Too old for this s**t !!!

George Hayes, 54 godine, New Jersey, tuzi tvrtku koja se bavi oglasavanjem – McCann Erickson – za diskriminaciju temeljem dobi.

Tvrdi : ” Svaka kompanija vas moze otpustiti i to je u redu ako postoji doista valjan razlog – medutim u mom slucaju ne postoji ikakav drugi razlog osim moje dobi!”

Hayes je unajmio odvjetnika Murraya Schwartza cija je specijalnost domena radnih odnosa i prava uposlenika.

Taj je odvjetnik zaradio milijune i milijune na parnicama tuzeci kompanije zbog AGE DISCRIMINATION – diskriminacije temeljem zivotne dobi uposlenika. Utvrdeno je da, iako sve kompanije redom izrijekom tvrde da zivotna dob uposlenika nije i ne moze biti razlogom otpustanja, nepisano je pravilo da to postaje presucivana istina i da se diskriminacija koja se temelji na dobi uposlenika poput bolesti siri svijetom biznisa na svim razinama.

McCann Erickson kompanija naravno deklarativno porice da je Hayes otpusten zbog svoje zivotne dobi. Ipak – Schwartz i Hayes tuze McCann Erickson za odstetni iznos od $ 30 milijuna.

Slican problem dozivio je i poznati radio voditelj Bruce Morrow koji je legenda u eteru vec desetljecima, pocev od intervjua s Beatlesima kad su prvi put dosli u USA 1965. godine. Isto se dogodilo i poznatim DJ IZ Kansas CityA Max Floydu i Tanna Guthrieu koji su bili otpusteni od strane poslodavca.

Njihov komentar : “Zasto nas nisu mogli zadrzati? Tamo smo godinama, dobro znamo i radimo svoj posao, lojalni smo kompaniji, nismo napravili nikakvu stetu ili gresku. Vrsta glazbe koja je bila nas dio posla se nije promijenila, trziste kojem je namijenjena, publika jos uvijek je slusa…”

I oni su naravno uzeli odvjetnicku kucu i tuze tvrtku za pozamasan iznos jer su povrijedena njihova ljudska i uposlenicka prava koja americki zakon jamci temeljem “equal employment opportunity” – jednakih prava za sve uposlenike bez obzira na dob, spol, rasu, naciju ili vjeroispovijest.

Ovo su slucajevi iz svijeta glazbe i govornih masmedija koji su zvucno isplivali u javnost jer se radi o poznatim osobama, medutim tisuce i tisuce je takvih primjera za koje ne cujemo.

Employment Age Discrimination laws – to je zakonska regulativa koja dakle u USA brani poslodavcima otpustanje uposlenika temeljem njihove zivotne dobi.

Nedvojbeno je da je to zivotno vazna zakonska platforma koja sve vise dobiva na znacaju i stiti stariji dio populacije od otpustanja.

Medutim javljaju se misljenja koja se sukobljavaju s ovom tezom. Svako trziste radne snage uvazava samo jednu konstantu – profit.

Mogu li se stariji uposlenici nositi s mladima u trzisnom natjecanju? Jesu li tjelesno, mentalno i zdravstveno spremni na odricanja i zahtjeve sve ubrzanijeg tempa i potreba trzista radne snage? Moze li dragocjeno iskustvo nadomjestiti ili prevagnuti nad cinjenicom da su mladi puni energije, inventivni, spremniji na kompromise, manju placu, novi i podlozniji oblikovanju od strane poslodavca, vise HI TECH nastrojeni kad je rijec o informatizaciji poslovnih procesa, otvoreni ka novim idejama, gotovo i nemaju obiteljski zivot i obveze, ostaju prekovremeno i daju tvrtki sve vise i vise privatnog vremena u ime napredovanja na korporacijskoj ljestvici? Treba li generalno starijim uposlenicima duze razdoblje prilagodavanja na nove tehnologije i je li zbilja istina da su mladi hrabriji praviti drasticne iskorake?

Moze li se regulirati zakonom pravo tvrtke da odreduje interna pravila igre troseci svoje vlastite novce u borbi za profit? Postoji li uopce nesto sto mi kolokvijalno zovemo SOCIJALA u poslovnom svijetu? Moze li netko ipak biti diskriminiran zbog spola i dobi ako vec ne moze zbog rase i vjeroispovijesti?

