Cime smo se bavili u zadnje vrijeme + pasja posla

Kolovoz 6, 2008

Inace, osim kvarova na uredajima :burninmad: iz proslog posta je bilo i dobrih stvari :sretan: u proteklom razdoblju.

Sezona alergija je kod mene krenula punim zamahom – zaklela sam se da me to nece zatvoriti u kucu, svugdje cvjeta i kojekakva peludna smeca lete zrakom – to znaci da bih ja sad trebala provoditi dane u kucnom pritvoru zatvorenih prozora kako su mi savjetovali. Ja odlucno odlucila da se ne dam – izasli smo u setnju, divili se proljecu i prisjelo nam je – naravno !:blabla:

sunday 1

Poslije ove setnjice sam zavrsila na jacoj dozi antihistamika slineci, kisuci i crvenih ociju ! Al’ se ja ne dam ! :rolleyes: Sad sam vec kao nova !

Tu se jos smijem ne znajuci sto me ceka u iducih tjedan dana

Sunday 2

Savjet lijecnika – poslije svakog izlaska kad dodem doma kompletno tusiranje i pranje kose, sva odjeca na pranje. I psa moram oprati – pas ne kise i ne slini, na svu srecu nema alergiju, ali je hodajuci tepih koji na sebe kupi svasta.

Maggie 2

Onda je prije dva tjedna u subotu bila “yard sale” u bazi. Mislim da je to dobar obicaj, kod Amera i inace uvrijezen, a ovdje i nuzno potreban jer kad vojnici dobiju nalog za PCS – permanent change of station ili po nasem – selidbu – onda nemaju puno vremena i moraju se rijesiti svega osim najnuznijih stvari. To je prigoda da kupite godinu, dvije ili maksimalno tri godine stare kucanske aparate, tepihe, namjestaj, pse/macke/hrcke/ptice/kornjace/zmije/kojesta zivo, tu se prodaje djecja odjeca, posude, knjige – a sve sto vam moze pasti na pamet. Cijene su minimalne, cilj je rijesiti se nepotrebnih a jos dobrih stvari s jedne strane, a kupiti povoljno za malu lovu s druge strane.

Mi smo imali dobru kupovinu. Nasli smo transformator od 1600 W koji nam treba za americke uredaje u kuci koji su prilagodeni americkoj struji (110 V ) i platili smo ga 20 usd – u trgovini kosta od 250 pa na vise. Uredaj je star samo godinu dana. Kupili smo par lijepih velikih okvira za slike dolar komad.

I sto je najbolje – dva dobra ulova.

Prvo smo navratili do vrlo starog gospodina na koji je prodavao bakrene posude, knjige, slike i razne druge sitnice. Ja sam se latila knjiga i shvatila da je rijec o veteranu, dosta je bilo vojne literature, tamo su bili razni atlasi iz razdoblja sedamdesetih godina, kompletna Enciklopedija Britannica za samo pedeset dolara, svasta nesto – iz obilja dobrih knjiga izdvojila sam jednu sva sretna i presretna sto sam je nasla

book 4

book 3

book

book 2

book 1

Foto materijal, slike poznatih reportera Timesa koje su obiljezile epohu ! Platila sam je JEDAN DOLAR. Mislim – covjek je toliko trazio, a ja se osjecala poput lopova kad sam je uzela u ruke.

I toliko sam se zagledala u knjigu da bih bila i otisla, ali me Gazda povukao za rukav i tiho rekao – VIDI OVO …

On zna da je Wassily Kandinski jedan od mojih omiljenih slikara, isti covjek koji je prodavao ove knjige je prodavao i slike samo su bile sa strane – jedna od njih je bila reprint Spitze in Bogen, c.1927 . Cijena – 10 DOLARA !

kandinsky

Odozada je zig galerije i broj reprinta – i cijena od 169 – dojcemaraka, reprint je iz 1992, origigi okvir. Covjek nije imao vise certifikat – ali tko mari. Ovo nije jedno od mojih drazih djela Kandinskog, ali !!! dobili smo ga u bescijenje.

Koga zanima vise o ovom iznimnom umjetniku ima NA OVOM SITEU I OVDJE

Otkrili smo dva dobra mjesta za istrcavanje Maggie. Citam neprestane rasprave o tome kako psi zagaduju tratine i djecja igralista, kako nesavjesni vlasnici ne kupe za njima … Ima toga i tu u Njemackoj, ulice su povremeno pune pasjeg dreka ali se nitko ne uzbuduje i svi uredno pociste ispred svoje kuce jer su ovdje mahom svi veliki pasoljupci.

U americkim facilitiesima je suzivot djecjih igralista i pasa drukcije organiziran.

Svaki blok zgrada ima djecje igraliste u obilju zelenila – u sto boja sareni “drvengrad” s kulama i kojekakvim instalacijama za veranje ( to nisam bas htjela slikati ), predivna igralista s toboganima, pjescanikom, ogradicama za manju djecu, saletlicima i klupama za roditelje, slavinom za pranje ruku …Unutar blokova zgrada usred zelenih povrsina su betonske klupe, stolovi i mjesta za rostilj gdje se ljudi okupljaju vikendima i druze.

Na odredenim razmacima postoje livade – igralista za pse – pasje zone s DOG STATION kosevima i priborom.

dogpark 1

Prije nekog vremena smo otkrili pasji park u bazi u Heidelbergu, ogromna livada, predivno mjesto ogradeno cvrstom ogradom i namijenjeno samo psima. Tamo su nam i rekli da ima vise takvih pasjih parkova, dapace, takav pasji park navodno postoji i tu u Mannheimu, samo ima rupu u ogradi koju nikako da poprave pa psi nekad uteknu. Ograda nije cvrsta kao ova na slikama iz Heidelberga pa psi prokopaju i ispod .

Dakle tu se tocno zna gdje se smije i moze voditi pas, nikom ne pada na pamet doci s psom u bilizinu djecjeg igralista. Ako se pas i uneredi putem, ne brinite – to se brzo kupi! Nek vas prijave tri puta za neko bilo kakvo NEPONASANJE gubite benefit stanovanja u bazi – a tamo se ne placaju rezije i imaju se razne druge povlastice. Amerikanci su veliki zivotinjoljupci pa mogu slobodno reci da svaka treca obitelj ima neku vrst ljubimca.

Nekad me nasmije vojna terminologija koju koriste cak i u pasjim obavijestima, poput ove

Dogpark

Ovako izgleda u psecem parku

Dogpark 2

Dogpark 4

Dogpark 5

Maggie i ocerupani skupi pas Gazdinog radnog kolege – od onih golih pasmina koji imaju samo nesto par dlaka kojekuda

Maggie se u nacelu mrzi nuskati, prvo se odmakne par puta, a onda OPASNO rezi – inace se dobro slazu tako dugo sve dok joj mladi gospodin ne zaviri pod repusku.

I inace jako volim kako su pojedine stvari uredene u americkim facilities, kulturu stanovanja i opcenito obitavanja u toj zajednici. Urednost je nesto sto je nacin zivota – trava je uvijek osisana, zgrade ciste, nema smeca okolo, kosevi i kontejneri su na sve strane. Oko pojedinih zgrada je cvijece, neki su napravili umjetnost od toga jer se dijeli mjesecna nagrada za najljepsi vrt/dvoriste.

Primjerice, ovako izgleda zenski toilet u Commisary u Heidelbergu (to je trgovina tipa naseg Konzuma ili Kauflanda sa slicnom ponudom) – kad udete sve ugodno i svjeze mirisi, inace imaju i losion za ruke pored tekuceg sapuna, ali zacudno sad ga nije bilo – valjda potrosen. Imate “zenske potrepstine” i djecje pelene koje mozete dobiti u slucaju frke – besplatno. Slicno je gotovo u svakom toaletu javnih objekata unutar svih facilities.

Clean 2

Clean 3

Clean 4

Glede njihovog obicaja da svukud rado stavljaju obavijesti svake vrste – dobro sam se nasmijala kad sam prvi put usla u restoran gdje se hrani americka vojska. Inace, americka vojska dobro jede – barem ovdje.

Tu je dakle dopusteno ulaziti i nekima od nas civila koji smo pri vojsci (s tim sto mi placamo obrok 4 usd ).
Ocekivala sam nesto poput studentske menze – ali sam bila poprilicno iznenadena kvalitetom obroka. Svugdje cisto kao suza, ukusno uredeno, veliki tv screen, zagrijani tanjuri, osoblje u besprijekorno cistim uniformama i s pokrivenom kosom, hrana jako dobra i iznenadujuce raznovrsna, veliki salad bar, dvije vrste juhe, dvije vrste mesa + riba petkom, obavezno prilog od kuhanog povrca, tijesto na sto nacina, hrpa prijesnog, ukiseljenog I kuhanog povrca raznih vrsta I nekakvo zrnevlje za vegetarijanski meni ( nisu svi ameri debeli izjelice prehrambenog smeca ), par vrsta umaka i sireva, nekoliko vrsta svjezeg voca i kompota, sokova i mlijeka. I uvijek barem cetiri vrste deserta. Za dorucak i brunch je moguce jesti jaja, przene naribane krumpirice, sunku, Chinese rolls, kobasice, umake, svjeze pecena peciva I biscuits, marmalade I dzemove, vocne jogurte, griz, musle, palacinke …:njami:

Mozete jesti koliko god zelite, uzimati vise puta i sto god hocete – ALI ne i vise jaja nego sto vojska smatra da je dobro za vas.

Tamo nadoh obavijest u tipicno military maniru

Personel are authorized only two eggs

Jos malo obavijesti, ovaj put iz toaleta

Clean 1

I jedna obavijest koja me je pomalo rastuzila, nisam se sjetila uslikati, ali voljela bih da jesam – ovaj vikend na oglasnim plocama i velikom transparentu na ogradi oglasava se glavna nagrada BINGA za taj vikend – dobitnik ima besplatni schoolarship – stipendiju za skolovanje na koledzu ili univerzitetu po izboru…

U PX-u u bazi u Ramsteinu smo prije dva tjedna sreli Hrvaticu – pripadnicu jedinice HV koja je tu na obuci i razmjeni, mlada cura je iz Broda pa smo se lijepo napricale. O jednom od proslih turnusa hrvatskih vojnika koji su tu bili istim poslom sam donijela vijest u postu prosle godine.

A za Majcin dan sam dobila od supruga ruzicu u ovoj cudnovatoj vazi … bas me raznjezio, nisam ocekivala.

ruzice v1

ruzice v

Protekli vikend smo imali belaja s Maggie – dobila je u petak cjepivo. Nikad nije do sad imala nikakvu reakciju. Bila je neobicno mirna i nisam je mogla nikako prihvatiti u ruke, kako god bih je dotakla cvilila je. Pak sam nazvala veterinaricu na mobitel – kaze to je uobicajena reakcija s cjepivom od tog proizvodaca i samo na nekim psima #”$&($&#%””$”%#$% :burninmad: ali da je cjepivo kvalitetnije. OK onda… valjda je nas cuko jedan od tih. Otkad smo imali zdravstvenih problema s njom pusemo i na hladno. Samo je lezala sklupcana u svom kreveticu i uglavnom spavala.

Maggie 1

Proveli smo subotu u promatranju – zacudno, jela je sasvim normalno samo je kunjala. U nedjelju je vec sve bilo u redu pa smo odahnuli. Malena je to i krhka zivotinjica i naucili smo da je moramo njegovati i paziti. Odnedavna ima obicaj donositi igracke u svoj krevetic da s njima prespava. Ove koje vidite na slici su najomiljenije i najcesce preko noci s njom.

Maggie

Uspjela sam je natoviti na 4,8 kg sto je jako dobro, bila je jako mrsava nakon teske bolesti i dosla na 4 kilograma, sve koscice su joj jadnoj strsale na tom malom tjelescu. Onda smo promijenili meni – jede dva puta dnevno, za svaki obrok dobije dvije velike zlice fat free kravljeg sira i kuhani mali pileci batak ili nadbatak pomijesano zajedno sa svojom suhom Royal Canin fat free dijetalnom hranom, ponekad kuhanu mrkvicu kad i mi imamo za rucak – to se pokazalo kao dobar recept i od kad je time hranimo dobiva na tezini.

I tako, to bi bio report sto ima kod nas … Iduce nedjelje krecimo stan, Gazda se nije uopce otimao kad sam mu najavila – u ponedjeljak mu je praznik pa ima produzeni vikend. A onda tjedan nakon toga dolazi kcera zvjera u goste na tjedan dana – jedva cekamo :cerek:.

Ostajte u dobru…


MADNESS !!! ONE STEP BEYOND !!!!!!!!

Kolovoz 6, 2008

Prvo sam mislila da je to nesto vezano za kucu.

Ne vjerujem da je moja kuca jedna od onih s nastanjenim poltergeistom, dala sam je posvetiti svake godine oko Bozica – prije bih rekla da je posrijedi zao duh koji se hrani dusama kucanskih aparata i koji u odredenim vremenskim razmacima hara po kucama nicim izazvan.

Doduse, ponekad mi se cinilo da kod mene navrati i prekovremeno – svako malo su mi crkavala susila za kosu, glacala, dimili se usisavaci, mikseri za kolace, perilice za rublje …

Pa su mi govorili da je losa elektroinstalacija u zidu. NIJE !

Osobno sam nadgledala kupnju i postavljanje prilikom renoviranja, radili su provjereni ljudi, a ne neki majstori s ulice po pozivu. Ja jesam od onih koji su morali dva puta okrenuti svaku kunu prije nego li se potrosi – ali takoder sam uvjerenja da se ne smije stedjeti na krivim stvarima, a instalacije u kuci su nesto sto MORA biti dobro i na cemu se ne stedi.

Iduca pretpostavka je bila da kupujem jeftino smece od kucanskih aparata. Dobro – istina JEST da nisam kupovala vrhunske stvari, ali isto tako nisam kupovala bas najgore. Uvijek sam nastojala odabrati neku srednju varijantu.

I tako je to islo lancano, kad krepa jedna stvar u kuci, ubrzo je stigne druga krepalina i tako u nizu. A sve naravno opali po dzepu i meni je preostajalo jedino kolutati ocima i nemocno sistati.

Kad sam preselila tu, jedine stvari koje sam dovukla iz Osijeka su bile moj laptop, dvd player i mikser / sjekac. Sve par mjeseci novo. Gazda novokupio ostale potrebne kucne aparate tjedan dana prije nego li cu doci. U Media Marktu, dakle ne u nekoj discount prodaji. I kupio brandove, ne neko smetje. On vjeruje da ako nesto puno kosta da je to onda i puno bolje.

Prvo su krepala dva susila za kosu u razmaku od par mjeseci, nakon toga toaster, pa dvd player, nakon toga pecnica kucevlasnikovog vremesnog stednjaka kojeg on ne kani popravljati niti mijenjati – crkao grijac. Pa ponovno toaster.
Nakon toga je krepao usisavac. Imali smo dva transformatora od 300W koje koristimo na aparatima koji su kupljeni u bazi i nisu prilagodeni ovdasnjoj mrezi. Oba vremenom crkla i mi smo u proslu subotu imali srece i na yard sale u bazi povoljno za 20 usd kupili jedan od 1600W ( koji u trgovini kosta oko 250 usd ) koji je samo godinu dana star – ljudi preselili iz njemackog naselja u bazu pa im tamo vise ne treba jer imaju americku mrezu.
Inace, moram naglasiti da je ovim gore navedenim stvarima jamstveni rok bio godinu dana. Pocelo se kvariti taman nekako cim smo presli taj carobni datum – jamstva dakle vise NEMA. Kupili smo novi usisavac, toaster, susila za kosu i elektricnu pecnicu. Onda je crkao mali dvd player za spavacu sobu, taman nakon isteka jamstvenog roka. Pa smo kupili novi.

Prije nepun mjesec dana krepa stroj za pranje rublja – Siemens – kostalo cca 600 eurica. Ja jako dobro poznam simptome i rekla bih da je posrijedi pumpa. A i meni nedostaje jedna zoknica u boji maline koju je stroj definitivno prozdro i sad je negdje u pumpi jer je filter cist. Stroj za pranje odozdo ZATVOREN – ne mozete odsarafiti i doci do iznutrica jer je spojeno zakovicasto.

Zvala sam dakle servis, umiljata curica mi umiljatim glasicem veli sve sto ja volim cuti – majstor moze doci vec sutra. Cijena ? Prava sitnica !
Sam izlazak kosta 79.90 eura. I tu ja umalo opadnem sa stolice. Pitam ja nju – nek mi da okvirnu cijenu kostanja usluge i dijela, da znam pripremiti koliko love trebam. Veli ona – pa ako je doista pumpa, mora se naplatiti novi dio, a rad se naplacuje ovisno o vrsti popravka, pa mi ona zapravo :burninmad: ne moze reci niti okvirnu cijenu kostanja. Onda ja pokusam drugi pristup – jamstvo je dvije godine, isteklo je prije mjesec dana, ima li tu neke vajde – veli ona – nema – ako je i jedan dan preslo jamstveni rok, to je to. Onda je upitam nek mi kaze najnizu cijenu rada u Siemens servisu i najnizu cijenu nekog dijela ili nek mi kaze najnizu cijenu kostanja s nekog prijasnjeg racuna, pa cu ja to uduplati i toliko love prirediti. Moram znati barem OKVIRNO.
Kaze ona – nece vas izaci manje od 250 eura, to je sigurno – sve skupa.
#!#@%#^%$&:burninmad:IY$#@#%&#&:puknucu:

Hvala, NE TREBA ! Nazvala Gazdu, prepricala mu svoj traumatski dozivljaj sa servisom, on veli – kako god ti odlucis napravit cemo.
Onda sam isceprkala jos neke ljude i trazila second opinion.
Onda sam odlucila !
Isto poslijepodne smo otisli u trgovinu i kupili novi stroj za pranje rublja, doduse nije Siemens ali je u klasi A+ potrosnje ( dakle zelen ), istina, nema timer, ne kuha kavu, ne grgoce Gersvina i nema osam razlicitih brzina centrifuge nego samo jednu od tisucu okretaja, ali prezivjet cu i bez toga. Uzasno je bucan u usporedbi s prethodnikom, ali koga briga. Pima samo 5 kg rublja, ali ne marim.

Kostala 189 eura, od toga odbijte 19% jer mi ne moramo platiti porez i ispada da je placeno 153.09 eura. I nek potraje dvije godine kao i ova s pedigreom, opet smo na dobitku.

Ionako smo mi nomadi, selit cemo ne znamo kad ali znamo da cemo, zivimo u iznajmljenoj namjestenoj kuci i ne trebaju mi aparati za vjecnost – ALI !!! Da crkne mjesec dana nakon isteka jamstva, to je previse !

Inace, o onom sto sam pokusala naci alternativu, “majstore” obrtnike koji nisu iz Siemens servisa nego drze male trgovinice i usput obavljaju usluge popravaka. Cijena slicna onoj sluzbenog servisa. Onda sam rekla jednom od tih majstora nek UZME taj moj stroj i neka ga popravi, sebi zadrzi ili nekom pokloni, pa star je samo dvije godine i otisla je jeftina pumpa – elektronika i sve ostalo valja – pa nemam ja male djece da sam je puno zlorabila, prala sam samo za nas dvoje ! Ili nek da u charities … NE ! Nitko nece taj stroj i mi moramo platiti da se odveze.

I tako, preboljeh i to.

Prosli tjedan sam otprilike oko sedam uvece urlikom dozvala Gazdu i odvojila ga od racunala.

Hladnjak je krepao! Otvorila sam donji dio gdje nam je zamrzivac ( tri ladice ) kako bih izvadila meso za sutra i ustanovila da je vec pola gotovo otpusteno, nisam dva dana otvarala. Sto se nije dalo ustanoviti otvaranjem gornjeg dijela, taj je jos uvijek hladuckao a ja nisam obracala pozornost.
Imamo mi mali stari backup hladnjak u kojem drzimo povrce, voce i mineralnu i koji je bio dio inventara kuce kad smo doselili. Taj ima onu malu komoricu zamrzivaca i tamo je zamrznuto sve za Maggie ( njena piletina i ostali bakaraci ).
I tu je nastalo opsadno stanje – hladnjak je kupljen isti dan kad i stroj za pranje rublja, na istom mjestu, isto jamstveni rok istekao. Isto poznat brand i kostao je 465 eura. Udri brigu na veselje !!! :burninmad:

Bacena jaja, kravlji sir, bacena fina otopljena ribestina, bacena hrpa zamrznutog povrca svake vrste kojeg je bilo najvise, piletinu sam vec fino imala odmrznutu za sutra pa smo potrosili ! Dio sam skuhala za Maggie pa se gostila danima. Shrimps sam prebacila u mali pretinac malog hladnjaka.

Majstor je dosao u roku od dva dana i ustanovio da je krepao kompresor. I kaze da se na novi mora dugo cekati, i da je skupo, a jos kad se u to doda i rad majstora, jos malo dodamo i kupimo novi hladnjak.
Onda sam pustila jezicinu i spomenula stroj za pranje rublja, garantni rok i smece od branda i servise koji samo kao kopci cekaju da prode taj carobni datum da se skupi drlog pokvari i da se onda zbog preskupih novih dijelova i popravaka mora kupovati novo!
Onda je jadni decko ni kriv ni duzao odslusao moj monolog i izjavio da ce pitati sefa, obzirom da je jamstveni rok istekao prije mjesec dana, mozda se smiluju i daju kompresor besplatno, a naplate samo rad … Vidjet cemo, bio je tu u petak, u ponedjeljak je bio blagdan, danas je srijeda i jos se ne javlja.
A nema niti onih protuha koji su obecali doci po stari stroj za pranje rublja i koji ce za to biti placeni 20 eura.

Onda nazovem kcer u Osijek i imam cuti u jednoj recitaciji za jednu vecer da njen stroj za pranje rublja curi ( ali super pere !!! – star nepune cetiri godine ), plinski bojler vise uopce ne radi, tus slavina se pokvarila, wc odvod koji je uz pomoc mog starijeg brata i Vodovoda ciscen prije mjesec i pol dana ponovo steka i cini se da ce se opet zastopati, wc kotlic u drugoj kupaonici – novo kupljen – dosao u dijelovima kao lego kockice i mora se sastaviti i ne mozete ga sami samo nataknuti umjesto starog, elektricni bojler u toj drugoj maloj kupaonici ima neki dio plastike koji je otpao ( doduse star je ko Isusov magarac, ali ideja je bila da to bude backup kupaonica ) pa ga se ona s pravom boji koristiti. Onda sam nazvala cacu i pricala sa starijim bratom, pa se vec u ponedjeljak kupila nova oprema i doveo majstor. Pa mlada gazdarica ima ponovno u funkciji kupaonice, a wc odvod se rjesava ovaj tjedan. I da – majstor je rekao da je wc skoljka u backup kupaonici puknuta i da je treba promijeniti. Pa se i to kupilo.

Sinoc mi je rekla da joj je racunalo osinulo, imamo nas dvije medusobno remote administraciju kad joj zagusti, pa joj dovedem stvari u red – ali sad ne moze niti u Windoze. Telefonom nismo nista rijesile. Racunalo je novo, kupljeno prije cca osam mjeseci, gamersko svijetlece kuciste i bezicna tipkovnica s bezicnom misotinjom, cestite konfiguracije i sveg potrebnog softwarea. Sto ce biti s tim vidjet cemo, rekla sam joj nek’ poduzme potrebne mjere. :headbang:

Danas prijepodne sam ustvrdila da mi je DVD-rom na laptopu nepovratno riknuo i ne reagira. Nije on jadan kriv, nemilice sam ga koristila i naprzila cuda i cuda na njemu, sad nema slike, nema tona, ne glasa se i ne trepce. Ne trza niti na kupljene cedejove i devedejove niti na piratske. Ne prepoznaje niti mediu niti software niti doc ista. Mrtav .

Nastavak slijedi !

Moram tu jos dodati da smo i moja kci i ja normalne zene, civilizirane, kulturne osobe koje se ne izivljavaju na kucanskim aparatima, znamo ih koristiti, nemamo osobnih razmirica s njima.

Zakljucila sam da to nije na djelu putujuci zli duh namjernik – kvaritelj kucanskih aparata i instalacija u kuci kao sto sam do sad mislila i da nas obje lancani kvarovi slijede jednako ma gdje bile. Zaboravila sam joj spomenuti da sad upali svicu i pomoli se. Mozda pomogne.

Ali mozda i ne – cini se da je to kod nas u obitelji GENETSKI !!!


Somewhere over the Rainbow …

Kolovoz 6, 2008

“Somewhere Over the Rainbow”

music by Harold Arlen and lyrics by E.Y. Harburg

Somewhere over the rainbow
Way up high,
There’s a land that I heard of
Once in a lullaby.
Somewhere over the rainbow
Skies are blue,
And the dreams that you dare to dream
Really do come true.

Someday I’ll wish upon a star
And wake up where the clouds are far
Behind me.
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops
That’s where you’ll find me.

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow.
Why then, oh why can’t I?

If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can’t I?

Danas je poseban dan, danas su sve moje misli uperene njoj, zelim joj svaku srecu, zdravlje u tijelu, mir u dusi, zrnce mudrosti i strpljenja i veliko i hrabro srce da kroci dalje i niceg se ne boji.

Kceri moja … sretno.

**************************************************************

+ UpDaTe

Danas se navrsilo tocno dvije godine otkako sam odselila iz Osijeka.

Na rastanku na zeljeznickoj stanici, kcera je bila pametnija pa je ponijela suncane naocale – ja sam bez imalo stida plakala pa su svi vidjeli…

novo_035

A ovo sam pisamce nasla u malom paketicu-novcaniku/torbici koji mi je moja mama ugurala prije polaska – u njemu je bila jedna cvjetasta upeglana i mirisava mala zenska platnena maramica, ruzicasti Labelo s vocnim okusom, male “moci” Leopolda Bogdana Mandica i krunica.

mama


Marina

Kolovoz 6, 2008

Odrastala sam na pocetku jedne tad mirne ulice. Moja najranija sjecanja prizivaju neveliko dvoriste ispred prozora moje djevojacke sobe omedeno isprepletenim granama stabala vinovih loza i male barsunasto svijetlo zelene i ciste zabe gatalinke velikih lijepih ociju koje su obitavale na granama. Nisu tu one bile jedini stanovnici – dijelile su habitat s brbljivim vrapcima i igrale se na posudama gdje je mama drzala vodu za zalijevanje cvijeca. Dobro se sjecam da su jako lijepo pjevale. Prozor je bio okrenut ka zapadu, pa su poslijepodneva i veceri rumenim sjajem kroz guste listove vinove loze obasjavale moju sobu i davale joj topao narancasti sjaj.

Pamtim glatko i skladno slozeno kamenje kaldrme ulice u kojoj sam stanovala. Kao djeca igrali smo se vani, nije bilo toliko prometa – obicavali smo sjediti na kucnom pragu i pricati do kasno uvecer, bili smo svi zajedno i svak je svakog poznavao. Isto je bilo i sa susjedima, cim zatopli druzili su se ispred kuca, to je bila mala sredina i znalo se tko sto kuha i cija djeca su se taj dan potukla ispred skole. Svi susjedi su bili starosjedioci i malo je u to doba novih doseljavalo.

S izuzetkom jedne kuce koja je bila tocno preko puta kuce mojih roditelja. Tu su se stanari dva puta mijenjali.

Bila je to malena trosna kucica s vrtom i vazda derutnom i nakrivljenom zicanom ogradom do ulice. Prva koju pamtim da je tamo zivjela je bila gospoda Huhn, svi su je zvali „Hinovica“ – zivjela je tamo sama s jednim bijelim psom. Sjecanja na nju su mi pomalo mutna, jos sam bila jako mala, sjecam se uglavnom sitnog debelog pseta sjajne kratke dlake.

Kad je stara gospoda umrla, u kucu se doselila gospa Marina. Gospa Marina je tad bila mala okruglasta bucmasta zena u kasnim pedesetima koja je imala jednu nogu kracu pa je nosila veliku ortopedsku cipelu. Imala je ogromne plave oci i pjegavo lice, prcast nos i vidjelo se da je nekad bila lijepa zena. Nosila je siroke tamne suknje – po sokacki – i uvijek maramu. Nitko nikad nije uspio doznati odakle je dosla, niti ista o njenom zivotu, nije bila rada pricati puno o tome – naglasak joj je bio sokacki. Kuca joj je bila dodijeljena na koristenje od strane Centra za socijalni rad, zivjela je od „socijalne pomoci“, a aktivno je dopunjavala mjesecni income prosnjom ispred osjecke „Katedrale“ i gdje god je bilo zgodno. Sama kuca je bila derutna i izvana i iznutra. Nitko nije shvacao koliko je lose bilo iznutra, dok se jednog dana nije urusio strop spavace sobe tocno iznad kreveta na kojem je inace spavala – srecom zena je bila vani. Tu su priskocili susjedi, naslo se nekog drveta da se taj drveni grednik popravi i sirota zena je ponovno mogla koristiti sobu. Vode u kuci nije bilo, vani u vrtu je bila slavina i mali poljski wc sasvim nadomak trijema. Dugo su obecavali iz Centra da ce joj poslati nekog da se u kuci napravi mala kupaonica i uvede voda, to se nikad nije dogodilo, kuca je bila vlasnistvo Grada. Imala je malu pecicu na drva, drva uglavnom nije imala pa se grijala u obliznjoj birtiji „Kod Karla“.
Tu su se dogadale zanimljive stvari – Marina je uvijek vrijedno i dosljedno prosila, ako je bio neki crkveni god i blagdan, dernek i svatovi – ona je uvijek bila tamo da okrene neku sicu. Jednom joj je moja mati obzirno napomenula da zasto toliko pije, da ce je to dokrajciti, umjesto da malo bolje jede i ugrije se, sve novce koje naprosi potrosi „Kod Karla“ na rakiju… I Marina je imala odgovor – Rakija mi je sve sto imam jos u zivotu ! A osim toga, mogu kod Karla gledati televiziju i ugrijati se…

Kako se uskoro pokazalo, rakija joj nije bila sve u zivotu i Marina je na odusevljenje cijelog susjedstva pronasla alternativni nacin grijanja.

Taman nekako te jeseni u kucu se doselio Pepo. Pepo je bio malen mrsav muskarac s kariranom jaknom koja je vidjela i bolja vremena i kacketom koji kao da mu je bio prirastao uz glavu. Ljeti je to bila crvena silterica osjecke Pivovare. Bio je Pepo onako uvijek potamnio od sunca i sav naboran, u nekim vrecastim hlacama dva broja vecim – ali vrlo ugladen i pristojan. Nije imao posao, zivio je takoder od socijalke i zbilja se trudio zaraditi cijepajuci ljudima drva, unoseci ugljen, cisteci snijeg, sve sto je mogao a sto su bili voljni platiti. Isao je i „u metlice” na proljece i u berbu ujesen.

I tu su oni zajedno krenuli zivjeti – prava idila. Ona je pocela kuhati i biti vise kucevna, nije vise puno skitala. On je zimi cijepao drva u vrtu i krpao zicanu ogradu, malim srpom kosio travu i cak posadio kupus, rajcice i par kukuruza u pet sa pet metara velikom vrtu. Jedino, zamjerio se skolarcima koji su bili navikli preskakati i lomiti ogradu i brati slatke tresnje s ogromnog hrusta u vrtu – vikao je na klince i prijetio se, a onda je naprosto uzeo sikiru i iskasapio siroto stablo do te mjere da su ostale samo one velike glavne grane. Malo se tom prigodom polomio jer je pijan odsjekao granu na kojoj je sjedio – kao u vicu! To su onda iduce zime nalozili. Odnekud je nabavio i malog crnog cupavog psa koji mu je trebao cuvati dvoriste i vrt. Svi susjedi su ga hranili, preko ograde prebacivali kosti, stare cvarke i zlundre, tako da se mali pas uskoro lijepo udebelio.

Marina je inace velikodusno znala sa susjedstvom podijeliti tresnje i jorgovan kojeg je uvijek bilo puno u vrtu. Ali isto tako je znala navratiti kod moje mame svako drugi dan posuditi jedan persin i jednu mrkvu „za supicu“. Moja joj je mati davala i Vegetu u plasticnoj casici i grincajg. Obicavala joj je ponekad odvojiti i od naseg rucka, pogotovo zimi. Kad je stari znao subotom doci s trznice, spremila bi par komada od svakog povrca i voca pa samo u vrecicu, zazvala nekog od njih dvoje i prekobacila preko ograde. I tijesto i rizu ponekad. Na Bozic i Uskrs kolace i malo mesa. Eto, tek toliko…

Nakon nekog vremena netko nam je dojavio da Marina prodaje povrce na maloj trznici kraj benzinske pumpe u Micurinovoj, nedaleko od nase kuce. Ispostavilo se takoder da je Marina zicala malo grincajga ne samo od moje mame, nego i od svih drugih susjeda. Pa se ocito tu skupila lijepa hrpica koju ste mogli prodati i imati za jos malo rakijice.

Pepo i Marina su bili neiscrpan izvor zabave za sve susjede – znali bi se oboje tako dobro napiti da ih je cijela ulica cula pjevati – ili se svadati i cak tuci. Ali uglavnom je to bila idilicna veza. Nedjeljom su znali ruku pod ruku dostojanstveno sa psom na lijepoj crvenoj uzici korak po korak setati uz Dravu na Promenadi ( tamo se cijeli Osijek spusti cim zatopli subotom i nedjeljom poslijepodne i predvece u setnju ). Tad su njih dvoje setali u najboljem misenom ruhu. I uvijek trijezni. Subotama i nedjeljama poslijepodne i predvece Marina nikad nije prosila nigdje.

Onda su u njihov zivot usli PRIJATELJI.

Prijatelji su bili jedan bracni par slican njima. Stanovali su nedaleko i kako je druzenje napredovalo, tako su se oni sve cesce vizitirali na vecere i domjenke jedni kod drugih.

Muski dio ovog para je bio neki mracan tip, nisam mu zapravo nikad cestito vidjela facu pa mi je tesko opisati – uvijek ogromna bradurina, a izbjegavao je ljude pogledati u lice, u pravilu je okretao glavu ustranu. Gospoda nam je bila poznata od prije – moji prerano pokojni stric i strina su u nekom njenom drukcijem prijasnjem zivotu bili vjencani kumovi njoj i njezinom muzu – zvala se Ivanka. Prica koju smo mi znali jest da je nekad bila vrijedna, uredna radisna zenica, izvrsna kuharica i dobra supruga i majka. Ona i muz su zivjeli u kuci njegove matere i svekrva koja nista po kuci vise radila nije otkad je dobila snahu ju je zlostavljala do te mjere da ju je znala namlatiti korbacem kad se napije. Onda je muz umro, svekrva doslovce izbacila snahu iz kuce i ova se bez posla i igdje icega nasla na ulici. I sama pocela piti. Vidali su je pijanu kako hoda posred ulice i tetura ispred auta. Nesretnica je psovala i prijetila prolaznicima, a znala je tako pasti da joj se suknja zadigne i ostati lezati u blatu, dok se ne bi nasao netko samilostan i podigao je, pozvao policjote i spakirao je – a bila je visoka i stamena zena, pa ni to nije bilo lako. Vise se tocno ne sjecam gdje je zivjela. Mracni tip ju je nasao jednog dana i uzeo sebi u kucu.

Kad su opijanja ove druzbe i posjete pocele biti ucestale, pocela su i obredna okupljanja susjeda u ljetnim vecerima nadomak njihove kuce, ljudi su se hladili pivkanom, slusali sto se dogada i smijali. Moji roditelji nikad nisu otvarali prozore, samo je stara znala reci da je to zalosno i da se trebamo moliti za njih, da nije svakom dano da ima pristojan zivot. Oni preko puta su zivjeli kako su mogli i umjeli s ono malo sto im je zivot pruzio i sto su od zivota uspjeli ucariti.

Dok jednog petka u kasno poslijepodne nije dosla murija s rotacijama na autu i „Maricom“ i odmah za njima auto Hitne pomoci. Murija je u „Maricu“ doslovce unijela razjarenu Marinu koja se ritala, urlikala i grizla ih, u auto s rotacijom su strpali Ivanku koja je brisala krvavo lice i pokrivala izgrebene ruke i prsa i kombine u ritama, a u auto Hite pomoci – Pepu !!! Koji je bio toliko krvav da su svi susjedi mislili da ga je zatuklo namrtvo.

Ukratko – bio je neki crkveni god negdje i Marina je krenula poslom tamo prositi, medutim su je potjerali pa se vratila odmah nakon sat vremena i zatekla Pepu i Ivanku u krevetu IN FLAGRANTI. Dohvatila sikiru i po Pepi, ovaj se popeo na drvo sav krvav i zadnjim snagama utekao od kasapljenja, a Ivanki pocupala cijele copove kose izgrizla je i izgrebala. Onakva mala debeljuskasta i s ortpedskom cipelom, napravila je cijelu havariju po kuci.

Nakon toga, dugo je u kuci bila zlokobna tisina. Prvo se vratila Marina nakon par mjeseci, a onda i Pepa – oprostila mu je… Mojoj mami je povjerila da su oboje jako plakali kad su se pomirili i da mu je rekla da joj je zao sto ga je sikirom napala. On je njoj rekao da se nikad na Ivanku popeo ne bi da je bio trijezan. Prijatelje vise nikad nismo vidjeli kod njih, a ni Ivanku da prolazi ulicom kako je obicavala.

Nedugo nakon toga Pepa je umro. Susjedi su se skupili da pomognu i covjek je bio sahranjen, Marina se danima nije trijeznila. Karlo joj je protivno navici dao da pije na veresiju. I onda je jednostavno NESTALA. Nitko pojma nije imao gdje je, svi su susjedi govorili „kako se mora netko otici raspitati kod mjerodavnih“ da se vidi sto je s njom – ali nitko nikad nista poduzeo nije.
I zivot je tekao dalje, mene u toj dobi nije bas puno zanimalo sto se dogada s Marinom, moji srednjoskolski dani su tekli u nekoj drugoj ravnini dogadanja.

A onda je jedne subote prijepodne Marina banula na nasa vrata… Otvorila sam joj prenerazena, usred cice zime i ledenog zimskog dana u veljaci ona je dosla u spavacici, slapi i kariranoj carapi na jednoj nozi, toj velikoj ortopedskoj cipeli napola raspadnutoj na drugoj nozi i muskom velikom bade-mantilu. Bez marame i s dvije plasticne vrecice u ruci.
Mama joj je skuhala caj i casu vina, dala jesti i sjela cuti stravicnu pricu.

Marinu su bili otpremili u neki staracki dom na Kosovu. Mjesto je bilo izolirano od svijeta u nekoj sumi, rekla je da su im oduzeli sve sto su imali i drzali ih u odjeci Doma i bez cipela. Hranili su ih splacinama i naravno – nije bilo rakije !!! Jedino sto su one mlade i jace korisnike Doma koristili da rade okolo i davali im cak i mesa nekad.

Najgore od svega – sirotica je rekla da su ih stalno kljukali tabletama pa su svi stalno spavali. Rekla je : „ Jeli smo, da prostite, pisali i srali i SPAVALI!!! I tukli su one koji su podase u krevet zagadili!“ Pricala je i kako je sakrivala tablete dva tjedna i pravila se da ih pije i spava samo da bi se razbistrila i kako je pokusavala dva puta pobjeci pa su je uhvatili i istukli. A cesto su ih tukli i za manje stvari.

Ona je odande nekako utekla, sepala kroz sumu, docepala se pruge, sakrivala se u vlakovima i nekako dosla KUCI U OSIJEK.
Da bi shvatila da njena kuca vise nije njena kuca jer ju je kupio od Grada neki mladac s obitelji i da ce je renovirati …

Posjedila je jos malo kod moje mame, rekla da se nece javiti Centru za socijalni rad jer se boji da ce je opet otjerati na Kosovo ili na neko slicno mjesto. Nije znala kud ce, ali je rekla da ima neke ljude koji su joj rekli da ode u neko selo kraj Pozege da tamo dohrani jednog nepokretnog starog koji nema nikog i zivi u nekoj napustenoj nigdini u brdu a ima „pemziju“. Stara joj je dala malo novaca i hrane za put.

Nikad je nakon toga nismo vidjeli, nadamo se da je nasla krov nad glavom i mir.

Marina je bila jedna od zivopisnih slika mog djetinjstva i mladosti, bila je dobra zena, uvijek mi je znala dati tresanja kad sam bila dijete, jorgovan u „dunstflasi“ za sobu, a kasnije kad sam bila starija — eee… cak me i na rakijicu kod Karla jednom pozvala, iako tamo nikad do tad usla nisam, iz stosa – i da se Marina ne uvrijedi – sam prihvatila, narucila gusti sok, a njoj naravno rakijicu – i naposljetku JA platila :dead: – naravno…

I da, umalo da zaboravim – Marina je jako, jako voljela jednu knjigu – zapravo jedinu koju je imala – negdje je nasla plavu Walt Disney knjigu bajki – SVIJET MASTE, bez korica, odrpanu, musavu od djecje hrane i sa stranicama koje su ispadale – jednu od one cetiri iz naseg djetinjstva koje vjerovatno svi poznajemo i znamo o cemu pricam – “Cudesni svijetovi Walta Disneya” – bile su plava, crvena, narancasta i zelena.

lektire

Donijela mi je jedan dan tu plavu knjigu da joj ulijepim selotejpom listove koji su ispadali na sve strane.
Rekla je ponosno i sva ozarena : “Nisam ti ja bas oko citanja vridna, ja polako i jopet i jopet, al’ ovu SVOJU knjigu sam procitala STO PUTA!!! A onda i gledam slike kad ne citam…a i ne razumim bas sve, a jopet volim “

Zivot je za nju bio sve, samo ne bajka – bit ce da je ona bijeg od stvarnosti i svoju zemlju cudesa nalazila u flasi rakije i ovoj knjizi sto puta prelistanoj i tako joj je mozda bilo lakse… Samo, kad je dosla u bade mantilu i kad smo je zadnji put vidjeli – knjigu vise nije imala.


Jedan obiteljski repati + UpDaTe – za pasoljupce i one koji se takvima osjecaju

Kolovoz 6, 2008

Post obiteljski – danas se navrsava dvije godine kako je mali repati dio nase obitelji i obiteljska maza dosla na ovaj svijet – ovo ce biti post slika – Maggie.

maggie

Prvo kupanje kad smo dosli doma

first bath

nice and clean

image085

Privrzeni su jedno drugom

Frank and Maggie 1

Frank and Maggie

U toplom kreveticu, ispocetka smo imali dekicu, a onda smo presli na veliki rucnik za plazu koji joj je posteljina

Picture 090a

Picture 092a

Ovako smo se vozili u pocetku dok smo jos bili mali

driving blanket

Tu je jos manja od svog malog ranca

DSCF3366

Pufna crne vune

Picture 018a

Tu smo vadili krv kod veterinara

maggie vet003

Omiljena igracka – pilac koji skvici kad ga dobro protresete – i tako sto puta na dan

maggie126

Tu je odlucila okrenuti glavu i ne slikati se

pict0013

A onda smo je nagovorili

pict0010

Visenamjenski pas – svijetli u mraku prije spavanja – Gazda je uspio na neki nacin uloviti ovaj prizor

pict0047d

Omiljeno mjesto u predsoblju – odavde se ima kontrola i pogled na : balkon i vrt, kuhinju, stednjak i posudicu s hranom, ulazna vrata, wc gdje je njena kutija za pijesak, spavaca soba gdje je njen krevetic dolje kraj radijatora i kraj naseg kreveta – dakle pokrivena su sva strateska mjesta

dscf8482

“Oni dani u mjesecu” prvi put

DSCF3958

Ono malo sat vremena snijega sto smo imali ove godine, ali smo se svejedno dobro zabavili

dscf7101

Bozicni ugodaj

1

Kad je zima onda se i obucemo jer smo malesni i krhki

lopta 1

Ovo je rucak i vecerica za godinu dana – vreca hrane veca od nje

dscf7072

Tu se imalo bogato krzno – pa smo plakali i ona i ja dok smo cesljali pasjom bodljikavom cetkom, uskoro smo odlucili da je tome kraj jer boli i nije nam svrha da “se treba pomuciti za ljepotu”, pa se od onda sisamo na krace

image066

Ovdje se mlati po piletini – to dok jos nismo bili na dijeti

Picture 051

Naravno, Gazda ima navigatora dok vozi, ona brine da se ne izgubimo

Picture 002

Picture 007

A ima pomoc i kad radi

maggie 7a

Ovako izgleda kad se izlazi, cika, vriska i galama – zanemarite moj iritantno visoki ton glasa na samom pocetku clipa, tako joj se uvijek obracam kad izlazi, ona to voli – inace tako ne pricam :rofl: u stvarnom zivotu

A ovako izgleda kad nam dodu groomeri i bace se na posao

maggie grooming1

Ovako je kad zajedno surfamo

I kad se hoce igrati

dscf6755

A ovo su slike kad je bila u gostima kod Mrs Hawkins dok smo bili odsutni

maggie (10)

maggie (13)

maggie (19)

maggie (2)

maggie (3)

maggie (30)

maggie (32)

maggie (43)

I za kraj – i ovako izgleda pasji zivot

I eto … to bi otprilike bilo to – malena zvrnda danas slavi drugi rodendan i nadamo se da ce ih imati jos puno, puno u dobrom zdravlju i sretno :fino:

UPDATE – sigurna voznja pasa i kako je upriliciti

Ovo da se zna / vidi kako se sinjorina vozila po propisu – prvo smo pokusali s pasjim pojasom ( nekom vrstom remenja ) velicine S na straznjem sjedalu – skicala je cijelo vrijeme je kao da je koljemo, davila o remenje, skakala, pokusala se iskobeljati i grebla – zakljucak – necemo upotrebljavati !!! Dali muciteljski pojas nekim naivnim ljudima za njihovog psa i vise ih nikad nismo vidjeli, tako da ne znamo je li kod njih funkcionira.

Onda smo pokusali s mrezom – tu vec imamo slike, daleko je humanije iako ona gleda mizerno iza te mreze ne bi li izazvala sucut i bila uzeta u krilo.

picture 005

picture 004

Jedna od prednosti je da se ima cime baviti dok smo mi odsutni i ona ceka u autu, unatoc tome sto uvijek ima svoje igracke u autu i svoje svinjsko uho za zvakanje u dokolici, unatoc tome sto nikad nista drugo ne grize i ne pravi stetu – mreza je pravi izazov – dodatno se zabavi tako da ima jos nesto gristi i progristi sto rupa kroz koje se provuce i onda grije moje ili Gazdino sjedalo dok se mi ne vratimo iz kupovine. Prvo sam pokusala zatvoriti progrizene rupe, pa je mreza visila u dronjcima, onda smo stavili novu koja je isto bila progrizena u odredenom vremenskom roku. Onda smo odustali, morali bismo montirati neku malo otporniju mrezu od celicno plastificirane giga mutirane NASA developed legure koju mali uporni ostri zubici nece progristi.

picture 010

Ovo sto se ona vidi kako pazljivo motri cestu kraj vozaca – ne sjedi na suvozacevom sjedalu nego izmedu, tu je izmedu sjedala nesto poput sirokog spremnika u kojem drzimo navigaciju i neke sitne stvarcice s finim zgodnim poklopcem na koji se pas moze fino udobno i komotno smjestiti i podbociti. Ne vjerujem da je taj dio opreme auta predviden za tu namjenu, ali izvrsno sluzi. U prednjem dijelu ispred te kutije na malo nizem postolju je mjesto s utorima gdje se mogu odloziti dvije case ili salice. Tamo su obicno nase male flasice s mineralnom.

Ostajte u dobru…


Poklade su ………….opet !

Kolovoz 6, 2008

Ove godine kod nas nesto uranilo…Prosle godine smo ovaj cirkus imali osamnaestog, a slike i post mozete VIDJETI TU.
Jucer smo daklem bili pozvani kod kucevlasnika na kavu, sampanj i kolace, pa smo s njima mogli gledati povorku s prozora odozgo – prosle godine smo se smucali po ulici. Nasa kuca je u samom centru i tuda prolazi sva povorka i ostali.
Jos jednom moram napomenuti – ti Svabe se zbilja znaju dobro zabaviti, klope cuge i kermesa do mile volje…a oni ludi sto gradi. Ove godine nije bilo organiziranih kravljih copora kao lane, nego su se goveda razvila u strijelce svukud okolo. Ovo ce biti post slika, a ako vam je do opisa, slobodno mozete svratiti na gore navedeni post od prosle godine, manje vise je opet bilo sve isto…

Obicaj je tu da se staro i mlado, bebe i starice koje se jedva vuku na onim kolicima za hodanje okite raznobojnim perjem, pospu sljokicama, sjate na ulicu i dernece. Neki nose i bubanj ( lupa, trese, udara ). S obje strane ulice se svi poredaju i prate tko ce naici u povorci. Na svakih petnaestak metara stand s hranom i cugom s kojeg tresti svakovrsna glazba. A u povorci ide prvo zeleni policaj auto sav obljepljen sarenim spagetima, nakon njih uredno svi sudionici… Na zacelju auto hitne pomoci i jos jedan polizei zelenko. Obicaj je da asocijacije svake vrste – sportski klubovi, plesni klubovi, kinoloski, mackoloski, male balerine, drustva sviraca harmonike i udruge za ocuvanje povjesnog nasljeda, udruge umirovljenika, lovci, udruge sahista, firme, obrtnici svake vrste, banke, pletilje, trgovine, vrtici, razredi skola, studentarija, piljarice, gradevinari, ekipa iz bolnice … SVI – na kamionima ili traktorom s prikolicama, okiceni, s ogromnim zvucnicima iz kojih tresti, natpisima i oglasavanjem se predstavljaju, defiliraju i razbacuju okupljenom mnostvu slatkise, cokoladice, bombone, zaledene sladolede na stapicu, kokice u vrecicama, krofne u vakumiranim pakiranjima, male vrecice s crvenim lukom, uzorke macje hrane, setove kartonskih podmetaca za case, pakiranja nekih malih igrica koje u birtijama mozete naci na stolu, kalendarice, loptice s reklamnim natpisima trgovina … Ovo sam sve pobrojala na osnovu onog sto je nama kroz prozor doletjelo. Kazu kucevlasnici da lane nisu imali skoro uopce dobacivanja, a ja mislim da je dijelom zasluga pripala nusci s kamerom – MENI – svak se voli kreveljiti u kameru, ne znam sto su mislili, ali kad su vidjeli da blicam sva moguca dobra su samo dolijetala. Samo da napomenem da nije ugodno kad vas zaledeni sladoled na stapicu pukne u celo – gazdarica je poslije toga natakla sesir, ja sam imala srece pa me nista nije pogodilo. Klinci na ulici kupe sve to u velike torbe i hrabro vuku. Uz svakog sudionika naprijed kroci jedan security dasa, vidjet cete na slikama kako to izgleda. Ne smijem zaboraviti niti mazoretkinje iz prekonekoliko gradova, razlicitih odora i besprijekorne koreografije. Tu je bilo i mnostvo orkestara i plesaca.

Ovako vam se smjese kad vide kameru, masu dok ih ne vidim i ne uslikam

kamera look 2

kamera look 5

kamera look

Ovako izgleda kad se predstavljaju firme – u ovom konkretnom slucaju imamo obiman set zubala po svem vozilu, a i natpis – nema zabune !

firme 1

Ovako su preslatki kikici – odma mi dode da si jos jedno napravim

klinci 3

mlade dame 19

klinci 5

klinci 6

klinci 9

klinci1

A onda se sjetim da narastu i udu u pubertet – doduse ovaj fasnik look se i ne razlikuje nesto posebno od onog uredovnog kako ih vidimo svakodnevno u tramvaju na putu u skolu…

srednjoskolac

sarenilo 9

Ovako gang kupi plijen – zalihe su to za par dana

huncuti skupljaju 2

huncuti skupljaju 3

Ovako je izgledalo kad je pocelo dolijetati k nama na kat

landlord

plijen

Ovako kad vam dolijecu vrecice s crvenim lukom ( a dijele ih stari Rimljani koji plesu uz rap glazbu )

luk

Nisam sigurna sto se ovdje oglasava

mlade dame 18

Ovako izgledaju predivne mlade dame u ovom gradu

mlade dame 1

mlade dame 11

mlade dame 16

mlade dame 1a

mlade dame 21

mlade dame 22

mlade dame 23

mlade dame 3

mlade dame 9

Ovako izgledaju sumnjivci ( previse mi je nesto bilo muskadije u zenskim odorama koji su pokazivali zgodne noge i previse je nesto bilo onih koji su dizali ruku i mjerili kukuruz, malo pa malo … ne znam )

sumnjivac 2

sumnjivac 5

sumnjivac 5a

sumnjivac 7

sumnjivac 6

sumnjivac

Za ovo doduse nisam nikako sigurna je li musko ili zensko …

sumnjivac 9

Ovako izgleda obiteljski provod

obiteljska 1

obiteljska 3

obiteljska 4

obiteljska 5

Red bicikla, red pilica

mlade dame 5

pilici

pilici 2

Svake godine se proglasava princ i princeza
royal 08a

Ima i onih koji su to bili u viktorijansko doba, ali jos se ne daju

royal

Ovako su izgledali security decki koji su koracali na celu svake pojedine povorke

security 1

security 2

security 3

security 4

security 5

security 6

I na kraju – mnostvo sarenila boja, tesko je napraviti izbor

sarenilo 1

sarenilo 10

sarenilo 15

sarenilo 3

sarenilo 11

sarenilo 7

Ovo je bio vanredni post, iduci nastavak serijala USA …

Ostajte u dobru


Par kratkih notica

Kolovoz 6, 2008

Prvo – ako zelite izgubiti visak kilograma, svaki put kad dodete iz kupovine nek vam pukne puna velika vrecica mandarina i raspe se po citavoj kuhinji – onda vi to skupljate i tako se razgibavate

Drugo – sreli smo jucer petogodisnjeg djecarca s njegovom redneck mamom – kad nas je siroto dijete mimoislo vidjeli smo da je na potiljku kosa izbrijana tako da se vidi nike zastitni znak. Doduse i mama je izgledala kao putujuci cirkus…

Trece – KOONACNO sam postigla da mi muz jede iz ruke…
Jutros sam pekla jabuke u pecnici i pred kraj dodala malo grozdica. Obzirom da Gazda voli grozdice, donijela sam mu gric malo za gust. Radio je neke papire pa mu ruke nisu bile ciste. Jeo je ravno s mog dlana !!!

Do daljnjeg …

ostajte u dobru


I am Legend + repati UpDaTe [01/2008]

Kolovoz 6, 2008

Nikako da stignem napraviti osvrt na tri filma koja smo gledali tijekom blagdana. Usput bih zeljela napomenuti da je rijec o blockbusterima koji upravo igraju u americkim kinima i vrte velike brojke, pa sam s pravom ocekivala dobru stvar.

I am Legend

JA, LEGENDA

i am legend 1

Film je napravljen po SF knjizi koju je 1954. godine napisao Richard Matheson. Radnja se dogada u njegovoj buducnosti, daleke 1976. godine, apokalipticna vizija gdje je cijelo covjecanstvo zarazeno i oboljelo od neke pandemicne forme bolesti cije posljedice mijenjaju tijelo i metabolizam ljudi – nesto nalik vampirizmu. Glavni lik je ostao imun na infekciju i tijek radnje prati njegovo prezivljavanje, rasplet i katarza se dogadaju na razlicit nacin u knjizi i filmu, ali vrlo dobro obradeno u oba slucaja.

legendhb

Knjiga je izvrsna. U velikom broju detalja naravno knjizevni predlozak i scenario se razlikuju, sam kraj je takoder drukciji. Temeljeno na uvrijezenom shvacanju i dozivljavanju vampira koji su po tradiciji simbol zla i uzrok straha koji seze jos iz mutnih, mracnih pradavnih predaja covjecanstva, u ovoj knjizi postojanje jedinog prezivjelog pripadnika “starog covjecanstva” koji je drukciji, u novom izmijenjenom svijetu ljudi vampira postaje razlogom uzasa i jeze. Nakon borbe sa stvarnoscu, pokusaja da istrijebi oboljele oko sebe, jedini prezivjeli COVJEK na kraju price shvaca da je ON taj koji je predstavnik mracne strane covjecanstva, a ne vampiri koji ga okruzuju – razumjeva da je njegovo postojanje njihova mora, da je ON postao simbol zla u tom novom svijetu, da je ON cudoviste kojeg se boje kao sto su se nekad ljudi bojali vampira, i prica zavrsava recenicom JA SAM LEGENDA…

i am legend2

Film inace ima drukciji kraj, u filmu nije toliko razaznatljivo zasto je naslov toliko simbolican, u knjizi je apokalipticna vizija u potpunosti zaokruzena, ljudska vrsta kao takva je potpuno nestala, docim u filmu ima nade za covjecanstvo kakvo poznajemo, opstala je jedna mala kolonija ljudi koji su prezivjeli i koja je … ali necu vam kvariti uzitak gledanja filma.

SVAKAKO POGLEDAJTE TRAILER – posebno upecatljiva scena pokusaja lokaliziranja zaraze i evakuacije stanovnistva, nakon cega se “ground zero” izolira od ostatka svijeta i pretvara u karantenu rusenjem mostova i barikadama.

U glavnoj ulozi je briljantni WIl Smith, koji pak jako dobro zna izabrati scenarij ( sjetimo se samo role iz filma I ROBOT ). Za film mozemo bez pretjerivanja reci da je unatoc nekim momentima kojima neostaje dio price da ih pojasni ( koji su u knjizi ) – pravo remek djelo. Detalji iz knjige su malo prilagodeni danasnjem dobu i tehnologijama – radnja se dogada u New Yorku 2012. godine, Dr. Robert Neville je visoki vojni casnik virolog koji i nakon apokalipse radi u podrumu svoje kuce pokusavajuci sintetizirati lijek i bori se dan za danom u prezivljavanju.
Inace, virus o kojem je u filmu rijec je nastao u postupku pravljenja lijeka koji je kao veliko otkrice napokon iskorijenio i izljecio rak. Lijek je uzrokovao nuspojave koji su se nakon nekog vremena javile kod izljecenih pacijenata i uzrokovale bioloske i psiholoske mutacije – zarazene osobe su izgubile mogucnost govora i rasudivanja i postale nocna bica koja love i hrane se pripadnicima vlastite vrste. Zarazene su i zivotinje. Inace virus se siri zrakom, tako da je zaraza zaobisla samo one pripadnike covjecanstva i zivotinja koji su iz nepoznatih razloga ostali imuni.

Glazba koja se, kao i ideja koju nosi kao potka provlaci kroz film je Bob Marley (jedan od mojih drazih glazbenika :cerek:)

Inace ovo je treci film snimljen po ovom literarnom predlosku, prethodna dva su bila The Last Man on Earth, 1964 i The Omega Man, 1971 godine – nisam ih gledala stoga ne znam da li su za preporuku.

Preporuka – svakako pogledati !!!

Ovaj sud donosim naravno prema vlastitim afinitetima, ja sam od onih koji jako vole Matrix trilogiju …

Nadalje
National treasure – Book of secrets

nt

Ovo bi trebao biti nekakav nastavak filma iz 2004. koji se zvao National Treasure. Samo sto je ovo KNJIGA TAJNI. Prvi dio je recimo bio limunada, probavljiv, nezahtijevan, ono – kad radite na pola mozga… I cak nije bilo ni lose, Cage, Masoni i lov za blagom, nadmudrivanje s alarmima, drevni prolazi i crkve, lesevi i zlato, doktorice arheologice i direktorice muzeja koje izgledaju kao teenage miss – ma – ma cak i zanimljivo. Ako niste pogledali, pogledajte.
Ovaj nastavak – pa … prvi dio me namamio da pogledam drugi.
Glavnu ulogu igra Nicolas Cage kojeg ja inace volim gledati. Tu je svasta sad udrobljeno, i zaprepascujuce tajne, i Masoni, i high tech rjesenja i americka neotkrivena povijest, i dvor engleske kraljice, trka i jurnjava, i americki predsjednici koje otimate kako vam se svidi, i kriminalci s poznatim precima, i budale koje ginu za ideale, i tajne odaje, i mama koja cita pradavne jezike, i ona ista doktorica … ajmeeee…
Tu mozete vidjeti TRAILER.
Tko je u raspolozenju za nezahtjevnu zabavu – ovo je rjesenje za nedjeljno poslijepodne.

I na kraju
AVPR: Aliens vs Predator – Requiem, 2007

avp r

Ovaj film je jedno potpuno smece, bez ijedne svijetle tocke osim kad ugasite televizor. Zapravo, dajem vam samo osvrt na dio filma, pa mozda nije posteno to nazvati osvrtom na film, ali vjerujem da je i sam pocetak koji po pravilu mora biti upecatljiv da bi potencijalnog gledatelja privukao uvijek reprezentativni uzorak i trebao bi biti bolji dio filma.

Ja sam odgledala 35 minuta, Gazda koji ima visi prag tolerancije na filmska smeca je odgledao 45 minuta.

Potpuno zanemarite ovaj film, osim ako niste od one vrste cudnovatih ljudi koji uzivaju u namjernom nasilju, krvi, bolesnom mucenju, izvitoperenim konstrukcijama poremecenog uma koji za iste takve bolesne umove koji to vole gledati smislja odvratne situacije koje su samima sebi svrha. I sve se dogada na Bozic u idilicnom mirnom americkom mjestascu. Krvi, kretenizma i kostiju do koljena.

Kome je mozda ipak do toga, ovdje imate TRAILER

Jednom rijecju – glup film prepun glupih situacija koje nemaju ni svrhe ni smisla i cini se da im je jedina namjena stvoriti sto bolesniju atmosferu.

Ovakav krvozedni sirovi nasilni bespotrebni trash dugo nisam vidjela.

Umjesto toga pogledajte ponovo prethodnika ovog filma, izvrsni

Alien vs Predator, 2004 , to je dobro utroseno vrijeme.

avp

Dinamican, zanimljiv i vizuelno atraktivan uz pomalo slinavih scena (koje mozete i prezmiriti) ruznjikavog zubatog bica s nezgodnim prehrambenim navikama, ali … nitko nije savrsen :smijeh:. Sjetite se samo da biste vi postupali isto kad biste bili mama s mladima u borbi za prezivljavanje vrste na nepoznatoj planeti.

I evo i tu TRAILER

Ostajte mi u dobru …

REPATI UpDaTe

maggie 3

Zaboravih, imali smo jucer groomere, Maggie je dobila novi look

dscf7130

Ovako to izgleda kad groomeri rade
maggie grooming 2 maggie grooming 3 maggie grooming1

A usput … ovako izgleda kad se zajedno radi za Gazdinim racunalom, kad se ja maknem sjesti za svoj PC, Maggie mi grije sjedalicu

maggie 7a

maggie 8 maggie 9

Pokraj mog radnog stola i ispred toplog radijatora ima svoje mjesto za lezanje (svoja dva debela mala tepiha) i igranje, ali radije voli sjesti na stolicu koju joj privucem – nekad se sklupca i jednostavno na njoj zaspe.

maggie 4


Kako se slavila Nova godina 2008.

Kolovoz 6, 2008

Sve je pocelo jos prijepodne. Bila sam potpuno sigurna da ne smijem uci u novu godinu s neiznesenim smecem jer to nije dobro, dakle rijec je bila o samo dvije vrecice smecice koje je trebalo odloziti – i onda me uhvatila huja: u napadu odusevljenja sam se navadila cistiti i sto treba i sto ne treba, zaboravila zasto TO nisam isla cistiti od prije Bozica, bila vrlo efikasna i u 10 minuta na brzinu vrlo nepotrebno ocistila prostor oko smecovskih kanti da izgleda lijepo :bang: – to je moglo i MORALO cekati do iza blagdana …
Ne treba niti napomenuti da se ciscenje dogodilo u napadu iznenadne inspiracije i da downstairs nisam ponijela rukavice i nista stavila preko lica – a obzirom da imam tesku alergiju na prasinu, u roku od tih desetak minuta sam si priskrbila unique look za novogodisnju vecer.
Svi se trude naravno za docek sto bolje izgledati – ja sam, unatoc panicno odmah popijenoj tableti, brzinskoj inhalaciji i kapima i kortizonskoj kremi u rano poslijepodne na staru godinu hodala okolo sva pirgava po celom telu belom i naravno faci, s tim da su mi se sinusi potpuno zatvorili i da su mi i oci i jezik i centar u mozgu koji je odgovoran za ciscenje prostora oko smecovskih kanti bili nateceni!

Dogovor za docek – isli smo u Karlsruhe kod Gazdinog kolege s posla koji je organizirao tulum. Sve naravno ekipa s posla, Ameri sa hanumama. Manje od sat vremena voznje. Mi smo trebali tamo biti oko sedam sati, to je bio svojevrstan pinkl-bal, nije se placalo nego je svatko donio ponesto.
Nase zaduzenje je bilo donijeti sastojke za koktel zvan B-52 po spravljanju kojeg je Gazda poznat medu sveukupnom populacijom i svom tom ekipom jos od doba kad sam ga upoznala. Mi smo ponijeli jos jedan sampanjac, zlu ne trebalo. Iako niti jedno od nas ne pije sampanj, za ponoc treba nazdraviti, pa nismo htjeli rizikovati nesto od cega ce nam biti mucno u stomaku kasnije.Takoder, trebali smo kupiti u PX i Commisary par stvari za dorucak svima – malo tanko narezane Oskar Mayer slaninice i onih gotovih Grands zamrznutih biskvita (koje sam vam opisala u jednom od prethodnih postova), cream sir s okusom luka i chives (nesto kao mladim lukom) umijesanim unutra – jaja su osigurali domacini. To je trebao biti pravi americki dorucak od americkih sastojaka. Nas je dopalo kupiti sve ovo jer nemaju svi Ameri pristup u bazu gdje zele – imaju doduse ulaz i dozvolu kretanja samo do posla i mjesta gdje rade, ovisi sto rade i tko su, ali ne i kretanja drugdje. To isto znaci da ne mogu kupovati u robnim kucama i trgovinama u bazi – tako da ih puca nostalgija za nekim stvarima od kuce, pa im kolege koje imaju neogranicen pristup ponekad kupe nesto iz usluge. Iz tog razloga smo recimo za Bozic dosli na blagajnu s tri goleme purice koje su doletjele iz Utaha i takvom hrpom hrane da ti pamet stane – naravno, nista za nas…

No da nastavim – u sedam sati, umjesto da smo kod domacina, mi smo jos uvijek sjedili doma, Gazda za racunalom strpljen-spasen, ja pred ogledalom naricuci. Mljela sam kako ne zelim nigdje dolaziti prva, kako imamo vremena, jos samo par blazinica i obloga na oci, a ionako moram cekati da mi faca jos malo splasne i da ne izgledam kao da su me ose izbole. I islo je to, ali polako. Onda sam pristupila Photoshopu ispred ogledala… Pa se ponesto od ocajnog izgleda sakrilo iza NEW INSTANT AGE REWIND DOUBLE FACE PERFECTOR :naughty: podloge i ostalih naslaga make upa – u ovoj dobi i s ovakvom alergijom MORATE imati takve trikove u pricuvi, stare mudre zemske lisice to znaju.

Plan je bio da se tamo i prespava, to je jedno sat vremena voznje udaljeno i Gazda nije htio voziti doma natrag iste noci – domacini imaju mnostvo soba, ponudili su prostor, ali ne i krevete. Srecom, mi imamo ogroman Queen size madrac na automatsko elektricno napuhavanje, visok 70 cm. I dvije deke i dva mala jastuka i trenerke za spavanje. I sve sam ja to lijepo spakirala, uredno u putni veliki kofer. Osim naravno madraca koji je stajao sa strane u svojoj torbi.
I tako smo krenuli – s velikim zakasnjenjem , umjesto u sest – u pola osam. Sve je nesto islo mimo plana, ali se mi nismo dali smetati i odati losem raspolozenju. Maggie je isla naravno s nama, napunili smo njen ranac, stavili tri igracke, obje posudice za hranu i vodu i tri Pampers pelene, zlu ne trebalo ako ne bude mogla izaci iz sobe gdje cemo biti, nisam znala sto nas ceka.
Na pola puta, ja pitam Gazdu je li mu se rucka od torbe madraca otkvacila dok je nosio. MUK. :eek: On je zapravo uzeo samo kutiju s hranom i cugom, Maggien ranac, moj nesseser, veliki putni kovceg s dekicama i ostalim potrepstinama, torbu s madracem je previdio !!!
NATRAAAG! Onda smo vec bili malo manje dobro raspolozeni jer smo sad vec jako kasnili. Pa sam ja rekla da odoh gore po madrac, jer se kanim presvuci – naime, tek kasnije sam skuzila u autu da ta bluza koju sam tad prvi put obukla ima malo preveliki dekolte za moj ukus – nije mi se tako cinilo dok sam kupovala, nisam obratila pozornost dok sam se na brzinu oblacila, a nisam bas bila voljna blendati boobies okolo pa je bila dobra prigoda da se rijesim te obleke i obucem nesto staro i provjereno.
I tako i bi …
Sisla jureci dolje prema autu kad ono – DREK ! :burninmad: !!!!! Stadoh punim korakom na ogroman pseci drek :mad: koji neki idiot nije pocistio za svojim pasom orijasem ! Uvalila sam torbu u auto i panicno rovala odozada. U autu sam davno ostavila plasticnu kutiju s poklopcem i u njoj skare, papirnate maramice, plasticne vrecice, rolu papirnatog rucnika, dva velika paketa vlaznih maramica. U kutiji je bila preostala samo jedna jedina plasticna vrecica. Pa sam je stavila na lijevu nogu i usla u auto s paketom vlaznih maramica.
Zurili smo, kasnili i nije bilo rijeci o tome da se vratim gore u stan, domacin je vec dva puta zvao da gdje smo, ekipa je vesela i pita za nas.

Receno mi je da je dogovor – opusteno… Velika vecina ljudi koji ce se tamo okupiti su bikeri, dakle, jeans i koza su neformalni dress code, nisam morala brinuti o vecernjoj toaleti. Sukladno tomu, imala sam svoje cizmice koje idu na farmerice. One fine tople, s mackom unutra i RIPNAMA. Sto se u slucaju da stanete na drek pokaze gadno.

Sjedila sam na sjedalu suvozaca s jednom izuvenom cipelom i cistila drek vlaznim maramicama s potplata i iz ripni. I ko zadnja seljacina to sve malo po malo bacala kroz prozor. Srecom pa nije bilo auta iza nas. Vrecica smecica za odlaganje tog zasranog otpada jednostavno nismo vise imali u autu, zadnju sam stavila na nogu.
Da sam ja recimo bila u autu iza nas, zapisala bih registraciju seljacina i idiota koji bacaju kroz prozor usranu vrecicu i usrane vlazne maramice tijekom voznje i nekom to prijavila. Obzirom da sam bila u autu sa samom sobom i napaljenim grijanjem i smrdljivom cipelom u ruci, a u mene uslo sto vraga, naglas sam rezala i pricala sebi samoj, a pas i suprug su se sklupcali i usutili sa strane. Too much.
Ipak – uspjela sam ocistiti ripne iznutra – ljudi se nece odmicati cijelu vecer od mene !!! :smijeh:
Jos me i sad sramota kad se sjetim tih maramica bacenih van, ali – vjerujte mi, vi ne biste nista drukcije postupili !!! Bog blagoslovio vlazne maramice i moju maniju da ih imam svugdje i u svako doba pri ruci.:cerek:

Ostatak veceri je prosao dobro, svi su bili raspolozeni, kuca ogromna i topla. U podrumu je interijer bikerskog kafica sa svom ikonografijom po zidovima, ima tamo kozna crna tapacirana garnitura za sjednje, bar, barske stolice, ogromni zvucnici, slike s bikerskim motivima na zidovima … A dim prestrasan, puse svi osim nas troje. Pas u centru obozavanja zenskog dijela populacije. Glazba – AC/DC, Blue Oyster Cult, ZZ Top, Metallica, Black Sabbath, Deep Purple, Led Zeppelin, Motley Crue … U prizemlju je bila servirana hrana i iguane u terariju pod crvenim lampama – tri decka koja su klimala glavama na mene kao sto to vec iguane cine. Maggie je bila zainteresirana i plesala na dvije noge oko terarija, ali ja nekako ne mislim da bi se iguane znale s njom igrati. Tu je jos bio i sivi macak koji je zbrisao tko zna gdje kad je pas dosao.
Na katu i u potkrovlju su bile sobe – mi smo dobili potkrovlje gdje im je inace spremiste pecaroskih stapova, lukova i strijela i nesto iza zavjese sto nisam provjeravala, ali mislim da su bila skijaska odijela povjesana sudeci po onom sto se vidjelo iz jednog procjepa u zavjesi. I jedna fotelja i stolic i police s cvijecem. Dobro je, taman dosta mjesta da se rasiri krevet.

Inace, iako dijelom tog drustva, Gazda nije biker, tako je ispalo. Odrastao je uz strog odgoj u vojnickoj obitelji, caca nestoSergeant mu je ovako rekao : ” Tri stvari ti nije dozvoljeno NIKAD napraviti dok si pod mojim krovom : tetovirati se, dovesti crnkinju kao curu u kucu i voziti motor !”.

Pa je nekako tako i ispalo. Ni danas jos nije tetoviran ( a Ameri se i muski i zenski jako rado tetoviraju, pogotovo u vojsci), kaze da nikad nije imao sklonosti ka “chocolate milk” :naughty: ( tako u slengu zovu crne komade – ili ako su cure posebno atraktivne, onda ” vruca cokolada”) i nikad nije kupio motor ( jer je procijenio kao mladac da dobar Harley-Davidson kosta kao i auto, a on je skloniji onda imati auto).

Bilo kako bilo, bikeri su jedna zanimljiva subculture grupa, oni zive svoj film i onda je to jako cute kad vidite cca pedesetogodisnji bracni par u kozi, jeansu, nitnama, oboje s dugackim repinama i karakteristicnim nakitom od metala.

I Ameri i Njemci vole vatromete do ludila – pribor se ne prodaje prije cini mi se dvadeset i devetog prosinca, ali onda svi polude. Nesto malo prije ponoci krene, a u ponoc cijelo nebo zablista. Inace, obicaj je izgleda da SVI izadu van i docekaju novu sa susjedima i ljudima na ulici, mnogi iz kuce iznesu veliki radio, kazetofon, sto li je, pa glazba tresti, ulica gdje smo mi bili je bila puna ljudi, a isto mi je rekla i kolegica koja je cekala novu u Mannheimu.
Mi smo imali cijeli vatrometni arsenal, prastalo je dobrih pola sata. I svi to rade. Nebo je izgledalo predivno u cvjetovima tisuca boja. Imali smo vedru i hladnu noc.
Vozeci doma iduci dan smo vidjeli da su inace poslovicno ciste njemacke ulice izgledale kao “Bojno polje Zemlja” – prekrivene crvenim prahom i lesinama vatrometnih patrona raznih boja. Zao mi je sto nisam napravila fotku, nogostupi i ceste su bili doslovce pokriveni ostacima. To su neki revnosniji doduse vec o podnevu i cistili.

Pilo se i rondalo, ja cijelu vece na tri case mineralne, pa su me pitali jesam li bolesna. Faca mi je doduse vjerovatno izgledala cudno, ali pod debelim naslagama Photoshopa i prituljenim svjetlima je bilo podnosljivo.
Gazda je bio popularan po obicaju :cerek: , nesto zbog toga sto je i inace zafrkant, a nesto i zbog njegovog specijaliteta – koktela B – 52 – ili “BiFi” ( za one koji ne znaju, B-52 Stratofortress je americki zrakoplov, strateski bombarder koji nosi nuklearne bojeve glave “delivering the goods where diplomacy fails since 1955″)…

0991995

Bio je ljubazan pa nam je ustupio recept

cocktail_b52

Recipe for a B-52

Baileys irish cream
Kahlua liquer
strong rum 80 (80 % alcohol) or any flammable whiskey or rum.

Pour in a shot glass 1/3rd of each Baileys on the bottom, the Kahlua in middle and whiskey/rum on top – do not mix it!

Light and let burn for a few seconds, then while burning insert straw into bottom of glass and try to drink it all – without stopping. It can also be drunk cold, or you can blow out flame and drink it ( adviceable, as the more you drink the greater the risk of fire or burning facial hair).

Happy New year to everyone

Woofie aka Gazda

P.S. It is best not to mix your combination of drinks such as whiskey and beer if you are drinking B-52.

Koga zanima, vise detalja ima tu:
B – 52

Napominjem da se nikako ne smije preskociti obredno macevanje slamkama prije paljenja koktela. Srce se naiskap dok je jos u plamenu, slamka ide na dno case – ili birate hladnu varijantu ako ste kukez i plahe naravi.

I hrvatski prijevod:

Recept za B-52

Baileys irish cream – liker
Kahlua liquer
jak rum ili viski (80 %) koji se moze zapaliti

Sipati u malenu casu 1/3 od svake komponente, s tim da Baileys ide na dno, potom Kahlua, a na vrh viski ili rum – ne mijesati!
Zapaliti i pricekati par sekundi, potom odmah iskapiti slamkom. Za one koji imaju brkove/bradu preporucljivo je da otpuhnu plamen da se ne zapale dok piju. Prave muskarcine ne mare.
Gazda takoder preporucuje – ne mijesati viski ili pivo s ovim koktelom da ne bi zazalili.
U nekim varijantama Kahlua ide na dno, Baileys u sredinu.

I tako, mi smo oko jedan sat otisli. Ispostavilo se kasnije, taman na vrijeme – naime, svi koji su tamo bili su bili bracni parovi, izuzev susjeda koji su visili cijelu noc s nama i nekih koji su nailazili u cestitare… i jedna lujka koja je bila dijelom drustva i sama caskala leptirajuci okolo. Dok nije docekala svojih pet minuta. Dakle, ja nisam vidjela slike, ali je Gazdi na brzinu pokazano prije nego li sam iduce jutro sisla u prizemlje na kavu – kad je te noci nakon sto smo mi otisli zabava poodmakla, jedan od susjeda se lijepo uvalio lujki pa se imalo slika gdje joj sisa gole nozne prste :nono: bljaaakk ! Ali onda ih je domacin nakon dobrog smijeha rastjerao i poslao na hladenje i spavanje.

Sutradan kad smo dosli doma, odmah nakon dobrog i finog rucka koji sam spravila jos na staru godinu sam nagarila Gazdu u bazu – deke i jastuci i jakne i sve sto smo imali na sebi je islo na pranje i susenje – mi nemamo susilicu. Od silnog pusenja oko nas cijelu noc smrdjeli smo kao tvorovi ! Ne zamjerite mi dragi kolege pusaci, i ja sam do prije devet godina bila jedna od vas i znam jako dobro kako vam je – ali nama koji smo sad oboje nepusaci svijet mirise drukcije.
Prvo sam strpala stvari na pranje, onda smo se svi troje redom pracaknuli pod tus i dooobro se oribali od najvisljeg cuperka kose do repa… Do veceri je sve bilo doma cisto i mirisavo, a mi osim mladog crnog gospodina samca u veseraju bile jedine budale koje novogodisnje poslijepodne provode tamo. Doduse, samo 45 minuta.

Na samu staru godinu smo zasijali dva Bonsai drveta, treba im 4-10 tjedana da izniknu, a onda cemo vidjeti kako dalje…

bonsai

Tako, proslo je, sad se vracamo normalnim dnevnim poslovima, ponovno na dijetu i tako to… nadam se da je i vama docek bio dobar i zanimljiv.

I nemojte mi samo reci da stati u drek znaci srecu … nije me to utjesilo…:rofl:

Ostajte u dobru :kiss:


Kako je bilo + nove postole

Kolovoz 6, 2008

Kako smo proveli Bozicnu vecer, ove dane i nesto malo oko tih stvari…

1

Dakle na sam Badnjak smo se nas dvoje ufitiljili i dotjerali i krenuli na polnocku u bazu. Nije to bas bila polnocka buduci da se odrzavala u devet uvece, ali dobro. Nikad zapravo nisam napomenula kako to izgleda u njihovoj crkvi – to je mjesto gdje sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicita vremena naravno. Unutra je vrlo jednostavno i ukusno slozen interijer, klupe s finim debelim jastucima, podno grijanje i ogromni radijatori obuceni u maske od drveta. Na svakih par klupa stoje kutije s papirnatim maramicama kojima se mozete slobodno posluziti. Ispred svake sekcije od tri sjedala su Biblije i pjesmarice. Sa svake strane oltara stoji jedna zastava – s desna je americka, s lijeva ona EU.
Oltar je vrlo jednostavan i ni malo nalik onim grandioznim razmetljivim, kicastim i skupim instalacijama koje mozemo vidjeti po nasim crkvama u Hrvatskoj. Vojni kapelan koji zapravo tamo obnasa funkciju zupnika je vizljast, vojnicki osisan gospodin u ranim pedesetima, vrlo elokventan govornik, umjeren i vjest i pristupacan. Obicaj je da uvijek na kraju mise stane kraj izlaznih vrata i osobno pozdravi svakog tko je nazocio misi – naravno nece vas vuci za rukav ako zurite :sretan: . Kad smo se ukazali prvi put tamo, zaustavio nas je malo u stranu i proveli smo par minuta u ugodnom razgovoru, zapazio je da smo novi, na nenametljiv nacin se zanimao odakle smo i zahvalio se na posjeti.

Inace zanimljiva je cinjenica da tamo ministriraju i djevojcice – oni koji idu u rimokatolicke crkve na misu znaju da je to odvajkada u Hrvatskoj bilo rezervirano samo za djecake, docim, jako mi je simpaticno gledati djevojcicu i decka od jedno desetak-dvanaest godina kako tamo sluze.

No da se vratim na polnocku – umjesto propovijedi je bila djecja priredba s tematikom bozicne noci, klinci su bili u kostimima, do suza sam se nasmijala kad sam skuzila malu recepcionerku u svratistu gdje su odbili Mariju i Josipa-imala je naocale, olovku i blokic kao prava, a dobro smo se i nasmijali kad je mala Marija zaboravila Isusa (za ovu prigodu bebu celavicu) i otisla svojim poslom sjesti na pocasno mjesto u stalici gdje su svi dolazili u pohode. Isus je potom na brzinu bio dobacen s klupe i sve se moglo uredno nastaviti. Nikad ne nosim mobitel u crkvu, ali ovaj put sam pozalila, bas sam zeljela uslikati te male entuzijaste, bili su tako ponosni i niti jedno starije od 7-8 godina, izuzev pripovjedacice koja je imala oko deset.
Molitve su bile upucene za mir u svijetu, niti malo nije bilo nekog nacionalnog naboja i gromovnicko pokajnicke euforije, molilo se za mir i dobro u obitelji, jedinstvo svih ljudi i prestanak nasilja. Inace, misa je potpuno ista kao i nasa, naravno da jos brljam jer iako znam napamet na hrvatskom sve, na engleskom ne stignem tako brzo misliti. Poslije polnocke je vani bila servirana kava i caj za afterparty druzenje.
Mi se nismo zadrzavali jer Gazda nema dugacki debeli kaput :blabla: za preko sakoa (koji ga teroriziram vec cetiri godine da kupi – kaze da mu ne treba) s nije htio obuci preko odijela jaknu k’o seljo beljo, pa je fino junacki prosetao od crkve do auta u odijelu i sesiru BBRRRRRRRRR !!!

Jucer smo dan proveli mirno, pricali s obiteljima telefonom, surfali, klopali, gledali filmove, dokolicarili. Da ne bi ispalo da smo samo mi imali pun stol, evo sto je Maggie dobila pred Bozic – ovo je prvi i zadnji put da pustam Gazdu da sam narucuje hranu, narucio je kao da imamo bernardinca, a ne pikolo curicu-on kaze – NEK IMA !!! :kiss: on uvijek misli puno unaprijed. :cerek: To cu ovih dana prepakirati i vakumirati u manja pakiranja da ne bude sve otvoreno.

dscf7072

Kupili smo putem interneta karte za put, letimo devetog veljace za USA i ja tad trebam imigrirati. Sve predradnje su obavljene, papirologija rijesena do okoncanja ove faze. Moram ponijeti X rays slikicu svojih pluca, putovnicu s imigrantskom vizom (koju su u ambasadi tako dobro upeglali po sredini da jedva otvaram prvu stranu u putovnici s hrvatskim podacima i slikom) i zapecacenu veliku kovertu s tko zna cim unutra jer mi je receno da je ne smijem otvarati-to cini tek imigracijski sluzbenik na licu mjesta kad uselim.

Maggie je dobila svoje bozicne poklone.

Parfem ( ipak je ona curica ) koji mirisi predivno i osjetim ga dugo, dugo jos od jucer

dscf7125

Nove cizmice

dscf71221

Trebalo je jos stici i ovo, ali su otkazali narudzbu i poslali obavijest prije par dana

41cqt1gjwcl__ss500_

Danas cemo ponovno naruciti, ovo

41e4qgi9hvl__ss500_

ili ovo

51ty4eu3qbl__ss501

Prvo sam joj cizmice preksinoc otpakirala i stavila kraj njene odore za van da se navikne na mirise… Danas je pao i prvi snijeg kod nas, nije puno bilo, ali eto prigoda da se isproba novi ajncung…
Pa sam je danas krenula navikavati na nove postole, izgledalo je to ovako

dscf7094

dscf7098

dscf7101

dscf7102

dscf7107

dscf7109

dscf7112

i onda je zakljucila da joj je dosta …

dscf7111

Dakle, svaki dan cemo tako malo po malo vjezbati par minuta dok se ne navikne… a i problem je sto je u nje sapica manja nego li “list” noge, tako da unatoc dugackoj traci s cickom koja se moze omotati na tri mjesta i tako prati debljinu nogice, ipak ona mora stati punom sapicom unutra, a ne hodati na prstima – sto trenutno cini.

Dobila sam i slike svoje kcere od jucer, bila je kod mojih staraca na plemenskom okupljanju, a brat mi je odmah danas proslijedio putem Yahoo msg sve redom :cerek:

dsc00592

dsc00596

dsc00639

Jako mi nedostaje kcera, a i cijela obitelj-nije da smo se mi svaki dan nesto rodacili i visili jedni drugima po kucama stalno, ali drukcije je kad znas da su blizu i da mozes pricati i otici kad hoces, ako nista drugo, onda na ovakvim festama …

U svakom slucaju, Maggie i ja smo same, danas je Gazdi radni dan, sad smo se skutrile u kuci uz plamen puno svijeca, sve mirisi, lijepo nam je i toplo a vani stisla zimotinja da pingvini padaju u nesvijest… Snijeg je prestao padati.

Ostajte u dobru …


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.