XX kromosomi – ili – tipicno zensko

Ponovo sam na svom računalu i danas imamo č, ć, š, ž, đ u postu. Ispada da sam češće online na Gazdinom laptopu jer se moj puši od neke druge vrste rada i nije online, pa se ne volim prekidati u tom poslu.

Zabrinula sam se nad sobom nekih dana.
Prvo po običaju dugačak i naporan uvod – al kad bez toga ne ide. Jedan od Gazdinih hobija je skupljanje filmova – čemu sam zdušno pomogla kad smo se uzeli i počeli živjeti zajedno, jer sad imamo prekonekolikostotinjak serija Star Trek, serijale A. Clarkea, kompletnu briljantnu Saganovu ostavštinu i ponešto sličnih stvarčica. Nakupilo se toga vremenom poprilično, sve smo CD-ove pohranili u odgovarajuće spremnike. U postupku razvrstavanja istih ja sam bila alfa i omega – kad ih već prevrćem preko ruku, JA ću odlučiti koji idu u zapećak u ormar, a kojima može biti da stoje kraj televizora. Ovi potonji su naravno povlašteni jer su draži.

Ja kao svako “tipično žensko” imam svoju omiljenu sapunicu. To je bogom dano pravo i ja ga se ne odričem. Isto tako, postoje meni najdraži filmovi. U skladu s tim i takvim kriterijima sam posložila i svu našu video imovinu. Kad je Gazda krenuo roštati da se nešto pogleda poslije ručka, uhvatio ga je smijeh.
Veli – TIPIČNO ŽENSKO BI OVDJE PROPLAKALO OD DOSADE … A meni odma krijesta gore – a šta meni fali, svega ti? Naravno – on zna da se ja zekam, cimam ga i zafrkavam, ali se ne da nego recitira :

– MATRIX – svi dijelovi – nema se što dodati – svi znamo o čemu je riječ
– KONTAKT – Sagan – iskasapljena divna knjiga, sve pošemereno, al svejedno volim taj film
– DINE – sto se snimilo, od 1-10 knjige su 10, film bijedna trojka, al daj što daš,
– ODISEJA U SVEMIRU – dok je išlo
– TARANTINO – što je dobrog napravio – prekonekoliko da ne nabrajam, glazba vrhunska
– HARRY POTTER – isto sto se napravilo – na polici je
– GOSPODAR PRSTENOVA – svi dijelovi
– SOLARIS – nova boli glava dobra verzija, bolja mi je od stare
– JA, ROBOT – je … dobar je ipak na kraju ispao
– ALIEN – svi
– ALIEN vs PREDATOR – dobar !
– PETI ELEMENT – limunada, al se ukipim svaki put kad čujem Plavalagunu pjevati-predivno
– TERMINATOR – svi nastavci, nije zbog Švarcenegera, prerasla sam gledanje mišića kad sam imala 17
– BLADE – tri komada – ja MRZIM HORORE , ali ovo je nešto drugo – glazba je dooobrraaaa
– DRUŠTVO MRTVIH PJESNIKA – carpe diem …
– A BEAUTIFUL MIND – Crowe – fantastičan film

– …. da vas više ne zamaram – imate sliku ????

I naravno – moja omiljena sapunica u trilijun nastavaka, svaki dan po malo dok vrtim pedale na bicu – STAR TREK… nisam sigurna – ali teško da sam išta propustila .

Sjećam se prvih nastavaka kad je to sve bilo crno-bijelo i ja imala pet godina i tek naučila čitati -svake nedjelje poslijepodne se gledalo i Mr Spock je bio moj omiljeni lik. Čak sam onakva mala zvrnda pozdravljala kao i on, pa me je stara skoro raspalila preko ušiju kad sam u crkvi tako pozdravila jednu od loco bakutanera.

Poslije toga je došla neka serija kojoj se ne sjećam više imena, ali se sjećam da je svemirski brod uzlijetao iz mora, a glavni lik imao sasvim bijelu kosu. Nakon toga je išao Svemir 1999 sa danas mega poznatom Helen Mirren – onda je bila doktorica u bazi Alfa. Bila je i nekolicina totalno glupih SF serija i nisam ih gledala.

Nisam sigurna što je zapravo više utjecalo na formiranje mog profila od djetinjstva – ovakve serije ili stariji brat koji je oduvijek imao veliku knjižnicu, on mi je dao i prve knjige koje sam čitala a da nisu bile školska lektira, rovarila sam kod njega i vazda odvlačila doma – sjećate li se Andromede, Monolita, Siriusa, Polarisovih izdanja… Rekla bih da ima otprilike sve što je prevedeno u oblasti SF – u ono doba to je radio Zoran Živković…A usput se haračilo i po Gradskoj knjižnici. I NISAM čitala samo SF – da me ne bi čistunci pokupili🙂 iako – SF je došao na loš glas zbog pojedinih smeća koja su napisana i kojih uostalom ima u svakom žanru, ali tu se nekako ustalilo mišljenje da je SF – štivo za čudake .