Negdje 1990-ih je USA vlada pokusala prisiliti lanac restorana Hooters ( za one koji ne znaju – taj lanac restorana i brand je poznat po iznimno zgodnim konobaricama u karakteristicnoj odjeci i ciji su zastitni znak velikodusne cuce-buce istih ) da zaposli muskarce na radna mjesta konobara – sve temeljem primjene “equal employment opportunity” zakona.

Hooters su skoro izgubili bitku – do trenutka dok nisu rekli – ok – moze muskarci, ali mi odredujemo KAKO ce raditi ( sto je njihovo diskreciono pravo kao poslodavca dok god se ne sukobljava ni s jednim od zakona ).Tad su poceli objavljivati oglase u kojima su tocno specificirali KAKO ce muskarac koji radi kao konobar u Hooters restoranu morati raditi – jednako kao i ostali uposlenici (uposlenice) – nitko im ne brani recimo nositi uredne brkove i bradu, ali ako nemaju dugu kosu kako je brandom predvideno, moraju staviti periku – naravno, obuci regulare uniformu restorana koja se sastoji od uske majicice s dekolteom i vrucih hlacica.

Nakon toga je vlada odustala od primjene ovog zakona na nacin kako se zamislilo.

Roger Pilon, podpredsjednik pravnog odjela Cato Instituta drzi da svijet businessesa ima svoja pisana i nepisana pravila i da svaka kompanija naprosto mora raditi temeljem prosudbe sto je najbolje za nju kako bi ostvarivala profit.

Odvjetnik Schwartz koji zastupa slucajeve povrede prava iz radnih odnosa uposlenika se ne slaze. Veli – tko si moze prisvojiti to pravo da odredi kad postajete VISAK i teret tvrtki – samo zato ste u dobi od 50 godina??? Sef ?

Neki ironicno vele – “Why not the boss? It’s the boss’s money. Give me a break!”

U slobodnom prijevodu – A zasto ne SEF ! To je sefov novac – dajte molim vas !!!

I sad – vidimo kako to funkcionira u americkom sustavu. Ni tamo nemaju svi love tuziti kad ih se zbog ikakve diskriminacije hiti na ulicu – ali tamo IMA POSLA ! Ako i odete s jednog, brzo nadete drugi.

Iako – tesko je reci da se znanje, verziran rad i iskustvo jos uvijek ne cijene, dapace !

Ali ovisi i o vrsti djelatnosti – opcenito, u ovo doba informatizacije mladi se lakse snalaze jer su se vec izlegli s tipkovnicom u rukama :zubo:, u odnosu na starije kolege gdje inace obrazovani pojedinci ipak mukotrpno hvataju prikljucak ka novim tehnologijama.

Dakle primjerice, u IT ili bilo kojoj inzinjerskoj domeni recentni razbijaci su zbilja – mladi !!! Pogotovo oni koji svoje magisterije i doktorate potpisu vec u nekoj dvadeset i petoj recimo, i tu im nema premca.

Ponekad nema razlike – je li rijec o poslovima u vrhunskom managementu gdje je potrebna prodornost i svjeze ideje ili o fizicki zahtjevnim poslovima – “stara raga” u cetrdeset i nekoj mozda zbilja nema sto traziti pored mlade osobe koja moze povuci …

Inace, iz perspektive kad imate 23, cetrdeset godina izgleda jaaaaako puno ! :smijeh: .

Kako to funkcionira u hrvatskom sustavu ne moramo posebno tumaciti – na hrvatskom trzistu radne snage, cim prodes cetrdesetu si olupina koja vise nema sanse ! Jos ako si zensko … Sanse za pronalazenje pristojnog posla su nevelike, a sanse za pronalazenje atraktivnog posla su ravne nistici! Tu naravno govorim o prosjecnoj vecini.

Izuzetak su profesori, doktori i jos poneke profesije gdje je godinama kumulirano znanje i iskustvo tesko nadomjestivo novim tehnologijama i gdje nema potreba komercijalnog prodora na nova trzista radi stvaranja profita. Izuzetak su naravno i pojedinci, sposobni, prodorni, spremni na stalno ucenje i usavrsavanje …

Meni osobno – u prosincu punim 44. Na svim poljima se jos jako dobro mogu nositi s mladim kolegama, bez razlike, ucim i imam siroko polje interesa i mimo svoje tri struke + steceno znanje i iskustvo. Osobno – nemam razloga za brigu, ali vidim dosta primjera oko sebe koji s nemalom zebnjom cekaju sljedeci ciklus preustroja tvrtke ove ili one…

Kakva su vasa iskustva? Kakav je vas stav?

****

I naposljetku nesto za dobar dan …

Ostajte u dobru :sretan:

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: