Sva cuda svijeta – dio V/2 – USA

:cerek: Ovaj put ce tu biti tri price.

1. Price o gradovima

Kuda i kamo mi zapravo idemo?

Dallas Fort Worth – tu cemo po obicaju samo projuriti na dva nepuna dana, obaviti dio posla i necemo se zadrzavati. Velik je to i lijep grad, sa sest milijuna zitelja je to cetvtrta po velicini metropoliten oblast u USA, to nije nasa destinacija. Ipak, koga zanima tu ima

Dallas 1

Dallas 2

Dallas 3

nesto vise.

downtown Dallas

Vrijeme tamo smo provodili uglavnom po uredima i sunca ni mjeseca nismo niti vidjeli osim u prolazu, pa i nemam bogznasto pisati. Iz auta u auto, a izmedu liftovi, stolice i mineralna.

Wichita Falls

fallsbg

Kolokvijalno, ovaj grad zovu VRATA TEKSASA, tu je administrativno, obrazovno, industrijsko, poljoprivredno, proizvodno i prometno sjediste okruga, trenutno broji oko 120.000 stanovnika, a kazu da se svake godine migracijama broj stanovnika povecava za oko 5.000. Od Dallasa je udaljen oko dva sata voznje, nalazi se u predivnom ravnicarskom kraju na rijeci i jezeru istog imena – WICHITA.

Grad je nastao na podrucju gdje su nekad obitavali pripadnici indijanskog plemena Wichita – Wee-Chi-Tah, koji su govorili jezikom Komanca i bili ogranak tog plemena. Tuda su prolazila mnoga indijanska plemena, Komanci, Kiowe, Cejeni, pa i Apaci, ali samo su se Wichite zadrzali jer nisu bili nomadske prirode, selili su samo kad su morali i voljeli su zivjeti u selima, gradili su trajne nastambe. Doselili su na to podrucje sa sjevera, preko Red River rijeke, a s prostora danasnje Oklahome i Kansasa. Zivjeli su uglavnom od poljoprivrede i lova, a grad se razvio na podrucju nekadasnja tri sela. Zanimljivo je reci da je socijalno uredenje u plemenima bio matrijarhat, najstarija zena u obitelji je bila vlasnik obiteljske nastambe, a zivjeti u istoj obiteljskoj zajednici s roditeljima je bilo dozvoljeno neudanoj i neozenjenoj djeci i udanim kcerima s njihovim obiteljima. Ipak, vrhovna vlast je bio poglavica sela okruzen vijecem ratnika, s tim sto je postojao i poglavica plemena koji je predstavljao sva sela i koji je bio in charge kad se odlucivalo hoce li se ici u rat. Bitno je napomenuti da povijest biljezi da je pleme Wichita bilo izrazito miroljubiva zajednica, ali su se ipak obucavali za ratne aktivnosti u slucaju potrebe.
Wichite su bili duboko religiozni i duhovnost je bila jedna od vaznijih komponenti u njihovim zivotima. Vjerovali su u postojanje mocnih bozanstava koja odreduju sudbinu ljudi, koja su stvorila zemlju i odgovorna su za plodnost, zdravlje i dug zivot.
Tijekom povijesti su prosli mukotrpnu borbu za opstanak pri najezdi spanjolskih kolonizatora i kasnije ostalih bijelih doseljenika – ali tu mucnu pricu manje vise svi znamo- naposljetku su preseljeni u rezervate u Oklahomi.

clip_image002

Legende o kaubojima i divljem zapadu koje znamo kao stereotipe su tu jos i danas stvarnost. Bodljikava zica, konji, ogromne farme i krda stoke, ogromna polja i sume. Stare rancerske obitelji jos i danas imaju vazan utjecaj na privredu ovog podrucja. Dolaskom zeljeznice krenula je i industrijalizacija, ogromna zemljista su prodavana doseljenicima i podijeljena u male farme. Klima je ovdje vrlo povoljna, dugo toplo razdoblje omogucava dvije zetve, zime su kratke i nisu toliko hladne.

usa1 086

Kao godina nastanka grada se vodi 1882., legenda kaze da je stanoviti gospodin John Scott dobio to zemljiste na pokeru i grad su zapravo utemeljili njegovi nasljednici. Vrlo brzo je dosla i zeljeznica, napravljeni terminali za otpremu zita, sto je uzrokovalo nagli rast. Ljudi su zivjeli uglavnom od poljoprivrede, dok 1910 nije busenjem bunara u potrazi za vodom otkrivena nafta, sto je pokrenulo 1918. Godine eksploziju doseljavanja, ulaganja i razvoja. Wichita Falls je postao Meka za sve vrste biznismena, bankara i ulagaca. Grad je rastao velikom brzinom, cetrdesetih je otvorena ogromna zrakoplovna baza Sheppard Air Force Base koja i danas velikim postotkom sudjeluje u ekonomiji grada. Rijec je o jednoj od najvecih i najvaznijih postrojenja za obuku pilota NATO saveza u USA, u redovnom stalnom program su ljudi iz sedamnaest razlicitih zemalja, povremeno razmjenom i iz drugih. Grad je takoder i sjediste Midwestern State University koji je poznat po medunarodnoj razmjeni studenata, isto kao i neke srednje skole. Ovdje sa istom strascu vole kinesku hranu, astronomiju, rodeo i Sekspira.