U dobi od deset godina sam kupovala u školi časopis ČOVJEK I SVEMIR – malenu knjižicu na koju je bilo pretplaćeno manje od deset osoba, od toga pola nastavnici. U mojoj maloj sobici koju sam nasljedila u trinaestoj kad mi se brat oženio, zidovi su bili obljepljeni posterima iz časopisa GALAKSIJA – izdanja BIGZ-a, koji je tad koštao prvo pet, pa sedam nečega- valjda dinara i to je ozbiljno tanjilo ono malo dzeparca koji sam imala tad. Valjda sam bila jedino derište u susjedstvu koje je onda znalo za kloniranje. A na posterima – svakojake prekokrasne stvari. Avioni, shutlleovi, futuristički prikazi svemirskih stanica i baza na Antartiku…Dobar je bio i Politikin Zabavnik – dalo se puno naučiti. Avioni su postali predmet proucavanja i zanimanja. Nezdravo sam se odusevljavala slikama borbenih zrakoplova, snimaka hodanja po Mjesecu, pasa lutalica i malih medvjeda. Ali o svojoj strasti za zivotinje drugi put.

Rezultat toga su bile i neke čudne situacije.

Prvo sam u četvrtom osnovne bila istjerana iz razreda jer sam krenula ispravljati “drugaricu” koja je tvrdila da je sunce središte sunčevog sustava i naše galaksije. Prvo me je upozorila, a nakon mog upornog glupavog inzistiranja i “udaljila sa sata” da ne remetim nastavu. Ta me baš nije voljela, previše sam pričala uvijek.

Iduće godine su imali više razumijevanja kad sam na slobodnu temu pisala o satelitima i telekomunikacijama – čak su me poslali i u druge razrede da čitam. Čudo neviđeno. Onda me jedna od nastavnica pitala- tko mi je to napisao?

Sjećate li se kad se u školi u petom razredu radio LINOREZ?
Kupite komad A4 linoleuma i paketić od tri “dlijeta” kojima se skidaju dijelovi materijala sa donje strane i tako se dobiva svojevrstan reljef. Prvo se naravno nacrta oblik koji se želi dobiti. Nakon “izdubljenog” crteža, cijela ploha se premazuje bojom i otiskuje na papir. Može i u dvije boje. Ja sam dobila po tamburi tad tako dobro da sam se jedva uspjela suzdržati da se ne raskmezim pred svima, nego tek u toaletu. Moj uradak je naime bio crtež borbenog nadzvučnog aviona i profesor je glasno i jasno rekao da to nije moje, i nek napravim svoj rad. Izgledalo je otprilike ovako, samo pod kutem od 45

Image Hosted by ImageShack.us

Svi moji napori da dokažem da to JEST moj uradak su bili – nula. Morala sam napraviti novi – a onda tvrdoglava mazga kakva jesam – ponovo sam napravila avion, samo drukčiji. Rezultat – ocjena manje – jer to mi je sigurno netko drugi napravio. Još i danas sam ljuta kad se toga sjetim :burninmad:

Gorka je istina bila – ja sam za dobar dio svoje okoline jednostavno bila čudak. Vremenom se naučite uklopiti. Mimikrija je važna. Ne smijete nikad reći kad imate trinaest da maštate jednog dana biti astronaut ili astronom – onda vas cure koje maštaju o tome kako će biti nastavnice, glumice i pjevačice ushićeno pitaju hoćete li i njima napraviti horoskop… One su skupljale salvete i prve Barbike, ja sam provodila dane u kući čitajući; one su kupovale ljubiće, ja sam skupljala stripove Alan Ford … One su se blistale svake nedjelje u drukčijim haljinicama, ja sam se na očaj svojih roditelja vukla u farmericama i “vijetnamci”. Imalo se doduše i nešto misenog ruha u ormaru … je visilo. One su slušale SREBRNA KRILA i BONEY M, ja sam slušala BULDOZER, BACHA i DYLANA. Bio je to jaz koji je uzrokovao tužnu pojavu da ja nisam navikla imati pravu prijateljicu – godinama.

Image Hosted by ImageShack.us

Onda zaglavila studirati građevinu. Pa se počela zanimati za računala. Saasvim neprimjereno ranih devedesetih. U firmi nisam jednom jurila od jednih do drugih sa disketama u zubima, ispod stola sa šrafcigerom, vukla kablove okolo … A kad sam omatorila i dospjela sredinom devedesetih na internet, raja me je na ICQ zvala TETA. Iako im u početku nikako nije bilo jasno što ja zapravo radim na netu.

A imam XX – časna riječ! Imam i predivnu kćeru, uz malu pomoć njenog oca sama sam je napravila, jaaaako dobro kuham i imam sasvim prosječno dlakave noge. Koje nisu dlakave jer im ne dam bit dlakavima. I fino mirišim kao i svako tipično žensko. I držim dijetu svako malo. I rasplačem se kad gledam Crowea u “Cindrella Man”. I znam tako dobro tepati klincima.

Eh – sve ovo ispovijedanje zbog Gazdinog komentara … A ovih dana sam dobila i upit od jedne posade da otkud meni sklonost ka nečem ovakvom

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je bio dugačak odgovor .

I da, za kraj – uvid sa jednog mjesta gdje svako TIPIČNO ŽENSKO naleti napudrati nos i provjeriti kako stoje bretele ; kao prava provincijalka morala sam uslikati i vama pokazati meni zanimljivu i jedinstvenu pojavu

DEČKI NE ULAZITE

riječ je o ženskom toaletu u Commisary – ne moram naglašavati da je čisto, mirisavo i da je vaza u kutu kraj umivaonika, mene su zatekla dva detalja koja od početka namjeravam apslikati i tek sam ovaj vikend uspjela

Image Hosted by ImageShack.us

ispod je pletena košarica sa poklopcem u kojoj su , pogađate – potrebne stvari kad vam prigusti.

Iznad toga je uvijek nešto poput ovoga

Image Hosted by ImageShack.us

što svako žensko mora znati…

ostajte mi u dobru

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: