Sva cuda svijeta – dio V/5 – USA

Prica prva – kako se voze obicni ljudi + nesto je divlje u zraku

Isti dan kad smo rezervirali avionske karte, rezervirali smo i rent-a-car. Ispostavilo se da su cijene iste za sve tipove auta, stoga se Gazda odlucio malo keriti i narucio Lincoln Town Car. Drveno sucelje upravljacke ploce, kompjuterizirane funkcije, kozna sjedala s grijanjem, prekrasno kad se jednom nakon par minuta ugriju, ali dok se ne ugriju – rit je u zraku, ne pitajte kako, tehnika je neopisiva !

lincoln 1

lincoln 2

lincoln

Ja ne znam bas puno o automobilima, ali cula sam ih da kazu – tko nema za Lincoln, vozi Cadillac.

Meni se nakon naseg Jeepa cinilo kao da sjedim na podu, sve mi je bilo nekako nisko. Zamijetila sam da nam ljudi na cesti stalno daju prednost pak mi je objasnjeno da je uvrijezen obicaj kad netko vozi auto te klase da ga se pusta prvog – e svasta…

Ogromna su to prostranstva, vozite se i cijelo vrijeme vam je daleko otvoren horizont.

road

Inace, gospodar zivota i smrtne panike, vrhovno bice kojem se svi uklanjaju, master of the universe na ovim cestama od kojeg svi strepe i kojeg se svi boje je

PEPE LE PEW

pepe

alias

SKUNK

pepe real

sku2382

Od njega zaziru sve zvotinje i ljudi, nitko se ne upusta u raspravu ili sukob s njim. Pitala sam Gazdu kakav je polozaj te zivotinjke u prehrambenom lancu i ima li ikakvih prirodnih neprijatelja i on mi rece – samo jednog koliko on zna – najcrvenijeg od crvenih rednecka koji kad opali tvora na cesti autom zurno vadi lopatu iz gepeka i zna da mu se smijesi vecerica – roadkill stew – stono bismo vrlo slobodno preveli kao gulas od crkotine s ceste…

Kad se baja postavi u ovaj polozaj, to je znak da trebate juriti sto dalje toliko brzo koliko vam je dragi Bog snage dao – ako ne i brze.

warning skunk

Povremeno dok se vozite vam opale suze na oci i usi – rijec je o strasnom i tesko opisivom smradu – znak da ste upravo presli preko ostataka tvora kojeg je ubio auto. Jako puno tvorova gine na tim cestama, ima sluzba koja krstari okolo i koja ih kupi, ali i kad pokupe tijelo, na cesti ostane gusti uljni koncentrat – izlucevina analnih zlijezda koja tjednima smrdi i raznosi se na gumama i dospijeva kroz klimatizaciju u auto. To na kraju opere kisa. Budete li ikad pospricani, ceka vas privremeno izopcenje iz ljudske zajednice, unatoc temeljitom pranju miris se otklanja jako tesko.

Skunkom se sasvim ozbiljno bavi POLICIJSKI SITE

Vole se naseliti nadomak vase kuce u vrtu ili okucnici, plasiti vase goste i putnike namjernike, jesti ostatke hrane, stvoriti pod vasim trijemom topli dom i tu podici obitelj

1783935530_493f446bd7

1445056738_d92a209a85

Ima navodno ekipa koja se bavi biznisom, daju sasvim malim bebama skunkovima izvaditi te analne spray zlijezde, pa ih prodaju ljudima za kucne ljubimce, a mogu se koristiti i kao hladno oruzje za obranu od pljackasa. Cak niti oni najocajniji ne riskiraju provjeravati je li skunk nature ili fake… ako ga sretnu na trijemu kuce velika je vjerovatnost da ce okusati srecu drugdje i ici opljackati neku drugu kucu.

