Kultura prehrane – brzopotezno

Rujan 24, 2008

Jeste li ikad pomislili o tome – kakva vam je kultura prehrane?

75059078_3041eff24e

Ja jesam, puno puta.

Ja sam naime zdravo zensko koje voli jesti!:njami:
Sto se ne ustrucavam priznati i sto se i po meni vidi.

Na zalost, u svrhu odrzavanja permanentne sposobnosti ulaska u iste farmerice, vec godinama si povremeno smontiram katanac na hladnjak, inace …:burninmad:

Kad sam bila dijete, mrzila sam iz dna duse mlijeko – popiti salicu mlijeka mi je bilo jako mrsko. Bijela kava jos nekako, kakao i cokoladno mlijeko moze. Jogurt obozavam. Sad je otprilike isto.

Inace sam svezder – malo je toga sto zbilja ne mogu pojesti – nesto sto bih progutala jedino da dva tjedna skapavam – tu se ubraja kuhani luk i masna juha.

Negdje tu odmah iza su hladna masna prasetina i smrdljiva janjetina.

No, o ukusima ne treba raspravljati, tako su me ucili.

Ima i sto volim, a ne smijem jer mi stomak namah podivlja – grejpfrut, mladi luk, ova neka njemacka peciva koja su pravljena od tzv. “pivskog tijesta”… Volim i kolace s puno laganih finih filova, ali – ne usudim ih se svugdje jesti jer – ako slag ili ikakva krema nije svjeza, nakon toga u pravilu bar dvanaest sati iskolacenih ociju povremeno grlim wc :headbang:

U nekom (pre) dugom zivotnom razdoblju sam imala losu naviku ne doruckovati, samo se nalijevati jakom crnom kavom po cijeli dan – prvi obrok mi je znao biti rucak – a vrijeme rucka je variralo od pet do sedam uvece – kako bih kad dosla doma i spravila ga.

Ljudi – doruckujte ! Kako god tijekom dana, ali – DORUCKUJTE!

att08751

Inace, koncepcija prehrane u kuci je drukcija kad se ima dijete koje mora jesti kuhanu i kvalitetnu hranu.

Moja cera isto voli papati. Sto se na njoj uopce ne vidi :kiss:

Uglavnom sam radnim danom obicavala kuhati uvecer, cak i ovisno o vrsti obroka odvojiti dvadesetak minuta za temeljnu pripremu ujutro, s tim da se juha zakuha ili napravi svjez prilog kad se dode doma s posla.

!cid_011901c5ae2a$b607a160$24a38341@Dumaynes

Ujutro sam joj nekad prije posla spravljala dorucak-rucak obrok, ako je isla u skolu poslijepodne – prethodnu vecer smontirane fasirke, par snicli ili langosice, samo sam ih jutrom napekavala, to je cas posla kad je sve vec priredeno i u foliji.

Voljela je moja cera i “pohance” – tako smo zvali nesto sto se pravilo ovako: zamuti se tijesto kao za palacinke, samo puno, puno gusce, dodaju se zacini – i u to se nasjecka dobro ocijedena i posusena kuhana piletina koja vam je ostala od juhe ili komadici neke kobasice. To se naravno ispece na vrelom ulju i dobro pobrise na papirnatim ubrusima. Uz to tursija ili neka druga salata…Isto, ako se vecer ranije ili ujutro sve lijepo zamucka, priredi i drzi u hladnjaku, to je brz obrok za napraviti kad se dode s posla.

Cesto smo u hladnjaku znali imati francusku salatu kao prilog.

Vikendom se za dorucak rado jeo kruh pohan u jajetu, kad je svjeze pecen i topao…S domacim pekmezom, medom i cimetom u slatkoj ili u slanoj varijanti s narezanom poprzenom slaninicom/salamom…

1040240

Medutim, za obroke radnim danima najvise mi je odgovarala kombinacija kuhanja vikendom ogromnih kolicina cobanca, pilece ili kokosje juhe, sarmi, punjenih paprika, cufti, satarasa bez luka, pileceg paprikasa, Bolognese umaka za spagete s mljevenim mesom – gdje se sve lijepo skuha, stavi u plasticne dozice i u zamrzivac !
I onda se obrok ujutro lijepo izvadi, pa kad se dode s posla samo ugrije ili dovrsi – ukuha tijesto, noklice, skuhaju spageti, izdinsta luk i dovrsi sataras …

pupsoup

Ili se naprosto vecer ranije naprave cevapi ili fasirke, pa se samo ispeku kad se dode doma i uz to neki brzi prilog i salata.

Dobro se drze i pecene, pa zaledene palacinke. U njih onda mozete umotati dinstano mljeveno meso ili Bolognese umak s mljevenim mesom koje ste jutros izvadili iz zamrzivaca i zapeci ih u pecnici s vrhnjem i jajetom – i malo parmezana povrh…Ili zaliti besamel umakom.

Ista je stvar bila i s pizza obrocima – obicavala sam napraviti kompletnu pizzu, dovrsenu sa svime, ukljucivo i naribani sir povrh, jedan dio pecem odmah, a ostalo je bilo za razdijeliti u tri plitka poklopca od staklenih “Jena” posuda. To se onda pokrilo alu folijom i zaledilo – kad je doslo vrijeme, samo se skinula folija i tako zaledeno strpalo u pecnicu i zacas ispeklo.

Hvala na pitanju, staklene zdjele su bile negdje putem tijekom godina razbijene, a poklopci promjera cca 25 cm prezivjeli – i to im je bila jedina svrha u zivotu – da se u njima pece mala pizza u pecnici!

WHYWENEEDFRIENDS

Nadalje, imali smo i “lazni burek” obroke – to je ono kad pakiranje tijesta – (puzica ili bilo kakvo krupno tijesto) ujutro u pet minuta zagrcate i potopite u mix dva-tri jajeta, jednog jogurta, (vrhnja ako ima), litre mlijeka i malo soli dobro izmuckanih. I to se toca cijeli dan da tijesto smeksa, a onda cim dodete doma samo to pretresete u veliku jenu/pleh i stavite peci – cijela kuca mirisi! I uz to zelena salata i mjac !

I musake – uvijek je dobro imati u hladnjaku na stand by skuhana jaja, u ostavi konzervu kukuruza, u zamrzivacu u malim vrecicama blansirano povrce i zdinstano zaledeno mljeveno meso u vrecicama koje ste napravili vikendom. I to skupa s nekom slaninicom ili kobasicom, lukom, par krumpirica, jednom sitno sjeckanom paprikom i malo rize strpati na brzinu u pecnicu…

I imati u hladnjaku kravlji sir i jogurt/vrhnje s kojim uvijek mozete napraviti finu salatu s puno sarenog povrca kao brz i kvalitetan prilog ili glavni obrok.

740633

Cilj je bio smisliti brze, a opet fine i kuhane obroke – a da ne kostaju puno, naravno.

Nekad se jelo bolje, nekad ne tako dobro, ali zajednicka karakteristika svih obroka je bila – malkoc mesa, vise priloga i najvise povrca. Umaci i puno zacinskog bilja. Puno voca. Nesto slatko obavezno na kraju obroka.

Vikendom se obavezno pravio kolac, naravno – pravilo se i radnim danom ako nam sune u glavu :cerek: – sto nije bilo rijetko.

26589916_3e3c00f81b_m

Cesto se kuhao kao desert “obicnim danom” i griz – s kakaom ili cimetom i grozdicama povrh. A prije svega kad se sipa se dno staklene zdjelice oblozi zlicicom pekmeza :njami:. Nije lose napraviti ga i za dva dana – pokriven alu folijom je dobar.

Pravili smo i vocni jogurt i domaci “sladoled” koji se odmah za sat vremena morao pojesti (umuceni bjelanjci, bobicasto voce, jagode ili visnje i secer).

Na stolu je uvijek bila zdjelica sa suhim vocem ili suhim keksicima. Grozdice su savrsen desert poslije jela – jedna zlica. Ili pecene jabuke.

A ako smo bas bili ocajni glede vremena i love i bez iceg slatkog u kuci, uvijek se naslo nesto sice za kupiti dva kolacica na putu s posla doma – tek za pod zub.

dog41

Nekoliko je bilo pravila koja su se ticala hrane u mojoj kuci.

Prvo – obroci su uvijek bili SARENI!

Uvijek – cak i oni najjadniji – i uvijek aranzirano tako da izgleda DOBRO :rofl: Ljudi su kod mene ne jednom s apetitom jeli kojekakve gluposti koje su se zgodno slozene sarenile s bijelog stoljnjaka!

Drugo – nije se serviralo ili jelo 😮 iz “serpi” nego iz masivnih staklenih ili finih posuda od debele plastike u zivim dopadljivim bojama kojih je uvijek kod mene bilo (narancasta, fluorescentno zelena, zuta).

Trece – imale su se uvijek papirnate salvete, ne kuhinjske krpe na stolu.

Cetvrto – koristilo se uvijek kod priprave hrane jako puno raznog mirisnog zacinskog bilja, jabucnog octa, limuna, jogurta i senfa.

Peto – za svaki obrok nesto SALATASTO – za dorucak kiseli krastavci ili list salate u sendvicu, za rucak ili veceru kompletna salata. Imalo se tursije napravljene u ljeto koja je drzala dobar dio zime. Recept za tu jeftinu i izdasnu hranu imate u boxu sa strane :sretan:
Osobno, uopce ne uzivam u obroku bez salate ili povrca.

Sesto – obavezan desert poslije obroka – ako nije svjeze ili suho voce, onda je vocni jogurt, kolac ili keks ( JEDAN – DVA !!! :nono: ne bi trebalo :fino:). Nisu se u mojoj kuci spravljali neki velebni kolaci osim blagdanima i rodendanima, ali moguce je napraviti nesto slatko a da i ne kosta puno!

Sedmo – posudje se pere odmah usput kod spravljanja jela, kad se sjeda za stol jesti, u kuhinji nema zmazanih brda posuda koji prljavo reze iz kuhinje kroz prozor sanka. Nakon obroka ostaje samo da se operu tanjuri, case, zdjele za serviranje i besteci, a to se cini odmah u pet minuta.

!cid_006601c515bd$97bac850$a8beef41@laptopiyyqikqg

Osmo – u zamrzivacu uvijek imati polupriredenu ili gotovu kuhanu hranu koju se moze napraviti vikendom u vecim kolicinama (kad vec gubite vrijeme u kuhinji) – to osigurava raznovrsnost i redovitost kvalitetne prehrane obitelji gdje zena/muz rade, dolaze kasno poslijepodne umorni i nemaju zivaca za kulinarske dokonosti.

Jasno je da je radnim danom vremena malo, jasno je da sve kosta, ali meni je uvijek bio bitan koncept i raznovrsnost vise nego naprosto bubnuti pecenu hrgu mesine na stol, jesti vani ili kupiti gotovu hranu ( sto si u konacnici bas i nisam mogla priustiti)

I eto – mislim, sve to gore nabrojano i nije neki trosak koji ce vas ubiti, a vasim ukucanima ce uciniti i najjeftiniji i mozda manje atraktivan obrok privlacnim.

mongries

Ostajte u dobru …


Playlist 1

Kolovoz 28, 2008

Danas samo ponesto od onog sto se vrti s mog racunala …

Tarja Turunen

Lorena McKennitt

Eleanor McEvoy

Celtic Woman

Emma Shapplin

Enya

Inva Mula-Tchako

Mary Black

Sarah Brightman/ remix Enigma/Hooverphonic

Era / remix by DJ Quicksilver

Papagena & Papageno


Od cega se meni dize kazaljka…

Kolovoz 13, 2008

Obzirom da sam u prilicnoj vremenskoj stisci, samo da se javim – danas cete bolje proci nego inace – pokazat cu vam malo TUDJE pameti …

Nesto sto nadahnjuje, sto daje speed…

HENRY MILLER – KOLOS IZ MAROUSSIJA – fragmenti

Mir nije suprotni pojam od rata, isto kao što ni smrt nije suprotni pokam od života… Mir srca je pozitivan i nepobjediv, ne postavlja nikakve uvjete, ne iziskuje nikakvu zaštitu. Naprosto jest. Ako je to pobjeda, onda je neka čudnovata pobjeda jer je zasnovana isključivo na predaji, dragovoljnoj predaji, dakako…
Čovjeku je potreban mir da bi mogao živjeti… Životna radost dolazi od mira koji nije statičan nego dinamičan. Niti jedan čovjek ne može uistinu reći da zna što je radost dok nije okusio mir. Naše su bolesti naše privrženosti , pa bile one navike, ideologije, ideali, principi, stvari, fobije, bogovi, kultovi, religije, što god hoćete…

Sve ono čega se grčevito držimo, pa bila to nada ili vjera, može biti bolest koja će nas otjerati u grob. Predaja mora biti apsolutna – ako se držite i najmanje mrvice, hranite klicu koja će vas doći glave.

Neće biti mira dok se ne odstrani ubojstvo iz srca i misli. Ubojstvo je vrhunac široke piramide kojoj je osnovica vlastito ja. Ono što stoji, morati će pasti. Sve ono za što se čovjek borio morat će napustiti prije nego što doista bude mogao živjeti kao čovjek.

Biti slobodan, kao što sam tada znao da sam slobodan, znači pojmiti da je svako osvajanje uzaludno, pa i osvajanje samog sebe, što je posljednji čin samoživosti. Biti radostan znači dovesti svoj ego do posljednjeg vrhunca i slavodobitno ga se odreći .

Svako je otkriće tajanstveno utoliko što razotkriva nešto što je neočekivano blizu, nadohvat ruke, odavno i dobro znano.

Svijet je i mlad i star- kao i pojedinac obnavlja se smrću a stari beskrajnim rađanjima. U svakom razdoblju postoji mogućnost ispunjenja. Mir se nalazi na svakoj točki cijele crte. Mir je kontinuum, i to kontinuum koji se ne može demonstrirati demarkacijom, isto kako što se ni crta ne može demonstrirati pukim nizanjem točaka.

Da se napravi crta potreban je totalitet bića, volje i mašte…

Ovladavanje velikim stvarima stiče se obnavljanjem sitnica; malo je putovanje za plašljivu dušu isto tako strašno kao i veliko putovanje za veliku dušu. Putuje se u sebi, a dakako da su najpogibeljnija ona putovanja u kojima se čovjek ne makne sa mjesta.

Kad mogli na miru i u tišini raspraviti što je hitna, prijeka nužda svekolikog čovječanstva ,odgovor bismo vrlo brzo dobili i bio bi jednodušan – REVOLUCIJA.

Svjetska revolucija od vrha do dna, u svim zemljama, u svim klasama m na svim područjima ljudske svijesti. Borbu ne treba voditi protiv bolesti – bolest je nusprodukt.

Nisu klice čovjekov neprijatelj, nego sam čovjek, njegova oholost, njegove predrasude, njegova glupost, njegova bahatost. Niti jedna klasa nije imuna, nikakav sistem nije lijek za sve. Svaki se pojedinac mora pobuniti protiv načina života koji mu ne odgovara.

Da bi bila djelotvorna, pobuna mora biti neprekidna i neumoljiva. Nije dovoljno svrgnuti vlade, gospodare, tirane-čovjek mora svrgnuti svoje vlastite unaprijed stvorene predodžbe o pravom i krivom, o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi.

Porobili smo sami sebe svojim uskogrudnim, ograničenim svjetonazorom. Divno je dati život za neku stvar, ali mrtvaci ne ostvaruju ništa. Život traži od nas da damo nešto više- duh, dušu, pamet, dobru volju.
Priroda je uvijek spremna popuniti praznine prozurokovane smrću, ali priroda ne može nadomjestiti pamet, volju, maštu da se nadvladaju sile smrti. Priroda obnavlja i popunjava, i ništa više.

Čovjekova je zadaća da zatre ubilački nagon koji nema kraja u svom grananju i očitovanju. Davanje i primanje u osnovi je jedno te isto, ovisi o tome živi li čovjek otvoreno ili zatvoreno… Živeći otvoreno, čovjek postaje medij, prijenosnik. Živeći tako, kao rijeka, čovjek proživljava život do kraja, teče zajedno sa tokom života i umire da bi ponovo živio kao ocean.

Zalud je zazivati Boga, isto kao što beskorisno suprotstavljati se sili silom. Svaka je bitka brak začet u krvi i tjeskobi, svaki je rat poraz ljudskog duha…

Zemlja je naše djelo i moramo prihvatiti plodove svoga djela: dok god budemo odbijali misliti na svjetsko dobro i na svjetska dobra, na svjetski red, na svjetski mir, ubijati ćemo i varati jedni druge…Tako se može nastaviti sve do sudnjega dana ako baš želimo da bude tako.

Ništa do naše vlastite želje ne može donijeti novi i bolji svijet. Kad jednom počnemo ubijati, ubijanju nema kraja.

Grčki je kozmos najrječitija ilustracija jedinstva misli i djela.

On traje još i dan danas , premda su mu se elementi odavno raspršili…

Nije važno koliko je toga uništeno ako se klica onog čudesnog sačuva i njeguje…

Ostajte u dobru …


Sapunica i kako s tim zivjeti – RESISTANCE IS FUTILE !

Kolovoz 6, 2008

Svatko u zivotu ima svoju omiljenu sapunicu.

Tako je od pecine naovamo – svi vi koji sad s negodovanjem odmahujete glavama i MISLITE da se to ne odnosi na vas – poricete svoju ljudsku prirodu.

U svakom od nas cuci jedan stvor zeljan i gladan sapunice, samo je pitanje dokle kod nekih ide negiranje te jedne sasvim iskonske potrebe koje se ne moramo stidjeti.

Tu doduse ima nekoliko kategorija od kojih cu navesti dvije krajnje, usput hotimice zanemarujuci nijanse i fine prelive u ovom osebujnom umjetnickom izricaju – postoji sapunica koju gledam i one ostale kojima ne znam tocno imena, ali sam o njima cula, a prepricali su mi likove i fabulu otprilike.

Prvo cu ukratko o ovim drugima – kad je rijec o gledanju nekih sapunica koje su pravi nepatvoreni zagadivaci mentalne higijene, to mi se skladno dopunjava i nekako spada u istu kategoriju u koju i turbofolkotisosisarmuprobonisinarodnjacka vrsta umjetnosti na koju necu trositi previse rijeci jer je ne poznajem, pa nemam pravo o tom pisati – osim sto mogu iznijeti cinjenicu da mi se dlaka jezi niz kraljeznicu od muke kad cujem nesto takvo usput iz necijeg auta. Ali to je cisto osobna opaska, o ukusima se ne raspravlja i dobro je da smo svi razliciti, svijet bi inace bio jedno vrlo dosadno mjesto da smo svi isti. Tko voli nek izvoli, dopustam. Podalje od mene.

Stoga je receno u Svetom pismu – “Blago siromasnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko…”, tako da, iako to nigdje nije izrijekom potvrdeno, ipak smo svjedocima da su i u ta doba dok je Isus hodao zemljom takoder postojale sapunice i turbofolksrceminatridelacepascaselomimrukemikrvavenarodnjaci.
To se dobro slaze s onom: “Oce, oprosti im jer ne znaju sto cine.” i tako se zapravo tumaci zasto ove dvije pojave – sapunice za retardirane i narodnjaci nisu iskorijenjeni gromom, vatrom i sumporom iz stecevina ljudske civilizacije.

Da bi se Covjecanstvo stavilo na Kusnju.

Ali da se osvrnem na vlastitu, intimno osobnu sklonost sapunicama.

Moja jedina i omiljena sapunica su STAR TREK.

U ovom postu necu pricati o stvarima koje svaki Trekkie ionako zna, pokazat cu par scena koje bi mogle biti zanimljive ljudima koji inace ne vole SF, ne gledaju ovu seriju i cak nisu upuceni u radnju i ne poznaju likove. Ostavite za sobom predrasude, moje dame i gospodo, svi koji ovamo ulazite i ne volite SF – i pokusajte ovo procitati i pogledati otvorenog uma :cerek:…Jer zabava je zajamcena !

Za one koji nisu skloni SF-u, a ipak citaju ovaj post cu ovdje sloziti jedan kolaz kojem NITKO ne moze odoljeti – odvojite vrijeme za gledanje clipova – u konacnici – imate i vi pravo na malo opustanje uz SAPUNICE !!!

Da bi se napravio dobar dodatak ovom postu i sazeto pojasnile neke stvari, ako zelite mozete procitati zanimljiv clanak koji se nalazi TU.

Nije to samo prizemna kraci/pipci/cudolista jeftina scenografija, jurnjava uokolo, napucavanje i brodovi koji ( !!! ) siste i gore u vakuumu – ima tu jos svasta zanimljivog.

U sredistu zbivanja u tri serijala je Starfleet flag ship – tehnoloski superioran svemirski brod “Enterprise”, radnja se dogada u razlicitim stoljecima u buducnosti i naravno s vrlo razlicitim posadama. Nadalje, u jednom od serijala radnja se dogada na slicnom brodu imena “Voyager”, a jedan serijal se dogada na svemirskoj stanici “Deep Space nine”. Tu je fino obraden kompletan ne samo tehnicki i science napredak, nego je bogato predstavljen i drustveni, politicki i civilizacijski background – ukljucivo sa zapletima i zanimljivim likovima i njihovim osobnim pricama.

Koga zanima vise moze vidjeti NA NJIHOVOM SITEU Startrek.com, iako ima mnostvo stranica posvecenih ovoj tematici jer Star Trek je postao svojevrstan “pokret” s vlastitom filozofijom i poklonicima – klasika zanra o kojoj bi ipak cak i oni koji ne vole SF, kao i svatko tko drzi do svog vlastitog nivoa opce kulture i opceg obrazovanja trebao barem nesto malo znati.

Od malena sam se naljepila na SF – sjecam se nedjeljnih poslijepodneva i poboznog sjedenja pred crno-bijelim televizorom i gledanja prvih epizoda Zvjezdanih staza. Moji starci su uglavnom u to vrijeme dremuckali ili bili u setnji.

I tako, dosle su i posljedice – pisali smo zadacnicu iz hrvatsko-srpskog jezika s temom o liku s kojim bismo se mogli i htjeli identificirati. Vecina je pisala o Drugu Titu ili narodnim herojima ( u to doba je to bio prokusani recept za peticu ) – ja sam se na svoju vlastitu nevolju u desetoj godini htjela identificirati s – Mr. Spockom.

Ako uopce postoje oni koji ne znaju tko je on, kratko pojasnjenje – potomak Zemljanke i Vulkanca, rase koja je prva “otkrila” Zemlju i pomogla joj u pridruzivanju Federaciji planeta. Vulkanci su poznati po svojoj mudrosti, primjeni logike na sve sto se dogada u zivotu i susprezanju emocija kako bi postigli savrsenu ravnotezu tijela i uma.
Tradicionalni pozdrav im je : LIVE LONG AND PROSPER s karakteristicnom gestom mira uzdignute ruke s rasirenim prstima dva po dva :sretan: .

Usporediti se s Vulkancem siljatih usiju iz sumnjive serije kapitalisticke produkcije u to doba samoupravnog socijalizma nikako nije valjalo. Hajde, da sam bar htjela biti poput Zeljke Fattorini ili neke pjevacice ili glumice jos bi i proslo – to je palilo kad je bilo rijec o curicama – ALI – kakva budalastina u mojoj biljeznici ! Nikako nije valjalo. Ispalo je il’ cu dobiti dva, ili drugo rjesenje – sutradan sam morala napisati novu ozbiljnu zadacnicu gdje sam se lukavo dosjetila jadu i identificirala s Valentinom Terjeskovom o kojoj sam zbilja citala sve cega sam se mogla docepati u ta vremena i kojoj sam se stvarno divila. Nije bilo bas idealno, ali proslo je, to je ipak nekako bilo na tragu tekovina revolucije. Uz nastavnicin uzdah i odmahivanje glavom s komentarom nek’ se bolje spustim na zemlju inace nista od mene.

Moram doduse naglasiti – ta prva serija je imala svjetlije i malo manje inteligentne trenutke – doduse u ona vremena kad sam bila dijete sve mi je bilo potaman, docim sad kad gledam neke epizode toliko su mi glupe da ih nemam vise zivaca gledati ponovno – a neke je naprosto vrijeme pregazilo, pa su i tehnologija i cudovista obsolete. Kapetan Kirk je macho kojem nitko ne moze odoljeti i koji me je oduvijek pomalo iritirao, ima tamo i zivcani doktor koji je uvijek u pravu jer je neupitnih kvaliteta koji umalo podize mrtve, svemocni Skot inzinjer koji zavlaci karakteristicnim skotskim naglaskom – Laaad i isto cuda radi u strojarnici broda !
TU mozete vidjeti likove.

Da ne govorimo o muskosvinjskosovinistickim ispadima u scenariju gdje su mahom sve zene oskudno odjevene, naravno sve komadine, scenarij tu ne predvida neko posebno koristenje zenskog mozga ako ga se i ima, osim ako nisu zle vanzemaljke, a i takve uglavnom setaju zgodne batake, kolutaju ogromnim predivnim ocima i uzdisu cim vide nase junake i bacaju im se u zagrljaj. I osim sto vriste, cesto padnu i u nesvijest.

Slijede isjecci – za pocetak – Tribblesi – male predivne umiljate toplokrvne krznate zivotinjke koje umilno grgocu Gersvina i koje se radaju trudne, jedina im je svrha u zivotu da budu predivne i da se veselo kote brzinom svjetlosti i zatrpaju vam topli dom…

Ova s Tribblesima je bila toliko dobra da je dozivjela svoj djelomicni remake u kasnijoj “Deep Space 9” seriji Zvjezdanih staza.

Zakljucak : imam utisak da su s tim prvim originalnim serijalom okoncane djecje bolesti ove price i da je sve skupa postalo ozbiljniji projekt bez gluparanja, macizma, napucavanja i jurnjave – i bez ksenofobije i nadmoci Zemljana u svakoj situaciji.

Nakon njih su na red dosle “The Next Generation”. Scenarij je bio tu bio nemjerljivo suvisliji i bolji i sve skupa tehnicki daleko dotjeranije, SCIENCE komponenta shvacena ozbiljnije, s jednom finom mjerom gdje je sve prosjecnom covjeku razumljivo.

Likove mozete vidjeti TU.

Kad je taj dio serijala isao, vise nisam bila dijete, nije mi palo na pamet ni sa kim se identificirati, ali da me netko pita, u ovoj seriji mi je karakter kojeg bi najradije povela doma bio – Lt. Cmdr. Data. Android i predivna osoba.

Tu se inace i prvi put javlja Borg…tehnoloski nadmocna rasa koja asimilira redom SVE rase u svemiru, cijele planete, dodaje njihova tijela i umove svojoj civilizaciji tipa kosnice ( bezumne radilice u kolektivu i kraljice koje upravljaju tim kolektivima ) i tezi savrsenstvu bez individualnosti – sve je jedan nadmocni umrezeni um koji je neranjiv i nedodirljiv. Opasni, prijetilo se tu cak i asimilacijom Zemlje, ali naposljetku ne i nepobjedivi – bar na kratke staze…

Ekipa koja se tu javlja je autoritativni, vrlo ozbiljni i vrlo sposobni kapetan Jean Luc Picard, prvi oficir Riker koji je “quite a ladies man” i u slobodno vrijeme lovi sve sto se odaziva na ONA, brodski psiholog Diana Troy koja ima oca Zemljanina i majku Betazoida i koja je empat i dijelom telepat, dvije doktorice koje ce se izmijeniti u ulogama i obje zanimljive, Klingon Worf o kojem ce kasnije biti rijeci …
Medutim tu se provlaci jedan jako poseban lik kojem sam prilicno sklona, ONA se pojavi uvijek iznenada i u lovu na sljedeceg muza ( udovica je aristokratskog porijekla i dugacke titule, iznimno duhovita i plemenita, sluzbeni ambasador Betazoida i Dianina mama koja je uvijek uvali u neku “nevolju” – i sto je najvaznije – full telepat ).
Na momente je klasicni primjerak vrlo inteligentne i spretne zenske sovinistice :rofl: koja je obozavala samo jednog muskarca – prvog muza i Dianinog oca, svi ostali kasnije su za potrositi i ne cijeni se previse njihova pamet nego nesto drugo … Tu je naravno kapetan Picard u stalnoj opasnosti jer je meta njenih pokusaja udaje – osim sto ga nestedimice u javnosti dovodi u nepriliku napominjuci njegove “zloceste” misli glede nje koje ona telepatski moze iscitati.

Slijede scene kad dolazi na Enterprise iz epizode znakovitog naziva – MANHUNT ( * u vrlo, VRLO slobodnom prijevodu – Lov na “Muzjaka” )

I scena kad pokusava namamiti kapetana Picarda na veceru samog, cemu se on spretno izvuce i dovede pratnju kako bi se postedio da ga Lwaxana ne zaskoci – iako nije bas ni on imun na nju. I objasnjenje zasto se stvari dogadaju kako se dogadaju … Panika !

Nakon toga je snimljen Deep Space 9 – nesto potpuno drukcije …

Likove mozete vidjetu TU

Tu cijelom paradom rukovodi kapetan Cisco, zapovijeda ogromnom svemirskom postajom DS 9 koja je kljucna strateska tocka poznatog svemira i koja strazari nad vratima crne rupe/ crvotocine – prolaza u Gama kvadrant – neistrazeni dio svemira – i koji zapovijeda ratnim brodom “Defiant” za vrijeme ratova koji se vode izmedu flote Federacije planeta i Dominiona – aliena iz Gama kvadranta. Odabranik Proroka – duhovnih bica koja povremeno obitavaju na Bajoru, planeti nadomak DS 9 da bude njihov poslanik i govornik – covjek koji sve sto radi radi sa strascu.

Ako bih tu morala izdvojiti osobu godine, to bi svakako bio Quark – rasa: FERENGI – pohlepni koristoljubivi spretni trgovci kojima je jedina svetinja u zivotu PROFIT i koji se niceg ne libe kako bi ga ostvarili. Sam Quark je tipicni predstavnik – jedna vrlo slozena osobnost :dead: koju pak ne bi svaka majka htjela za zeta…Inace kod njih svaka cestita i postena zena koja drzi do sebe i familije sjedi doma gola i ne mijesa se u biznis (sto ce se kasnije izmijeniti u skarednu pojavu da se OBUCENA zena ukaze u javnosti, izrazi svoje misljenje u drustvu muskaraca i bavi stjecanjem profita). Zene su im slicnog sarmantnog izgleda kao i muskarci, samo s manjim usesima i velikim cuca-bucama.
Ferengi se inace rado petljaju sa zenskim pripadnicima svih rasa, pa se tako i Quarkov brat uljubio – a i ona u njega … Inace radi kao “Dabo girl” – namjestenica u Quarkovom baru i kockarnici.

Za sve one koji ne znaju, tu su prvi put obznanjeni glasoviti povijesni spisi RULES OF AQUISITION, Ferengi Biblija.

Inace, za sve one koje SCIENCE komponenta ne zanima, tu se odvija jedna posve osebujna predivna ljubavna prica izmedu pukovnice Kyre i vanzemaljca koji moze mijenjati oblik – Oda.

a ima se i dobre glazbe

Nakon toga je snimljen cini mi se najpopularniji dio sage Zvjezdanih staza – “Voyager”.

Tu je doista dosla do perfekcije profiliranost likova, scenarij je u dinamici daleko uznapredovao u odnosu na prethodni serijal, ima dosta origigi ideja i cudnovatih SCIENCE komponenti za koje bolje da ne razmisljate imaju li uopce uporista u fizici kakvu danas poznajemo – ali – izvrsno !

Ima i stanovitih univerzalnih i moralnih dilema gdje se i sami moramo zamisliti – nije bas sve glupo i prizemno ( ??? hm ) kako bi neki pomislili…

Likove mozete vidjeti TU .

Posadu predvodi kapetanica Katrin Janeway, inteligentna i jaka, hrabra i sposobna, osjecajna, ali u isto vrijeme stroga i pravedna mati svojoj posadi koja uvijek ima srca i strpljenja za svaciju muku. U ovim clipovima se vidi kako rabi brute force kad prigusti, ali vjerujte mi – gotovo uvijek daje prednost mirnim i pametnim rjesenjima problema s kojima se susrece.

Ovaj se serijal i inace moze slobodno nazvati “girls power” serijalom, tri glavna lika su zene, sve odreda eksperti na svojim podrucjima, inteligentne i snazne osobnosti, osim kapetanice i ex- drona Seven of nine tu je i B’Elanna – chief engineer – potomak Zemljanina i Klingonke koja je bila pripadnica pobunjenicke Makiji struje i koja je neprikosnovena u tradicionalno muskom zabranu – strojarnici i vrstan inzinjer. I koja je dijelom zbog svoje klingonske prirode ratoborna, a i vrhunski obucena borbenim tehnikama pa povremeno natuce nekog od muskih likova, kad je usekiraju – poznata je po malo prijekom temperamentu.

Ekipa je sarolika, odnosi slozeni, ima se udruzeno dvije politicke struje na istom zadatku i svi rade kao jedan. Prisiljeni su prezivljavati na putu kuci iz dalekog Delta kvadranta gdje su dospjeli nesretnim slucajem. Na kraju se naravno nakon godinama dugog neizvjesnog lutanja, istrazivanja, proucavanja i borbi s Borgom i nekim drugim neprijateljskim rasama sretno vracaju kuci.

Naj faca u ovom serijalu je za moj ukus bez ikakvog dvoumljenja – SEVEN OF NINE – Zemljanka koja je kao petogodisnje dijete oteta i asimilirana od strane Borga. Nju su stjecajem okolnosti i nakon privremenog saveznistva s Borgom u nastojanju da pobijede jednu jos opasniju rasu i zajednickog neprijatelja uspjeli zadrzati na Voyageru i dijelom joj ukloniti borgovske implante. Ona se ponovo uci zivjeti u ljudskoj zajednici i istrazuje svoju individualnost i ljudskost. Njezin znanstveni doprinos posadi Voyagera je ogroman jer je tijekom zivota u Borg kolektivu asimilirala tehnoloska znanja i nesto pamcenja svih rasa koje je Borg asimilirao. Dapace, bila je dijelom kolektiva jedne od Borg kraljica – o kojoj vise mozete doznati TU.

U ovom serijalu se takoder javljaju neke predivne ljubavne price, ali ima i nekih koje bas nisu uspjele …

Tu se ponovno (kao i kod Picarda u dnevnoj sobi u prethodnom serijalu) javlja i Nadbice – gotovo bog koji moze sve i zivi u Q kontinuumu – svemiru nesto drukcijem od naseg kojeg nastanjuju sve neka takva bozanska bica nadnaravnih sposobnosti, za razliku od njih NAS Q ima cudnu fascinaciju ljudskom vrstom koju istrazuje i proucava.

Ime mu je jednostavno – Q . Javlja se kad mu se najmanje nadate i izaziva manje ili vise ozbiljne nevolje – ali u globalu pomaze ljudima.

Evo par epizoda kad se pokusao uvaliti kapetanici i s njom napraviti dijete ( obratite pozornost na njegov govor i recitaciju kojom je pokusava pridobiti ), tu se kao i u svakom dobrom sapunjicarskom zapletu javlja upornost, romantika, podmicivanje odabranice znajuci da je pasoljub, zrtvino odbijanje udvaranja i ZAKONITA Q koja bane u nezgodnom trenutku i ulovi ga na (ne) djelu.

I naravno na kraju – beba Q sa Zakonitom – prva u Q kontinuumu.

Slatka beba doduse, kako i inace biva, kasnije naraste u nezgodnog raspustenog, razmazenog i obijesnog teenagera stetocinu i delikventa kojeg tetka Katrin koja je ujedno i “kuma” uci redu jer ce ga inace zbog loseg ponasanja Q kontinuum pretvoriti u amebu, ili jos gore – u ljudsko bice i lisiti svih moci. U ozbiljnu nevolju s Borgom je uvalio i sam Voyager dok je bio ostavljen na segrtovanju kako bi ga Katrin svojom stegom preodgojila, a njegovog oca Katrin uci roditeljskim duznostima, na cemu joj je on naposljetku uvelike zahvalan jer – iako nadbice – sam se ne moze nositi s razmazenim sinom u pubertetu – sto je nama koji smo uspjesno prezivjeli pubertet svoje djece sasvim razumljivo.

I tu cete vidjeti nesto dobre glazbe.

Da ne bude zabune – ovo pjeva brodski doktor koji izmedu ostalih svojih mnogih talenata obozava glazbu i koji je zapravo hologram – takoder jedna vrlo mila osoba slozenog karaktera.

A ovo je kad se hologram i ex-Borg na jedan sasvim ljudski nacin udruze u pjesmi – da vam suzu izmami :cerek:

Nadalje, po nekima neatraktivni dio serijala “Enerprise” – medutim – meni je i vise nego dobar… tu se skoro stalno nesto jede ! I dosta se putuje kroz vrijeme.

Likove u ovom serijalu mozete vidjeti TU

Kapetan Archer zajedno sa svojom posadom spasava Zemlju od unistenja, a time i cijeli tadasnji ustroj civilizacije i zajednistva raznih rasa kojem prijeti ugroza od bica iz “drugog svemira” koja kane “ocistiti” cijeli poznati svemir kako bi ga preuredili za sebe.

I tu se dogada predivna ljubavna prica izmedu prve casnice Vulkanice T’Pal koja pokusava zatomiti svoje osjecaje i glavnog brodskog inzinjera Trippa.

Sve u svemu, prateci ovaj ciklus mozemo vidjeti kako se politicki korektno evoluiralo – od sirovine kapetana Kirka u pocetku koji se ponasao kao stereotipni superjunak na steroidima s hormonskim poremecajem, preko mudrog i autoritativnog kapetana Picarda – ocinske figure koji obozava arheologiju, klasicnu glazbu i Sekspira, potom slijedi kapetan Cisco – prvi crnac, kuhar virtuoz i strastveni obozavatelj baseballa, udovac sa sinom. U iducem serijalu Voyager kapetanica je zena – ujedno i majcinska figura i ratnica neupitnog autoriteta, a iduci i zadnji serijal Enterprise nam predstavlja kapetana Archera koji se bori sa svojim etickim nacelima i moralnim dilemama, kapetan kojeg su u prosjeku najvise puta nalemali i kapetan najvise nalik bilo kome od nas – i koji ima psa na brodu – beagla koji voli sir.

Snimljeno je i nesto filmova, ali ne bih sad o njima.

Znam da je tesko u sat vremena citanja i gledanja ovog posta docarati pravu sliku Star Trek svjetova, ali ako vec niste do sad – probajte se malo vise upustiti u ovu predivnu space opera bajku :cerek: …

Ostajte u dobru :sretan:


Imunizacija

Kolovoz 6, 2008

Nikad u zivotu nisam pretjerano razmisljala o tome – imunizacija je jednostavno bila nesto sto se uopce nije dovodilo u pitanje, nesto na cemu je moja mati dosljedno nastojala, a tako i ja kad sam imala svoju kci.
Cijepljenja su se obavljala redovito po rasporedu. Moji roditelji i dan danas redovito idu na cijepljenja protiv gripe, antitetanus se obnavlja na vrijeme.

Tijekom zadnjih godina do nas su dopirale vijesti, clanci, znanstvena i “znanstvena” istrazivanja o korisnosti, neophodnosti – ili naprotiv – stetnosti cjepiva. Iznosile su se teorije da je sve to veliki biznis koji ima svoje promicatelje i gdje se vrti velik novac i da nam pola od tih cjepiva uopce ne treba, a dobar dio je cak i stetan. S druge strane, naravno, sluzbeni stav je da su cjepiva neophodna i bez njih bismo imali epidemije i pandemije bolestina koje su danas gotovo iskorijenjene i da se onaj postotak stetnih i smrtonosnih nuspojava jos krece u tolerantnim granicama gdje je to mala cijena za dobrobit cijele zajednice.
Roditeljima koji smatraju da je autizam ili neka druga bolest koja je dosla kao posljedica kolizije cijepiva i djecjeg organizma koje ga ne podnosi to mala utjeha.

Glasine kazu da se u Hrvatskoj koriste cjepiva losije kvalitete koja su jeftinija jer to HZZO moze pokriti, ako bas zelite nesto drugo, pribavite sami i platite. Ne znam je li to tocno.

U zadnje vrijeme sam o tim stvarima nasla dva oprecno razlicita stava o kojima se polemizira, prenosim linkove pa sami procitajte :

pro

contra

Nisam pristalica teorija zavjere, nastojim uz nekakvo minimalno opce znanje o tim stvarima i dosta citanja POKUSATI razumjeti sto se zapravo dogada.
A prosle ili pretprosle godine su mi javili da je susjedino osmogodisnje dijete umrlo ( sad nisam sigurna vise, moguce je da krivo prenosim, ali smisao je tu negdje ) od klijenuti srca isti dan nakon primljenog cjepiva poslijepodne – naravno, dijete je u trenutku primanja doticnog cjepiva bilo potpuno zdravo i do tad je dobro reagiralo na cjepiva… Ne znam je li to pravi uzrok ili je samo cista slucajnost, ali strasno je to…S druge strane moj stav JEST da je dobrobit od cjepiva za siru zajednicu daleko veca nego li steta.

Sve su ucestalije glasine da se usljed cijepljenja javljaju u djece bolesti poput autizma, dijabetisa, multiple skleroze, raka…
S druge strane, gotovo svaka civilizirana zemlja ima obvezujucu zakonodavnu regulativu glede imunizacije djece, u nekim zemljama ne mozete dijete upisati u skolu bez korektnog zdravstvenog kartona.

Imunizacijom su iskorijenjene mnoge epidemijske i pandemijske bolesti, ali protivnici ovoga stava tvrde da bi one ionako nestale usljed visokog standarda i promjene uvjeta zivota, kao sto je nestala guba, kuga i kolera jer su nestali uvjeti za razvoj uzrocnika tih bolesti…

Sto je prava istina ?

Iz mora kontradiktornih informacija koje sve redom pretendiraju biti istinite i vazne, izdvajam nekoliko dostupnih na internetu, nasumicno odabranih

A i ovo se dogada, ljudi moraju po sili posla primati cjepiva i ostaju im posljedice za cijeli zivot. Stravicne posljedice. Pojedinci se odbijaju cijepiti i nadaju se sreci. Odvratan je detalj da odredene grupacije jako dobro zaraduju na ugovorima s vojskom iako se zna za stetne posljedice ovih cjepiva i to je dokazano na velikom broju ljudi. Sluzbeni stav je da se zbog odredenog postotka onih koji dozive reakciju ne moze ukinuti zastita za vecinu onih koji NE DOZIVE REAKCIJU. Reakcije su razne – od glavobolja, nesanice, raznih poremecaja do kronicnih bolesti svake vrste i raka. Prilozena su svjedocenja ljudi koji nisu imali srece. Padaju optuzbe da se radi profita truje i ubija vlastitu vojsku – jako puno onih koji prezive ratne operacije cijeli zivot pate od posljedica cjepiva koje su stravicne, dosta ih i umre. U zadnjem prilogu se daje podatak i o onima koji su ozraceni rukovanjem radioaktivnim agensima koji se koriste u ratnim operacijama i koji su trovani raznim vrstama agresivnog otpada.

Molim vas da nakon gledanja nekih od ovih materijala ne prilazete komentare o prljavoj americkoj imperijalistickoj politici koja vodi ratove, to sad nije tema price. Imajte na umu da su ovi vojnici samo ljudi koji moraju ici na posao bas kao sto i vi idete od sedam do tri i nemaju puno mogucnosti izbora u nastojanju da prehrane obitelj.

Moram nadodati jednu stvar koju nisam znala – u zivotu sam dobila SVA propisana cjepiva i bila u uvjerenju da mi je imunizacija u redu – ali to bas i nije tako – dobivena cjepiva vas ne stite zauvijek.

Kad sam prosle godine u sklopu rjesavanja imigracijske dokumentacije za dobivanje USA drzavljanstva morala podastrijeti dokaz o imunizaciji, radila sam laboratorijske testove koji su trebali dokazati da imam sva potrebna cjepiva i antitijela u krvi. Ispostavilo se da NEMAM. Uzalud mi oziljci po rukama koji zorno dokazuju da sam dobila imunizaciju. Morala sam primiti ponovno gotovo sva neophodna cjepiva. Bila sam zgranuta i trazila objasnjenje – cijeli postupak sam radila ne u americkim nego njemackim ambulantama. Doktor mi je objasnio da postoje cjepiva bolje i losije kvalitete. Ona bolja su dakako ucinkovitija, i on pretpostavlja da ono cime sam ja cijepljena sezdesetih i sedamdesetih mozda nije bilo prva liga ! Osim toga, neke vrste cjepiva se moraju s godinama obnavljati, nisu permanentna zastita.

Sad, kako je tako je – ponovo sam se dala cijepiti i nemam problema, ali nije mi bilo bas svejedno.

Je li, kad je o imunizaciji rijec, sveukupna populacija jedan veliki laboratorij za testiranje koji radi na dobrobit covjecanstva ili je to zapravo veliki poslovni poduhvat ?
Moramo li se pomiriti s cinjenicom da posljedice odredenih medicinskih tretmana dolaze tek nakon pojave kritcne mase tretiranih i nakon odredenog broja godina, i to samo kod nekih i da je to cijena medicinskog napretka?
Je li moramo tolerirati zrtve na putu gdje se znanost ponasa kao slijepac u staklani i pipa u mraku kako bi dosla do novih velikih znanstvenih otkrica koja ce spasiti svijet od pandemija? Sto je s kolateralnim ztrvama za dobrobit cijele zajednice? Sto ako je zrtva necije dijete gdje je onda ljudima vise nebitan cijeli svijet i sto je s ljudima u sklopu posla MORAJU pristati na sve, pa i rizik invaliditeta ? Sto se dogada kad roditelji nadajuci se sreci ne cijepe dijete razmisljajuci da dijete nikad nece doci u priliku biti s doticajem uzrocnika bolesti, a onda se to ipak dogodi i dodu posljedice?

Kakav je vas stav o tome ?


Womb for Rent * Rent-A-Maternica

Kolovoz 6, 2008

Jucer uvecer gledam vijesti na FOX News

Prvo, za one koji ne govore engleski – sazetak – prilog u vijestima koristi u naslovu pojam “maternica za iznajmljivanje”, a donosi prikaz sve ucestalije pojave da se supruge americkih vojnika koji su na sluzbi overseas odlucuju biti surogat majke kako bi popunile kucni budzet dok usput podizu vlastitu djecu i nisu u radnom odnosu.

Istom temom se bavi i najnoviji broj Newsweeka, gdje o tome opsirnije mozete procitati U OVOM CLANKU.

wmark

“Cijena” – kompenzacija jedne trudnoce jest od $20.000 pa na vise s jedne strane + placeni svi troskovi zdravstvenog osiguranja koji ih i inace redovno pripadaju s druge.

” These women can earn more with one pregnancy than their husbands’ annual base pay (which ranges for new enlistees from $16,080 to $28,900). ”

Supruge dakle mogu zaraditi po jednoj trudnoci skoro vise nego li njihovi muzevi koji su u vojnoj sluzbi i cija je osnovna placa ovisno od cinu – tu je rijec o nizim cinovima i novopridoslima koji su u vecini – od $16,080 do $28,900. Klinike i institucije koje se bave surogat majcinstvom u USA tvrde da je 50% njihovih klijentica – military supruge. Ovaj je dio populacije atraktivan i zbog njihovog vojnog Tricare zdravstvenog osiguranja koje je vrlo kvalitetno, i time pruza dodatnu sigurnost objema stranama u dogovoru ( nasto Tricare bas nije odusevljen, pokusava osporiti taj dio placanja troskova osiguranicama zbog kompenzacija koje zene dobivaju, ali im nije poslo za rukom ponistiti taj dio regulative). Uspjesnost ovih trudnoca je od 70%-90%, nasuprot 40% uspjesnosti trudnoca iz proslog stoljeca i “djece iz epruvete”. Zene koje se odlucuju na ovaj korak se unatoc nekim negativnim reakcijama okoline ne dvoume – kazu da su time osigurale vlastitoj obitelji i vlastitoj djeci financijski probitak, a ujedno pruzile radost i svrhu zivota ljudima koji nisu bili u mogucnosti imati vlastitu djecu .

Ali vratimo se na FOX News report – napravljen je intervju s jednom od mladih zena koja je bila surogat majka. Kaze da je to bilo jedno divno iskustvo, svijest da je mogla pomoci nesretnim ljudima koji sami ne mogu imati potomstvo, ali i prvenstveno spoznaja da je time osigurala sredstva za velike troskove terapija koja ima u lijecenju vlastitog starijeg djeteta koje boluje od autizma – a ima ih dvoje. To je duze vrijeme bila njena ideja, suprug koji je na sluzbi overseas u pocetku nije bio odusevljen, ali je nakon nekog vremena shvatio i prihvatio tu zamisao, pa je to postala njihova zajednicka odluka. Veli da joj se unatoc slozenim emocijama ipak nije bilo tesko odvojiti od djeteta jer zapravo – beba nije NJENA, ona je samo vratila ljudima nesto njihovo sto je neko vrijeme imala pod okriljem i gledajuci njihovu srecu joj je bilo lakse rastati se s djetetom.

Inace, mimo teme, moram dati par napomena vezano za zivot americkih military obitelji. Svjedocima smo kako je danas u nasem drustvu moderno, politicki i socijalno osvijesteno i “intelektualno” pljuvati po Americi, po njihovoj politici, po AMERIKANCIMA koji su glupi u masama s glupim predsjednicima i koji vode ratove po svijetu i misle da im nitko nista ne moze — ja nekako tu iz prve ruke ziveci medu njima imam malo drukcije utiske.

Prosjecna americka mlada military obitelj je s nevelikim primanjima, ima u prosjeku dvoje do troje djece – neki i vise, seli se po potrebi posla roditelja koji je u vojnoj sluzbi – ali uglavnom je mati s malom djecom obicno jedno drugom do uha doma sama dok je otac deployed u borbenoj zoni, iako ima i suprotnih slucajeva gdje je mama na bojisnici a otac doma s djecom. Grcaju u kreditima bas kao i prosjecna mlada hrvatska obitelj.

Unatoc povlasticama koje imaju zbog vojne sluzbe glede obrazovanja, zdravstvenog osiguranja i kredita i koje si nikad ne bi mogli priustiti da nisu u vojsci, zivot im nije lak. Majke cesto same podizu brojnu obitelj s prilicno ogranicenim prihodima dok je otac odsutan, stalne selidbe svako malo se ne odrazavaju dobro na djecu i traze od njih stalno uklapanje u novu sredinu, otkad je rat u Iraku i Afganistanu dosta je slucajeva PTSP-a, a kako to izgleda i sto to znaci za obitelj i sami znamo. Necu niti spominjati stalnu opasnost kojoj su izlozeni oni na terenu i koja visi nad svakom military obitelji.

Vecina njih bi najradije da taj rat nikad nije niti poceo, prosjecni Amerikanac nema bas puno utjecaja na smjer americke politike i bas kao i prosjecan Hrvat moze samo trpjeti posljedice odluka koje donose ljudi na koje se te lose odluke nikad nece odraziti. Sad se tamo doma ljudi vec dobrano zaduzuju i nose predmete iz kuce u zalagaonice kako bi bili u stanju platiti gorivo i hranu ( broj korisnika “food stamps” – bonova za hranu se povecao za gotovo 15%), proslogodisnji kolaps trzista nekretnina gdje ljudi vise ne mogu placati povecane rate kredita za kuce je donio nove probleme, ljudi su ostali bez domova, americka privreda srlja u recesiju i to mali covjek itekako osjeti na svojim ledima. Mladi ljudi bez ikakve perspektive, mogucnosti i novca da se obrazuju i dobiju dobro placen posao se prijavljuju u vojsku kako bi kroz vojnu karijeru uspjeli ostvariti pristojan zivot.

U svjetlu svega toga, namaknuti dodatni prihod dajuci ” womb for rent ” , cineci humano i dobro djelo i usput znacajno financijski pomoci svojoj obitelji, za mlade military supruge se cini prihvatljivim rjesenjem.

Jedna od tih mladih zena je to opisala ovako :

“Being a surrogate is like giving an organ transplant to someone,” says Jennifer Cantor, “only before you die, and you actually get to see their joy.”

Biti surogat majka je kao doniranje organa za transplantaciju nekome, samo prije nego sto umrete i zapravo, mozete vidjeti njihovu ( roditelja djeteta ) radost.

image002

Robert Austin Fitch

Sto vi mislite o tome ?


Sva cuda svijeta – dio V/8 – USA

Kolovoz 6, 2008

Tih smo dana posjetili par antikvarnica – imam slike samo iz prve, jer smo tamo isli planski pa sam ponijela kameru. Vrlo velikodusno i odusevljeno su mi dozvolili slikanje. Od svih koje smo vidjeli jedina usminkana i cista – u ostalima je pomalo prasinjavo kao sto antikvarnici i dolici.

Ovo je dakle antikvarnica SECRET GARDEN koja je ujedno i poshy kavana-restoran.

Secret garden

Slike mozete vidjeti detaljnije na ovom linku .

Mi smo inace onako malo, sasvim amaterski radi uzeti ponekad poneki neskupi komadic neceg sto nalici na neku starinu. Nemamo bas neke stvari od vrijednosti jer si ih ne mozemo priustiti, ali imamo par nama dragih i zanimljivih komada u kuci. Kompas je kupljen u Antwerpenu prosle godine, zvonce za poslugu ove godine u Teksasu ( eto, nikad necu imati poslugu u kuci, ali barem imam zvonce…), ponesto bakrenih posudica i vrceva koji nisu nesto spektakularno, ali su lijepi.

dscf8470

I jedan poklon koji smo dobili od mog oca jos u Hrvatskoj – vjerovali ili ne, taj sat je cak neki dan proradio sam od sebe i toliko me uplasio da sam poskocila u prvi mah – inace nikad nije radio, ima kljuc za navijanje opruge… Nitko ga od nas nije navio, zabavljali smo i plasili jedno drugo u kuci dva dana pricama o duhovima, a onda je sat sam od sebe prestao raditi, bas kao sto je i poceo.

dscf8576

Od moje sestre je Gazda na poklon nekad dobio malen durbin i kofercic sa dominama – starinski pozutjele i sasvim upotrebljive.

dscf8577

dscf8578

Ovaj put smo uzeli neke stvari za koje ne bih rekla da bi bile predmet otimacine znalaca, ali nama su se svidjele …

Kutija za cigarete – motane, naravno – tri bakrene zvjezdice su otpale na zalost, ali to ne umanjuje pomalo pohabanu ljepotu drveta

dscf8463

dscf8467

dscf8468

Ja sam zapazila ove cetiri minijature, ne mislim da imaju neku vrijednost, ali meni su lijepe

mineee

i sad je malena kolekcija pod staklom u nasem dnevnom boravku…Koga zanima – placeno samo trideset dolara !

dscf8550

dscf8551

dscf8552

dscf8554

Zanimljive su mi bile i 3D slike radene u svili, ali ih ne bih uzela.

silk 1

silk 3

Gazda je zapazio investiciju – kolekciju Hummel posudica za zacine.

dscf8544

dscf8548

dscf8546

Moram napomenuti da nisam bas bila zainteresirana i nisam imala puno znanja o ovom brandu, tek nesto malo poput ovog, za mene su to uvijek bile samo male kicaste figurice i posudice…
Koga zanima vise o brandu moze pronaci OVDJE i OVDJE.

Ali zato je Gazda krenuo pregovarati cijenu kolekcije i srusio je na trecinu napisane – a onda sam potpuno iskreno ovčje rezignirano krenula nagovarati Gazdu da odustanemo. Onda su istupili s jos nizom cijenom i Gazda je pristao – kupili i poslali kuci postom u paketu … Kolekcija se sastoji od 24 komada ( bez police ), sve s krhkim poklopcicima – placena je 75 dolara. Kad smo dosli doma i ulogirali se na e bay, pronasli smo pojedine primjerke. To smo napravili jer smo morali dokupiti jednu koja je dosla razbijena – mislimo da nije razbijena u transportu vec tamo u antikvarnici kod pakiranja – bila je u srednjem redu i mora da je jednostavno nepazljivo ispustena. Ta jedna posudica nas je kostala 22 dolara. Plus doprema. Ali jos uvijek stoji da smo napravili dobro ulaganje, nije neka velika lova, ali covjeka veseli. Dobili smo za 75 dolara + 30 dolara slanje postom + 27 dolara za novi vrcic kolekciju koja vrijedi objektivno nesto vise od petsto dolara. Malo cemo to sve zadrzati, a onda mozda prodati.

dscf8555 dscf8556

dscf8544a dscf8544b dscf8544c

Razlog tolike zelje za pregovaranjem o cijeni je sto su antikvarnice smjestene u centru grada. Wichita Falls nije turisticki grad, to je gradic od sto tisuca ljudi nastao na stocarstvu, ratarstvu i nafti.
Tamo sam vidjela nesto sto nikad u zivotu nisam i sto me je uzasnulo – centar grada koji odumire.

Prvo mala digresija – moj diplomski rad na Građevini je bio iz predmeta Urbanisticko projektiranje – dakle urbanizam kao takav mi nije stran i mjesta koja posjecujem nekako gledam i iz te perspektive.

Kad smo zasli u poslovni centar grada, prvo sam zapazila ogromnu poslovnu zgradu potpuno napustenu. Objasnjeno mi je da su u projektiranju i izvedbi koristili azbest u oblogama, taman neposredno prije nego li ce to biti zakonom zabranjeno. Cijela zgrada je po ugovoru dovrsena do zadnjeg detalja i zakljucana. I nikad nije bila u funkciji.
Nakon toga sam ostala zaprepastena dok smo se vozili gledajuci kako se redaju jedna za drugom zgrade gdje su lokali bili zatvoreni i izlozi oblijepljeni neprozirnim papirom po kojem se vidi da su vec duze vrijeme napusteni.

downtown 1

downtown

dscf8193

dscf8362

dscf8363

Preko puta lijepe zgrade Gradske knjiznice s pocetka osamnaestog stoljeca zjapi skladiste i stovariste metala i limova sa žičanom pletenom ogradom zaraslom u brsljan – a izmedu predivan park. Uski centar izgleda kao grad duhova !!! Tamo su poredane i te antikvarnice koje smo obilazili, i vise je nego ocito bilo da bas i nema puno posjetitelja i kupaca.

dscf8226

dscf8364

Jedva da koje vozilo prode onuda, a to je nekad bila gradska prometna zila kucavica. Nekoc otmjeno kino se pretvorilo u derutnu zgradu koju eto odrzavaju cistom, ali nista vise od toga. Propadaju i ostale okolne zgrade, cini se da su sve investicije odleprsale s tog mjesta. Mozete li zamisliti gotovo prazna parkiralista u centru grada usred radnog dana usred radnog tjedna ??? Jedina popunjena mjesta su bila ispred zgrade gradske uprave i administrativnog sjedista. I gradske bolnice gdje se ne lijece elitni pacijenti.

downtown 2

Takvo nesto vjerujem da nigdje u Njemackoj ili Hrvatskoj necete vidjeti ! Na moj zacudeni upit, objasnjeno mi je da je postupna degradacija urbane jezgre pocela prije tridesetak godina kad je izgraden prvi veci Moll centar – shopping centar na jednoj od gradskih periferija. Nakon toga je uslijedila ekspanzija slicnih sadrzaja, i danas tamo imate ogromne komplekse gdje ljudi provode vrijeme i ŽIVE. Druže se, kupuju, zabavljaju, jedu, uce, friziraju i manikiraju, idu u kino, rekreiraju se – jednom rijecju shopping centri su preuzeli funkciju gradskog sredista. I naravno, Wall Mart robne kuce kao institucije i hramovi gdje se okupljaju pripadnici srednje klase – iako danas vise niti oni nisu sinonim za najjeftiniju ponudu koja se moze naci. Tamo su u blizini i svakovrsne lijecnicke ordinacije, obrtnicki centri, razne agencije, crkve, banke, neugledni i oni vrlo ugledni restorani. Zemljiste je skuplje u tim zonama nego u gradskom centru.

mexican

moll 1

Usput smo navratili i u Muzej zeljeznica … Uredovno radno vrijeme, radni dan, vodica jednostavno nema, vratar nas je pustio unutra pa smo napravili par snimaka. Kad smo dosli sutradan, nije bilo ni vratara ni vodica – cini se da je tamo opci raspasoj, sto me niti ne cudi jer se i Muzej nalazi u centru grada gdje je opca pustinja i ljudi bas ne prolaze – posebno ne turisti.

dscf8196

dscf8198

dscf8202

dscf8199

dscf8201

dscf8204

dscf8210

dscf8216

I ovim bi umarajuci 🙄 dugacki ciklus putopisa iz USA za sad bio okoncan :wave:.

Ostajte u dobru…