Knjiga je neodoljiva, nije doduse donijela na svijetlo dana nikakve novo otkrivene i neporecive povijesne istine, neki me optuzise za podrzavanje oportunog nacina razmisljanja citiranjem ovih redaka, bilo je i komentara da autor nabraja probleme, ali ne daje rjesenja…
Moje pitanje kriticarima je uvijek u takvim razgovorima bilo – imate li VI rjesenja? Ima li ih itko?
ZNANJE I MOĆ
C. Wright Milles / Sociology – IX part./ L.A. Univesity / 1969 ***** izvadak
Pošto je intelektualac sve više osujećen kako mu se znanje povećava, izgleda da znanje vodi nemoći. Takvo osujećenje javlja se, naravno, samo kod čovjeka koji se osjeća prinuđenim da djeluje.
“Izdvojeni promatrač” ne zna za svoju bespomoćnost, jer je nikada ne pokušava prevazići. Ali politički čovjek je uvijek svjestan, da iako događaji nisu u njegovim rukama mora snositi njihove posljedice. U središtu javnih odluka nalaze se moćni ljudi koji ne pate od loših rezultata svojih odluka. Nikad ranije nije tako mali broj ljudi donosio sudbonosnije odluke za tolike ljude koji su sami bespomoćni. Vlast je bezlično čudovište – oni koji je preuzimaju shvaćaju samo njenu tehniku, a ne i njen cilj.
Organizirana neodgovornost je glavna crta modernih industrijskih država uopće. U svijetu organizirane neodgovornosti teškoća iznošenja osobnog mišljenja povećala se za one koji ne izražavaju popularne misli. U modernom društvu i sloboda i sigurnost ovise od organizirane odgovornosti.
Pod “slobodom” i “sigurnošću” ne podrazumijevam neovisnost svakog pojedinca. Podrazumijevam samo to da ljudi uspješno upravljaju onim o čemu ovise. Ako treba politički misliti na realističan način, intelektualac mora dobro poznavati svoj društveni položaj. Samo razumjeti i jest ideal čovjeka koji ima sposobnost saznati istinu, ali nema priliku, vještinu ili hrabrost, već prema slučaju, da je priopći politički uspješno. Znanje koje nije priopćeno može ozlovoljiti um, biti potisnuto i najzad zaboravljeno. Da je samo polovina znanja kojim sada raspolažemo zaista stavljena u službu ideala o kojima vođe govore, ti bi se ideali mogli ostvariti za vrlo kratko vrijeme. Lakše je raspravljati o nesigurnoj budućnosti o kojoj još nema činjenica, nego se suočiti sa neprijatnim pitanjima sadašnjosti i nedavne prošlosti.
Ni do jedne od vrijednosti nije se toliko držalo kao do velike uloge razuma u civilizaciji i u životima njenih civiliziranih članova. Problem znanja i moći jeste i uvijek je bio problem odnosa ljudi od znanja i ljudi od moći. Intelektualac bi trebao biti moralna savjest svoga društva, jer u krajnoj liniji to i jeste njegova politika. Svrha obrazovanja je da se ne utopimo u masovnom društvu. Bilo da to zna ili ne, čovjek u masi je obuzet osobnim teškoćama, a nije kadar pretvoriti ih u društvene probleme, vidjeti njihovu povezanost sa zajednicom, niti vezu te zajednice s njima. Uloga uma, intelekta, razuma, ideja označava definiranje stvarnosti adekvatno i na javno značajan način.
Stare vrijednosti i pravila čestitosti više nas ne drže , a nisu zamijenjene novim vrijednostima i pravilima koje bi dale moralno značenje i potvrdu životnoj rutini koju sad moramo slijediti. Sudbina je povezana s događajima u povijesti koji predstavljaju zbroj i nenamjerne posljedice bezbrojnih odluka bezbrojnih ljudi. Svaka njihova odluka beznačajna je po posljedicama i podložna odlaganju ili snaženju pomoću drugih takvih odluka. Nema povezanosti između bilo čije namjere i krajnjeg rezultata bezbrojnih odluka. Veliki događaji su izvan ljudskih odluka , povijest se stvara ljudima iza leđa. Zašto je slobodan intelekt toliko odvojen od odluka vlasti? Elita moći, bogatstva i slave nije elita kulture, znanja i senzibilnosti. “
I sad tu dolazi do izrazaja pitanje koje se provlaci od pecine na ovamo – jesu li senzibilci sposobni u pravom trenutku mlatnuti toljagom i dovuci rucak doma? I sto je jos vaznije – mogu li govoriti tiho i vuci jos vecu toljagu kako bi taj isti rucak obranili od drugih koji nisu senzibilci?
Je li uvijek nuzno da se elita moci i bogatstva sastoji od onih koji su u stanju besprizorno napraviti twist sa zakonima etike drustva i vladavinom prava kako bi se – kao prvo – dokopali mogucnosti napredovanja u hijerarhiji zilavih, otpornih i odlucnih koji placaju svaku potrebnu cijenu, a potom i odrzali medu sebi slicnima?
Jesu li intelektualci i senzibilci opcenito, uvijek po defaultu jalovi, nemocni i nesposobni za opstanak u drustvu u kojem je osnovni kriterij uspjeha nesto sasvim drugo? Vise je nego ocito da su najglasniji, najvideniji, najprodorniji i najuspjesniji u velikom broju slucajeva upravo priprosti, s manje ili vise inteligencije ali manipulativni, jako izrazenih drugih korisnih osobina – besprizorni grabezljivci. I oni koji ih pokusavaju oponasati. I grupe koje se oko njih okupljaju – stado – sljedbenici koji se osjecaju zasticeni od gnjeva ako pognu glavu i sloze se … A onda mogu zlostavljati jos slabije od sebe pokriveni visim autoritetom. Grabezljivci ostvaruju ciljeve jer shvacaju da je potrebno upregnuti kolebljive i slabe (autoritet i samopostovanje se ne daje pri rodenju zajedno s pamecu) a ako nista drugo, barem utjecati na njih stalno ponavljanom demagogijom. Resi ih takoder jedinstvena osobina da jako dobro razumiju prirodu stvari u smislu da oni koji nisu predatori, u datom trenutku kad je presudno oklijevaju zabosti protivniku nokte u oci jer ih prijece moralne ograde i spoznaja da to nisu u stanju i uzalud im sva njihova pamet kad nemaju killer instinkt.
Jedna sasvim druga kategorija su PUPPET leaderi i iza njih stoje cijele grupe ljudi koje su ih dovele na vlast i koje kad dode vrijeme beru utrzak svojih radnji.
Ovo sve naravno ne treba generalizirati, to ne znaci da u raznim esalonima vlasti uvijek stoluju negativci – dakako da ima pristojnih, pametnih i vrijednih ljudi koji su svoja mjesta zaradili postenim radom i odgovornoscu…
Jesmo li kao drustvo sposobni izdici se iz poljuljanog sustava vrijednosti i ustanoviti neki poredak stvari, liniju odgovornosti koja bi bila jednako postovana i vrijedila i za prosjake i za kraljeve? Uvjetno receno… Jesmo li kao drustvo sposobni uspostaviti neki model ponasanja za djecu koja ce nasljediti ovaj svijet i koja zbunjeno promatraju kako ih pokusavamo uciti vrijednostima koje sami ne posjedujemo i s pravom ne mogu naci autoritete koje ce postivati u okruzenju koje im salje suprotstavljene signale?
***
Off topic – jucer smo “proslavili” Halloween… Gazda mi je cestitao odmah ujutro :kiss:( blago meni ) :rofl: …
Objavio tyche177 
tyche 