1527842314_ea7278ab08

Prica druga – dobrodosli u Texas i dobar tek

texas waffel

Op.a. – Ova je slika nastala i ustupljena mi na koristenje iz Houstona, od strane mlade dame Enise Hawkins (Maggie sitterica) koja je imala zadovoljstvo kusati desert i poslati i meni jedan – waffle u obliku drzave Texas

I tako smo nakon Dallasa i rjesavanja papira krenuli ka Wichita Fallsu, jos umorni od leta, zastali u jednom zivopisnom restorancicu kraj autoceste kako bismo nesto pojeli. Mogla sam birati – jedan nadomak drugog bio je Catfish restoran ( catfish je mislim gadna brkata somcina koja bijesno gleda sa oglasnog jumbo plakata nadomak parkinga ) ili Barbecue and grill – ovo prvo mi se nije pretjerano dopalo, a ovo potonje mi je bilo izglednije za uloviti neku dobru salatu. Obicaj je u njihovim restoranima da se ne ulazi tek tako, nego vas do stola povede osoba na ulazu za to zaduzena. Tako je bilo i tamo, mala vesela brkata osoba nas je provela hodnikom i posjela za stol, nakon sto sam odlozila jaknu, ugledala sam po zidovima cijelo preparirano groblje zivotinja, glava i koža. Plus slike kauboja i indijanaca s pocetka stoljeca. Rustikalno. Medutim, Gazda je bio gladan kao vuk i vec narucivao pa nije dolazilo u obzir da se vozimo dalje. Ja narucih salatu i grillanu piletinu u krumpiru. Naglasila sam da zelim malu porciju – jedan krumpir. Salatu sam mogla sama birati i sloziti na salad-baru. Odoh, pronadoh, nagrabih. Sest vrsta dressinga – super. Obzirom da smo na godisnjem unleashed sto se tice hrane, tu sam se otela i uzela ribani Cheddar sir i majoneza dressing onako velikodusno povrh mijesane salate. Smjestila sam se sva sretna za stol s namjerom da krenem brstiti svoju vecericu, a mlada zgodusna modrooka konobarica koja je upravo donijela pice me je u jedan mah upadljivo otvorenih usta prenerazeno pogledala. Uzvratih joj jednako prenerazen pogled i upitah – je li nesto nije u redu ???

I tu ona s daskom nelagode otpovrne: – Maam – uzeli ste puding od banane preko salate !!!

Privucem zdjelicu, dobro pogledam, uzmem zlicicu za desert koja je bila odlozena sa strane i kusam – je, stvarno je to bio dobar puding od banane… i ladno ga u tri poteza kompletno premjestim na papirnati ubrus (zaboravih reci, na kariranim stoljnjacima nije bilo salveta, nego je svaki stol imao rolu papirnatog ubrusa nataknutu na drveni izrezbareni i slikoviti stapic na postolju ). Nimalo zbunjena, ustala sam i pozvala mladu damu ka salad baru pokazala joj prizor i upitala – Tu ima osam vrsta povrcki i salata, sest doza razlicitih dressinga za salatu, sto puding radi tu??? Odgovor je bio: – Aaaaa, ali uvijek je tu puding, to vam svi znaju! I tako me je zbilja na brzinu utjesila. Cinjenica je da je mjesto bilo puno puncato i ocito omiljeno obiteljsko okupljaliste. I tako, dobismo mi veceru, ali nema besteka. Dignem ruku, pozovem curu nazad, ona daklem dojuri k nama i tako se simpaticno i slatko ispricala da se nisam uspjela niti naljutiti – besteci su na pranju, sad ce ona… U meduvremenu se hrana namjeravala ohladiti, tako da sam predlozila Gazdi nek mi to pojedemo, raspolagali smo povecim zlicama za desert koje su bile na stolu i dali se na posao, sve je ionako bilo usitnjeno. Fina grillana usitnjena pileca prsa u izdubljenom krumpiru ogromnom poput omanje dinje. Porcija je bila naravno dvostruko veca nego li sam mogla izjesti, tri vrste dressinga i maslac za krumpir, (srecom pa sam narucila JEDAN KRUMPIR) fino i dobro, ali pola ostavila. Bestek se nije pojavio niti dok smo placali i odlazili. Ali smo vidjeli mladu damu zaduzenu za nas stol gdje leta okolo rumenih obraza zadihana s punim rukama i isplazenim jezikom i ne staje – zbilja je bila guzva. Gazda je ipak ostavio napojnicu.

I tako dolazi

Prica treca – dobrodosli mili gosti … Hotel !!!

hotel1

Ove godine Gazda je odlucio uzeti hotel s pogledom na Wichita slapove – Holiday Inn. I tako mi u neko kasno doba dodemo na recepciju, prijavimo se i tu nas s odusevljenim urlikom zaskoce s leda Gazdin brat i sogorica. Zena moje godiste, onako mladoliko dugokosa u zimskoj jakni, zavrnutim farmericama i BOSA golih stopala. Nisam se dala zbuniti i pokazati da je to meni nesto neobicno, pa sam se ponasala posve cool. U hotelskom restoranu se upravo odrzavalo natjecanje u karaokama, zavijalo je i jodlalo na sve strane. Ipak, odlucismo odloziti prtljag i popiti picence na baru. Picence se oduzilo na skoro sat i pol razgovora, pa smo u sobu dosli krvavih ociju nesto prije ponoci kao dvije krepaline. Prsla sam ko petarda kad sam skuzila da wc nije cist i da kada nije propisno oribana. No dobro, imam vlazne maramice i gel za pranje ruku, bit cemo gerila i idemo spavati neoprani i bez tusa, krevet je izgledao frisko namjesten. Mozda ekipa na recepciji nije znala da soba nije bila priredena, ljudi smo, dogada se – a ja sam bila preumorna da ujedam te noci, pomicala sam tijelo i komunicirala zadnjim atomima energije stecenima jos u krevetu u Mannheimu, pokretala me samo snaga volje – jet lag je uzimao danak. Ujutro sam samo zavirila u aparat za kavu, kad ono – gornji dio i posuda neobrisani , voda u njima. I tu mi pukne film, zla kakva jesam u pet ujutro sam napisala poruku sobarici da rijesi probleme po redu kako sam navela. Zamolila i zahvalila se unaprijed na kraju pisamca.

Kruna svega jest bila cinjenica da nije bilo cetke za wc, pa nek i to donese. Gnjusno. Moram napomenuti iako nije lijepo tracati – jedina cetka za wc koju sam ikad vidjela u tom kraju je bila u kupaonici Gazdine sestre, nije je bilo niti u hotelu, niti u jednom toaletu u restoranima gdje sam prala ruke i isla provjeriti, niti u trgovackim centrima, niti u kaficima. Zainatila sam se u namjeri da shvatim je li to narodni obicaj tamo ili puki slucaj, pa sam provjeravala svugdje. Oprostite na neprimjerenoj temi , ali za mene je misterij kako oni to rjesavaju. Stoga sam vec prvi dan navalila da kupimo tu cetku i sredstvo za ciscenje kupaonice i dobro sam postupila.

U iduca dva dana se odvijala moja mala privatna prepiska s osobljem hotela, buduci da smo jutrom odlazili i vracali se uvecer to je bio jedini nacin komunikacije, ali nikako nadoci, jos uvijek musavo u sobi, zavjesa nepromijenjena, prljava i hocu je van, internet konekcije u sobi nema, osoblje me uvjerava da imaju hot spot ali nemaju, odnosno, imaju nesto sto pokriva samo samo odredene dijelove hotela, ali mi nismo bili srece imati tu povlasticu. U lobbiju ima ustakljen malen ured s racunalom i internet konekcijom pa tu na vratima pise * Bussiness centar * i tu sam onda isla online. Druga mogucnost je bila hodati s laptopom okolo i istrazivati gdje wireless radi. U utorak ujutro najavila na recepciji razgovor s direktorom, a njega do srijede neima jer ima gripu.

U srijedu ujutro na danjem svjetlu Gazda pronalazi necije odrezane nokte kraj fotelje koju inace nismo koristili. Nema noktiju puno, ali on svejedno puca ko kokica onakav uvijek uljudan i miran. Posteljinu nisu promijenili otkad smo dosli, dakle od subote uvece. Plahta premala za king size pa se mora navlaciti da ne biste spavali na golom madracu. Gazda ponekad ne odobrava u potpunosti moje metode, ali se nakon toliko vremena provedenog sa mnom vec vise ne cudi – jedino sto mi je ovaj put dao bianco dozvolu za unleashed pljucu i najavio i osobno sudjelovanje.

Obzirom da sam svojedobno kasnih osamdesetih radila na projektiranju novog objekta Bizovackih toplica, ponesto sam i znala o kategorizaciji hotela. Samo sam u 11 ujutro provjerila da se podsjetim i na internetu nasla americke standarde. Srijeda, tocno u podne razgovor s direktorom – fino , kulturno, smireno smo ga oboje naizmjence derali sloj po sloj s prituzbama i navodima propisa i minimalnih uvjeta i standarda hotela s tri zvjezdice. Uzalud im ureden fitness i teretana, fin i cist bazen i spa na slobodnom koristenju kad im soba izgleda kao svinjac. Direktor neki ugladen gospodin iz Oklahome, jadan, em je bio bolestan i pod temperaturom, em je tek prije mjesec dana dosao direktorovati u taj hotel da zavede malo reda. Kaze kako imaju problem s osobljem, ljudi nece da rade, uspijevaju dobiti radnu snagu koja nije dostatno obucena i neki cak ne znaju engleski. U planu je slanje personala na obuku. Prije pola godine su otrpjeli poplavu do drugog kata i morali renovirati … Sto se mene recimo uopce ne tice, meni je zao … ja sam na trecem katu i HOCU I ZELIM cistu posteljinu, ciste zavjese, usisan tepih, cistu kupaonicu i ne zelim koristiti aparat za kavu koji mi uredno stave gore a ja ga ostavim ispod , nemam nista protiv da operem sama kupaonicu, to radim svaki dan i doma, ali ne zelim za to placati !!! Osim toga, ne zelim spavati na golom madracu i gledati musavu zavjesu i necije $“#%#&(&/)&$#%$“# nokte na tepihu – mislim da sam tu vec lagano rezeci podigla ton. Covjek je samo problijedio i rekao – Kad dodete danas natrag u sobu blistati ce, a ostatak boravka vam je besplatan. Tako je i bilo, platili smo samo pola vremena koje smo tamo proveli, a soba je svaki dan od tad bila propisno sredena. Cinilo se da je tepih drukcije boje i sve cisto, ali zalosno je kad covjek mora biti bitch da dobije ono sto je red…

Ali zato smo imali pogled na slapove…

hotel 2

falls.avi

Obratite pozornost na omanju grupicu ljudi u podnozju slapova, o tome ce biti rijeci u jednom od iducih postova…

Prica cetvrta – kratka i informativna – zena uspaljenica

Da ne zaboravim napomenuti – ujutro se hvatao mraz na autu i zelite da ste ponijeli sal i rukavice jer je minus cetiri, ali zato u dva poslijepodne grcate na 25 stupnjeva celzijusa. Tko nije lukav i ne zna se obuci u tri sloja koja polako tijekom dana svlaci, glavinja i kuha se kao ja u debelom puloveru ispod kojeg je fina debela pamucna dukserica. I termo carape u cizmicama s cicom unutra. Samo prvi dan, kasnije smo se naucili sto tocno znaci koliko je stupnjeva Farenhajta kad pokazu na vremenskoj prognozi.

Bilo je jos kojesta, slijedi nastavak

Ostajte u dobru…

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: