Kako je bilo i sto smo radili – 1. dio

Kolovoz 6, 2008

Godisnji je zavrsio.

Nalazimo se u stanju zadovoljnog umora i iscrpljenosti, vratili smo se u nas drugi dom i sve se polako vraca u kolotecinu.

Prvo je cera zvjera dosla ovamo i proveli smo nepun tjedan u opustanju, hodanju unaokolo, provodima i izletima uzivajuci sto smo skupa ( i u dobroj klopi ), onako opusteno i bez sminke ( ali s palmicom iz sladoleda zataknutom za potrebe slikanja ) .

123456 007

ili sa sminkom

DSCF9162

Nije se znalo tko se kome vise obradovao, pas ceri ili cera pasu.

SDC10093a

123456 024

123456 029

SDC10090a

Sve u svemu, bilo nas je svugdje, bilo je lijepo.

SDC10058

Jedino sto nismo nigdje izlazili uvece jer je Gazda rekao da mu ne pada na pamet u bazi u klubovima stapom rastjerivati sve one koji bi se poceli kao komarci :burninmad: rojiti oko cere.

Salio se, naravno – tijekom tjedna nema nista uvecer jer i civili i vojska rano idu spavati, radi se naporno i uvece se izlazi samo vikendom, a mi smo onda vec bili na putu.

To kad smo spakirali pinkle i krenuli za Osijek.

Inace, i ja i cera imamo isti obicaj – praviti spiskove za sve i kojesta.

U slucaju kad se putuje, spiskovi sto ce se ponijeti se naprave detaljno desetak dana ranije, sve je ionako cisto i izglacano, a onda se sve samo uvali u putne torbe za sat vremena. Ne dopustam da mi se itko petlja u pakiranje, to je jedini nacin da tocno u svakom trenutku znam gdje je sto. Cera je spinklala svoje. Sve sto smo nas dvije vlastorucno spakirale vecer prije polaska, to smo i servirale kod izlaznih vrata. Ranom zorom kad je Gazda nakon dobrog dorucka, kave, tepanja i vruceg tusa sisao u prizemlje i kad je vidio sto ga ceka – presjeklo ga je – bio je uvjeren da NEMA TEEEORIJE da ce sve stati u auto – a covjek vozi Jeep :rofl: .

Naravno da je stalo! Sve je bilo lijepo isplanirano, i nasi pinkli i odijela na vjesalici u putnim vrecama i cerini pinkli, i pasuljini pinkli, i laptop, i pokloni, i lijekovi za nedajboze i putna gozba ukljucivo i cuga.

Inace, svake godine kad shvati sto sve mora utovariti u auto, Gazda demonstrativno kaze: “NAGODINU IDEMO AVIONOM!!!”
A onda isto tako svake godine vec negdje u ozujku kad se godisnji planira, odluci da nema teorije da se ide avionom jer se onda – citiram ga – NE MOZE NISTA PONIJETI ! :kiss:

Ukljucivo i zvjere za koje drzimo da bi let avionom u kavezu u spremistu bio pretraumaticno iskustvo. Inace, imamo srece, putem je mala pasulja jako dobra, ne povraca i ne cvili, ne skace okolo i ne zanovijeta. Odgovara joj pauza nakon 4-5 sati voznje bas kao i nama da malo protegne noge i popiski se, ponuska i polaje okolo. Idealno. Malo gleda okolo, malo spava, malo njonji. Samo nek je loptica i pilic pri sapi.

Image057

I tako, cim smo stigli u Osijek, vec sutradan se pirovalo – moji starci su slavili sezdesetu godisnjicu braka .

DSCF9123

To su bili pravi svatovi, ica i pica i ponovno obred u crkvi. Gostiju oko sedamdesetak. Par prizora …

DSCF9175

DSCF9185

DSCF9187

Stari je odrzao kratak govor, zahvalio se svim gostima, pozelio prijateljima, djeci, unucima i praunucima da i oni dozive sezdesetu godisnjicu sretnih brakova i da im on na proslavi pjeva i plese! :smijeh:

A onda je mama takoder rekla nesto svasta lijepo …:cerek:

Ufitiljili smo se i nas dvoje u miseno ruho

DSCF9117

Napravljeno je dosta slika gdje smo svi, a tu se za potrebe slikanja nasmijesila i uza postava nase male troclane ekipe ( cuku smo ostavili doma ).

DSCF9157a

I tako, osvanula ova prica i u dvoje dnevne novine, sve onako sa slikama…

Gledamo mi to sve, ja Gazdi prevela, objasnila. U jednom dijelu teksta moja mati odgovara reporteru koji ju je upitao koja je tajna uspjesnosti tako dugog braka. Tu ona otpovrne kako je temelj svega postovanje, privrzenost i strpljenje i da je ona uvijek SUTJELA u problematicnim trenucima :zaliven: ne zeleci dizati tenziju.

Samo je zaboravila dodati da bi KASNIJE kad se sve smiri i ONA bila ta koja je lukavo vodila glavnu rijec, sve cici – mici !!! :naughty:

Kao ono – pitoma … :rofl:

Gazda je samo komentirao – ma daaaaa ! Koliko on vidi i razumije, cijeli intervju je ONA pricala, stari je samo na kraju dodao jednu kratku recenicu! Zbilja se vidi tko je u tom braku SUTIO :naughty:

U svakom slucaju, mami je 80, tati 82 godine … Petero djece, devetero unucadi, osmero praunucadi – i unatoc starackim bolestima jos rade, angaziraju se u dobrotvornom radu, prave gozbe za Bozice i Uskrse, prate politiku, glasaju, redovno citaju novine, prate vijesti, gledaju sapunce, filmove, utakmice i renoviraju kucu :eek: svako malo ! Disciplinirano drze dijetu,( iako, povremeno se otmu i najedu svega sto ne smiju :njami: ) uzimaju vitamine i minerale, odlijevaju masnocu s juhice, jedu sir i jogurt, bilje, zrnevlje i travu, zive zdravo.
I jos uvijek prigovaraju kad god treba :rofl:

Ja bih doista voljela da u njihovoj dobi budem toliko bistra i dobre volje za zivotom.

Kao moja mama.

DSCF9119a

Do iduceg nastavka, ostajte u dobru …


Par vrlo kratkih crtica + gnjusni detalji

Kolovoz 6, 2008

Evo, upravo dovrsavam kolac, meso se pece, francuska skoro gotova, biskviti s maslacem su oni gotovanski iz trgovine, zamrznuti, njih samo treba u pecnicu na deset minuta i cijela kuca mirisi.

U tri sata trpamo pasa u afto i krecemo – idemo po kcerku zvjerku Tihanu u zracnu luku Cologne, a osim toga danas joj je i rodendan pa zato toliko klope. Mislim, to cemo sve izjesti sutra na izletu, a danas smo se narucili u kineski restoran na veceru.

Sutra se ide u Ramstein i Idar Oberstein, klopa ce se ponijeti u malom hladnjaku za auto, rucat cemo na jednom prekrasnom izletistu koje ima drvene klupe i stolove, jezero, mostic, labude i patke u jezeru.

Update i dokle smo dosli :

Hladnjak jos nije popravljen, kupovat cemo novi – majstor bitanga nas vec tri tjedna zavlaci I LAZE kako dijela nema, a zapravo nije uopce zvao centralu za kompresor. Mi zvali a ovi pojma nemaju da itko treba kompresor i poricu da je covjek takvog i takvog imena uopce ikad zvao. Na losem engleskom su priznali da nam se ne isplati popravljati, ali ako bas hocemo …

U meduvremenu nam je riknuo kupaonicki bojler, u cetvrtak – tusiramo se u gornjem stanu koji ima kucevlasnik i koji je prazan, koristi ga kad mu dodu kceri dvaput godisnje. To nam se niti malo ne svida jer moramo u kucnim haljama hodati kroz njihovo otvoreno predsoblje, ali alternativa je tusiranje u hladnoj vodi i celicenje po celom telu belom. Cekamo majstora koji ce doci u ponedjeljak ili utorak – tu celicimo zivce.

Onda je Gazdina agentica za nekretnine poslala mail gnjusnog sadrzaja prosli utorak : na jednoj od kuca se u isti dan pokvarilo centralno hladenje / klimatizacija i odvod sudopera gadno zastopao pa su morali zvati dvije vrste majstora. A isti dan predvece se napola srusilo drvo ispred kuce i prijeti susjedima na nogostupu, pa su morali zvati sluzbu s dizalicom i ljude s pilama koji su prepilili cijelo drvo i angazirali kamion da odveze tu hrpu materijala. Od cifre koju je navela kao placanje svih ovih troskova smo zamracili.

Iduci dan je javila kako u drugoj kuci podstanarica odustaje od ugovora i seli natrag mami, izgubila je sudsku parnicu za djecu i duguje odvjetniku 12 000 dolara, pa si sad vise ne moze priustiti da stanuje sama jer mora stedjeti. To u praksi znaci da se kuca mora okreciti, srediti i cekati novi podstanar, znaci gubi se na ulaganju+bar tri mjeseca izgubljene rente. A porez i osiguranje se moraju platiti za svaki mjesec, nikog ne zanima sto kuca ne donosi dobit.

Jos nam nisu odveli pokvarenu vesmasinu koju su dva puta cvrsto obecali odvesti. Ovaj tjedan SIGURNO !!!

Moj laptop se prosli tjedan oglasio kao prazna konzerva s dva kamencica unutra koju iz dokonosti muckate. Mislila sam da je posrijedi jedan od ventilatora, iako ne vidim cemu to sve, imam cooler ispod stroja…

Nakon cijele serije kvarova koji su nas strefili prizlilo mi je – kupljen novi laptop, zvjere s tri giga rama + mogucnost nadogradnje, 250 giga hard diska, satelitskom konekcijom, wireless i mogucnost gledanja TV i svasta nesto cuda :dead:dual procesor bla bla ma PIIIIIIILAAAAAAAAAA… s preinstaliranim VISTA Home smecem. U utorak sam ga otvorila i krenula – ispostavilo se da je spor i da nesto nije u redu. Pita gospon suprug Gazda jesam li ja sigurna – mislim, to je top of the line stroj. JESAM ! Mrcina je spora i loada se cijelu vjecnost, definitivno nesto nije u redu !!! Gazdino racunalo s dva giga rama i XP uz dual procesor LETI radeci paralelno istu stvar kao i ja na novom. Dala sam mu sansu do petka – jucer je vracen natrag u trgovinu i dobili smo lovu nazad. Ispostavilo se da NESTO NIJE U REDU – tako je detektirao strucnjak u trgovini :burninmad:

Onda je Gazda odlucio da se tu nema sto izgubiti i otvorio moj stari laptop i svoj stari Compaq laptop, nesto cackao s finim alatima, gundao, trazio dvije kave i puhao, mrmljao i zvao Maggie, par puta prosetao i onda nesto napravio s miksanim iznutricama ta dva stroja, s naocalama na nosu i onim povecalima koje nataknete na glavu, premjestio svoj DVD ROM koji valja u moj laptop i moj DVD ROM koji ne valja zamotao u krpicu i s tim ce u neko posebno smece u svojoj firmi.

MOJ LAPTOP RADI ! Radi i DVD i sve ostalo, tiho i pristojno, prede … I radi brze od ovog novog kojeg sam vratila u trgovinu.

U nasem malom gradicu je tri dana neki fest, dan grada, uvece krece tandaranje s bine udaljene deset metara od nase kuce, basovi premjestaju case na stolu vibracijama, mi ocajavamo. Glazba prestaje u ponoc, a onda nastavljaju pijanci i omladina. Spavanje sporadicno. Bit ce bolje, u nedjelju zavrsava.

Eto, cera ce biti tu s nama tjedan dana, onda mi putujemo svi lijepo zajedno natrag u Osijek, roditelji mi prave svatove ponovno – slave 60 godina braka… Omastit cemo brke, sve se organizira vani, nisu htjeli stvarati krs u kuci jer ce biti 65 ljudi cca. Bit cemo u Osijeku desetak dana a onda gotov godisnji.

I onda se ponovno javim, ne vjerujem da cu u tom razdoblju od tri tjedna pisati ista.

Ostajte u dobru …


Kaos i kako ga prezivjeti

Kolovoz 6, 2008

A TO CEKA I VAS !!!

Kad-tad.

123456 031

123456 026

123456 025

123456 020

Gazdi je sutra blagdan ( Memorial Day ), ima dugi vikenad pa smo odlucili umjesto izleta, rucka uz Rajnu u suncan dan i posjete dvorcima ( kojima ne znam vise ime i sad ne mogu napisati, a prospekta vise nemam jer sam jucer njime obrisala cetke ) – obaviti soboslikanje iliti krecenje. Nije se cak puno niti otimao kad sam mu najavila, samo je rekao: “Yes honey” … i od tad to stalno ponavlja. Srecom je dobar majstor, cisto radi i ne packa okolo, milina jedna !

Imamo i nadzor – kud god mi, tud i ona.

123456 010

Pa sam joj i u dnevnu sobu donijela stolicu da se ne umara

123456 015

A kad joj postane prenaporno gledati nas kako radimo, legne u predsoblje ili blagovanje gdje nije toliki metez, samo odlozen drlog iz drugih dijelova kuce

123456 028

123456 037

I onda, dosli su nam groomeri i u goste doveli novog clana svoje obitelji

123456 049

123456 058

Groomeri su odmah smontirali stol na balkonu i prikljucila sam im struju, pa su navalili na Maggie, a maleni cukov grandioso imena Atila je radoznalo prenuskao cijelu kucu .

“Maleni” je jos beba, tri mjeseca, a tezak oko petnaestak kilograma ( tako mi rekose ), prica sitnim glasom i bas kao prava beba je zaigran. Dolazi iz ovog legla, koga vise zanima tu je SITE UZGAJIVAČA.

Moram napomenuti da oni vec imaju jednog predivnog ovcara, crni ogromni nesto malo veci i tezi od mene, ime mu je Diabolo i kad mi je jednom nehotice stao na nogu vidjela sam sve zvijezde. Pitom i poslusan, ovaj put ga nisu doveli – zato smo se dobro zabavili s malenim.

Prvo se igrao Maggienim igrackama

123456 127

I dudio u hladovini

123456 121

Tu je od Gazde dobio malo jabuke, pa je to glocao dok je ovaj provjeravao mail box i vijesti

123456 109

Za sad jos stane pod moj kuhinjski stol, bojim se da iduci put kad dode vise nece moci

123456 067

Ali je dobra nuskalica, iza ovih vrata je ostava, a u ostavi vreca hrane za Maggie koja je, da ne bude zabune, zatvorena dvije stipaljke.

123456 074

Ali i prije toga se zaletio u kuhinji na Maggien kutak gdje su njene posudice s hranom i vodom pa se tamo pogostio

123456 079

123456 082

Maggie nije bilo da brani svoj posjed jer je imala preca posla u taj tren

123456 093

Ali cim je bila gotova, dosla je da ga nauci redu – vjerovali ili ne, izgleda da ona zna i osjeti da je on, iako puno veci od nje, jos uvijek samo beba, tako da ga je cijelo vrijeme bez problema natjerivala po kuci, a on jadan samo zacvili i pokorno ode na drugi kraj do nogu gazdarici

123456 188

123456 219

I tako to, groomeri i cuko odose, mi nazad na sljaku. Maggie vise ne izgleda kao mala rundlava ovca nego kao prava dama, uredna pudleca frizura koja ce potrajati sest tjedana +/-.

Score je sljedeci – ured i blagovanje gotovi, dnevna soba gotova, do veceri moramo prirediti spavacu kako bismo je ujutro na sabaha startali + kuhinja ide na kraju sutra. Kupionicu ce napraviti kucevlasnik kad mi odemo na godisnji jer stavlja neku kerefeku na zid koju mu jos nisu dopremili . I inace se zagrcnuo od zaprepastenja kad smo mu najavili da cemo kreciti – NIKAD mu jos nitko tko je tu stanovao nije krecio, a pogotovo podove mijenjao kao mi ( izbacili smo ogavni tepison i stavili fini pod u predsoblje ).

Blago vama koji ne soboslikate i licite i krecite !

Topao, musavi, zafarbani pozdrav …


Cime smo se bavili u zadnje vrijeme + pasja posla

Kolovoz 6, 2008

Inace, osim kvarova na uredajima :burninmad: iz proslog posta je bilo i dobrih stvari :sretan: u proteklom razdoblju.

Sezona alergija je kod mene krenula punim zamahom – zaklela sam se da me to nece zatvoriti u kucu, svugdje cvjeta i kojekakva peludna smeca lete zrakom – to znaci da bih ja sad trebala provoditi dane u kucnom pritvoru zatvorenih prozora kako su mi savjetovali. Ja odlucno odlucila da se ne dam – izasli smo u setnju, divili se proljecu i prisjelo nam je – naravno !:blabla:

sunday 1

Poslije ove setnjice sam zavrsila na jacoj dozi antihistamika slineci, kisuci i crvenih ociju ! Al’ se ja ne dam ! :rolleyes: Sad sam vec kao nova !

Tu se jos smijem ne znajuci sto me ceka u iducih tjedan dana

Sunday 2

Savjet lijecnika – poslije svakog izlaska kad dodem doma kompletno tusiranje i pranje kose, sva odjeca na pranje. I psa moram oprati – pas ne kise i ne slini, na svu srecu nema alergiju, ali je hodajuci tepih koji na sebe kupi svasta.

Maggie 2

Onda je prije dva tjedna u subotu bila “yard sale” u bazi. Mislim da je to dobar obicaj, kod Amera i inace uvrijezen, a ovdje i nuzno potreban jer kad vojnici dobiju nalog za PCS – permanent change of station ili po nasem – selidbu – onda nemaju puno vremena i moraju se rijesiti svega osim najnuznijih stvari. To je prigoda da kupite godinu, dvije ili maksimalno tri godine stare kucanske aparate, tepihe, namjestaj, pse/macke/hrcke/ptice/kornjace/zmije/kojesta zivo, tu se prodaje djecja odjeca, posude, knjige – a sve sto vam moze pasti na pamet. Cijene su minimalne, cilj je rijesiti se nepotrebnih a jos dobrih stvari s jedne strane, a kupiti povoljno za malu lovu s druge strane.

Mi smo imali dobru kupovinu. Nasli smo transformator od 1600 W koji nam treba za americke uredaje u kuci koji su prilagodeni americkoj struji (110 V ) i platili smo ga 20 usd – u trgovini kosta od 250 pa na vise. Uredaj je star samo godinu dana. Kupili smo par lijepih velikih okvira za slike dolar komad.

I sto je najbolje – dva dobra ulova.

Prvo smo navratili do vrlo starog gospodina na koji je prodavao bakrene posude, knjige, slike i razne druge sitnice. Ja sam se latila knjiga i shvatila da je rijec o veteranu, dosta je bilo vojne literature, tamo su bili razni atlasi iz razdoblja sedamdesetih godina, kompletna Enciklopedija Britannica za samo pedeset dolara, svasta nesto – iz obilja dobrih knjiga izdvojila sam jednu sva sretna i presretna sto sam je nasla

book 4

book 3

book

book 2

book 1

Foto materijal, slike poznatih reportera Timesa koje su obiljezile epohu ! Platila sam je JEDAN DOLAR. Mislim – covjek je toliko trazio, a ja se osjecala poput lopova kad sam je uzela u ruke.

I toliko sam se zagledala u knjigu da bih bila i otisla, ali me Gazda povukao za rukav i tiho rekao – VIDI OVO …

On zna da je Wassily Kandinski jedan od mojih omiljenih slikara, isti covjek koji je prodavao ove knjige je prodavao i slike samo su bile sa strane – jedna od njih je bila reprint Spitze in Bogen, c.1927 . Cijena – 10 DOLARA !

kandinsky

Odozada je zig galerije i broj reprinta – i cijena od 169 – dojcemaraka, reprint je iz 1992, origigi okvir. Covjek nije imao vise certifikat – ali tko mari. Ovo nije jedno od mojih drazih djela Kandinskog, ali !!! dobili smo ga u bescijenje.

Koga zanima vise o ovom iznimnom umjetniku ima NA OVOM SITEU I OVDJE

Otkrili smo dva dobra mjesta za istrcavanje Maggie. Citam neprestane rasprave o tome kako psi zagaduju tratine i djecja igralista, kako nesavjesni vlasnici ne kupe za njima … Ima toga i tu u Njemackoj, ulice su povremeno pune pasjeg dreka ali se nitko ne uzbuduje i svi uredno pociste ispred svoje kuce jer su ovdje mahom svi veliki pasoljupci.

U americkim facilitiesima je suzivot djecjih igralista i pasa drukcije organiziran.

Svaki blok zgrada ima djecje igraliste u obilju zelenila – u sto boja sareni “drvengrad” s kulama i kojekakvim instalacijama za veranje ( to nisam bas htjela slikati ), predivna igralista s toboganima, pjescanikom, ogradicama za manju djecu, saletlicima i klupama za roditelje, slavinom za pranje ruku …Unutar blokova zgrada usred zelenih povrsina su betonske klupe, stolovi i mjesta za rostilj gdje se ljudi okupljaju vikendima i druze.

Na odredenim razmacima postoje livade – igralista za pse – pasje zone s DOG STATION kosevima i priborom.

dogpark 1

Prije nekog vremena smo otkrili pasji park u bazi u Heidelbergu, ogromna livada, predivno mjesto ogradeno cvrstom ogradom i namijenjeno samo psima. Tamo su nam i rekli da ima vise takvih pasjih parkova, dapace, takav pasji park navodno postoji i tu u Mannheimu, samo ima rupu u ogradi koju nikako da poprave pa psi nekad uteknu. Ograda nije cvrsta kao ova na slikama iz Heidelberga pa psi prokopaju i ispod .

Dakle tu se tocno zna gdje se smije i moze voditi pas, nikom ne pada na pamet doci s psom u bilizinu djecjeg igralista. Ako se pas i uneredi putem, ne brinite – to se brzo kupi! Nek vas prijave tri puta za neko bilo kakvo NEPONASANJE gubite benefit stanovanja u bazi – a tamo se ne placaju rezije i imaju se razne druge povlastice. Amerikanci su veliki zivotinjoljupci pa mogu slobodno reci da svaka treca obitelj ima neku vrst ljubimca.

Nekad me nasmije vojna terminologija koju koriste cak i u pasjim obavijestima, poput ove

Dogpark

Ovako izgleda u psecem parku

Dogpark 2

Dogpark 4

Dogpark 5

Maggie i ocerupani skupi pas Gazdinog radnog kolege – od onih golih pasmina koji imaju samo nesto par dlaka kojekuda

Maggie se u nacelu mrzi nuskati, prvo se odmakne par puta, a onda OPASNO rezi – inace se dobro slazu tako dugo sve dok joj mladi gospodin ne zaviri pod repusku.

I inace jako volim kako su pojedine stvari uredene u americkim facilities, kulturu stanovanja i opcenito obitavanja u toj zajednici. Urednost je nesto sto je nacin zivota – trava je uvijek osisana, zgrade ciste, nema smeca okolo, kosevi i kontejneri su na sve strane. Oko pojedinih zgrada je cvijece, neki su napravili umjetnost od toga jer se dijeli mjesecna nagrada za najljepsi vrt/dvoriste.

Primjerice, ovako izgleda zenski toilet u Commisary u Heidelbergu (to je trgovina tipa naseg Konzuma ili Kauflanda sa slicnom ponudom) – kad udete sve ugodno i svjeze mirisi, inace imaju i losion za ruke pored tekuceg sapuna, ali zacudno sad ga nije bilo – valjda potrosen. Imate “zenske potrepstine” i djecje pelene koje mozete dobiti u slucaju frke – besplatno. Slicno je gotovo u svakom toaletu javnih objekata unutar svih facilities.

Clean 2

Clean 3

Clean 4

Glede njihovog obicaja da svukud rado stavljaju obavijesti svake vrste – dobro sam se nasmijala kad sam prvi put usla u restoran gdje se hrani americka vojska. Inace, americka vojska dobro jede – barem ovdje.

Tu je dakle dopusteno ulaziti i nekima od nas civila koji smo pri vojsci (s tim sto mi placamo obrok 4 usd ).
Ocekivala sam nesto poput studentske menze – ali sam bila poprilicno iznenadena kvalitetom obroka. Svugdje cisto kao suza, ukusno uredeno, veliki tv screen, zagrijani tanjuri, osoblje u besprijekorno cistim uniformama i s pokrivenom kosom, hrana jako dobra i iznenadujuce raznovrsna, veliki salad bar, dvije vrste juhe, dvije vrste mesa + riba petkom, obavezno prilog od kuhanog povrca, tijesto na sto nacina, hrpa prijesnog, ukiseljenog I kuhanog povrca raznih vrsta I nekakvo zrnevlje za vegetarijanski meni ( nisu svi ameri debeli izjelice prehrambenog smeca ), par vrsta umaka i sireva, nekoliko vrsta svjezeg voca i kompota, sokova i mlijeka. I uvijek barem cetiri vrste deserta. Za dorucak i brunch je moguce jesti jaja, przene naribane krumpirice, sunku, Chinese rolls, kobasice, umake, svjeze pecena peciva I biscuits, marmalade I dzemove, vocne jogurte, griz, musle, palacinke …:njami:

Mozete jesti koliko god zelite, uzimati vise puta i sto god hocete – ALI ne i vise jaja nego sto vojska smatra da je dobro za vas.

Tamo nadoh obavijest u tipicno military maniru

Personel are authorized only two eggs

Jos malo obavijesti, ovaj put iz toaleta

Clean 1

I jedna obavijest koja me je pomalo rastuzila, nisam se sjetila uslikati, ali voljela bih da jesam – ovaj vikend na oglasnim plocama i velikom transparentu na ogradi oglasava se glavna nagrada BINGA za taj vikend – dobitnik ima besplatni schoolarship – stipendiju za skolovanje na koledzu ili univerzitetu po izboru…

U PX-u u bazi u Ramsteinu smo prije dva tjedna sreli Hrvaticu – pripadnicu jedinice HV koja je tu na obuci i razmjeni, mlada cura je iz Broda pa smo se lijepo napricale. O jednom od proslih turnusa hrvatskih vojnika koji su tu bili istim poslom sam donijela vijest u postu prosle godine.

A za Majcin dan sam dobila od supruga ruzicu u ovoj cudnovatoj vazi … bas me raznjezio, nisam ocekivala.

ruzice v1

ruzice v

Protekli vikend smo imali belaja s Maggie – dobila je u petak cjepivo. Nikad nije do sad imala nikakvu reakciju. Bila je neobicno mirna i nisam je mogla nikako prihvatiti u ruke, kako god bih je dotakla cvilila je. Pak sam nazvala veterinaricu na mobitel – kaze to je uobicajena reakcija s cjepivom od tog proizvodaca i samo na nekim psima #”$&($&#%””$”%#$% :burninmad: ali da je cjepivo kvalitetnije. OK onda… valjda je nas cuko jedan od tih. Otkad smo imali zdravstvenih problema s njom pusemo i na hladno. Samo je lezala sklupcana u svom kreveticu i uglavnom spavala.

Maggie 1

Proveli smo subotu u promatranju – zacudno, jela je sasvim normalno samo je kunjala. U nedjelju je vec sve bilo u redu pa smo odahnuli. Malena je to i krhka zivotinjica i naucili smo da je moramo njegovati i paziti. Odnedavna ima obicaj donositi igracke u svoj krevetic da s njima prespava. Ove koje vidite na slici su najomiljenije i najcesce preko noci s njom.

Maggie

Uspjela sam je natoviti na 4,8 kg sto je jako dobro, bila je jako mrsava nakon teske bolesti i dosla na 4 kilograma, sve koscice su joj jadnoj strsale na tom malom tjelescu. Onda smo promijenili meni – jede dva puta dnevno, za svaki obrok dobije dvije velike zlice fat free kravljeg sira i kuhani mali pileci batak ili nadbatak pomijesano zajedno sa svojom suhom Royal Canin fat free dijetalnom hranom, ponekad kuhanu mrkvicu kad i mi imamo za rucak – to se pokazalo kao dobar recept i od kad je time hranimo dobiva na tezini.

I tako, to bi bio report sto ima kod nas … Iduce nedjelje krecimo stan, Gazda se nije uopce otimao kad sam mu najavila – u ponedjeljak mu je praznik pa ima produzeni vikend. A onda tjedan nakon toga dolazi kcera zvjera u goste na tjedan dana – jedva cekamo :cerek:.

Ostajte u dobru…


MADNESS !!! ONE STEP BEYOND !!!!!!!!

Kolovoz 6, 2008

Prvo sam mislila da je to nesto vezano za kucu.

Ne vjerujem da je moja kuca jedna od onih s nastanjenim poltergeistom, dala sam je posvetiti svake godine oko Bozica – prije bih rekla da je posrijedi zao duh koji se hrani dusama kucanskih aparata i koji u odredenim vremenskim razmacima hara po kucama nicim izazvan.

Doduse, ponekad mi se cinilo da kod mene navrati i prekovremeno – svako malo su mi crkavala susila za kosu, glacala, dimili se usisavaci, mikseri za kolace, perilice za rublje …

Pa su mi govorili da je losa elektroinstalacija u zidu. NIJE !

Osobno sam nadgledala kupnju i postavljanje prilikom renoviranja, radili su provjereni ljudi, a ne neki majstori s ulice po pozivu. Ja jesam od onih koji su morali dva puta okrenuti svaku kunu prije nego li se potrosi – ali takoder sam uvjerenja da se ne smije stedjeti na krivim stvarima, a instalacije u kuci su nesto sto MORA biti dobro i na cemu se ne stedi.

Iduca pretpostavka je bila da kupujem jeftino smece od kucanskih aparata. Dobro – istina JEST da nisam kupovala vrhunske stvari, ali isto tako nisam kupovala bas najgore. Uvijek sam nastojala odabrati neku srednju varijantu.

I tako je to islo lancano, kad krepa jedna stvar u kuci, ubrzo je stigne druga krepalina i tako u nizu. A sve naravno opali po dzepu i meni je preostajalo jedino kolutati ocima i nemocno sistati.

Kad sam preselila tu, jedine stvari koje sam dovukla iz Osijeka su bile moj laptop, dvd player i mikser / sjekac. Sve par mjeseci novo. Gazda novokupio ostale potrebne kucne aparate tjedan dana prije nego li cu doci. U Media Marktu, dakle ne u nekoj discount prodaji. I kupio brandove, ne neko smetje. On vjeruje da ako nesto puno kosta da je to onda i puno bolje.

Prvo su krepala dva susila za kosu u razmaku od par mjeseci, nakon toga toaster, pa dvd player, nakon toga pecnica kucevlasnikovog vremesnog stednjaka kojeg on ne kani popravljati niti mijenjati – crkao grijac. Pa ponovno toaster.
Nakon toga je krepao usisavac. Imali smo dva transformatora od 300W koje koristimo na aparatima koji su kupljeni u bazi i nisu prilagodeni ovdasnjoj mrezi. Oba vremenom crkla i mi smo u proslu subotu imali srece i na yard sale u bazi povoljno za 20 usd kupili jedan od 1600W ( koji u trgovini kosta oko 250 usd ) koji je samo godinu dana star – ljudi preselili iz njemackog naselja u bazu pa im tamo vise ne treba jer imaju americku mrezu.
Inace, moram naglasiti da je ovim gore navedenim stvarima jamstveni rok bio godinu dana. Pocelo se kvariti taman nekako cim smo presli taj carobni datum – jamstva dakle vise NEMA. Kupili smo novi usisavac, toaster, susila za kosu i elektricnu pecnicu. Onda je crkao mali dvd player za spavacu sobu, taman nakon isteka jamstvenog roka. Pa smo kupili novi.

Prije nepun mjesec dana krepa stroj za pranje rublja – Siemens – kostalo cca 600 eurica. Ja jako dobro poznam simptome i rekla bih da je posrijedi pumpa. A i meni nedostaje jedna zoknica u boji maline koju je stroj definitivno prozdro i sad je negdje u pumpi jer je filter cist. Stroj za pranje odozdo ZATVOREN – ne mozete odsarafiti i doci do iznutrica jer je spojeno zakovicasto.

Zvala sam dakle servis, umiljata curica mi umiljatim glasicem veli sve sto ja volim cuti – majstor moze doci vec sutra. Cijena ? Prava sitnica !
Sam izlazak kosta 79.90 eura. I tu ja umalo opadnem sa stolice. Pitam ja nju – nek mi da okvirnu cijenu kostanja usluge i dijela, da znam pripremiti koliko love trebam. Veli ona – pa ako je doista pumpa, mora se naplatiti novi dio, a rad se naplacuje ovisno o vrsti popravka, pa mi ona zapravo :burninmad: ne moze reci niti okvirnu cijenu kostanja. Onda ja pokusam drugi pristup – jamstvo je dvije godine, isteklo je prije mjesec dana, ima li tu neke vajde – veli ona – nema – ako je i jedan dan preslo jamstveni rok, to je to. Onda je upitam nek mi kaze najnizu cijenu rada u Siemens servisu i najnizu cijenu nekog dijela ili nek mi kaze najnizu cijenu kostanja s nekog prijasnjeg racuna, pa cu ja to uduplati i toliko love prirediti. Moram znati barem OKVIRNO.
Kaze ona – nece vas izaci manje od 250 eura, to je sigurno – sve skupa.
#!#@%#^%$&:burninmad:IY$#@#%&#&:puknucu:

Hvala, NE TREBA ! Nazvala Gazdu, prepricala mu svoj traumatski dozivljaj sa servisom, on veli – kako god ti odlucis napravit cemo.
Onda sam isceprkala jos neke ljude i trazila second opinion.
Onda sam odlucila !
Isto poslijepodne smo otisli u trgovinu i kupili novi stroj za pranje rublja, doduse nije Siemens ali je u klasi A+ potrosnje ( dakle zelen ), istina, nema timer, ne kuha kavu, ne grgoce Gersvina i nema osam razlicitih brzina centrifuge nego samo jednu od tisucu okretaja, ali prezivjet cu i bez toga. Uzasno je bucan u usporedbi s prethodnikom, ali koga briga. Pima samo 5 kg rublja, ali ne marim.

Kostala 189 eura, od toga odbijte 19% jer mi ne moramo platiti porez i ispada da je placeno 153.09 eura. I nek potraje dvije godine kao i ova s pedigreom, opet smo na dobitku.

Ionako smo mi nomadi, selit cemo ne znamo kad ali znamo da cemo, zivimo u iznajmljenoj namjestenoj kuci i ne trebaju mi aparati za vjecnost – ALI !!! Da crkne mjesec dana nakon isteka jamstva, to je previse !

Inace, o onom sto sam pokusala naci alternativu, “majstore” obrtnike koji nisu iz Siemens servisa nego drze male trgovinice i usput obavljaju usluge popravaka. Cijena slicna onoj sluzbenog servisa. Onda sam rekla jednom od tih majstora nek UZME taj moj stroj i neka ga popravi, sebi zadrzi ili nekom pokloni, pa star je samo dvije godine i otisla je jeftina pumpa – elektronika i sve ostalo valja – pa nemam ja male djece da sam je puno zlorabila, prala sam samo za nas dvoje ! Ili nek da u charities … NE ! Nitko nece taj stroj i mi moramo platiti da se odveze.

I tako, preboljeh i to.

Prosli tjedan sam otprilike oko sedam uvece urlikom dozvala Gazdu i odvojila ga od racunala.

Hladnjak je krepao! Otvorila sam donji dio gdje nam je zamrzivac ( tri ladice ) kako bih izvadila meso za sutra i ustanovila da je vec pola gotovo otpusteno, nisam dva dana otvarala. Sto se nije dalo ustanoviti otvaranjem gornjeg dijela, taj je jos uvijek hladuckao a ja nisam obracala pozornost.
Imamo mi mali stari backup hladnjak u kojem drzimo povrce, voce i mineralnu i koji je bio dio inventara kuce kad smo doselili. Taj ima onu malu komoricu zamrzivaca i tamo je zamrznuto sve za Maggie ( njena piletina i ostali bakaraci ).
I tu je nastalo opsadno stanje – hladnjak je kupljen isti dan kad i stroj za pranje rublja, na istom mjestu, isto jamstveni rok istekao. Isto poznat brand i kostao je 465 eura. Udri brigu na veselje !!! :burninmad:

Bacena jaja, kravlji sir, bacena fina otopljena ribestina, bacena hrpa zamrznutog povrca svake vrste kojeg je bilo najvise, piletinu sam vec fino imala odmrznutu za sutra pa smo potrosili ! Dio sam skuhala za Maggie pa se gostila danima. Shrimps sam prebacila u mali pretinac malog hladnjaka.

Majstor je dosao u roku od dva dana i ustanovio da je krepao kompresor. I kaze da se na novi mora dugo cekati, i da je skupo, a jos kad se u to doda i rad majstora, jos malo dodamo i kupimo novi hladnjak.
Onda sam pustila jezicinu i spomenula stroj za pranje rublja, garantni rok i smece od branda i servise koji samo kao kopci cekaju da prode taj carobni datum da se skupi drlog pokvari i da se onda zbog preskupih novih dijelova i popravaka mora kupovati novo!
Onda je jadni decko ni kriv ni duzao odslusao moj monolog i izjavio da ce pitati sefa, obzirom da je jamstveni rok istekao prije mjesec dana, mozda se smiluju i daju kompresor besplatno, a naplate samo rad … Vidjet cemo, bio je tu u petak, u ponedjeljak je bio blagdan, danas je srijeda i jos se ne javlja.
A nema niti onih protuha koji su obecali doci po stari stroj za pranje rublja i koji ce za to biti placeni 20 eura.

Onda nazovem kcer u Osijek i imam cuti u jednoj recitaciji za jednu vecer da njen stroj za pranje rublja curi ( ali super pere !!! – star nepune cetiri godine ), plinski bojler vise uopce ne radi, tus slavina se pokvarila, wc odvod koji je uz pomoc mog starijeg brata i Vodovoda ciscen prije mjesec i pol dana ponovo steka i cini se da ce se opet zastopati, wc kotlic u drugoj kupaonici – novo kupljen – dosao u dijelovima kao lego kockice i mora se sastaviti i ne mozete ga sami samo nataknuti umjesto starog, elektricni bojler u toj drugoj maloj kupaonici ima neki dio plastike koji je otpao ( doduse star je ko Isusov magarac, ali ideja je bila da to bude backup kupaonica ) pa ga se ona s pravom boji koristiti. Onda sam nazvala cacu i pricala sa starijim bratom, pa se vec u ponedjeljak kupila nova oprema i doveo majstor. Pa mlada gazdarica ima ponovno u funkciji kupaonice, a wc odvod se rjesava ovaj tjedan. I da – majstor je rekao da je wc skoljka u backup kupaonici puknuta i da je treba promijeniti. Pa se i to kupilo.

Sinoc mi je rekla da joj je racunalo osinulo, imamo nas dvije medusobno remote administraciju kad joj zagusti, pa joj dovedem stvari u red – ali sad ne moze niti u Windoze. Telefonom nismo nista rijesile. Racunalo je novo, kupljeno prije cca osam mjeseci, gamersko svijetlece kuciste i bezicna tipkovnica s bezicnom misotinjom, cestite konfiguracije i sveg potrebnog softwarea. Sto ce biti s tim vidjet cemo, rekla sam joj nek’ poduzme potrebne mjere. :headbang:

Danas prijepodne sam ustvrdila da mi je DVD-rom na laptopu nepovratno riknuo i ne reagira. Nije on jadan kriv, nemilice sam ga koristila i naprzila cuda i cuda na njemu, sad nema slike, nema tona, ne glasa se i ne trepce. Ne trza niti na kupljene cedejove i devedejove niti na piratske. Ne prepoznaje niti mediu niti software niti doc ista. Mrtav .

Nastavak slijedi !

Moram tu jos dodati da smo i moja kci i ja normalne zene, civilizirane, kulturne osobe koje se ne izivljavaju na kucanskim aparatima, znamo ih koristiti, nemamo osobnih razmirica s njima.

Zakljucila sam da to nije na djelu putujuci zli duh namjernik – kvaritelj kucanskih aparata i instalacija u kuci kao sto sam do sad mislila i da nas obje lancani kvarovi slijede jednako ma gdje bile. Zaboravila sam joj spomenuti da sad upali svicu i pomoli se. Mozda pomogne.

Ali mozda i ne – cini se da je to kod nas u obitelji GENETSKI !!!


Somewhere over the Rainbow …

Kolovoz 6, 2008

“Somewhere Over the Rainbow”

music by Harold Arlen and lyrics by E.Y. Harburg

Somewhere over the rainbow
Way up high,
There’s a land that I heard of
Once in a lullaby.
Somewhere over the rainbow
Skies are blue,
And the dreams that you dare to dream
Really do come true.

Someday I’ll wish upon a star
And wake up where the clouds are far
Behind me.
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops
That’s where you’ll find me.

Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow.
Why then, oh why can’t I?

If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can’t I?

Danas je poseban dan, danas su sve moje misli uperene njoj, zelim joj svaku srecu, zdravlje u tijelu, mir u dusi, zrnce mudrosti i strpljenja i veliko i hrabro srce da kroci dalje i niceg se ne boji.

Kceri moja … sretno.

**************************************************************

+ UpDaTe

Danas se navrsilo tocno dvije godine otkako sam odselila iz Osijeka.

Na rastanku na zeljeznickoj stanici, kcera je bila pametnija pa je ponijela suncane naocale – ja sam bez imalo stida plakala pa su svi vidjeli…

novo_035

A ovo sam pisamce nasla u malom paketicu-novcaniku/torbici koji mi je moja mama ugurala prije polaska – u njemu je bila jedna cvjetasta upeglana i mirisava mala zenska platnena maramica, ruzicasti Labelo s vocnim okusom, male “moci” Leopolda Bogdana Mandica i krunica.

mama


Marina

Kolovoz 6, 2008

Odrastala sam na pocetku jedne tad mirne ulice. Moja najranija sjecanja prizivaju neveliko dvoriste ispred prozora moje djevojacke sobe omedeno isprepletenim granama stabala vinovih loza i male barsunasto svijetlo zelene i ciste zabe gatalinke velikih lijepih ociju koje su obitavale na granama. Nisu tu one bile jedini stanovnici – dijelile su habitat s brbljivim vrapcima i igrale se na posudama gdje je mama drzala vodu za zalijevanje cvijeca. Dobro se sjecam da su jako lijepo pjevale. Prozor je bio okrenut ka zapadu, pa su poslijepodneva i veceri rumenim sjajem kroz guste listove vinove loze obasjavale moju sobu i davale joj topao narancasti sjaj.

Pamtim glatko i skladno slozeno kamenje kaldrme ulice u kojoj sam stanovala. Kao djeca igrali smo se vani, nije bilo toliko prometa – obicavali smo sjediti na kucnom pragu i pricati do kasno uvecer, bili smo svi zajedno i svak je svakog poznavao. Isto je bilo i sa susjedima, cim zatopli druzili su se ispred kuca, to je bila mala sredina i znalo se tko sto kuha i cija djeca su se taj dan potukla ispred skole. Svi susjedi su bili starosjedioci i malo je u to doba novih doseljavalo.

S izuzetkom jedne kuce koja je bila tocno preko puta kuce mojih roditelja. Tu su se stanari dva puta mijenjali.

Bila je to malena trosna kucica s vrtom i vazda derutnom i nakrivljenom zicanom ogradom do ulice. Prva koju pamtim da je tamo zivjela je bila gospoda Huhn, svi su je zvali „Hinovica“ – zivjela je tamo sama s jednim bijelim psom. Sjecanja na nju su mi pomalo mutna, jos sam bila jako mala, sjecam se uglavnom sitnog debelog pseta sjajne kratke dlake.

Kad je stara gospoda umrla, u kucu se doselila gospa Marina. Gospa Marina je tad bila mala okruglasta bucmasta zena u kasnim pedesetima koja je imala jednu nogu kracu pa je nosila veliku ortopedsku cipelu. Imala je ogromne plave oci i pjegavo lice, prcast nos i vidjelo se da je nekad bila lijepa zena. Nosila je siroke tamne suknje – po sokacki – i uvijek maramu. Nitko nikad nije uspio doznati odakle je dosla, niti ista o njenom zivotu, nije bila rada pricati puno o tome – naglasak joj je bio sokacki. Kuca joj je bila dodijeljena na koristenje od strane Centra za socijalni rad, zivjela je od „socijalne pomoci“, a aktivno je dopunjavala mjesecni income prosnjom ispred osjecke „Katedrale“ i gdje god je bilo zgodno. Sama kuca je bila derutna i izvana i iznutra. Nitko nije shvacao koliko je lose bilo iznutra, dok se jednog dana nije urusio strop spavace sobe tocno iznad kreveta na kojem je inace spavala – srecom zena je bila vani. Tu su priskocili susjedi, naslo se nekog drveta da se taj drveni grednik popravi i sirota zena je ponovno mogla koristiti sobu. Vode u kuci nije bilo, vani u vrtu je bila slavina i mali poljski wc sasvim nadomak trijema. Dugo su obecavali iz Centra da ce joj poslati nekog da se u kuci napravi mala kupaonica i uvede voda, to se nikad nije dogodilo, kuca je bila vlasnistvo Grada. Imala je malu pecicu na drva, drva uglavnom nije imala pa se grijala u obliznjoj birtiji „Kod Karla“.
Tu su se dogadale zanimljive stvari – Marina je uvijek vrijedno i dosljedno prosila, ako je bio neki crkveni god i blagdan, dernek i svatovi – ona je uvijek bila tamo da okrene neku sicu. Jednom joj je moja mati obzirno napomenula da zasto toliko pije, da ce je to dokrajciti, umjesto da malo bolje jede i ugrije se, sve novce koje naprosi potrosi „Kod Karla“ na rakiju… I Marina je imala odgovor – Rakija mi je sve sto imam jos u zivotu ! A osim toga, mogu kod Karla gledati televiziju i ugrijati se…

Kako se uskoro pokazalo, rakija joj nije bila sve u zivotu i Marina je na odusevljenje cijelog susjedstva pronasla alternativni nacin grijanja.

Taman nekako te jeseni u kucu se doselio Pepo. Pepo je bio malen mrsav muskarac s kariranom jaknom koja je vidjela i bolja vremena i kacketom koji kao da mu je bio prirastao uz glavu. Ljeti je to bila crvena silterica osjecke Pivovare. Bio je Pepo onako uvijek potamnio od sunca i sav naboran, u nekim vrecastim hlacama dva broja vecim – ali vrlo ugladen i pristojan. Nije imao posao, zivio je takoder od socijalke i zbilja se trudio zaraditi cijepajuci ljudima drva, unoseci ugljen, cisteci snijeg, sve sto je mogao a sto su bili voljni platiti. Isao je i „u metlice” na proljece i u berbu ujesen.

I tu su oni zajedno krenuli zivjeti – prava idila. Ona je pocela kuhati i biti vise kucevna, nije vise puno skitala. On je zimi cijepao drva u vrtu i krpao zicanu ogradu, malim srpom kosio travu i cak posadio kupus, rajcice i par kukuruza u pet sa pet metara velikom vrtu. Jedino, zamjerio se skolarcima koji su bili navikli preskakati i lomiti ogradu i brati slatke tresnje s ogromnog hrusta u vrtu – vikao je na klince i prijetio se, a onda je naprosto uzeo sikiru i iskasapio siroto stablo do te mjere da su ostale samo one velike glavne grane. Malo se tom prigodom polomio jer je pijan odsjekao granu na kojoj je sjedio – kao u vicu! To su onda iduce zime nalozili. Odnekud je nabavio i malog crnog cupavog psa koji mu je trebao cuvati dvoriste i vrt. Svi susjedi su ga hranili, preko ograde prebacivali kosti, stare cvarke i zlundre, tako da se mali pas uskoro lijepo udebelio.

Marina je inace velikodusno znala sa susjedstvom podijeliti tresnje i jorgovan kojeg je uvijek bilo puno u vrtu. Ali isto tako je znala navratiti kod moje mame svako drugi dan posuditi jedan persin i jednu mrkvu „za supicu“. Moja joj je mati davala i Vegetu u plasticnoj casici i grincajg. Obicavala joj je ponekad odvojiti i od naseg rucka, pogotovo zimi. Kad je stari znao subotom doci s trznice, spremila bi par komada od svakog povrca i voca pa samo u vrecicu, zazvala nekog od njih dvoje i prekobacila preko ograde. I tijesto i rizu ponekad. Na Bozic i Uskrs kolace i malo mesa. Eto, tek toliko…

Nakon nekog vremena netko nam je dojavio da Marina prodaje povrce na maloj trznici kraj benzinske pumpe u Micurinovoj, nedaleko od nase kuce. Ispostavilo se takoder da je Marina zicala malo grincajga ne samo od moje mame, nego i od svih drugih susjeda. Pa se ocito tu skupila lijepa hrpica koju ste mogli prodati i imati za jos malo rakijice.

Pepo i Marina su bili neiscrpan izvor zabave za sve susjede – znali bi se oboje tako dobro napiti da ih je cijela ulica cula pjevati – ili se svadati i cak tuci. Ali uglavnom je to bila idilicna veza. Nedjeljom su znali ruku pod ruku dostojanstveno sa psom na lijepoj crvenoj uzici korak po korak setati uz Dravu na Promenadi ( tamo se cijeli Osijek spusti cim zatopli subotom i nedjeljom poslijepodne i predvece u setnju ). Tad su njih dvoje setali u najboljem misenom ruhu. I uvijek trijezni. Subotama i nedjeljama poslijepodne i predvece Marina nikad nije prosila nigdje.

Onda su u njihov zivot usli PRIJATELJI.

Prijatelji su bili jedan bracni par slican njima. Stanovali su nedaleko i kako je druzenje napredovalo, tako su se oni sve cesce vizitirali na vecere i domjenke jedni kod drugih.

Muski dio ovog para je bio neki mracan tip, nisam mu zapravo nikad cestito vidjela facu pa mi je tesko opisati – uvijek ogromna bradurina, a izbjegavao je ljude pogledati u lice, u pravilu je okretao glavu ustranu. Gospoda nam je bila poznata od prije – moji prerano pokojni stric i strina su u nekom njenom drukcijem prijasnjem zivotu bili vjencani kumovi njoj i njezinom muzu – zvala se Ivanka. Prica koju smo mi znali jest da je nekad bila vrijedna, uredna radisna zenica, izvrsna kuharica i dobra supruga i majka. Ona i muz su zivjeli u kuci njegove matere i svekrva koja nista po kuci vise radila nije otkad je dobila snahu ju je zlostavljala do te mjere da ju je znala namlatiti korbacem kad se napije. Onda je muz umro, svekrva doslovce izbacila snahu iz kuce i ova se bez posla i igdje icega nasla na ulici. I sama pocela piti. Vidali su je pijanu kako hoda posred ulice i tetura ispred auta. Nesretnica je psovala i prijetila prolaznicima, a znala je tako pasti da joj se suknja zadigne i ostati lezati u blatu, dok se ne bi nasao netko samilostan i podigao je, pozvao policjote i spakirao je – a bila je visoka i stamena zena, pa ni to nije bilo lako. Vise se tocno ne sjecam gdje je zivjela. Mracni tip ju je nasao jednog dana i uzeo sebi u kucu.

Kad su opijanja ove druzbe i posjete pocele biti ucestale, pocela su i obredna okupljanja susjeda u ljetnim vecerima nadomak njihove kuce, ljudi su se hladili pivkanom, slusali sto se dogada i smijali. Moji roditelji nikad nisu otvarali prozore, samo je stara znala reci da je to zalosno i da se trebamo moliti za njih, da nije svakom dano da ima pristojan zivot. Oni preko puta su zivjeli kako su mogli i umjeli s ono malo sto im je zivot pruzio i sto su od zivota uspjeli ucariti.

Dok jednog petka u kasno poslijepodne nije dosla murija s rotacijama na autu i „Maricom“ i odmah za njima auto Hitne pomoci. Murija je u „Maricu“ doslovce unijela razjarenu Marinu koja se ritala, urlikala i grizla ih, u auto s rotacijom su strpali Ivanku koja je brisala krvavo lice i pokrivala izgrebene ruke i prsa i kombine u ritama, a u auto Hite pomoci – Pepu !!! Koji je bio toliko krvav da su svi susjedi mislili da ga je zatuklo namrtvo.

Ukratko – bio je neki crkveni god negdje i Marina je krenula poslom tamo prositi, medutim su je potjerali pa se vratila odmah nakon sat vremena i zatekla Pepu i Ivanku u krevetu IN FLAGRANTI. Dohvatila sikiru i po Pepi, ovaj se popeo na drvo sav krvav i zadnjim snagama utekao od kasapljenja, a Ivanki pocupala cijele copove kose izgrizla je i izgrebala. Onakva mala debeljuskasta i s ortpedskom cipelom, napravila je cijelu havariju po kuci.

Nakon toga, dugo je u kuci bila zlokobna tisina. Prvo se vratila Marina nakon par mjeseci, a onda i Pepa – oprostila mu je… Mojoj mami je povjerila da su oboje jako plakali kad su se pomirili i da mu je rekla da joj je zao sto ga je sikirom napala. On je njoj rekao da se nikad na Ivanku popeo ne bi da je bio trijezan. Prijatelje vise nikad nismo vidjeli kod njih, a ni Ivanku da prolazi ulicom kako je obicavala.

Nedugo nakon toga Pepa je umro. Susjedi su se skupili da pomognu i covjek je bio sahranjen, Marina se danima nije trijeznila. Karlo joj je protivno navici dao da pije na veresiju. I onda je jednostavno NESTALA. Nitko pojma nije imao gdje je, svi su susjedi govorili „kako se mora netko otici raspitati kod mjerodavnih“ da se vidi sto je s njom – ali nitko nikad nista poduzeo nije.
I zivot je tekao dalje, mene u toj dobi nije bas puno zanimalo sto se dogada s Marinom, moji srednjoskolski dani su tekli u nekoj drugoj ravnini dogadanja.

A onda je jedne subote prijepodne Marina banula na nasa vrata… Otvorila sam joj prenerazena, usred cice zime i ledenog zimskog dana u veljaci ona je dosla u spavacici, slapi i kariranoj carapi na jednoj nozi, toj velikoj ortopedskoj cipeli napola raspadnutoj na drugoj nozi i muskom velikom bade-mantilu. Bez marame i s dvije plasticne vrecice u ruci.
Mama joj je skuhala caj i casu vina, dala jesti i sjela cuti stravicnu pricu.

Marinu su bili otpremili u neki staracki dom na Kosovu. Mjesto je bilo izolirano od svijeta u nekoj sumi, rekla je da su im oduzeli sve sto su imali i drzali ih u odjeci Doma i bez cipela. Hranili su ih splacinama i naravno – nije bilo rakije !!! Jedino sto su one mlade i jace korisnike Doma koristili da rade okolo i davali im cak i mesa nekad.

Najgore od svega – sirotica je rekla da su ih stalno kljukali tabletama pa su svi stalno spavali. Rekla je : „ Jeli smo, da prostite, pisali i srali i SPAVALI!!! I tukli su one koji su podase u krevet zagadili!“ Pricala je i kako je sakrivala tablete dva tjedna i pravila se da ih pije i spava samo da bi se razbistrila i kako je pokusavala dva puta pobjeci pa su je uhvatili i istukli. A cesto su ih tukli i za manje stvari.

Ona je odande nekako utekla, sepala kroz sumu, docepala se pruge, sakrivala se u vlakovima i nekako dosla KUCI U OSIJEK.
Da bi shvatila da njena kuca vise nije njena kuca jer ju je kupio od Grada neki mladac s obitelji i da ce je renovirati …

Posjedila je jos malo kod moje mame, rekla da se nece javiti Centru za socijalni rad jer se boji da ce je opet otjerati na Kosovo ili na neko slicno mjesto. Nije znala kud ce, ali je rekla da ima neke ljude koji su joj rekli da ode u neko selo kraj Pozege da tamo dohrani jednog nepokretnog starog koji nema nikog i zivi u nekoj napustenoj nigdini u brdu a ima „pemziju“. Stara joj je dala malo novaca i hrane za put.

Nikad je nakon toga nismo vidjeli, nadamo se da je nasla krov nad glavom i mir.

Marina je bila jedna od zivopisnih slika mog djetinjstva i mladosti, bila je dobra zena, uvijek mi je znala dati tresanja kad sam bila dijete, jorgovan u „dunstflasi“ za sobu, a kasnije kad sam bila starija — eee… cak me i na rakijicu kod Karla jednom pozvala, iako tamo nikad do tad usla nisam, iz stosa – i da se Marina ne uvrijedi – sam prihvatila, narucila gusti sok, a njoj naravno rakijicu – i naposljetku JA platila :dead: – naravno…

I da, umalo da zaboravim – Marina je jako, jako voljela jednu knjigu – zapravo jedinu koju je imala – negdje je nasla plavu Walt Disney knjigu bajki – SVIJET MASTE, bez korica, odrpanu, musavu od djecje hrane i sa stranicama koje su ispadale – jednu od one cetiri iz naseg djetinjstva koje vjerovatno svi poznajemo i znamo o cemu pricam – “Cudesni svijetovi Walta Disneya” – bile su plava, crvena, narancasta i zelena.

lektire

Donijela mi je jedan dan tu plavu knjigu da joj ulijepim selotejpom listove koji su ispadali na sve strane.
Rekla je ponosno i sva ozarena : “Nisam ti ja bas oko citanja vridna, ja polako i jopet i jopet, al’ ovu SVOJU knjigu sam procitala STO PUTA!!! A onda i gledam slike kad ne citam…a i ne razumim bas sve, a jopet volim ”

Zivot je za nju bio sve, samo ne bajka – bit ce da je ona bijeg od stvarnosti i svoju zemlju cudesa nalazila u flasi rakije i ovoj knjizi sto puta prelistanoj i tako joj je mozda bilo lakse… Samo, kad je dosla u bade mantilu i kad smo je zadnji put vidjeli – knjigu vise nije imala.


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.