Znanje i moc

Kolovoz 6, 2008

Knjiga je neodoljiva, nije doduse donijela na svijetlo dana nikakve novo otkrivene i neporecive povijesne istine, neki me optuzise za podrzavanje oportunog nacina razmisljanja citiranjem ovih redaka, bilo je i komentara da autor nabraja probleme, ali ne daje rjesenja…

Moje pitanje kriticarima je uvijek u takvim razgovorima bilo – imate li VI rjesenja? Ima li ih itko?

ZNANJE I MOĆ

C. Wright Milles / Sociology – IX part./ L.A. Univesity / 1969 ***** izvadak

Pošto je intelektualac sve više osujećen kako mu se znanje povećava, izgleda da znanje vodi nemoći. Takvo osujećenje javlja se, naravno, samo kod čovjeka koji se osjeća prinuđenim da djeluje.

“Izdvojeni promatrač” ne zna za svoju bespomoćnost, jer je nikada ne pokušava prevazići. Ali politički čovjek je uvijek svjestan, da iako događaji nisu u njegovim rukama mora snositi njihove posljedice. U središtu javnih odluka nalaze se moćni ljudi koji ne pate od loših rezultata svojih odluka. Nikad ranije nije tako mali broj ljudi donosio sudbonosnije odluke za tolike ljude koji su sami bespomoćni. Vlast je bezlično čudovište – oni koji je preuzimaju shvaćaju samo njenu tehniku, a ne i njen cilj.

Organizirana neodgovornost je glavna crta modernih industrijskih država uopće. U svijetu organizirane neodgovornosti teškoća iznošenja osobnog mišljenja povećala se za one koji ne izražavaju popularne misli. U modernom društvu i sloboda i sigurnost ovise od organizirane odgovornosti.
Pod “slobodom” i “sigurnošću” ne podrazumijevam neovisnost svakog pojedinca. Podrazumijevam samo to da ljudi uspješno upravljaju onim o čemu ovise. Ako treba politički misliti na realističan način, intelektualac mora dobro poznavati svoj društveni položaj. Samo razumjeti i jest ideal čovjeka koji ima sposobnost saznati istinu, ali nema priliku, vještinu ili hrabrost, već prema slučaju, da je priopći politički uspješno. Znanje koje nije priopćeno može ozlovoljiti um, biti potisnuto i najzad zaboravljeno. Da je samo polovina znanja kojim sada raspolažemo zaista stavljena u službu ideala o kojima vođe govore, ti bi se ideali mogli ostvariti za vrlo kratko vrijeme. Lakše je raspravljati o nesigurnoj budućnosti o kojoj još nema činjenica, nego se suočiti sa neprijatnim pitanjima sadašnjosti i nedavne prošlosti.

Ni do jedne od vrijednosti nije se toliko držalo kao do velike uloge razuma u civilizaciji i u životima njenih civiliziranih članova. Problem znanja i moći jeste i uvijek je bio problem odnosa ljudi od znanja i ljudi od moći. Intelektualac bi trebao biti moralna savjest svoga društva, jer u krajnoj liniji to i jeste njegova politika. Svrha obrazovanja je da se ne utopimo u masovnom društvu. Bilo da to zna ili ne, čovjek u masi je obuzet osobnim teškoćama, a nije kadar pretvoriti ih u društvene probleme, vidjeti njihovu povezanost sa zajednicom, niti vezu te zajednice s njima. Uloga uma, intelekta, razuma, ideja označava definiranje stvarnosti adekvatno i na javno značajan način.

Stare vrijednosti i pravila čestitosti više nas ne drže , a nisu zamijenjene novim vrijednostima i pravilima koje bi dale moralno značenje i potvrdu životnoj rutini koju sad moramo slijediti. Sudbina je povezana s događajima u povijesti koji predstavljaju zbroj i nenamjerne posljedice bezbrojnih odluka bezbrojnih ljudi. Svaka njihova odluka beznačajna je po posljedicama i podložna odlaganju ili snaženju pomoću drugih takvih odluka. Nema povezanosti između bilo čije namjere i krajnjeg rezultata bezbrojnih odluka. Veliki događaji su izvan ljudskih odluka , povijest se stvara ljudima iza leđa. Zašto je slobodan intelekt toliko odvojen od odluka vlasti? Elita moći, bogatstva i slave nije elita kulture, znanja i senzibilnosti. “

I sad tu dolazi do izrazaja pitanje koje se provlaci od pecine na ovamo – jesu li senzibilci sposobni u pravom trenutku mlatnuti toljagom i dovuci rucak doma? I sto je jos vaznije – mogu li govoriti tiho i vuci jos vecu toljagu kako bi taj isti rucak obranili od drugih koji nisu senzibilci?

Je li uvijek nuzno da se elita moci i bogatstva sastoji od onih koji su u stanju besprizorno napraviti twist sa zakonima etike drustva i vladavinom prava kako bi se – kao prvo – dokopali mogucnosti napredovanja u hijerarhiji zilavih, otpornih i odlucnih koji placaju svaku potrebnu cijenu, a potom i odrzali medu sebi slicnima?

Jesu li intelektualci i senzibilci opcenito, uvijek po defaultu jalovi, nemocni i nesposobni za opstanak u drustvu u kojem je osnovni kriterij uspjeha nesto sasvim drugo? Vise je nego ocito da su najglasniji, najvideniji, najprodorniji i najuspjesniji u velikom broju slucajeva upravo priprosti, s manje ili vise inteligencije ali manipulativni, jako izrazenih drugih korisnih osobina – besprizorni grabezljivci. I oni koji ih pokusavaju oponasati. I grupe koje se oko njih okupljaju – stado – sljedbenici koji se osjecaju zasticeni od gnjeva ako pognu glavu i sloze se … A onda mogu zlostavljati jos slabije od sebe pokriveni visim autoritetom. Grabezljivci ostvaruju ciljeve jer shvacaju da je potrebno upregnuti kolebljive i slabe (autoritet i samopostovanje se ne daje pri rodenju zajedno s pamecu) a ako nista drugo, barem utjecati na njih stalno ponavljanom demagogijom. Resi ih takoder jedinstvena osobina da jako dobro razumiju prirodu stvari u smislu da oni koji nisu predatori, u datom trenutku kad je presudno oklijevaju zabosti protivniku nokte u oci jer ih prijece moralne ograde i spoznaja da to nisu u stanju i uzalud im sva njihova pamet kad nemaju killer instinkt.

Jedna sasvim druga kategorija su PUPPET leaderi i iza njih stoje cijele grupe ljudi koje su ih dovele na vlast i koje kad dode vrijeme beru utrzak svojih radnji.

Ovo sve naravno ne treba generalizirati, to ne znaci da u raznim esalonima vlasti uvijek stoluju negativci – dakako da ima pristojnih, pametnih i vrijednih ljudi koji su svoja mjesta zaradili postenim radom i odgovornoscu…

Jesmo li kao drustvo sposobni izdici se iz poljuljanog sustava vrijednosti i ustanoviti neki poredak stvari, liniju odgovornosti koja bi bila jednako postovana i vrijedila i za prosjake i za kraljeve? Uvjetno receno… Jesmo li kao drustvo sposobni uspostaviti neki model ponasanja za djecu koja ce nasljediti ovaj svijet i koja zbunjeno promatraju kako ih pokusavamo uciti vrijednostima koje sami ne posjedujemo i s pravom ne mogu naci autoritete koje ce postivati u okruzenju koje im salje suprotstavljene signale?

***

Off topic – jucer smo “proslavili” Halloween… Gazda mi je cestitao odmah ujutro :kiss:( blago meni ) :rofl: …


Sloboda govora i pravo na informaciju

Listopad 18, 2007

O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima – ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija – barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih “razvijenijih” digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.
Za sve one koji nisu upoznati s tim – postoji site Electronic Frontier Foundation i akcija BLUE RIBBON koji se zalaze za zastitu slobode govora online i podupire pravo na slobodu govora kao osnovu slobodnog drustva. Mozete ih pronaci na adresi http://w2.eff.org/br//  i poduprijeti njihov rad – tamo rade razni profili strucnjaka, to je neprofitna organizacija, donacije su dobrodosle ali ne i obavezne. Zadnja kampanja koju su proveli odnosila se na pravnu zastitu blogera i novinara. Zalaganje za digitalna prava i slobodu govora se ocituje u pravu anonimnog bloganja, i opcenito ocitovanja na internetu, uspjelo se izboriti za pravnu zastitu u pojedinim dijelovima USA, razvijaju se tehnologije koje pomazu zastiti identiteta.Govori se o zastiti povjerljivosti izvora informacija, daju se primjeri konkretnih slucajeva – blogera i online novinara koji su dospjeli pred sud. Navodi se pravo na zastitu intelektualnog vlasnistva i komentiranje informacije bez straha za posljedice izrecenog, pravo na imunitet instance koja objavi informaciju – sto se odnosi i na blogersku zajednicu.
Istice se takoder pravo zastite servera od blokade i iskljucivanja uzrokovane visom silom i prisilom ( politicke prirode ), a zbog vrsenja pritiska glede iznesenih informacija. Potvrduje se pravo iznosenja stavova na blogu, a koji se ticu izbora i politicke kampanje, trazi se zastita prava pisanja bloga s tematikom koja se odnosi na radno mjesto i nepravilnosti koje se tamo dogadaju, razvijaju se tehnologije koje omogucavaju pomoc i zastitu “zvizdacima”. Istice se pravo blogera na pristup javnim informacijama u obimu koji imaju i mainstream mediji. U svemu ovome, donacije sluze da se podupre rad volontera i uposlenika organizacije, a u svrhu konkretne zastite ostecenika kojima je osporeno pravo na slobodu govora pred sudovima.
Site je ustanovio “Pravni vodic za blogere” kojim se daju osnovne informacije, mogucnosti zastite i eventualni pravni problemi s kojima se bloger moze suociti tijekom bloganja, a koji se odnose na ogranicavanje gradanskih sloboda.
Iako organizacija djeluje na podrucju USA, postoje i regionalne kampanje u drzavama kako je navedeno na dnu stranice, s tim da se ohrabruje suradnja i iz drugih drzava, kako bi se pravo na slobodu govora globalno zastitilo.
Ima li itko volje, vremena i vjerovanja kontaktirati s ovom ekipom ? Glas se mora pronijeti svuda, ako se dopusti da ovakvo zastrasivanje i postupanje s blogerima i novinarima u Hrvatskoj postane obicaj, mogla bi uskoro zavladati gluha tisina u kojoj ce se cuti samo glas jaceg, a ne onog tko govori istinu.


One of the kind

Listopad 17, 2007
 Dao si mi dodir plamena
Vršcima prstiju takao mi dlanove
Dopustio tišini da mi pokaže nepoznato lice
I kao da ponovo učim hodati i govoriti
Pokazao mi kako zvuči voljeti
Kroz otvorena vrata svog  svijeta 
pružio mi  obje ruke
I darovao  iskorak u vjeru

Kako si me pronašao i  prepoznao
Pažljivo zatvorena soba ogledala
Kojoj nitko nije remetio mir 
    
Jedini od vrste
Koji ne pamtiš svoje snove 
Obilježen i progonjen nemirom  
U kojem snu si me vidio
Kako si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada   

I još ne  znam prepoznati nit   
Jesam li to tebe čekala 
Dok sam zatvorena promatrala
Dok sam sve svoje sile držala 
Kao štit od mjesečine i plamena
 
Jedini od vrste
Vratit ću ti  otete ključeve tvoje duše 
Jer si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada 
Pronaći ću za tebe mir
 
   “Copyright © 2003 A. Roosa”

Kad sve stane

Lipanj 4, 2007

A što ako jednom nađem trenutak prepolovljen
I zastanem izmedu
Širom otvorim oči da zaboravim strah od nepostojanja
zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

Treba mi samo osjet pod dlanovima
Nešto što može dati sidro na tragu promjene
Treba mi veza sa ovim SAD i ovim OVDJE
Jer kako ću ostaviti znak ako toga ne bude.

Kad se vrtnja okonča u središtu
Na pramenju plavičastog svjetla ponijet će me val
I kao srebrna iskra zvijezde padalice
Uronit ću u taj zvuk kristala što teče…

Treba mi samo osjet u toplini polusna
Nešto što može otvoriti vrata promjene
Kad jednom položim tijelo na rub stvarnosti
Zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

“Copyright © 2003 A. Roosa”


Prvi

Lipanj 4, 2007

Tko sam ja – nesto za upoznavanje

*Omiljene nekorisne stvari : pisanje, slikanje, oblikovanje, glazba, gallery-fotografija

*Omiljeno gubljenje slobodnog vremena: čitanje, surfanje na netu, gledanje dokumentaraca , bavljenje omiljenim nekorisnim stvarima

*Omiljeni pisci : Bach, Asimov, Lem, Niven, Pohl, Simmons, Herbert, Clarke, Tolkien, Orwell, Castaneda, Hesse, Huxley , Le Guin, Ber, Anderson, McCaffrey, Andersen, Jesenjin, Prevert, Neruda, Gibran, Bellow, Parun, Cesarić, Vida, Tadijanović, Brlić-Mažuranić, Gardaš, Rilke, Kipling, Dylan, Chrichton, Clavell, Twain, Clancy … i jos puuuno, tko bi se svega sjetio

*Omiljeni slikari : Monet, Kandinsky, Van Gogh, Klee, Vasarelly, Hotzendorf, Rothko

*Omiljena glazba : Sarah Brightman, Era, Bob Dylan, Joan Baez, Neil Young, Tracy Chapman, Enya, Johan Sebastian Bach, Strauss, Gershwin, The Doors, Carlos Santana, Joe Cocker, Buddy Holly, Eric Clapton, Mike Oldfield, Vangelis, Robert Miles, Yanni , Billie Holiday, Diana Krall,Nana Moskouri, Etta James, Scott Joplin, Mama Cass Eliot, Nina Simone, Muddy Waters, Gregorian Chant, Randy Newman, Ray Charles, James Asher, Andrea Bocelli, Alessandro Safina, Euritmics, Patricia Barber, Los Lobos, Patti Labelle, Pink Floyd, Vaya Con Dios, Yazoo, Pogues, U 2 , Edith Piaf, Enigma, Ladysmith Black Mambazo, Emma Shaplin, Oslo gospel choir, Savage Garden, Anne Murray, Bond,  Kosheen, Madison Avenue,  Darude, Moby, Paul Van Dyke , Scooter, Mary Black, Lorena McKennit…

*Omiljeno gledati – ali ne znam baš raditi : fotografija, ples u paru, gimnastika, sviranje gitare, pravljenje krofni, pilotiranje borbenim zrakoplovom, fractal art

*Što me očarava : kad se kćera Tihana smije, dobra glazba, letenje zrakoplovom, boje, inteligencija, sanjati, zrak pred oluju, male toplokrvne životinje, maštovitost, slika koja ostavlja bez daha, mirisi voća, igra riječi, vile i zmajevi, intuicija, toplina na usnama, dar Duha svetoga, aurora borealis

*Što me razočarava: ovisnosti, neukost, loše vrijeme, kad me vaga opet laže, mentalna, emotivna i tjelesna nehigijena, lijenost

*Što je loše : bolest, strah, ne imati i ne moći

*Što je važno : najvažnije pravilo – ne čini nikad nikom ono što ne bi volio da netko napravi tebi