usa1 087

Falls – slapovi koji se nalaze u imenu grada su neveliki, ali lijepi i – umjetni. Prave, originalne slapove je odnijela i potpuno opustosila jedna od poplava. O gradu se vodi pomna briga, cist je i lijep, siroke avenije i velebna prometna infrastruktura kvalitetnih prometnica, mnostvo zelenila kud god krenete, dobro odrzavane kuce – cak i one gdje smo se samo provezli na brzinu ( jer su to cetvrti gdje obitavaju onakvi kakve ne biste zeljeli za zeta ) .

usa1 088

Grad koji ima zitelja otprilike poput Osijeka, iako se prostire na puno, puno vecoj povrsini. Mahom svi stanuju u obiteljskim kucama prizemnicama okruzenima uvijek pokosenom urednom tratinom (o cemu cete objasnjenje dobiti u daljnjem tekstu). Oni ne poznaju institut velikih naselja-spavaonica i stanovanja u zgradama – mozda i postoje neke druge, ali jedine zgrade koje sam vidjela tamo su one u poslovnom centru gdje su sluzbe javne uprave i tvrtke, stanovi gdje po potrebi povremeno zive biznismeni i hoteli. Postoji doduse u jednom od predgrada i nekolicina lijepo uredenih dvokatnih zgrada sa stanovima koje oni zovu “condominium” u kojima zive uglavnom mladi, vecinom intelektualci i ta sorta, ali generalno to nije koncept stanovanja.

usa3 043

Ako cete napraviti pametno ulaganje u nekretninu koje cete moci kasnije kapitalizirati, to generalno nije stan ma kako dobar bio, nego iskljucivo kuca.

Prosjecna kucica izgleda ovako i obicaj je imati garnituru za sjedenje i zastavu na trijemu.

Picture 101

usa3 072.avi

Ovo je malo finiji dio grada
Picture 137

Picture 140

A ova necija kuca na elite lokaciji je toliko ogromna bila da mi nije stala u objektiv, da sam imala onaj sirokokutni valjda bih je nekako stisnula

usa3 044

Rezidencije u otmjenom dijelu grada nisam zeljela slikati, tamo su na kicenim lijevanim ogradama kamere i iza ograda cuvari, tamo smo isli na rucak u COUNTRY CLUB s Gazdinom agenticom za nekretnine i tipom iz osiguravajuce kuce. MI nismo bas tako lovarni da bismo tamo iz cistog cefa rucali, Gazda nije redovni clan jer je overseas – ali posao je posao. Menu bogat, s ponudenog svedskog stola na izboru je od svake vrste hrane par varijanti, tako da mozete jesti cetiri vrste predjela, servirano je nekoliko vrsta sireva razlicitih boja i mastovito narezanih i aranziranih, juhu bistru, gustu, povrtnu, mesnu, nekoliko vrsta mesa, priloga, umaka i salata, petnaestak vrsta raznih deserta, par vrsta peciva i kruha. Svaki alkohol se placa, nije u cijeni clanske iskaznice kao bezalkoholna pica i ovo prethodno navedeno. Imate posebno vegetarijanski jelovnik, posebno dijetalni – ovisi koju vrst dijete provodite ( zastupljene su najpoznatije varijante ). Voce na kraju ako zelite. Osim pica koje sluze konobari, posluzujete se sami koliko zelite i sto zelite. Oci su mi bile vece od stomaka, pa sam grabila oprezno.
Ljudi koje smo tamo vidjeli su od tri fele – jedni svjesni svoje vaznosti i opusteni, neupadljivi, to je vjerovatno treca generacija novca; drugi su poslovni ljudi i to se na njima vidi i po izgledu, ponasanju i po odabiru hrane s menija – jede se minimalno, treci – zeljni biti videni i glasni, prva generacija novca i najekstravagantnija cak i na obicnom rucku radnim danom – jede se kavijar, pije se gin, ima se para, ima se s cim …

Cim smo dosli, naravno, rentali smo auto i dosta se kasnije vozali gradom. Gazda mi je volio pokazivati sve ulicice svoga djetinjstva. Naime – ono sto nije proveo u Japanu, Engleskoj ili na sijaset drugih lokacija svukud – otac mu je sluzbom bio naravno seljen skupa s obitelji.

usa2 066

Vidjela sam jako, jako puno crkvi razlicitih konfesija, od klasicnih regular religija, do egzoticnih sekti s crkvama tako mastovitih imena da ih sad ne mogu tocno ponoviti. Neke od njih se oglasavaju displayima u boji kao da je rijec o kockarnicama :naughty:

Picture 115

Dice se najmanjim neboderom u Americi sagradenim 1919. koji ima samo cetiri kata i zove se McMahon building – to je bila neka zvrcka s projektom i navlakusa za investitore, ima i neka prica zasto je tako ispalo, u cemu se sastoji budalastina i cija je koza zavrsila na bubnju ali je nisam zapamtila – sad je tamo trgovina antikvitetima.
Sukladno potrosackoj politici koja se godinama provodi i implementira u kulturu zivljenja, tamo svi – ali doslovce SVI imaju auto, neimanje istog je nezamislivo – kao da kod nas recimo nemate toalet u kuci. Ima nesto malo autobusnog prometa u samom gradu koji drze privatnici, ali niti izdaleka nisu premrezeni do te mjere poput nasih gradova. Kad sam im pokazala slike i pricala o tome, njima je nas tramvajski i autobusni promet na svakih pet do sedam minuta u Osijeku blagodat i misle da je grad bogat jer to ima. Odmah zbrajaju ustede koje covjek moze preusmjeriti u druge projekte kad ne mora imati auto ili dva u kuci.

Koga zanima vise o gradu i slike, tu su linkovi

Wichita Falls 1

Wichita Falls 2

Wichita Falls 3

Ovako izgleda poznata i u filmovima i romanima opjevana Red River, snimljeno s obje strane granice s Oklahomom, tamo i nazad. Prizor je ovakav tijekom ljeta kad je susno razdoblje pa je vodostaj nizak-kad voda naraste, sav ovaj okolni teren kraj kojeg smo se tako dugo vozili bude pod vodom i rijeka je onda doista ogromna.

usa3 056.avi

usa3 057.avi

A ovako DEVE koje tamo zive. Da – deve !!! Prica ide tako da ih je netko dovukao prije stotinjak godina jer je ideja bila da ce biti dobre za pustinju, zamijenit ce konje, ali naposljetku se odustalo od toga jer su mucho cudljive, pljuju, grizu i neudobne su za sjedenje. Sad se slobodno mnoze i lutaju pasuci raslinje – nisu mi znali reci jesu li necije vlasnistvo, Gazda misli da ih cudaci kupuju za kucne ljubimce.

frank wchita falls may 04 079

2. Prica o kasici prasici, trailor trash kulturi i nekretninama

Tamo svi stede ! Stedjeti se uci od malena, stednja se reklamira i potice, ucjepljuje u odgoj i podrazumjeva kao stup pristojnog zivota. Odvajati 10% od primanja svaki mjesec je MUST BE srednje klase. Bez stednje ne mozete poslati djecu u skolu ili se sami skolovati, bez stednje ne mozete napraviti polog hipotekarnom kreditu i kupiti nekretninu, nikom pametnom ne pada na pamet docekati starost bez solidno godinama izgradenog vlastitog racuna u okviru bilo kojeg mirovinskog fonda. Osiguravajuce kuce su uglavnom raspojasana lopovska banda, pogana birokratska neman sa stotinu glava, nikad niste sigurni hocete li s njima imati problem na vrijeme dobiti sto su vam duzni dati, stoga ako zelite mirno docekati vremena eventualnih bolestina, stedite dok ste zdravi da si mozete osigurati pristojnu zdravstvenu skrb. Kreditna sposobnost se njeguje kao malo vode na dlanu, neobuzdana uporaba kartica je razumnim ljudima nerazumljiva i nicim opravdan poremecaj ponasanja – iako ponude prste na sve strane, karticu se upotrebljava pametno i ograniceno. Ako imate mozga. Ako ste kratki s lovom, radije nadite dodatni posao ( sto tamo zbilja nije problem ) nego se uvalite u karticni dug pa vam Banka za zivota otme i dusu i tijelo… Dosta se zivi u rentanim kucama, nije lako kupiti vlastitu nekretninu. Jedan dio pucanstva zivi i u prikolici – ima ih koje su kao malo vece konzerve, a one bolje u svemu nalikuju omanjim montaznim kucama – kad im se skinu kotaci nekad je tesko prepoznati. Tamo zivi uglavnom niza klasa i postoji termin “trailor trash” koji opisuje sloj pucanstva s malo novca, puno tetovaza, malo naobrazbe i karakteristicnim kulturnim miljeom koji bismo mi u slobodnom prijevodu nazvali – seljo beljo.
Ovako izgleda tipicna trailor kuca – spuste je na tlo na temelje i nadograde trijem.

