One of the kind

Listopad 17, 2007
 Dao si mi dodir plamena
Vršcima prstiju takao mi dlanove
Dopustio tišini da mi pokaže nepoznato lice
I kao da ponovo učim hodati i govoriti
Pokazao mi kako zvuči voljeti
Kroz otvorena vrata svog  svijeta 
pružio mi  obje ruke
I darovao  iskorak u vjeru

Kako si me pronašao i  prepoznao
Pažljivo zatvorena soba ogledala
Kojoj nitko nije remetio mir 
    
Jedini od vrste
Koji ne pamtiš svoje snove 
Obilježen i progonjen nemirom  
U kojem snu si me vidio
Kako si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada   

I još ne  znam prepoznati nit   
Jesam li to tebe čekala 
Dok sam zatvorena promatrala
Dok sam sve svoje sile držala 
Kao štit od mjesečine i plamena
 
Jedini od vrste
Vratit ću ti  otete ključeve tvoje duše 
Jer si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada 
Pronaći ću za tebe mir
 
   “Copyright © 2003 A. Roosa”
Oglasi

Kad sve stane

Lipanj 4, 2007

A što ako jednom nađem trenutak prepolovljen
I zastanem izmedu
Širom otvorim oči da zaboravim strah od nepostojanja
zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

Treba mi samo osjet pod dlanovima
Nešto što može dati sidro na tragu promjene
Treba mi veza sa ovim SAD i ovim OVDJE
Jer kako ću ostaviti znak ako toga ne bude.

Kad se vrtnja okonča u središtu
Na pramenju plavičastog svjetla ponijet će me val
I kao srebrna iskra zvijezde padalice
Uronit ću u taj zvuk kristala što teče…

Treba mi samo osjet u toplini polusna
Nešto što može otvoriti vrata promjene
Kad jednom položim tijelo na rub stvarnosti
Zamrznem prazninu oko sebe i krenem…

“Copyright © 2003 A. Roosa”