Sva cuda svijeta – dio prvi – lijepa nasa

Imam ponesto slicica koje sam nekako usput napravila kad je bilo pri ruci.

Sad, naravno, nema jamstva da ce vama biti zanimljivo isto sto je bilo i meni, ali …
Idemo preko reda, s malo ili nimalo opisa :smijeh:, tu ima naroda koji je vise svijeta od mene obisao, pa se meni moja skitaranja i ne cine nesto posebno atraktivna, ali u svakom slucaju meni je vazno zabiljeziti TRENUTAK U PROLAZU – pa mi je eto nevazno je li to u susjednom dvoristu ili … negdje😎
Naravno, krenut cu od kuce, tu pocinju svi nasi putevi :hrvatska:

Ovako je doma – svi obicno slikaju most ili stari dio grada kad zele pricati o Osijeku, mi smo zavirili na neka druga mjesta …

Pampas: tamo je mirno i cuje se voda koja tece

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Ima mjesta koja izgledaju kao vilinska pocivalista

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Kopacki rit – zasticeni park prirode nadomak Osijeka, pticji raj – i raj za komarce – dodali bi neki – ali zbilja, komanci su nuzno zlo protiv kojeg se borimo dobrom i :burninmad: skupom kremom od koje oni bjeze kao od kuge – za one koji ne znaju – Osijek i okolica su poznati po komarcima kapitalcima, koje kad lupite i padnu na zemlju, cuje se TUP ! a onda ih morate nogama dotuci… Ja osobno imam srece da na mene bas i ne idu, poneki koji nije odavde zaluta, proba i odustane sa gnusanjem-valjda im moja krv nije fina: na tome mi svi zavide:naughty: kad ljeti uvece postanu vecera za horde gladnih komaraca, a nisu ponijeli zastitnu kremicu.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Ovu ljupku kucicu zovu Titov dvorac… lovista nadomak Osijeka su navodno bila poznata po vrsnoj divljaci i tu su dolazili loviti povlasteni-ali malo o tome znam, moram priznati da me nije zanimalo kad je bilo aktuelno, a sad je sve nestalo u magli nekih drukcijih vremena-koga zanima nek se raspita.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Ovako izgleda zimi kad hladnoca uvece natjera gradske cukce lutalice da se malo zgriju… a dobri ljudi ih u tom ne ometaju – to je trgovina ( bila, sad je banka) u Centru, nadomak tramvajske stanice, gdje su utociste od studeni bili pronasli ovi maleni beskucnici. Osjecani cesto negoduju zbog pasa lutalica, ali ta mala stvorenja su sretna ako im netko u prolazu dobaci komad hrane i ostavi ih u miru.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dvije osjecke trznice gornjogradska i donjogradska – trznice su bila zivota gradova, ljudi su zanimljivi, vreva je stalna, mogla bih satima gledati i slusati, ne volim bas fotografirati jer … svi cudno gledaju i neki bas nisu sretni zbog toga. A toliko sam zeljela uslikati ptice koje jedu ispod klupa.

Image Hosted by ImageShack.us

Vrapci koji se kupaju u prasini na kamenom kolniku starog dijela grada – povijesne jezgre Tvrde -nikad do tad nisam znala da ptice to cine, ali ova grupa malih hahara je ocigledno uzivala .

Image Hosted by ImageShack.us

Lijepa putopisna postaja – kantina Medicinske skole u Osijeku … tamo mi se kcera skolovala

Image Hosted by ImageShack.us

I jedno isto toliko zivopisno mjesto – osjecki ZOO – fotka je napravljena mojom kamerom, ali rukom malene susjede Tine – slikala je neke koze… a uslikala – kako se vec vidi na prilozenom – i da vas ne opterecujem cijelom slikom mutnih koza, napravila sam isjecak onog sto je , je li , oku vidljivo…

Image Hosted by ImageShack.us

i mali klokan pri objedu, nema bas neki izbor kao u kantini Medicinske skole

Image Hosted by ImageShack.us

I napokon – osjecki Azil za pse u Nemetinu – jedno od meni najdrazih mjesta, premda sam znala odande odlaziti tuzna do neba. Tesko je opisati osjecaj kad ulazite unutar ograde medu dvije stotine malenih njuskica i svi gledaju sto vam je u rukama… To malo hrane koju donesete samo ce neki dobiti, svi se guraju oko vasih nogu ne bi li dobili malo mazenja i poigrali se. Predivna mala bica. Ovim putem molim – pomozite im, sve je dobrodoslo – ja ne znam koliko smo hrane tamo odvukli, cak sam uspjela uzicati nesto hrane, stare tepihe i dekice od rodbine i ljudi koji su se samo smijali tome, ali su dali. Moj gospodin suprug kaze – ne mozemo spasiti svijet, pomoci ces nekima ali… Ja uvijek odvratim – Ne mozemo spasiti svijet, ali za tog jednog koji nije gladan i koji se nije smrznuo… njemu smo pomogli. http://www.zivot.hr/azil.html
Ovo je slika malene cukice koju su nazvali KREZA. Ime je dobila jer je u azil dosla sva natucena, iscasene njuskice bez pola zubiju i slomljene noge koja jos stoji ukrivo. Netko ju je pokusao ubiti.

Image Hosted by ImageShack.us

Ali o Azilu ide poseban post. Ja vec dugo nisam u Osijeku i nedostaju mi nase posjete vikendom.

I onda krenemo malo dalje iz svog atara – recimo … bila sam u posjeti Tuzli. Nes ti putovanja! Ali tamo je privremeno radio gospodin suprug… Nekako mi je bilo zima i bljak vrijeme i nisam nista zgodnije nasla za uslikati nego PRIZOR s ulice ( o nekim drugim prizorima, tuznim i pretuznim koje sam vidjela – rat je i tamo uzeo danak i promijenio zemlju cim prijedete Savu – ne bih )

Image Hosted by ImageShack.us

Dasak umjetnosti uz cestu kad napustite Tuzlu – svaka kuca koja drzi do sebe ima veliku kapiju i nakicenu ogradu na dvoristu i nesto umjetnosti u dvoristu, ovo je slika mjesta gdje skulpture nastaju ( inace, da se ovo ne bi shvatilo kao poruga – slicne vrste umjetnosti mozete vidjeti i ovdje u civiliziranoj Njemackoj ), uspjela sam uslikati samo ove djeve bajne – lavovi, patuljci i zabe u drugom dijelu dvorista su mi promakli

Image Hosted by ImageShack.us

A prema zapadu… oluja – bilo mi je jako vazno u tom trenutku napraviti par fotki olujnog neba kroz koje je prosijavalo toplo proljetno sunce. Meni osobno, otkad znam za sebe prijeka je potreba izaci van u onih pola sata pred oluju – to je poseban osjecaj, zrak je gust i vjetar koji se vrtlozi ima drukciji miris i okus… olujno modro plavi oblaci kroz koje prosijavaju munje i grmljavina su oduvijek imali posebnu draz za mene, vukli me kao magnet na otvoreno i imala sam osjecaj da me peckaju dlanovi ako bih pruzila ruke dovoljno visoko znajuci da ih ne mogu dotaknuti.
Zurno smo zurili u Zagreb i fotke su napravljene iz auta…

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

A onda prema Splitu… volim taj grad: obicavala sam govoriti : da ne zivim u Osijeku, voljela bih zivjeti u Splitu :smijeh: pa evo kako nam je izgledalo jedno od putovanja tamo

Na put se ne ide bez navigatora – mi smo imali dva

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je slikica s povratka, na retrovizoru je objesen poklon jedne od mojih malenih rodakinja – upleten strucak lavande – i to je sva ponosna sama napravila …

Image Hosted by ImageShack.us

a vozilo se i kroz vodu-gnjavatorski pljusak od ovamo do onamo

Image Hosted by ImageShack.us

ali zato kad se doslo… cini se da imam nesto drukcije slike Peristila :rofl: od onih koje su na razglednicama

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je u Stobrecu, slika bi mogla napisati pricu, pred ovom sam kucom stajala ponesto vremena ne razumjevajuci sto me je tako dojmilo

Image Hosted by ImageShack.us

A onda prema Imotskom. Taj je gradic pradomovina mog plemena, odande su moji roditelji jednim od vlakova bez voznog reda cetrdeset i sedme dosli u Slavoniju, mladi, tek ozenjeni i bez igdje icega. Cini se da im je klima u Osijeku prijala, tu smo svi :smijeh:.

Imotski je malen gradic, bijela kamena zdanja i uredne ulice, priroda je poludivlja i prekrasna, jezera su nesto sto nikako ne smijete propustiti obici, puno je stvari koje vrijedi vidjeti. Ono sto mene intrigira su DRUKCIJA mjesta – ako razumijete sto zelim reci…
Jezera imaju svoje mjesto u lokalnim legendama punim vila i cudesnim kao da su izasle iz pera Ivane Brlic Mazuranic.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovako izgledaju stara sela nadomak Imotskog, kuce su mahom napustene, ili u njima zive starci. Ovo je jedna od kuca koja se jos koristi, mladi bracni par koji zivi u gradu jos brine o njoj i cuva origigi ambijent, dolazi vikendom tamo.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je konoba – tu se cuva vino, prsuti i suseno voce i povrce. Nas host pokazuje otvor u kamenom zidu- veli – tu je njegov dida sakrivao duvan od zandara – zaradivalo za zivot tad sverajuci “duvan” iz Hercegovine, a to je mogla biti bas gadna stvar ako vas ufatu navodno. On danas tamo drzi vino koje sam pravi.

Image Hosted by ImageShack.us

Inace ovako vas docekuju s vrata u tim krajevima

Image Hosted by ImageShack.us

Putem sam morala apslikati i jedno neodoljivo divlje prasence koje ne zivi u slobodi i vjerovatno ce uskoro postati neciji rucak ( tuzno, al kad je tako )

Image Hosted by ImageShack.us

Ono sto me je putem zbilja ostavilo bez daha je bio prizor broda – da , parsto kilometara daleko od morske obale na putu prema Imotskom, pokraj ceste. Zdanje od betona u obliku broda, napravljeno davno i napusteno. To sam ja mislila. Kad sam izmigoljila iz auta da napravim par slicica, pretrcala turboprometnu cestu, nakeljila se i okinula tri puta, odjednom sam ugledala bakicu kako dolazi iz unutrasnjosti. Zatekla me, ja pozdravila. A ona frku na me : da ako vec snimam nek joj dam koju kunu. Ja velim – nemam. Ona veli – jel ono tvoj auto ? pokazujuci prema parkiranom gospodinu suprugu koji je strpljiv imao uvijek zbilja razumijevanja za moje cro musice i uslikavanja svega i svacega – pa i tad kad sam odlucila uslikati cudo nevideno.
Ja velim – je, to je nas auto, ali ja sam izasla bez icega, masem rukama kao leptir, bez novcanika, a cestom tutnji promet kao da zure na zbor sudnjeg dana i ne pretrcava mi se bas opet nizasto. A ona strogo veli – daj deset kuna, il…Ja zastala – il sto???? AJMEMENI nevrijednoj – kazem ja – stvarno nemam… A ona veli – TRAZI U NJEGA, ON IMA ! pokazujuci prema autu. Ja velim – tamo je kod njega novcanik … a ona ce meni nestrpljivo – PA STA CEKAS, TI SI GOSPODARICA OD NJEGOVOG TAKUINA!!! E onda sam pukla! Ja u vrisku od smijeha, koja gospodarica!!! I tu se sjetim da imam pet kuna kovanicu u dzepu od farmerica, isli smo u kupovinu, pa za kolica… Tako sam izvukla citavu glavu i slike. INACE !!!:mad::burninmad::puknucu: bi me bakica dobro potprasila :rofl:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Ostanem ocarana
Image Hosted by ImageShack.us

Mda…kad smo vec kod putnickih epizoda diljem lijepe nase, slika nemam, ali nam je ostalo predivno sjecanje na maleni motel u Krapini… Vracali smo se iz Njemacke,kasno morali krenuti pa nas je zatekao mrak, mrtvo krepano umorni, cekanje na granici su Slovenci odlucili napraviti jedinstvenim gmizucim dozivljajem i nama je svima vec izbijala pjena na usi… Elem, u nasoj maloj obitelji gospodin suprug je bio jedini koji vozi svoje ogromno crveno afto i to nekad zna biti mana. MORA izvesti cijeli put od Manheima do Osijeka. Ja sam uvijek dobro organizirana i mali hladnjak je pun – moj zadatak je da ga cijelim putem kljukam sendvicima, keksima, vocem, mineralnom i mentol bombonima i zvakama. Ali cekanje na granici se oteglo i kad smo se docepali Hrvatske prvo sto je gospodin suprug imao na pameti je bilo spavanje. Prvo sto nam se naslo na putu je bio maleni motel kod benzinske crpke u Krapini. Jedinstveno !!! Na recepciji smo rutinski dobili sobu broj pet. Onda su uzeli dokumente . Nase obje plave putovnice. Onda su vidjeli da je gospodin suprug AMERIKANAC. JOOJJJJ … rece gospon recepcioner pomocnici – Daj najbolju sobu, uze kljuc sobe broj pet i dade nam kljuc sobe broj tri.
Odvukli se mi gore, dosli u sobu – hm ja zla kakva jesam primijetim da su tabletici na ormaricima musavi, sto je ipak bad za jednu najbolju sobu… Meni suprug veli – ma koga briga, ti sve vidis, daj da se pracaknemo na spavanac! I tu urlikne, jer je u wc skoljci sa lijepom trakicom preko, koja jamci da je wc cist – vidio nesto sasvim drugo (^$@^%^&(*)(*^$@#$ i to ga je malo usekiralo, kao … On zbilja nije mimozan tip i ne tuzaka se ni za sto, al na ovo mu se digla kosa na glavi. I tu ja sad velim – ma dobro je, hajde, sad cu ja to srediti, odi pod tus… Dok sam ja to sredivala, on se stao smijati ispod tusa. Ja povirim – a ono on drzi VELIKU LITRENU BOCU GELA ZA TUSIRANJE DO POLA PUNU a u njoj pliva NESTO – pa kome treba nek izvoli – to je hotelski gel za tusiranje … Srecom mi imamo svoje.
Nakon svih stresova se mi lijepo zasluzeno opruzimo zahvalno i sa uzdahom pacenika i sta moje oci vide?????? Sa stropa nam se smijesi i veselo u zurbi odmahuje utovljena zoharcina !!!
I tu se naravno ja puknem smijati – a sto drugo??? s komentarom NIJE VECI OD NAS, IDEMO SPAVATI! I tako i bi …
Iduce jutro – dorucak – blagovanje – nema svedskog stola, vocnog jogurta i fine papice na vidiku -usluzni konobar nudi dorucak – hrenovke sa senfom, dva jaja na oko, salama s namazima, marmelada … Ja velim gledajuci dvije otuzne smezurane hrenovke na tanjuru gosta za susjednim stolom – hrenovke i jaja za oboje. Gospon konobar veli – hrenovke ili jaja ? Ja velim – hrenovke i jaja za oboje – dva puta hrenovke i jaja … Na sto ce on vec lagano iznerviran mojom gluposcu – mozete dobiti ILI HRENOVKE ILI JAJA! Ja velim – onda hrenovke i jaja za gospodina… a meni namaz (Gospodin suprug naime voli topao i obilan kuhani dorucak, meni je svejedno, bilo sto za pod zub, tek toliko)… Kad je krenula barazna vatra : ZENSKA GLAVO, JEL NE RAZUMIJES??!! Ili hrenovke ili jaja za jedno, takav je normativ!!! Ako ces mu dat jaja, nema namaz!
I tu se moj veliki medonja gospodin suprug lagano crven u licu pocne dizati od stola, jer on nikad na mene ne vice, pa ne trpi da to netko drugi cini. Ja sam naravno opet – pukla u smijeh – a sto drugo??? Racionalan covjek se ne moze drukcije nositi sa ovakvim dogadanjima-prevedem ja mom gospodinu da je sve ok, mali nesporazum i narucim jedna dva jaja i hrenovke… i to sve dam njemu kad je doslo. On nije ljutica, ali tad je STVARNO bio ljut . Ja nisam – cemu ?

Ali nasi dozivljaji na putu su zapravo uvijek bili dobri …

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: