Gazdi je sutra blagdan ( Memorial Day ), ima dugi vikenad pa smo odlucili umjesto izleta, rucka uz Rajnu u suncan dan i posjete dvorcima ( kojima ne znam vise ime i sad ne mogu napisati, a prospekta vise nemam jer sam jucer njime obrisala cetke ) – obaviti soboslikanje iliti krecenje. Nije se cak puno niti otimao kad sam mu najavila, samo je rekao: “Yes honey” … i od tad to stalno ponavlja. Srecom je dobar majstor, cisto radi i ne packa okolo, milina jedna !
Imamo i nadzor – kud god mi, tud i ona.
Pa sam joj i u dnevnu sobu donijela stolicu da se ne umara
A kad joj postane prenaporno gledati nas kako radimo, legne u predsoblje ili blagovanje gdje nije toliki metez, samo odlozen drlog iz drugih dijelova kuce
I onda, dosli su nam groomeri i u goste doveli novog clana svoje obitelji
Groomeri su odmah smontirali stol na balkonu i prikljucila sam im struju, pa su navalili na Maggie, a maleni cukov grandioso imena Atila je radoznalo prenuskao cijelu kucu .
“Maleni” je jos beba, tri mjeseca, a tezak oko petnaestak kilograma ( tako mi rekose ), prica sitnim glasom i bas kao prava beba je zaigran. Dolazi iz ovog legla, koga vise zanima tu je SITE UZGAJIVAČA.
Moram napomenuti da oni vec imaju jednog predivnog ovcara, crni ogromni nesto malo veci i tezi od mene, ime mu je Diabolo i kad mi je jednom nehotice stao na nogu vidjela sam sve zvijezde. Pitom i poslusan, ovaj put ga nisu doveli – zato smo se dobro zabavili s malenim.
Prvo se igrao Maggienim igrackama
I dudio u hladovini
Tu je od Gazde dobio malo jabuke, pa je to glocao dok je ovaj provjeravao mail box i vijesti
Za sad jos stane pod moj kuhinjski stol, bojim se da iduci put kad dode vise nece moci
Ali je dobra nuskalica, iza ovih vrata je ostava, a u ostavi vreca hrane za Maggie koja je, da ne bude zabune, zatvorena dvije stipaljke.
Ali i prije toga se zaletio u kuhinji na Maggien kutak gdje su njene posudice s hranom i vodom pa se tamo pogostio
Maggie nije bilo da brani svoj posjed jer je imala preca posla u taj tren
Ali cim je bila gotova, dosla je da ga nauci redu – vjerovali ili ne, izgleda da ona zna i osjeti da je on, iako puno veci od nje, jos uvijek samo beba, tako da ga je cijelo vrijeme bez problema natjerivala po kuci, a on jadan samo zacvili i pokorno ode na drugi kraj do nogu gazdarici
I tako to, groomeri i cuko odose, mi nazad na sljaku. Maggie vise ne izgleda kao mala rundlava ovca nego kao prava dama, uredna pudleca frizura koja ce potrajati sest tjedana +/-.
Score je sljedeci – ured i blagovanje gotovi, dnevna soba gotova, do veceri moramo prirediti spavacu kako bismo je ujutro na sabaha startali + kuhinja ide na kraju sutra. Kupionicu ce napraviti kucevlasnik kad mi odemo na godisnji jer stavlja neku kerefeku na zid koju mu jos nisu dopremili . I inace se zagrcnuo od zaprepastenja kad smo mu najavili da cemo kreciti – NIKAD mu jos nitko tko je tu stanovao nije krecio, a pogotovo podove mijenjao kao mi ( izbacili smo ogavni tepison i stavili fini pod u predsoblje ).
Blago vama koji ne soboslikate i licite i krecite !
Ove godine kod nas nesto uranilo…Prosle godine smo ovaj cirkus imali osamnaestog, a slike i post mozete VIDJETI TU.
Jucer smo daklem bili pozvani kod kucevlasnika na kavu, sampanj i kolace, pa smo s njima mogli gledati povorku s prozora odozgo – prosle godine smo se smucali po ulici. Nasa kuca je u samom centru i tuda prolazi sva povorka i ostali.
Jos jednom moram napomenuti – ti Svabe se zbilja znaju dobro zabaviti, klope cuge i kermesa do mile volje…a oni ludi sto gradi. Ove godine nije bilo organiziranih kravljih copora kao lane, nego su se goveda razvila u strijelce svukud okolo. Ovo ce biti post slika, a ako vam je do opisa, slobodno mozete svratiti na gore navedeni post od prosle godine, manje vise je opet bilo sve isto…
Obicaj je tu da se staro i mlado, bebe i starice koje se jedva vuku na onim kolicima za hodanje okite raznobojnim perjem, pospu sljokicama, sjate na ulicu i dernece. Neki nose i bubanj ( lupa, trese, udara ). S obje strane ulice se svi poredaju i prate tko ce naici u povorci. Na svakih petnaestak metara stand s hranom i cugom s kojeg tresti svakovrsna glazba. A u povorci ide prvo zeleni policaj auto sav obljepljen sarenim spagetima, nakon njih uredno svi sudionici… Na zacelju auto hitne pomoci i jos jedan polizei zelenko. Obicaj je da asocijacije svake vrste – sportski klubovi, plesni klubovi, kinoloski, mackoloski, male balerine, drustva sviraca harmonike i udruge za ocuvanje povjesnog nasljeda, udruge umirovljenika, lovci, udruge sahista, firme, obrtnici svake vrste, banke, pletilje, trgovine, vrtici, razredi skola, studentarija, piljarice, gradevinari, ekipa iz bolnice … SVI – na kamionima ili traktorom s prikolicama, okiceni, s ogromnim zvucnicima iz kojih tresti, natpisima i oglasavanjem se predstavljaju, defiliraju i razbacuju okupljenom mnostvu slatkise, cokoladice, bombone, zaledene sladolede na stapicu, kokice u vrecicama, krofne u vakumiranim pakiranjima, male vrecice s crvenim lukom, uzorke macje hrane, setove kartonskih podmetaca za case, pakiranja nekih malih igrica koje u birtijama mozete naci na stolu, kalendarice, loptice s reklamnim natpisima trgovina … Ovo sam sve pobrojala na osnovu onog sto je nama kroz prozor doletjelo. Kazu kucevlasnici da lane nisu imali skoro uopce dobacivanja, a ja mislim da je dijelom zasluga pripala nusci s kamerom – MENI – svak se voli kreveljiti u kameru, ne znam sto su mislili, ali kad su vidjeli da blicam sva moguca dobra su samo dolijetala. Samo da napomenem da nije ugodno kad vas zaledeni sladoled na stapicu pukne u celo – gazdarica je poslije toga natakla sesir, ja sam imala srece pa me nista nije pogodilo. Klinci na ulici kupe sve to u velike torbe i hrabro vuku. Uz svakog sudionika naprijed kroci jedan security dasa, vidjet cete na slikama kako to izgleda. Ne smijem zaboraviti niti mazoretkinje iz prekonekoliko gradova, razlicitih odora i besprijekorne koreografije. Tu je bilo i mnostvo orkestara i plesaca.
Ovako vam se smjese kad vide kameru, masu dok ih ne vidim i ne uslikam
Ovako izgleda kad se predstavljaju firme – u ovom konkretnom slucaju imamo obiman set zubala po svem vozilu, a i natpis – nema zabune !
Ovako su preslatki kikici – odma mi dode da si jos jedno napravim
A onda se sjetim da narastu i udu u pubertet – doduse ovaj fasnik look se i ne razlikuje nesto posebno od onog uredovnog kako ih vidimo svakodnevno u tramvaju na putu u skolu…
Ovako gang kupi plijen – zalihe su to za par dana
Ovako je izgledalo kad je pocelo dolijetati k nama na kat
Ovako kad vam dolijecu vrecice s crvenim lukom ( a dijele ih stari Rimljani koji plesu uz rap glazbu )
Nisam sigurna sto se ovdje oglasava
Ovako izgledaju predivne mlade dame u ovom gradu
Ovako izgledaju sumnjivci ( previse mi je nesto bilo muskadije u zenskim odorama koji su pokazivali zgodne noge i previse je nesto bilo onih koji su dizali ruku i mjerili kukuruz, malo pa malo … ne znam )
Za ovo doduse nisam nikako sigurna je li musko ili zensko …
Ovako izgleda obiteljski provod
Red bicikla, red pilica
Svake godine se proglasava princ i princeza
Ima i onih koji su to bili u viktorijansko doba, ali jos se ne daju
Ovako su izgledali security decki koji su koracali na celu svake pojedine povorke
I na kraju – mnostvo sarenila boja, tesko je napraviti izbor
Ovo je bio vanredni post, iduci nastavak serijala USA …
Sve je pocelo jos prijepodne. Bila sam potpuno sigurna da ne smijem uci u novu godinu s neiznesenim smecem jer to nije dobro, dakle rijec je bila o samo dvije vrecice smecice koje je trebalo odloziti – i onda me uhvatila huja: u napadu odusevljenja sam se navadila cistiti i sto treba i sto ne treba, zaboravila zasto TO nisam isla cistiti od prije Bozica, bila vrlo efikasna i u 10 minuta na brzinu vrlo nepotrebno ocistila prostor oko smecovskih kanti da izgleda lijepo :bang: – to je moglo i MORALO cekati do iza blagdana …
Ne treba niti napomenuti da se ciscenje dogodilo u napadu iznenadne inspiracije i da downstairs nisam ponijela rukavice i nista stavila preko lica – a obzirom da imam tesku alergiju na prasinu, u roku od tih desetak minuta sam si priskrbila unique look za novogodisnju vecer.
Svi se trude naravno za docek sto bolje izgledati – ja sam, unatoc panicno odmah popijenoj tableti, brzinskoj inhalaciji i kapima i kortizonskoj kremi u rano poslijepodne na staru godinu hodala okolo sva pirgava po celom telu belom i naravno faci, s tim da su mi se sinusi potpuno zatvorili i da su mi i oci i jezik i centar u mozgu koji je odgovoran za ciscenje prostora oko smecovskih kanti bili nateceni!
Dogovor za docek – isli smo u Karlsruhe kod Gazdinog kolege s posla koji je organizirao tulum. Sve naravno ekipa s posla, Ameri sa hanumama. Manje od sat vremena voznje. Mi smo trebali tamo biti oko sedam sati, to je bio svojevrstan pinkl-bal, nije se placalo nego je svatko donio ponesto.
Nase zaduzenje je bilo donijeti sastojke za koktel zvan B-52 po spravljanju kojeg je Gazda poznat medu sveukupnom populacijom i svom tom ekipom jos od doba kad sam ga upoznala. Mi smo ponijeli jos jedan sampanjac, zlu ne trebalo. Iako niti jedno od nas ne pije sampanj, za ponoc treba nazdraviti, pa nismo htjeli rizikovati nesto od cega ce nam biti mucno u stomaku kasnije.Takoder, trebali smo kupiti u PX i Commisary par stvari za dorucak svima – malo tanko narezane Oskar Mayer slaninice i onih gotovih Grands zamrznutih biskvita (koje sam vam opisala u jednom od prethodnih postova), cream sir s okusom luka i chives (nesto kao mladim lukom) umijesanim unutra – jaja su osigurali domacini. To je trebao biti pravi americki dorucak od americkih sastojaka. Nas je dopalo kupiti sve ovo jer nemaju svi Ameri pristup u bazu gdje zele – imaju doduse ulaz i dozvolu kretanja samo do posla i mjesta gdje rade, ovisi sto rade i tko su, ali ne i kretanja drugdje. To isto znaci da ne mogu kupovati u robnim kucama i trgovinama u bazi – tako da ih puca nostalgija za nekim stvarima od kuce, pa im kolege koje imaju neogranicen pristup ponekad kupe nesto iz usluge. Iz tog razloga smo recimo za Bozic dosli na blagajnu s tri goleme purice koje su doletjele iz Utaha i takvom hrpom hrane da ti pamet stane – naravno, nista za nas…
No da nastavim – u sedam sati, umjesto da smo kod domacina, mi smo jos uvijek sjedili doma, Gazda za racunalom strpljen-spasen, ja pred ogledalom naricuci. Mljela sam kako ne zelim nigdje dolaziti prva, kako imamo vremena, jos samo par blazinica i obloga na oci, a ionako moram cekati da mi faca jos malo splasne i da ne izgledam kao da su me ose izbole. I islo je to, ali polako. Onda sam pristupila Photoshopu ispred ogledala… Pa se ponesto od ocajnog izgleda sakrilo iza NEW INSTANT AGE REWIND DOUBLE FACE PERFECTOR :naughty: podloge i ostalih naslaga make upa – u ovoj dobi i s ovakvom alergijom MORATE imati takve trikove u pricuvi, stare mudre zemske lisice to znaju.
Plan je bio da se tamo i prespava, to je jedno sat vremena voznje udaljeno i Gazda nije htio voziti doma natrag iste noci – domacini imaju mnostvo soba, ponudili su prostor, ali ne i krevete. Srecom, mi imamo ogroman Queen size madrac na automatsko elektricno napuhavanje, visok 70 cm. I dvije deke i dva mala jastuka i trenerke za spavanje. I sve sam ja to lijepo spakirala, uredno u putni veliki kofer. Osim naravno madraca koji je stajao sa strane u svojoj torbi.
I tako smo krenuli – s velikim zakasnjenjem , umjesto u sest – u pola osam. Sve je nesto islo mimo plana, ali se mi nismo dali smetati i odati losem raspolozenju. Maggie je isla naravno s nama, napunili smo njen ranac, stavili tri igracke, obje posudice za hranu i vodu i tri Pampers pelene, zlu ne trebalo ako ne bude mogla izaci iz sobe gdje cemo biti, nisam znala sto nas ceka.
Na pola puta, ja pitam Gazdu je li mu se rucka od torbe madraca otkvacila dok je nosio. MUK. 😮 On je zapravo uzeo samo kutiju s hranom i cugom, Maggien ranac, moj nesseser, veliki putni kovceg s dekicama i ostalim potrepstinama, torbu s madracem je previdio !!!
NATRAAAG! Onda smo vec bili malo manje dobro raspolozeni jer smo sad vec jako kasnili. Pa sam ja rekla da odoh gore po madrac, jer se kanim presvuci – naime, tek kasnije sam skuzila u autu da ta bluza koju sam tad prvi put obukla ima malo preveliki dekolte za moj ukus – nije mi se tako cinilo dok sam kupovala, nisam obratila pozornost dok sam se na brzinu oblacila, a nisam bas bila voljna blendati boobies okolo pa je bila dobra prigoda da se rijesim te obleke i obucem nesto staro i provjereno.
I tako i bi …
Sisla jureci dolje prema autu kad ono – DREK ! :burninmad: !!!!! Stadoh punim korakom na ogroman pseci drek 😡 koji neki idiot nije pocistio za svojim pasom orijasem ! Uvalila sam torbu u auto i panicno rovala odozada. U autu sam davno ostavila plasticnu kutiju s poklopcem i u njoj skare, papirnate maramice, plasticne vrecice, rolu papirnatog rucnika, dva velika paketa vlaznih maramica. U kutiji je bila preostala samo jedna jedina plasticna vrecica. Pa sam je stavila na lijevu nogu i usla u auto s paketom vlaznih maramica.
Zurili smo, kasnili i nije bilo rijeci o tome da se vratim gore u stan, domacin je vec dva puta zvao da gdje smo, ekipa je vesela i pita za nas.
Receno mi je da je dogovor – opusteno… Velika vecina ljudi koji ce se tamo okupiti su bikeri, dakle, jeans i koza su neformalni dress code, nisam morala brinuti o vecernjoj toaleti. Sukladno tomu, imala sam svoje cizmice koje idu na farmerice. One fine tople, s mackom unutra i RIPNAMA. Sto se u slucaju da stanete na drek pokaze gadno.
Sjedila sam na sjedalu suvozaca s jednom izuvenom cipelom i cistila drek vlaznim maramicama s potplata i iz ripni. I ko zadnja seljacina to sve malo po malo bacala kroz prozor. Srecom pa nije bilo auta iza nas. Vrecica smecica za odlaganje tog zasranog otpada jednostavno nismo vise imali u autu, zadnju sam stavila na nogu.
Da sam ja recimo bila u autu iza nas, zapisala bih registraciju seljacina i idiota koji bacaju kroz prozor usranu vrecicu i usrane vlazne maramice tijekom voznje i nekom to prijavila. Obzirom da sam bila u autu sa samom sobom i napaljenim grijanjem i smrdljivom cipelom u ruci, a u mene uslo sto vraga, naglas sam rezala i pricala sebi samoj, a pas i suprug su se sklupcali i usutili sa strane. Too much.
Ipak – uspjela sam ocistiti ripne iznutra – ljudi se nece odmicati cijelu vecer od mene !!! :smijeh:
Jos me i sad sramota kad se sjetim tih maramica bacenih van, ali – vjerujte mi, vi ne biste nista drukcije postupili !!! Bog blagoslovio vlazne maramice i moju maniju da ih imam svugdje i u svako doba pri ruci.:cerek:
Ostatak veceri je prosao dobro, svi su bili raspolozeni, kuca ogromna i topla. U podrumu je interijer bikerskog kafica sa svom ikonografijom po zidovima, ima tamo kozna crna tapacirana garnitura za sjednje, bar, barske stolice, ogromni zvucnici, slike s bikerskim motivima na zidovima … A dim prestrasan, puse svi osim nas troje. Pas u centru obozavanja zenskog dijela populacije. Glazba – AC/DC, Blue Oyster Cult, ZZ Top, Metallica, Black Sabbath, Deep Purple, Led Zeppelin, Motley Crue … U prizemlju je bila servirana hrana i iguane u terariju pod crvenim lampama – tri decka koja su klimala glavama na mene kao sto to vec iguane cine. Maggie je bila zainteresirana i plesala na dvije noge oko terarija, ali ja nekako ne mislim da bi se iguane znale s njom igrati. Tu je jos bio i sivi macak koji je zbrisao tko zna gdje kad je pas dosao.
Na katu i u potkrovlju su bile sobe – mi smo dobili potkrovlje gdje im je inace spremiste pecaroskih stapova, lukova i strijela i nesto iza zavjese sto nisam provjeravala, ali mislim da su bila skijaska odijela povjesana sudeci po onom sto se vidjelo iz jednog procjepa u zavjesi. I jedna fotelja i stolic i police s cvijecem. Dobro je, taman dosta mjesta da se rasiri krevet.
Inace, iako dijelom tog drustva, Gazda nije biker, tako je ispalo. Odrastao je uz strog odgoj u vojnickoj obitelji, caca nestoSergeant mu je ovako rekao : ” Tri stvari ti nije dozvoljeno NIKAD napraviti dok si pod mojim krovom : tetovirati se, dovesti crnkinju kao curu u kucu i voziti motor !”.
Pa je nekako tako i ispalo. Ni danas jos nije tetoviran ( a Ameri se i muski i zenski jako rado tetoviraju, pogotovo u vojsci), kaze da nikad nije imao sklonosti ka “chocolate milk” :naughty: ( tako u slengu zovu crne komade – ili ako su cure posebno atraktivne, onda ” vruca cokolada”) i nikad nije kupio motor ( jer je procijenio kao mladac da dobar Harley-Davidson kosta kao i auto, a on je skloniji onda imati auto).
Bilo kako bilo, bikeri su jedna zanimljiva subculture grupa, oni zive svoj film i onda je to jako cute kad vidite cca pedesetogodisnji bracni par u kozi, jeansu, nitnama, oboje s dugackim repinama i karakteristicnim nakitom od metala.
I Ameri i Njemci vole vatromete do ludila – pribor se ne prodaje prije cini mi se dvadeset i devetog prosinca, ali onda svi polude. Nesto malo prije ponoci krene, a u ponoc cijelo nebo zablista. Inace, obicaj je izgleda da SVI izadu van i docekaju novu sa susjedima i ljudima na ulici, mnogi iz kuce iznesu veliki radio, kazetofon, sto li je, pa glazba tresti, ulica gdje smo mi bili je bila puna ljudi, a isto mi je rekla i kolegica koja je cekala novu u Mannheimu.
Mi smo imali cijeli vatrometni arsenal, prastalo je dobrih pola sata. I svi to rade. Nebo je izgledalo predivno u cvjetovima tisuca boja. Imali smo vedru i hladnu noc.
Vozeci doma iduci dan smo vidjeli da su inace poslovicno ciste njemacke ulice izgledale kao “Bojno polje Zemlja” – prekrivene crvenim prahom i lesinama vatrometnih patrona raznih boja. Zao mi je sto nisam napravila fotku, nogostupi i ceste su bili doslovce pokriveni ostacima. To su neki revnosniji doduse vec o podnevu i cistili.
Pilo se i rondalo, ja cijelu vece na tri case mineralne, pa su me pitali jesam li bolesna. Faca mi je doduse vjerovatno izgledala cudno, ali pod debelim naslagama Photoshopa i prituljenim svjetlima je bilo podnosljivo.
Gazda je bio popularan po obicaju :cerek: , nesto zbog toga sto je i inace zafrkant, a nesto i zbog njegovog specijaliteta – koktela B – 52 – ili “BiFi” ( za one koji ne znaju, B-52 Stratofortress je americki zrakoplov, strateski bombarder koji nosi nuklearne bojeve glave “delivering the goods where diplomacy fails since 1955”)…
Bio je ljubazan pa nam je ustupio recept
Recipe for a B-52
Baileys irish cream
Kahlua liquer
strong rum 80 (80 % alcohol) or any flammable whiskey or rum.
Pour in a shot glass 1/3rd of each Baileys on the bottom, the Kahlua in middle and whiskey/rum on top – do not mix it!
Light and let burn for a few seconds, then while burning insert straw into bottom of glass and try to drink it all – without stopping. It can also be drunk cold, or you can blow out flame and drink it ( adviceable, as the more you drink the greater the risk of fire or burning facial hair).
Happy New year to everyone
Woofie aka Gazda
P.S. It is best not to mix your combination of drinks such as whiskey and beer if you are drinking B-52.
Napominjem da se nikako ne smije preskociti obredno macevanje slamkama prije paljenja koktela. Srce se naiskap dok je jos u plamenu, slamka ide na dno case – ili birate hladnu varijantu ako ste kukez i plahe naravi.
I hrvatski prijevod:
Recept za B-52
Baileys irish cream – liker
Kahlua liquer
jak rum ili viski (80 %) koji se moze zapaliti
Sipati u malenu casu 1/3 od svake komponente, s tim da Baileys ide na dno, potom Kahlua, a na vrh viski ili rum – ne mijesati!
Zapaliti i pricekati par sekundi, potom odmah iskapiti slamkom. Za one koji imaju brkove/bradu preporucljivo je da otpuhnu plamen da se ne zapale dok piju. Prave muskarcine ne mare.
Gazda takoder preporucuje – ne mijesati viski ili pivo s ovim koktelom da ne bi zazalili.
U nekim varijantama Kahlua ide na dno, Baileys u sredinu.
I tako, mi smo oko jedan sat otisli. Ispostavilo se kasnije, taman na vrijeme – naime, svi koji su tamo bili su bili bracni parovi, izuzev susjeda koji su visili cijelu noc s nama i nekih koji su nailazili u cestitare… i jedna lujka koja je bila dijelom drustva i sama caskala leptirajuci okolo. Dok nije docekala svojih pet minuta. Dakle, ja nisam vidjela slike, ali je Gazdi na brzinu pokazano prije nego li sam iduce jutro sisla u prizemlje na kavu – kad je te noci nakon sto smo mi otisli zabava poodmakla, jedan od susjeda se lijepo uvalio lujki pa se imalo slika gdje joj sisa gole nozne prste :nono: bljaaakk ! Ali onda ih je domacin nakon dobrog smijeha rastjerao i poslao na hladenje i spavanje.
Sutradan kad smo dosli doma, odmah nakon dobrog i finog rucka koji sam spravila jos na staru godinu sam nagarila Gazdu u bazu – deke i jastuci i jakne i sve sto smo imali na sebi je islo na pranje i susenje – mi nemamo susilicu. Od silnog pusenja oko nas cijelu noc smrdjeli smo kao tvorovi ! Ne zamjerite mi dragi kolege pusaci, i ja sam do prije devet godina bila jedna od vas i znam jako dobro kako vam je – ali nama koji smo sad oboje nepusaci svijet mirise drukcije.
Prvo sam strpala stvari na pranje, onda smo se svi troje redom pracaknuli pod tus i dooobro se oribali od najvisljeg cuperka kose do repa… Do veceri je sve bilo doma cisto i mirisavo, a mi osim mladog crnog gospodina samca u veseraju bile jedine budale koje novogodisnje poslijepodne provode tamo. Doduse, samo 45 minuta.
Na samu staru godinu smo zasijali dva Bonsai drveta, treba im 4-10 tjedana da izniknu, a onda cemo vidjeti kako dalje…
Tako, proslo je, sad se vracamo normalnim dnevnim poslovima, ponovno na dijetu i tako to… nadam se da je i vama docek bio dobar i zanimljiv.
I nemojte mi samo reci da stati u drek znaci srecu … nije me to utjesilo…:rofl:
Gazdi se omililo onomad gostovati na mom blogu, pa me vec neko vrijeme snubi ne bi li smontirao jos nesto. Danas sam nakopon popustila i evo nove price. Nakon sto sam procitala sto je imao napisati, krenula sam kokodakati i praviti neke intervencije u tekstu, brisati marketing glede moje osobe, ali se nije dao, tako da cete imati prigodu citati njegov autorizirani neizmijenjeni tekst i sporni prvi pasus koji veze nema s opasnim zekanom koji je inace predmet price.
Dobra dan
It is I “Gazda” again! Before beginning I wanted to tell of all you that I am the luckiest man on Earth to have such a wonderful wife, she is my world and everything that makes me happy.
The last time I wrote about my father and a beer mug that he had collected. Now I wanted to share another story about my father. He was quite a teaser and teased my aunt Mary (sister of my mother) about an animal that is rarely seen. They are described in several different ways. One story is as a very large rabbit in Texas we call them “jack rabbits”, this jack rabbit has the horns of a deer or an antelope. It was called a “Jackalope – or – Western Jackalope”. Another story describes it as a cross between a now extinct pygmy-deer and a species of killer-rabbit.
I remember the serious arguments that my father and my aunt had over this unusual creature. She came to visit us in Texas when I was about 7 years old. She came by bus about 2000km from Ohio to Texas. She swore before she left Ohio that she was going to win this argument over weather the Jackalope really existed. Her only proof that it didn’t exist was the “World Book Encyclopedia”, which at that time was considered the best source of information you could have. The argument ended in a stalemate, she argued that it was not in her encyclopedia so it couldn’t exist, my father argued that her book was out of date and that he had a photograph of one to prove it is real. You need to remember that it was before the age of Photoshop and the internet. He put the photograph on the table – main proof.
Some people really believe to this day that the Jackalope really exist and that you don’t see them because they only come out at night and sleep in the day time. They frolic on the prairie and eat the farmer’s corn and scare the chickens. They have become a big part of Texas folklore. It is said that the first white man to see this singular specimen was a trapper George McLean in 1829. It is considered among the rarest of hunter’s trophies. The nocturnal, antlered, long eared mammal has keen senses of both hearing and smells and is said to be attracted to alcohol. Don’t ever try to milk one it can be extremely dangerous!!!!!
Take a look at the photo below and tell me what you think. Is it real or not?
Dakle, povod napisu je rasprava izmedu njegovog oca i tetke, borba se vodila godinama na temu – postoji li navedena vrsta zeca ili ne. Rijec je o vrsti zvanoj THE WESTERN JACKALOPE, zivotinja je opisana kao sisavac koji ima tjelesne karakteristike poveceg zeca, malo duze usi i male rogove poput jelena ili antilope. Prvi put je videna od strane trapera imenom George Mc Lean 1829 godine i od onda se vode rasprave o habitusu i navikama te tajanstvene zivotinje. Hrane se kukuruzom i ne cine drugu stetu, osim sto plase pilice po farmama. Zivinica je dobro obdarena i vidom i njuhom, a moguce ju je namamiti i uloviti alkoholom. Kad ih se uhvati na takav nacin, nikako ih ne treba pokusavati pomusti, to je izrazito opasno !!! Tetka mu se zaklela da ce rascistiti dugogodisnju raspravu o tom predmetu za sva vremena, tako da je proputovala 2000 km od Ohia do Texasa naoruzana mjerodavnom i vjerodostojnom literaturom koja je opovrgavala mogucnost postojanja takve zivine, i stavom – ako toga nema u mojoj enciklopediji – to ne postoji. S druge strane je bio Gazda senior s nepokolebljivom i dobro obrazlozenom pricom da je zivotinju moguce vidjeti samo nocu i SLIKOM kao krunskim dokazom postojanja iste. Treba povesti racuna da se rasprava odvijala 1969. godine kad nije bilo Photoshopa i interneta. Tetka je bila zilava i nije se dala uvjeriti, a Gazda senior je bio uporan i nije popustao uvjeravajuci je da joj je enciklopedija outdated.
Rasprava nikad nije okoncana, ovdje vam je prilozen site pa se sami uvjerite i donesite sud…
Inace, sudeci po prici nekih clanova obitelji koje sam upoznala, Gazdin caca je bio na glasu kao veliki zafrkant koji je ne jednom namagarcio kolege na poslu, prijatelje, a bogme i svoju sirotu zenicu s originalnim i nepresusnim “practical jokes”… I nikad nikog naljutio.
Inspirirana dobrim postom kolege blogera koji mozete naci TU, sjetila sam se da imam u arhivu jedan dobar dokument koji sam jednom poslala okolo i svima uljepsala dan – poslije toga su re:mailovi i pozivi pljustali – stjecajem okolnosti sam bila sjedila pri headquarters pa kad mail s tim naslovom dode s moje mail adrese svi se prvo lagano lecnu prije citanja… S mail liste sam naravno izostavila Olimp – nisam bila sigurna je li im dobar dan il ne, pa za svaki slucaj-bolje da o tom cuju od ulizica i procitaju ga iz njihovog mail boxa ( ako sam cudak, nisam glupa :naughty: ). Slicnu stvar mozete napraviti recimo cetvrtkom poslije dva kad svi mrze cijeli svijet i cini se da petak nikad nece doci… I kad dezurni dusebriznici i prozivaci svih nepravilnosti vrebaju potencijalni kukolj u zitu sa smanjenom pozornoscu… Takvi su uvijek brzi na prokazivanju nepocudnih i ulijetanju medu noge sefovima ( od naprijeda ), a sami vjecno kuju planove i povazdan sanjaju kako bi preko tudih leda, mozgova i iznutrica mogli postati Kalif umjesto Kalifa…
Dakle, slijedi
PRAVILNIK O RADU
Članak 1
Rad treba biti odmor, bilo kakvo pretjerivanje je nedopustivo. Nastavno na prethodno, uvijek je moguće predvidjeti smanjenje predviđenih aktivnosti ukoliko se za to ukaže potreba. Ako djelatnik pretjeruje u poslu, dobit će otkaz.
Članak 2
Početak radnog vremena djelatnik sam određuje, ali ipak to ne smije biti rano, nikako prije 10 sati ujutro. Ukoliko češće dođe do povrede ove odredbe od strane djelatnika, poduzet će se nužne sankcije, počev sa privremenom u cjelosti plaćenom suspenzijom.
Članak 3
Minimalna satnica u ovisnosti o složenosti poslova i radnih zadataka iznosi 10 eura/h – srednji tečaj HNB na dan isplate. Uvijek su moguće korekcije kako bi se provelo usklađenje sa mogućim potrebama djelatnika koje će se promptno uvažavati.
Članak 4
Prije početka posla djelatnicima se daje okrepa za bolji rad: sendvič, hladno pivo ili vino. Strogo je zabranjeno obitavati na radnom mjestu bez propisane količine prethodno navedenih sredstava.
Članak 5
Na poslu je dopušteno zapjevati. Ako neki djelatnik zapjeva, ostali djelatnici prestaju s radom i pridružuju se pjevaču.
Članak 6
Ako neki djelatnik zaspe na poslu, ostali trebaju što tiše napustiti radno mjesto da mu ne bi smetali, a za to imaju predviđenu naknadu kao da su radili. Svakom djelatniku je u tu svrhu osigurana posebna dekica.
Članak 7
U odsutnosti šefa djelatnici imaju pravo organizirati si zabavu na trošak tvrtke. Sve što se pojede , popije i razbije takvom prigodom financira se iz posebnih pričuva koje se moraju redovito puniti, a što je regulirano posebnim pravilnikom.
Članak 8
Podnevna stanka traje od 11:30 – 14:30 sati.
Članak 9
Šetnja u privatne svrhe za vrijeme podnevne stanke nije dopuštena. Namještenik koji podnevnu stanku iskoristi u privatne svrhe treba nadoknaditi to vrijeme i produljiti odmor.
Članak 10
Ako su u tvrtki zaposlene žene, a nekoj od njih dođe muška posjeta, tada ih se nikako ne smije ometati, a tvrtka je dužna osigurati posebnu prostoriju u tu svrhu. Žena koja provede dio radnog vremena u toj prostoriji ima pravo na plaćenu naknadu.
Članak 11
Svaki djelatnik ima pravo na 8 tjedana ljetnog godišnjeg odmora , kao i 8 tjedana zimskog godišnjeg odmora. Ako djelatnik provodi godišnji odmor izvan mjesta prebivališta, tvrtka je dužna osigurati mu redovito spremanje i čišćenje stana.
Članak 12
Ako se djelatnik-ca ženi – udaje poduzeće treba osigurati miraz. Tvrtka mora osigurati proslavu u nekom od elitnijih restorana . Tvrtka tom prigodom ostaje nekoliko dana zatvorena , a djelatnici su na kolektivnom godišnjem odmoru.
Članak 13
Za zaposlene žene poslodavac mora osigurati kućnu pomoćnicu. Ne smije biti ružna i stara, kako bi u slobodno vrijeme mogla biti pri ruci gospodinu suprugu.
Članak 14
Svečani odlazak s posla je u 16:00 h. Djelatnici napuštaju radno mjesto praćeni taktovima glazbe za svečane prilike. Šef svakom djelatniku osobno zahvaljuje za radni učinak te se sa svakim rukuje.
Članak 15
Portir na odlasku svakom djelatniku pregledava torbe, te ako se ništa ne nađe, vrati ga da si nešto uzme, a starijim djelatnicima ukradene stvari se odvoze službenim automobilom do njihova doma.
Članak 16
Sanja li djelatnik preko noći o poslu, poslodavac mu je dužan platiti naknadu za noćni rad.
OVAJ PRAVILNIK STUPA NA SNAGU PO OVJERI POSLODAVCA, TO JEST KAD GA PROČITA I OVJERI SVOJIM POTPISOM.
*****************
(MADA VAM TO NE BI PREPORUČILI, JER JE VELIKA VJEROVATNOST DA GA POSLODAVAC NEĆE RAZUMJETI)
U tom slučaju, vidimo se na Zavodu za zapošljavanje…
Bio je krasan i topao vikend – subota kao stvorena da se malo okolo glavinja bez nekog povoda.
Gazda je bio dobre volje zbog predstojeceg slobodnog ponedjeljka ( President’s Day ) pa se odlucio dati zlostavljati i povesti me u obilazak NAMJESTAJA. Dobro ste procitali – imam naviku koja mog gospodina supruga dovodi do preispitivanja smisla zivota – a to je da volim obilaziti namjestaj – ne da bi mi ista kupovali, ali mene zanima gledati. Zanima me design kao takav, nebitno je da li se radi o odjeci, zgradama, automobilima, namjestaju ili sitnim stvarima koje ” cine dom toplijim i odraz su vase osobnosti” – drugim rijecima – trash for your living room – kako sam se jednom izrazila kad sam vidjela nesto izlozeno i SKUUUPOOO i svaka majka bi to pozeljela imati u dnevnoj sobi .
Posjetili smo naravno prvo IKEU, ima se site pa da vidite svega ko u prici… Ima i katalog koji mozete downloadati ako vam je volja. Predivna elegancija jednostavnosti i ravnoteze u obliku, boji i materijalima. Prava ugoda oku. To je ono sto bih ja nazvala inteligentnim designom. I cijene umjerene i pristupacne. Slike koje mozete tamo kupiti su uglavnom posteri, dobri posteri dodala bih, iako ih ima i tipa konja na pojilu – a valjda za svaciji ukus…
Potom smo otisli u MANN – kicasto, bljak retro i skupo. SKUPO! Reda velicine – sasvim ista kuhinja koja je doputovala iz IKEA tvornice – samo deset posto skuplja jer je prodaje navedena tvrtka. Retro je onaj umobolni retro sezdesetih kad su ne samo oblici, nego i boje bile bolesne. Ima doduse i nesto malo zbilja dobro izgledajucih stvari, ali one su okicene papiricem na kojem je puno brojeva lijevo ispred zareza. Jedina stvarno dobra stvar su im slike – tempera, ulje na platnu, vjerovatno neki anonimus i korektne cijene, vuce na meni najdrazi impresionizam .
POCO – trgovina svim i svacim, zivopisno mjesto gdje se mozete dobro nasmijati . Design namjestaja – podnosljiv , cijene su osjetno nize nego li drugje – kvaliteta osrednja u usporedbi s onim sto smo prije naveli, ali je zato izlozbeni prostor pun i prepun kicastih skulptura, lampi, zaba i patuljaka za vas vrt i hodnik pa si mozete svasta birati. Tko voli.
I onda smo se zaletjeli u bazu – trgovina namjestajem …
Ima se tamo od igracaka, pribora za sivanje, tepiha, svih potrepstina za vrt i izlete, fitness sprave, oprema za novorodencad, posude, rostiljanje, sve moguce sportove, u predbozicno vrijeme su prodavali sve potrepstine za tu prigodu koje vam mogu pasti na pamet. Cijene daleko nize nego u njemackim trgovinama. Imajte na umu – doduse to je moj osobni utisak – da je ovo tipicni americki ukus, sudeci po onom sto sam imala prigodu vidjeti za boravka u USA i u domovima ljudi koji tu zive i rade, ali su odrasli naravno u tom kulturnom miljeu i zadrzali taj ukus.
Malo dnevnog boravka – intarzije u drvetu i kicasti accessories
Ima dosta bijelih varijanti, mat ili sljastece lakiranih, sa baroknim pozlacenim viticama ili bez…
prizor iz nocnih mora
Ovo je za sjedenje – zasto bi netko sjedio na tapaciranoj velikoj hoklici bez naslona – ne znam – ali ima i male ladice dolje, pa sve u krug
Napokon jedan normalan prizor :njami:
Obilje sarenila
Ima tu i sprava za mucenje, i mogu vam reci da je izbor dobar i cijene sasvim u redu.
Tipicna spavaca soba, ogromni kreveti i komode, prekrivaci – zaprepastila me je svojedobno cinjenica da oni nemaju kao mi klasicne navlake za pokrivace i jastuke – lutala sam ko gluva kuja po PX pokusavajuci pronaci garniture za posteljinu kad sam dosla ovamo, onda sam naposljetku pitala Gazdu da mi pronade, a on veli – nema toga, mi ne navlacimo pokrivace i jastuke… osim ukrasnih. Ostavio me je bez teksta – STAAAAAAAAA ????? Ali – jastuci i pokrivaci koje oni koriste – jednostavno uguraju ves masinu i operu. Ustupak dobrom ukusu :naughty:je kicasti prekrivac preko posteljine kao sto vidite na slici – raznih su boja i dezena. Mogla sam snimiti i nekoliko kreveta sa baldahinom, ali vas nisam htjela plasiti.
Ovo je primjer od kojeg vam srce na trenutak poskoci – sve skupa sjaji boli glava, a posebno me se dojmio prekrivac sa uzorkom leopardovog krzna.
Maleni stolic kojem su vodoravne plohe izvedene u metalu – ne znam koji je metal posrijedi – bakar, mjed, nesto pocincano? Tko zna nek mi pomogne i iskomentira
Komode su jako omiljene
gornja ploha je kameni mozaik
A sad nesto sto se meni osobno svidjelo – skrinja napravljena od cedrovine. Meni svako neobradeno drvo ima prekrasan miris, ali cedar je nesto posebno.
Tako, obisli smo sve sto se obici dalo, Gazda je odradio svoju kvartalnu obvezu obilazenja robnih kuca uludo, a meni sve koze na broju jer imam uvrnut smisao za dobar provod :bang:. Naposljetku, i ja dobrovoljno, veselo i sa zanimanjem sudjelujem u njegovom obilasku siteova s ponudom kuca na prodaju u njegovom gradu u TX, ima puno slika interijera i virtualnih obilazaka kuca iznutra i izvana – eee da to vidite !
Ali kao sto rekoh – o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Bio je pravi uzitak prosetati jer je vrijeme bilo toplo i mirisalo je na proljece, pa evo nekoliko nasumicno potegnutih slikica glede toga
Zvjere se dobro izritalo kraj igralista za baseball – u pozadini tribina se vidi zgrada koja je nasa Commisary – tamo idemo po spizu
Svratili smo i na kavicu u PX i vidjeli jednog preuranjenog zeca
I da, prije smo se vozili ovako
a sad se vozimo OVAKO
I inace, u sklopu provodenja mjera u akciji PRISTOJAN PAS I U NASEM DOMU smo rekli da ovakvih prizora vise biti nece – provjera je li ostalo ista od NASEG rucka zbilja nije potrebna, jer je njena zdjelica puna i ceka – ali hunt je hunt , red je pokusati nesto uloviti i za stolom
A tko bi joj odolio kad vas ovako gleda…
Nego… ja jos uvijek spitim na onaj terabajtni – a ima i drugih poslastica na odjelu tehnike i informaticke opreme ispred kojih slinim … ja sam ipak zensko kojem se za rodendan – od onih koji me znaju – pored dobrog parfema oduvijek poklanjala knjiga, cd ili jos nesto novijih i boljih iznutrica za racunalo…
I da – dugujem recept za TURSIJU – pod glupim imenom se krije zapravo fenomenalna mijesana salata od povrca – recept je tajna formula :naughty:dobivena od obiteljske poznanice koja je radila do mirovine kao kuharica u jednom od prestiznih osjeckih restorana. Ja tursiju serviram u staklenoj zdjeli na stolu i sva se sareni i mirise – :njami: eee … to je nesto
TURSIJA
– 10 kg razlicitog povrca
– 8 l vode
– 2 l octa
– 2 konzervansa
– 1 vinobran
– 35 dag soli
– 25 dag secera
– biber u zrnu
Manual – kako ja to radim
Plasticno burence od 25 l i dvostruka kolicina onog sto je u receptu, prednost je da povrce mozete dodavati i naknadno – iako vrlo pazljivo da se tekucina u kojoj je povrce ne pokvari. Poznanica je imala iskustvo da joj se kod dodavanja povrca sve zamutilo i dobilo neki drukciji miris, pa je morala preprati kompletno povrce i napraviti novu tekucinu, ali nista se lose nije dogodilo i sve je bilo ukusno i dobro naposljetku.
Povrce koja ja koristim je sljedece: paprika svih boja – zuta, crvena, zelena, narancasta (to je nuzno jer hrana koju ja stavljam na stol mora uvijek biti sarena), luk, mrkva, zelene rajcice, mali krastavci, cvjetaca, malene glavice kupusa, netko voli i feferone – ja ih zaobidem … Svi sastojci se dobro operu, mrkvu uzmite malenu da je ne morate guliti ili veliku pa je ogulite i nasjeckajte na stapice, luk na pola ovisno o velicini, zelene rajcice na pola. Volim ovu salatu jer se ne potrosi puno vremena za pravljenje, cijeli posao vam je gotov za tri sata i imate salatu za zimu. Nema pretjeranog sjeckanja ni daveza – dok radite ono malo sjeckanja i pranja, uzavrite vodu, uklonite s vatre, umijesajte sve sastojke i zalijte povrce koje ste stavili u plasticno burence. Poklopite. Provjeravajte svakih tjedan dana pet minuta i ako osjetite bilo sto osim carobnog mirisa koji vam necu opisivati jer je neopisiv, preperite sve i stavite novu vodu i ocat. Ocat koji ja koristim je mix jabucnog i obicnog. Ne dozvolite ukucanima da vam pojedu pola burenceta do kraja studenog. To onda nije ZIMNICA. Ili napravite dva burenceta kao sto sam ja morala raditi. Pojedu mi pola do zime – a i za Bozic se podijelilo nesto malo i rodbini i prijateljima. Paprika vam ostane tvrda, hrskava i lomi se – I CIJELA STVAR IMA NISTA KALORIJA – nemojte izostaviti ono malo secera i konzervansa u ime zdravog nacina hranjenja – od to malo vam nista biti nece, toliko pojedete i inace iz drugih izvora. Na servirano u staklenoj posudi dodam odozgo malo susenog kopra.
UPOZORENJE: Malenu glavicu kupusa i cvjetacu koja ne smije biti jako rascvjetana OBAVEZNO presijecite na pola ili na cetiri dijela – ja sam jednom nasla puza goluzdravca kako blazeno spava medu listovima u kupusu.
Evo doslo je i vrijeme poklada. I opet grozno dugacak post .
Jutros sam se sasvim normalno ustala kad je sat oglasio sedamnulanula, mirno obavila sve kupaonicke rabote, i sa pocupkujucim zvjeretom oko noga krenula praviti kavu. Lijepo smo procitali vijesti, uposlili se oko dorucka – i onda je krenulo ! Umpah – umpah, ciju – ciju, tralala la laaaaaaaaaaaaaaa – i la uuulaaaaa @#@#% gra – gra ^*$*%^$%#$! tump-tump, ula urla urla laaaaaaaaaaaa BUMP !!! i to kroz zatvorene prozore sa izo staklom ! Nakon prvih prenerazenih petnaestak sekundi smo se Gazda i ja u isti mah sjetili da nam je kucevlasnik zapravo najavio EVENT i da ako mislimo kuda ici danas ne parkiramo gdje nam je mjesto preko puta kuce jer necemo moci van – i sve ce okolne ulice biti zatvorene za promet zbog karnevalske parade. OK . Sukladno tome, a po onoj narodnoj – ako ih ne mozes pobijediti, a ti im se pridruzi – mi odlucili da oko 11 povirimo van da vidimo gdje je izvor te nesnosne buke. Izvor je bio ravno preko puta naseg ulaznog haustora. Stand i dva ogromna zvucnika, a izmedu njih nasmijeseno lice s maskom tipa od sto kila – maska je malen srebrn nosic . Za nj dosta. Oko njega spodobe raznih boja i oblika. Izvor je isto tako i u bocna dva haustora gdje se takode nalaze zvucnici i standovi, svaki sa svojim glazbenim izricajem. I sve se mijesa u uberdecibelnoj kakofoniji njemackog slagera, reggae revolucionarnih i poljske poskocice – na poljskom naravno… Cijeli taj kermes je izgleda jako bitan i vazan, cijeli grad je okicen zastavama, lamelicama, masnama, raznobojnim papirnatim ukrasima i balonima. Gotovo svaki izlog je prigodnicarski ureden – zao mi je sto neke nisam uspjela bolje uslikati.
Cak je i nasa kuca dobila balone, srecom ne i stand u haustoru – nasi kucevlasnici su cijelu paradu dostojanstveno i uzviseno promatrali s prozora svog dnevnog boravka – plus punica. Izgledali su mi ko kraljica majka sa svitom
Mi smo se oboje usred sve te raznobojne, zivopisne gomile neugledni provlacili u trenerci i suskavcu, jedino je zvjere je imalo atraktivnu plavosrebrnu odoricu
Nesto im se mora priznati – zbilja su si svi dali truda da naprave dobru festu. Bilo je svakakvih kostima i kombinacija, pokraj vragova, fratara, muskih krava i francuskih sobarica sa finim batkovima koji su svi veselo zagrljeni nazdravljali u hodu, okolo su se stalno smucali i nemaskirani uocljivi pripadnici policije, vatrogasaca i na par mjesta kola hitne s veselim raspjevanim osobljem.
Imali smo i svoje favorite – suprugov je favorit bio duo Asterix i Obelix, ali sve mislim da je to zbog njihovih prijevoznih sredstava – to je nesto sto on sebi zeli zarko imati jednog dana
sirota mala zecica zeeeeeeeeeeeeeeedna…buci, buci, buciiilii …
Moji favoriti su bili krdo muskih krava, jako su skladno pjevali a capella dok im se nije pridruzio magarac s cd playerom na ramenu i poceo diktirati drukciji tempo
A ovo je nas susjed Italijan koji radi u slasticarnici koja je kao sto sam vec napisala odmah kraj nasih vrata kuku meni – mi njega volimo – mi ne znamo njemacki ni talijanski, on ne zna engleski niti hrvatski, ali se krasno sporazumijevamo. Ja sam takva – ja odmah volim onog tko mi nahvali dite i pasa – tako je i on postao nas prika jer je uvijek gladio Maggie i davao joj vafle i jer je jesenas kad je dosao s godisnjeg ne vidjevsi Maggie mjesec dana , uz rjecit pokret objema rukama u zraku izvalio kako je GROSSE narasla (moste si zamislit mini pudlu od tri i pol kile koja je dobila trideset deka i pol kile vune na sebi pa je zato izgledala veca – inace kad je mokra dok je gola kad se kupa meni uvijek izgleda isto)
A od ovog tipa smo se doslovce prestravili, slika na zalost ne moze docarati kako mu noge izgledaju u naravi … gdje ces bolje maske – jednostavno, a efektno.
I da ne bi ispalo kako sam ja veci katolik od Pape – e danas sam brljala ( zgrijesila sam .. )
A ovo sam uslikala za vas moje dame i gospodo supatnici u Karakter klubu
Bilo nas je i koji smo se dobro opskrbili i organizirali
Bilo nas je svakojakih partijanera
pa i cijelih familija
i onih koji su jos na bocici
A ove ljubice zubice su prodavale neke medaljoncice sa malom svinjom u ligenstulu
medaljoncic prilazem ali ne razumijem sto pise, pa ako bi mi neka dobra dusa mogla to prevesti … slika na stolu da se vidi koliko je velik u usporedbi sa salicom – jedan i pol euro ko za vas
i jos par prizora iz bracnog zivota … na sto sam prigovorila Gazdi da smo se mogli bas i mi izorganizirati kao i drugi bracni parovi koji lijepo ruku pod ruku kako je i red dostojanstveno i uparadeni setaju …
A da ne bi ispalo kako se mi u Hrvatskoj za Karneval nismo znali zabaviti, prilazem par slicica iz nekih davnih godina moje kcere i njenih “maski” – nemam ih sve tu, bila je bubamara, snasa, princeza, dobra vila, doktorica (sa svim potrebnim priborom i odorom – sve do slusalica, kofercica, slike i bedza)- uvijek smo si dali truda. Doduse, pravila sam ja i za susjedicu andeoska krila veeeeeelika …
bubamara – imala je i dva dugacka ticala od crne zice koja sam nakeljila na rajf koji je bio iznutra u crvenoj kapici
onda je iduce godine bila princeza, a ja gusar – Ramona je bila Ramona , samo je imala unterhose od roza tufnaste fine tkanine s rupom za rep, ali ih je zdrapala dolje taman prije slikanja
ovako izgleda dobra vila s oruzanom pratnjom – u to ratno i poratno doba ni dobre vile nisu nosile carobne stapice, nego gun , a to govori koliko je zapravo tad slikom uhvacena stvarnost bila paradoksalna i uvrnuta – neke stvari na slici se bas poetski ne uklapaju jedna s drugom
i jedna klasicna, opet umjetna plavusa
eto – kod mene glazba jos tandara i vjerujem da ce po obicaju do kasno u noc – po zakonu prave buku do ponoci, ali onda jos dva sata pojedinci cine bezakonje i pripiti setaju pjevajuci. Kako ce biti u nasoj kuci u dijelu do ulice, ne znam – cujemo na stubistu da se redaju gosti za gostima …
Objavio tyche177 
tyche 