Sjecate li se ovog malenog ?
To je Attila – kad smo ga prvi put vidjeli i dosao nam u goste, bio je tezak “samo” 15 kilograma i morali su ga nositi na kat jer se nije znao sam popeti nasim stubama – bio je tek mala beba od tri mjeseca !!!
To je – za one koji ne znaju – cuko nasih groomera.
Leglo iz kojeg su ga doveli je Leonberger Vom Bernsteinmeer a ta vrsta iako nastala i priznata u Njemackoj, na izlozbama zajedno spada negdje u Francuske ovcare.
Kao i svi psi iz legla, Attila ima svoj site – ovaj uzgajivac radi vrlo profesionalno i prati svoje pse i kad ih proda – na slikama se moze vidjeti GALERIJA
Obratite pozornost na one slike gdje se kupa i gdje – jede kupine !!!
Kazu groomeri da svako jutro kad izade u vrt, druga stvar koju napravi je odmah krenuti jesti kupine i maline.
Nasi groomeri dolaze u posjet svakih sest tjedana, srede, ostrigaju i nafrajkaju Maggie i usput se lijepo druzimo jer su vrlo prijazni i simpaticni ljudi.
I prije nego li je Attila dosao u obitelj oni su vec imali jednog cuku, takoder velikog ovcara – Diabola. Diabolo je vec pomalo star i jako, jako voli pricati. Mumlja, mrmori i klepece uvijek kad je dobre volje (a uvijek je dobre volje) i to cini toliko glasno da mi nekad ne cujemo jedni druge. Pa ga moraju utisavati :rofl: svako malo, a to jako komicno zvuci.
Ovako je izgledalo kad se Maggie ponovno susrela sa ova dva pajdasa – i inace mrzi da joj nuskaju rit, pa ih je stalno izbjegavala i naposljetku im je rekla sto ih ide!
Diabolo je bio jako sretan i razigran, Maggie naravno poznaje od prije pa joj se radovao – onakav ogroman stalno je tulio i dozivao, poskakivao i zalijegao u igrajuci polozaj, mlatio repinom i mumljao, silno nastojao doci do nje.
I kad su se doma kod mene pokusali kao – igrati – njemu treba tri hektara da se okrene i usput mlatne repom i srusi pregradni zid – on je doista prevelik, pa nismo se usudili pustiti je u igru – jednom je MENI stao slucajno na nogu 😮 pa sam sve zvijezde vidjela ! Ali je veeeelika maza i jako ga volimo.
I inace je jako zastitnicki nastrojen prema Attili, ne da niti jednom psu da mu pride, a kad je Maggie dosla, susjedni psi nisu smjeli niti prinjuskati blizu !
I kako vec biva, jedno vrijeme je drzala riticu pri zemlji, ali uskoro joj je dojadilo nuskanje i salijetanje dviju grdosija, pa se uspentrala na ruke i tako ostala ! Visila je na svima nama pomalo kao cicak, svak ju je drzao jedno vrijeme !
A ovako je izgledalo na samom ocjenjivanju
Nije bilo puno izlozbenih pasa, ali je zato bilo okolo puno gostiju s psima. Svake vrste. Ljudi koji imaju pse su inace jedna posebna sojta. Jako se vole druziti – ne samo na izlozbama “svoje” pasmine, nego i na svim mogucim izlozbama koje se odrzavaju. Dosta se druze i private, sklapaju se poznanstva i lako mozete cak i na ulici prepoznati tko je “psetoljubac”- bez ikakvog povoda vam se obrate dok setate pasa i kojesta vas ispituju .
Mi jako volimo izlozbe pasa.
Tu je uvijek prekrasna atmosfera, jos ako se slozi ovako lijepo vrijeme kao u subotu … Obicno parada pocinje oko deset sati pa se nastavlja do predvece.
Glazba, miris dobre papice u zraku, mozete sjesti u restorancic sa strane, a mozete si ponijeti i klopu od kuce i nitko vas ne gleda kao cudaka dok glabate batak iz aluminijske folije LOL. Ljudi si ponesu “leptir” stolice, dekice pa nije rijetkost vidjeti cuku i gazdu kako zajedno leze izvrnuti na travi u debelom hladu.
Mozete i sjesti sa strane, stolovi i suncobrani su na raspolaganju, sve je u zelenilu, svugdje na standovima svakojakog hladnog pica, voda se dijeli besplatno – sesiri se prodaju 🙂 – malo sunca, malo hlada, vjetric i koji oblak – i dobro raspolozenje !
Eto, nadam se da ste uzivali u slikama ovih prekrasnih ogromnih pasa…
Ostajte u dobru :).
tyche 