frank wchita falls may 04 031

3. Prica o tornadu i jos ponesto

Te prve godine smo odsjeli u kuci Gazdine Sestre.To je Sestra Joyce koja je od njega mlada dvije godine i s njom je od cijele obitelji najbliskiji. Kuca je peterosobna, plus kuhinja, dvije kupaonice, blagovanje i veseraj. O samoj kuci i obitelji cu u jednoj od sljedecih prica, to je zbilja tipicna obitelj s juga USA. I ima skloniste protiv tornada u dvoristu u zemlji. Tad sam mislila da je tornado najveca posast koja vas moze zadesiti u tom dijelu Teksasa – gadna je, al zato dode svake godine i poharaci komad tamosnjih krajeva. Svi pamtimo Katrinu i Ameri se jos uvijek oporavljaju od toga.

U Wichita Fallsu na svu srecu tornado se ne dogodi cesto, zadnji put je bilo 1979. i pomeo dio grada u tragu od tridesetak kilometara dugom i oko kilometar i pol sirokom. POMEO. Kad oni to kazu, onda je to u doslovnom znacenju, iza ostane ledina, a ostatke ostataka se moze pronaci posijane po cijelom okolnom podrucju.

Ali da se vratimo na onaj drugi dio price… Daklem kad sam se probudila tog prvog jutra u njihovoj kuci, Gazda je vec bio van krpa. Izvukla sam se tiho iz kreveta, navukla trenerku i krenula se druziti. Od nase spavace sobe do dnevnog boravka vodi malen zaklonjen hodnik. Dok sam prolazila, cula sam kako Gazda i Sestra tiho pricaju u dnevnom boravku. Dijalog je isao ovako, ja jos uvijek nezamijecena :

Sestra: – Ne mogu vjerovati DA JOJ NISI REKAO !!!
Gazda: – Pa nisam – nisam smatrao potrebnim do sad !
Sestra: – Ali ona to mora znati…
Gazda : – Pa nisam je htio opterecivati unaprijed …
Sestra : – Hoces da joj ja kazem, ili ces ti???
Gazda: – Mozda ce se uzrujati, ja cu joj reci ! Cim se probudi.
Sestra : – Ne, ja cu. Trebala sam joj to jos sinoc reci!

MENI SE KOLJENA PODSJEKLA !

Ali ja nisam osoba koja voli pokazati da joj se koljena tresu, pa sam odlucno usla i rekla DOBRO JUTRO ! KAKVO JE TO DOMUNDJAVANJE O GLEDE MOJE OSOBE ??? EVO MENE BUDNE!

Uto Sestra ustane, uzme nesto s donje police i kaze:

„Cujes li ovaj zvuk? ( klip-klap, skrgut-skrgut, zvec-zvec – i zatrese necim ispred moga nosa…)

Ako cujes taj zvuk IGDJE, samo se ukipi i ni makac, to je zmija cegrtusa. Ne smijes bjezati niti se micati, nisi brza od nje, ona ce sama otici…One su zapravo jako plahe i boje se ljudi. Ako ih ne uplasis, nece te napasti …

To cime je tresla ispred moga nosa je bio rep zmije cegrtuse pokojne. Tamo je slozen medu svim ostalim lovackim trofejima na zidovima i policama – osim sto aktivno igraju golf, oni su obitelj lovaca i to im je omiljen hobi. Nakon tog kratkog i jezgrovitog opisa i demonstracije dala mi je do znanja da zmije dolaze svugdje, cak i u gradsko podrucje jer zedaju, ljeta su tamo vrela i susna, vode nema svugdje.
I stoga su sve njihove tratine tako lijepo podsisane, cak i one ispred sirotinjskih i zapustenih kuca u getima. U visokoj travi se nastanjuju zmije i dolaze u kuce. U pokosenoj travi ne.
Imaju vrlo stroge propise vezane za kosnju tratine oko kuce i na ulici ispred kuce, ne pokosite li u propisanom roku sami, pokosit ce gradsko poduzece, vas ce rebnuti visokim troskom i kaznom tako gadnom da ce vam zubi bridjeti, a ako imate umjetnicke – iskociti van!
To si nitko ne zeli priustiti i zato svi revnosno odrzavaju svoja dvorista. Osim toga, zmije se vjerovatno ne znaju igrati s djecom, pa vam je zbilja u cilju paziti da se ne druze.

U obilasku jednog zanimljivog mjesta o kojem ce biti rijeci u iducem postu, vidjeli smo OVO

snake catcher

Prodaje se vrlo povoljno *- SNAKE CATCHER-* visoko sofisticirani uredaj za hvatanje zmija – njime lovite zmije ako vam je do toga …

Eto, za sad toliko, hitam dalje, jos jedan USA post preksutra i onda putujem :cerek:

Ostajte u dobru

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: