzori duhovnosti zaboravljaju da je Bog jedan, samo smo svi njegova drukcija djeca. Tko nam jamci da mi JEDINI imamo monopol na jedinu i pravu istinu o Bogu? Izmedu svih ostalih vjerskih fundamentalizama, tu je i krscanski fundamentalizam – ali to je tema za jedan od iducih postova.

I da, u komentaru branite Papu – hvale vrijedno, ali sumnjam da ga treba braniti, ne mislim da je kolega koji je uputio kritiku mislio doslovno, kao i da Papi ista znaci ako mi o njemu ne mislimo najbolje – on je beyond toga, mi njemu nismo bitni.

Nedostojni smo mi kritizirati Papu, niti mozemo posve razumjeti sirinu i znacaj njegova poslanja, ali ja bih se na ovo nadovezala samo s par opaski:
– da je isto tako zanimljivo kao Papa kao poglavar i vrhovna instanca Crkve salje poziv za oprastanje duga siromasnima, a sam to isto ne radi. Zasto nije prvo pokazao primjerom, pa je Crkva mogla rasprodati vecinu svojih dobara i pokloniti sirotinji, starima, nezaposlenima, raznim programima za zbrinjavanje nemocnih, onda bi njegov poziv za moju prosudbu imao vjerodostojnost. Ovako – kardinali noce u hotelima s pet zvjezdica, Crkva se grcevito bori za svaki pedalj i svaki djelic svoje imovine (to mozemo vidjeti jako dobro i u Hrvatskoj). Lako je drugima savjetovati da oproste dug – nisam jos vidjela da se Crkva kao institucija svela na nacin zivota kako zivi vecina njene pastve – skromno i siromasno.

– citat:
“Prešutili su i njegov poziv SAD-u za prestankom okupacije Iraka.”
Rekla bih da je vrhunac ironije da Papa poziva na legalnost u postupku nekoga dok god dopusta nedostatak legalizma u svojoj vlastitoj kuci – nisu oni svi nevjesti da pocesuiraju kriminal u svojim redovima, obiljeze ga, izopce krivce i javno se ocituju o tome. Oni kriminalce i prestupnike, bludnike i prekrsitelje u svojim redovima kriju i time ozbiljno narusavaju svoje prirodno pravo biti vjerodostojni u pozivanju ikoga na legalitet radnji. Ovo sto sam navela naravno ne znaci da Crkva kao moralna vertikala drustva ne bi trebala progovarati i o takvim problemima – ali PRVO NEK POCISTI U SVOJOJ KUCI prije nego pocne prigovarati drugima. I naravno da to ne umanjuje cinjenicu je poziv opravdan, dobrodosao i potreban.

– “Njegov poziv na pažnju da ne budemo prezatrpani s viškom informacija(a zagušenje informacijama je jednako opasno kao i manjak informacija) je protumačen kao pokušaj cenzure interneta.”- Nek se Crkva vise brine o tome kako taj isti internet iskoristiti da dopre do sto veceg broja ljudi na primjeren nacin, nego da ga proglasava nepocudnim. Svjedoci smo izmijenjene buducnosti, ova floskula o prezagusenosti informacijama je smijesna, svi mi jako dobro znamo kad nam je dosta.
Iako – Internet je kao auto cesta – voziti moras pametno , a ako se dogodi nesreca, ne mozes kriviti autocestu zbog toga sto uopce postoji… Slazem se da internet ima i svoju negativnu stranu, ali kao i sve ostalo, i njega treba koristiti u kontekstu SIRENJA INFORMACIJA u onoj mjeri u kojoj je koristan ljudskom drustvu uopce, pa bi tako trebao biti koristan i Crkvi – kao sto je to danas radio, televizija, novine, sateliti kojima crkva dopire do svakog, tako bi trebao biti i internet. Svijet je postao globalno selo, svidalo se to nekom ili ne – i zato velim da bi Crkva morala imati sluha za neke stvari i prepoznati korisnost istih za vlastite potrebe, a ne samo apostrofirati negativnu stranu neukom pucanstvu koje ionako nije sigurno sto da misli o toj posasti zvanoj INTERNET.

– “U očima vjerskog vođe, može li ateizam biti što drugo osim vražjeg izuma!?” Na tu rečenicu svi skaču.

Ja osobno negativnu retoriku koristim vrlo rijetko, a i to samo u krajnjoj potrebi. Onaj tko se sluzi negativnom retorikom pokazuje odsustvo profinjenijih tehnika komuniciranja, negativna retorika izaziva nelagodu na strani slusatelja i ne spada u “pametna” oratorska umijeca. Dobar i inteligentan strateg personalnih i masovnih komunikacija nastoji ciljani objekt uvijek PRIDOBITI, a ne ga strasiti prijetecim recenicama.
Sto se tice trzisnog drustva – tu se slazemo – u vecini stvari Crkva se doista ponasa kao RKC d.o.o. umjesto kao duhovno nadahnuce i iscjelitelj teskih rana drustva i devijacija koje se javljaju raspadom sustava vrijednosti.

Na blagoslovu i dobrim zeljama Vam Don Blog hvala, isto zelim i Vama od srca.

I da se vratim na thread gore navedenog Don Blog posta, nakon mog ocitovanja, last, but not least – komentar neke individue, krscanina, koju nista nisam pitala, niti joj se obratila, a koja si je dozvolila slobodu ad hominem napada ne na moje stavove, nego na moju osobu…

mladen
tyche..Preporučam roman – Roger Martin Du Gard(pisac) a djelo se zove – Jean Barois_.Nakladnik je Liber a ja imam izdanje iz 77-dme u ediciji ” francuski roman “.Donekle slična sudbina ,jasno,ako tvoja dosadašnja nije fabrikat.Glupo je pitati kamo spadaš ako ne priznaješ crkvene dogme.Pisati o gnušanju spram nekih crkvenih stvari koje crkva prakticira plitko je i paušalno.Kojih stvari ?Za biti heretikom nužno je iznositi herezu.Koja je tvoja hereza?
Odrastati s ljudima kojima se diviš a postati nešto sasvim suprotno upučuje na psihičku bolest.Protuslovlje samom sebi.Ne bih rekao kako se dogme mogu poricati.Mogu se prihvatiti ili ne.To je čin slobodne volje.Dogme nisu dokazi niti to žele biti.Dogme su dogme.evo jednog citata ; Ako osjećam bol u svojoj ruci ,a nje nema , sto vama jamci kako nećete trpjeti paklene muke kad umrete ?< kapetan Ahab u Moby Dicku Hermana Melvila .—–Zdravo rasuđeno ovaj nam citat govori kako su dogme čvršči oslonac nego nama spoznatljiva stvarnost a time i tzv. znanost zato što se temelje na našim osjetilima a ona su nepouzdana a ne treba ni govoriti kako je znanost a naročito zapadna (čitaj američka) zapravo u funkciji poklonika zlatnog teleta.
Još su svježe slike američkih tzv. znanstvenika koji se poljevaju DDT-ijem nebi li posvjedočili njegovu neotrovnost spram ljudi.Danas to rade s GMO hranom i pederima i sličnim moralnim nakazama.Itd.Barba.

U svijetlu boljeg razumijevanja i komunikacije s ovakvima, prenosim jedno iznimno vrijedno stivo vrijedno citanja i pamcenja. Doduse dat cu samo izvadak kako ne bih razvodnila topic, a u cjelini mozete tekst naci kao jako dobar post stovanog kolege Opiniurisa) koji kaze ovako:

Ima ljudi koji misle da je argumentacija zapravo isticanje njihovih vlastitih predrasuda u jednom novom obliku. Takvi naširoko elaboriraju svoje stavove, ali ne nude razloge zašto su oni ispravni. Drugi misle da su argumenti činjenice pa argumentom smatraju statistike, zaključke stručnjaka ili primjere. I jedni i drugi su u krivu.

Argument je složena tvrdnja koja nudi set razloga ili dokaza koji podržavaju određeni zaključak. On ima jasan cilj: učiniti neko gledište prihvatljivim. Njegov temelj je logičko razmišljanje kojem je cilj uvjeriti nekoga u nešto i na taj način utjecati na određene pojave. Taj se utjecaj najčešće koristi kako bi se stavovi izmijenili ili kako bi se izgradili novi.

Argument se temelji na pretpostavljenoj istini koju većina ljudi prihvaća. Upravo zbog te “pretpostavljene istine” javlja se subjektivna dimenzija argumenta pa zbog toga o svemu postaje moguće raspravljati, sve se može zastupati, braniti ili napadati. Na primjer, tvrdnja da
Komercijalna televizija poput RTL-a ugrožava intelektualni standard hrvatskog društva jer ne zahtijeva nikakav misaoni proces od gledateljstva
nudi razlog za zaključak (“jer”) i počiva na dvije pretpostavke: (1) ono što ne zahtijeva misaoni proces ugrožava intelektualni standard i (2) hrvatsko društvo se sastoji (samo) od gledatelja televizije. Obje pretpostavke (premise) podložne su napadu. Neke je napasti lakše, a neke teže no obaranjem samo jedne obara se zaključak i argument je pobijen.

Bitno je uočiti da se argument koristi kako bi se izvršio utjecaj na ljude oko nas. Suviše je toga što se olako naziva argumentom, a to uopće nije – najčešće su to situacije u kojima postoji “moje mišljenje” nasuprot “tvog mišljenja”. To nisu argumenti. Istinski proces argumentiranja u biti je proces stvaranja zaključaka na temelju činjenica ili premisa za koje je ustanovljeno da su istinite.

Uporaba argumenata izrazito je raširena u svakodnevnom životu. … Svi oni koriste tehnike uvjeravanja kako bi usmjerili ponašanje drugih.

Dobar argument je relevantan (između njega i teme postoji jasna veza), konzistentan i logičan (nije u kontradikciji s ranijim argumentom i nema logičku pogrešku), jasan (lako razumljiv), potkrijepljen dokazima (dokazi moraju biti relevantni) i organiziran u strukturu.

II. Vrste argumenata i njihovo pobijanje

Argumenti se za početak dijele na prave i lažne. Lažni argumenti se vrlo često obraćaju prostoru afektivnog i brižno izbjegavaju skliski teren logičkog zaključivanja, a često se koriste humorom kao sredstvom kojim se publiku više zavodi nego uvjerava. O njima više kod argumentacijskih pogrešaka.

Pravih argumenata ima poprilično, a uz iznimku deduktivnih argumenata (hipotetički silogizam, disjunktivni silogizam, modus ponens, modus tollens) najčešći su slijedeći:

1. Argument koji počiva na primjeru

Ovaj argument nudi jedan ili više primjera kako bi potvrdio generalizaciju.

Ovaj argument generalizira na temelju jednog primjera. …
Kao prvo, primjeri podržavaju generalizaciju samo kada su točni.
Drugo, korištenje jednog primjera dostatno je za ilustraciju, ali ne i potvrdu generalizacije jer se uvijek može raditi o atipičnom slučaju (“iznimci koja potvrđuje pravilo”).
Generalizacija glede nekoliko stvari zahtijeva navođenje svih ili barem svih primjera. Generalizacija glede većeg broja stvari zahtijeva uzorak …

Za procjenu primjera potrebne su i dodatne informacije. Možda jest točno da je u Bermudskom trokutu nestalo nekoliko brodova i aviona, ali koliko desetaka tisuća ih je prošlo nesmetano? Provjera generalizacija moguća je dakle i protuprimjerima.

2. Argument analogije

Postoji iznimka od pravila da je potrebno koristiti više primjera – argumenti analogije umjesto višestrukih primjera koji podržavaju generalizaciju koriste jedan specifični kako bi dokazali da zbog toga što su dvije situacije slične u nekoliko aspekata moraju biti slične u još jednom. Analogija uspostavlja usporedni odnos između sviju situacija koje smatramo usporedivima i podvlačenje njihovih zajedničkih točaka.

Kako evaluirati argument analogije? Sjetite se da je početak svega istinitost premisa. … Prva premisa ovog argumenta je zapravo posebni argument uzroka i posljedice.

Druga i ključna premisa svake analogije uspostavlja sličnost između dvije situacije i za njenu evaluaciju postoje posebna pravila. Kao prvo, analogija ne zahtijeva da primjeri budu identični ali zahtijeva da budu relativno slični.

Ključ pobijanja svake analogije je traženje razlika između predloženih modela jer svaka analogija počiva na sličnosti. Svima je dobro poznat slučaj Adama Nordwalla, poglavice plemena Chippewa koji je sletivši na rimski aerodrom iz Kalifornije proglasio da u ime američkih Indijanaca preuzima Italiju temeljem “prava otkrića”.

Ako je Kolumbo otkrivši Ameriku proglasio Ameriku svojinom onih koji su ju otkrili, unatoč tome što je Amerika već bila naseljena tisućama godina, isto pravo pripada Indijancima koji otkrivaju Italiju unatoč tome što je ona naseljena tisućama godina.

Ova analogija pati od suviše različitosti: Italija u dvadesetom stoljeću nije isto što i Amerika u petnaestom; Italija je poznata svakom pučkoškolcu, dok Amerika u ono doba nije bila poznata velikoj većini ljudi; Nordwall nije istraživač, a niti je komercijalni let na Boeing-u 737 isto što i Santa Maria. No to nije ni smisao Nordwallovog argumenta – on je zapravo htio reći da je u ovakvom slučaju primjerena reakcija, primjerice, uspostaviti diplomatske odnose, a ne potraživati zemlju. S tog nedoslovnog stajališta ova analogija je nevjerojatno čvrsta i (gotovo) neoboriva.

3. Argument autoriteta

Oslanjanje na druge u argumentaciji najčešće rađa argumentom autoriteta koji ima formu “X tvrdi Y, dakle Y je točno”.

Oslanjanje na druge je rizično jer izvori informacija se nerijetko mogu kompromitirati i dobar argument autoriteta mora zadovoljiti nekoliko uvjeta. Kao prvo, njegova autentičnost mora biti provjerljiva pa svaki argument autoriteta mora imati provjerljivi citat. Kao drugo, izvor mora biti mjerodavan. To što je Einstein bio uvjereni pacifist ne znači da je pacifizam ispravan jer Einstenov genij na području fizike ga ne čini stručnjakom za političku filozofiju. Također, izvor autoriteta mora biti nepristran odnosno nezavisan te informiran. Uvjerljivost dodatno ojačava porast broja izvora što je posebno bitno kod važnih pitanja. Ne treba smetnuti s uma da napad na osobu kao takvu (a ne njene kvalifikacije za davanje mišljenja) ne diskvalificira izvor nego predstavlja logičku pogrešku poznatu kao ad hominem.

4. Argument uzroka i posljedice

Nije rijetkost da se određene pojave pokušavaju objasniti njihovim uzrokom. …

Argument uzroka i posljedice se sastoji od ustanovljavanja dviju (ili više) pojava koje su u određenoj korelaciji nakon čega se ta korelacija tumači kao odnos uzroka i posljedice.

Ovi argumenti su često spekulativni i lako oborivi jer je vrlo teško znati što uzrokuje što. Za dobar argument uzroka i posljedica nije dovoljno samo navesti korelaciju nego ju je potrebno i objasniti odnosno elaborirati kako uzrok uzrokuje posljedicu. Isto tako, potrebno je dokazati proizlazi li iz posljedice najvjerojatniji uzrok jer većina događaja ima mnoštvo vjerojatnih uzroka pa pronalaženje samo mogućeg (ali i ne najvjerojatnijeg) uzroka nije dovoljno.

Treba imati na umu da događaji u korelaciji nisu nužno u uzročno-posljedičnoj vezi. To što puno ljudi zaspi pred televizorom ne znači da televizija uspavljuje. Događaji u korelaciji mogu imati zajednički uzrok jer neke korelacije nisu relacije između uzroka i posljedice nego dvije posljedice istog uzroka. Nije vjerojatno da televizija sa scenama nasilja i seksa uništava moral i sigurnost u društvu već je puno vjerojatnije da su i televizijski i društveni nemoral i nasilje rezultat urušavanja tradicionalnog sustava vrijednosti. Na kraju, puno naoko jednostavnih pojava može imati vrlo kompleksnu pozadinu koja se sastoji od više uzroka. Možda industrijalizacija zemlje rezultira većim gospodarskim rastom, ali on ovisi o mnoštvu kompleksnih faktora.

III. Argumentacijske pogreške

Argumentacijske pogreške su logičke greške i lažni argumenti koji su još uvijek dominantni u hrvatskom javnom diskursu. Svi navedeni primjeri zapravo nisu argumenti nego greške, a širu listu možete naći ovdje.

Ad hominem: napad na osobu umjesto njen stav ili kvalifikacije (“Jurčićev prijedlog ne valja jer je bio u vladi koja je izgubila izbore”)

Ad ignorantiam: tvrdnja da je nešto istinito samo zato jer nije dokazano da je lažno ili obratno (“Niti jedan slučaj neidentificiranih letećih objekata nije potvrđen kao istinit što znači da takvi objekti ne postoje”)

Ad misericordiam: pozivanje na samilost kao argument za posebni tretman (“Feral treba kupovati jer je uvijek na udaru vlasti”)

Ad populum: pozivanje na emocije masa ili pozivanje na neki potez jer “svi to rade” (“Đapićev magistarski rad je plagijat ali velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara”)

Ad consequentiam: uvjerenje da je nešto dobro jer takvo uvjerenje ima pozitivnu posljedicu (“Treba vjerovati u boga jer inače život nema smisao”)

Ad antiquitatem: (ne)opravdavanje politike, ponašanja ili prakse zato jer je “oduvijek bilo tako” (“Nikad se u povijesti nije sudilo pobjednicima”)

Post hoc ergo propter hoc (“nakon toga dakle zbog toga”): pretpostavljanje uzročnosti samo zato što jedna stvar slijedi iza druge u vremenskom nizu (“Svi ovisnici o heroinu su koristili marihuanu što znači da marihuana vodi u heroinsku ovisnost”)

Petitio principii: korištenje konkluzije kao premise (“Imamo puno delinkvenata jer mladi ljudi krše zakon, a krše ga jer su obični delinkventi”)

Accident: primjena općeg pravila na pojedini slučaj čije posebne okolnosti pravila čine neprimjenjivima (“Nije moguće ubiti u samoobrani pa nije moguće ni počiniti ratni zločin u obrambenom ratu”)

Ostajte mi u dobru …

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: