Od cega se meni dize kazaljka…

Obzirom da sam u prilicnoj vremenskoj stisci, samo da se javim – danas cete bolje proci nego inace – pokazat cu vam malo TUDJE pameti …

Nesto sto nadahnjuje, sto daje speed…

HENRY MILLER – KOLOS IZ MAROUSSIJA – fragmenti

Mir nije suprotni pojam od rata, isto kao što ni smrt nije suprotni pokam od života… Mir srca je pozitivan i nepobjediv, ne postavlja nikakve uvjete, ne iziskuje nikakvu zaštitu. Naprosto jest. Ako je to pobjeda, onda je neka čudnovata pobjeda jer je zasnovana isključivo na predaji, dragovoljnoj predaji, dakako…
Čovjeku je potreban mir da bi mogao živjeti… Životna radost dolazi od mira koji nije statičan nego dinamičan. Niti jedan čovjek ne može uistinu reći da zna što je radost dok nije okusio mir. Naše su bolesti naše privrženosti , pa bile one navike, ideologije, ideali, principi, stvari, fobije, bogovi, kultovi, religije, što god hoćete…

Sve ono čega se grčevito držimo, pa bila to nada ili vjera, može biti bolest koja će nas otjerati u grob. Predaja mora biti apsolutna – ako se držite i najmanje mrvice, hranite klicu koja će vas doći glave.

Neće biti mira dok se ne odstrani ubojstvo iz srca i misli. Ubojstvo je vrhunac široke piramide kojoj je osnovica vlastito ja. Ono što stoji, morati će pasti. Sve ono za što se čovjek borio morat će napustiti prije nego što doista bude mogao živjeti kao čovjek.

Biti slobodan, kao što sam tada znao da sam slobodan, znači pojmiti da je svako osvajanje uzaludno, pa i osvajanje samog sebe, što je posljednji čin samoživosti. Biti radostan znači dovesti svoj ego do posljednjeg vrhunca i slavodobitno ga se odreći .

Svako je otkriće tajanstveno utoliko što razotkriva nešto što je neočekivano blizu, nadohvat ruke, odavno i dobro znano.

Svijet je i mlad i star- kao i pojedinac obnavlja se smrću a stari beskrajnim rađanjima. U svakom razdoblju postoji mogućnost ispunjenja. Mir se nalazi na svakoj točki cijele crte. Mir je kontinuum, i to kontinuum koji se ne može demonstrirati demarkacijom, isto kako što se ni crta ne može demonstrirati pukim nizanjem točaka.

Da se napravi crta potreban je totalitet bića, volje i mašte…

Ovladavanje velikim stvarima stiče se obnavljanjem sitnica; malo je putovanje za plašljivu dušu isto tako strašno kao i veliko putovanje za veliku dušu. Putuje se u sebi, a dakako da su najpogibeljnija ona putovanja u kojima se čovjek ne makne sa mjesta.

Kad mogli na miru i u tišini raspraviti što je hitna, prijeka nužda svekolikog čovječanstva ,odgovor bismo vrlo brzo dobili i bio bi jednodušan – REVOLUCIJA.

Svjetska revolucija od vrha do dna, u svim zemljama, u svim klasama m na svim područjima ljudske svijesti. Borbu ne treba voditi protiv bolesti – bolest je nusprodukt.

Nisu klice čovjekov neprijatelj, nego sam čovjek, njegova oholost, njegove predrasude, njegova glupost, njegova bahatost. Niti jedna klasa nije imuna, nikakav sistem nije lijek za sve. Svaki se pojedinac mora pobuniti protiv načina života koji mu ne odgovara.

Da bi bila djelotvorna, pobuna mora biti neprekidna i neumoljiva. Nije dovoljno svrgnuti vlade, gospodare, tirane-čovjek mora svrgnuti svoje vlastite unaprijed stvorene predodžbe o pravom i krivom, o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi.

Porobili smo sami sebe svojim uskogrudnim, ograničenim svjetonazorom. Divno je dati život za neku stvar, ali mrtvaci ne ostvaruju ništa. Život traži od nas da damo nešto više- duh, dušu, pamet, dobru volju.
Priroda je uvijek spremna popuniti praznine prozurokovane smrću, ali priroda ne može nadomjestiti pamet, volju, maštu da se nadvladaju sile smrti. Priroda obnavlja i popunjava, i ništa više.

Čovjekova je zadaća da zatre ubilački nagon koji nema kraja u svom grananju i očitovanju. Davanje i primanje u osnovi je jedno te isto, ovisi o tome živi li čovjek otvoreno ili zatvoreno… Živeći otvoreno, čovjek postaje medij, prijenosnik. Živeći tako, kao rijeka, čovjek proživljava život do kraja, teče zajedno sa tokom života i umire da bi ponovo živio kao ocean.

Zalud je zazivati Boga, isto kao što beskorisno suprotstavljati se sili silom. Svaka je bitka brak začet u krvi i tjeskobi, svaki je rat poraz ljudskog duha…

Zemlja je naše djelo i moramo prihvatiti plodove svoga djela: dok god budemo odbijali misliti na svjetsko dobro i na svjetska dobra, na svjetski red, na svjetski mir, ubijati ćemo i varati jedni druge…Tako se može nastaviti sve do sudnjega dana ako baš želimo da bude tako.

Ništa do naše vlastite želje ne može donijeti novi i bolji svijet. Kad jednom počnemo ubijati, ubijanju nema kraja.

Grčki je kozmos najrječitija ilustracija jedinstva misli i djela.

On traje još i dan danas , premda su mu se elementi odavno raspršili…

Nije važno koliko je toga uništeno ako se klica onog čudesnog sačuva i njeguje…

Ostajte u dobru …

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: