Pasja posla …

Sjecate li se ovog malenog ?

To je Attila – kad smo ga prvi put vidjeli i dosao nam u goste, bio je tezak “samo” 15 kilograma i morali su ga nositi na kat jer se nije znao sam popeti nasim stubama – bio je tek mala beba od tri mjeseca !!!

To je – za one koji ne znaju – cuko nasih groomera.

Leglo iz kojeg su ga doveli je Leonberger Vom Bernsteinmeer a ta vrsta iako nastala i priznata u Njemackoj, na izlozbama zajedno spada negdje u Francuske ovcare.

Kao i svi psi iz legla, Attila ima svoj site – ovaj uzgajivac radi vrlo profesionalno i prati svoje pse i kad ih proda – na slikama se moze vidjeti GALERIJA

Obratite pozornost na one slike gdje se kupa i gdje – jede kupine !!!

Kazu groomeri da svako jutro kad izade u vrt, druga stvar koju napravi je odmah krenuti jesti kupine i maline.

Nasi groomeri dolaze u posjet svakih sest tjedana, srede, ostrigaju i nafrajkaju Maggie i usput se lijepo druzimo jer su vrlo prijazni i simpaticni ljudi.

I prije nego li je Attila dosao u obitelj oni su vec imali jednog cuku, takoder velikog ovcara – Diabola. Diabolo je vec pomalo star i jako, jako voli pricati. Mumlja, mrmori i klepece uvijek kad je dobre volje (a uvijek je dobre volje) i to cini toliko glasno da mi nekad ne cujemo jedni druge. Pa ga moraju utisavati :rofl: svako malo, a to jako komicno zvuci.

Ovako je izgledalo kad se Maggie ponovno susrela sa ova dva pajdasa – i inace mrzi da joj nuskaju rit, pa ih je stalno izbjegavala i naposljetku im je rekla sto ih ide!

Diabolo je bio jako sretan i razigran, Maggie naravno poznaje od prije pa joj se radovao – onakav ogroman stalno je tulio i dozivao, poskakivao i zalijegao u igrajuci polozaj, mlatio repinom i mumljao, silno nastojao doci do nje.

I kad su se doma kod mene pokusali kao – igrati – njemu treba tri hektara da se okrene i usput mlatne repom i srusi pregradni zid – on je doista prevelik, pa nismo se usudili pustiti je u igru – jednom je MENI stao slucajno na nogu 😮 pa sam sve zvijezde vidjela ! Ali je veeeelika maza i jako ga volimo.

I inace je jako zastitnicki nastrojen prema Attili, ne da niti jednom psu da mu pride, a kad je Maggie dosla, susjedni psi nisu smjeli niti prinjuskati blizu !

I kako vec biva, jedno vrijeme je drzala riticu pri zemlji, ali uskoro joj je dojadilo nuskanje i salijetanje dviju grdosija, pa se uspentrala na ruke i tako ostala ! Visila je na svima nama pomalo kao cicak, svak ju je drzao jedno vrijeme !

A ovako je izgledalo na samom ocjenjivanju

Nije bilo puno izlozbenih pasa, ali je zato bilo okolo puno gostiju s psima. Svake vrste. Ljudi koji imaju pse su inace jedna posebna sojta. Jako se vole druziti – ne samo na izlozbama “svoje” pasmine, nego i na svim mogucim izlozbama koje se odrzavaju. Dosta se druze i private, sklapaju se poznanstva i lako mozete cak i na ulici prepoznati tko je “psetoljubac”- bez ikakvog povoda vam se obrate dok setate pasa i kojesta vas ispituju .

Mi jako volimo izlozbe pasa.

Tu je uvijek prekrasna atmosfera, jos ako se slozi ovako lijepo vrijeme kao u subotu … Obicno parada pocinje oko deset sati pa se nastavlja do predvece.

Glazba, miris dobre papice u zraku, mozete sjesti u restorancic sa strane, a mozete si ponijeti i klopu od kuce i nitko vas ne gleda kao cudaka dok glabate batak iz aluminijske folije LOL. Ljudi si ponesu “leptir” stolice, dekice pa nije rijetkost vidjeti cuku i gazdu kako zajedno leze izvrnuti na travi u debelom hladu.

Mozete i sjesti sa strane, stolovi i suncobrani su na raspolaganju, sve je u zelenilu, svugdje na standovima svakojakog hladnog pica, voda se dijeli besplatno – sesiri se prodaju 🙂 – malo sunca, malo hlada, vjetric i koji oblak – i dobro raspolozenje !

Eto, nadam se da ste uzivali u slikama ovih prekrasnih ogromnih pasa…

Ostajte u dobru :).

Sto se radilo prosli tjedan i razno …

Ovo ce biti jedan brzopotezni s outdated informacijama – stislo s vremenom ovih dana.

Prvo – prosli vikend smo bili u Ramsteinu, ne poslom vec tek toliko da se negdje klatimo, pa na jednoj letackoj smotri.

U Ramsteinu nista novo, malo smo prosvrljali bazom, svratili do BX (skup objekata koje mozemo definirati kao robna kuca do robne kuce :smijeh:) – pa kad je to potrajalo, otisla sam “napudrati nos” i ostavila Gazdu samog vani.

Nije mu dugo trebalo da napravi novu psinu – moram reci da me jako cesto iznenadi pojavama ovakvog tipa – dosjetljiv je i svaki put izmisli nesto novo …

Kad sam izasla iz mjesta s ogledalima, prvo me odvukao ponovno u jedan butik gdje se prodaje odjeca, suveniri, nakit, knjige, narodne nosnje, glazba – sve CELTIC – originalno i dopremljeno iz Irske, Skotske, Engleske i Walesa. Tamo se volim zadrzavati jer je mjesto carobno i ima prekosvacega predivnoga …

I cijene su isto “carobne” :headbang: pa smo tamo IKAD kupili samo Gazdi iglu za kravatu i dzepni sat, a meni bros za pelerinu ( za pod vrat ) – s origigi heraldikom i sicusnim ametistima.

Onda me za ruku poveo dalje i dovukao u neku butigu gdje prave … dok mene nije bilo, narucio je :kiss: da se napravi OVO

Sad imam registarske tablice – jos samo da uzmem afto i naucim voziti ko covjek … Ali kako se cini, ove ce tablice ipak uvijek samo krasiti ured :rofl:

Pa smo bili na jednom “eventu” – avio smotri – nesto malo i beznacajno, ali zabavno

Pogodite TKO dobije kolacice koji se serviraju uz kavu

PASJA POSLA

Prica prva – CIM SE USTANEMO JE OVAKO …

Svako jutro cim otvorim oci i mala psina to registrira, nastane cicanje i pijukanje. To me prati do kuhinje dok ne krenem kuhati kavu, onda se namjesti na klupu nadgledati sto tocno radim, jer priprema se i dorucak, a ona odande dobro vidi u kuhinju – stvari treba drzati pod kontrolom !

Prica druga – RANOM ZOROM – tko ce prvi u krilo?!

Svake godine cim zahladi Maggie ima jednu naviku – uvlaci mi se kad god moze u krilo !!! To je ono razdoblje, kad je vec hladno, a jos se ne grije.

Ujutro, dok se pije prva kava, ona se prednjim sapicama nasloni na koljena, grebucka i moli da je se uzme. I onda se lijepo ugnjezdi u krilo i polozi glavu na moju podlakticu.
I sto god covjek radi, tipka, pije kavu, pise – ona namjesti glavu da joj je zgodno – kako god. Kava se uredno tako odradi, procitaju jutarnje vijesti… Gazda kaze da joj zavidi kako je na finom toplom mjestu i da bi se on isto rado uvukao :naughty: ! To kaze jer mu je zima.

A zasto mu je zima?

Ovih dana ja tvrdoglavo odbijam priznati da je ljeto otislo. Kod nas je u zadnje vrijeme hladno, jutra su 10-14 stupnjeva celzija, doduse danju se popne do 27 ili 30.

Gazda je pametno izvukao svoj zimski “robe” – a ja se ne dam – jos uvijek drzim ljetnu tanku kucnu haljinu vani, a svoj debeli zuti frotirski ogrtac u ormaru !

Onda ujutro scepam i navucem njegov “robe” jer mi je hladno!:naughty: – stoga – slike u Gazdinoj kucnoj odori, ogromnom i fufnastom sivom debelom kucnom haljetku koji fino grije. Mislim da cu mu ga sutra vratiti i izvuci svoju zimsku kucnu dekicu – mucho je zima jutrom …

Prica treca – HUD PES !!!

Ovako izgleda kad vidi s klupe blagovanja NESTO na prednjem dvoristu sto joj se ne svida. Sto je vidjela, pojma nemam, ali sam je uzela u narucje da bolje izbliza i s visoka pregleda – i usput skoro iscasila lakat u nastojanju da to usnimim mobitelom… Pojacajte zvuk !!!!!!!!!!

Prica treca – POSLIJE RUCKA

Ovako izgleda kad se fino napapamo, (Belly is full, butt is empty, life is good!!!) – dok mi pijemo kavicu, ona uziva

Prica cetvrta – TKO SE BOJI VUKA JOS ???

Ove slike su napravljene prosli tjedan, islo se zubaru 🙄 – nista problematicno, ali ja sve cim se pojavi odmah rjesavam – sto god se moze odlagati – ali zubar NIKAD.

Elem, prvo su mi zbiberili inekciju pa izasli dok to pocne djelovati. Gazda je naravno iskoristio prigodu da me apslika u nezavidnom polozaju i usput izjavio da se ne sjekiram zato sto necu moci pricati bar sat vremena – ON ce dobiti priliku da prica – HA !!!

A tu sam vec zasutjela…

Sutra ili preksutra – slike i clipovi s izlozbe pasa na kojoj smo bili ovaj vikend – nesto prekokrasno!

Ostajte u dobru :sretan: …

Kad je dobro prileci … i gdje sve !

Upozorenje – ovo je post slika za pasoljupce i one koji se takvima osjecaju!

Neku vecer nisam mogla odoljeti pa sam uzela kameru i napravila par slika – kako se lijepo dade odrijemati gledajuci TV. Pasji zivot !

Prvo smo se izvrnule u dnevnoj sobi na trosjedu na svilene jastuke … Tu se naravno valjamo i namjestamo po volji, jastuci su mekani, dekica isto.

A onda se promijeni lokacija, tek toliko raznovrsnosti radi se malo prilegne na fotelju.

Na toj fotelji ima mjesta za dvoje – tko god od nas sjedi ona legne pored! Isto je doduse i na trosjedu, voli se sklupcati uz leda ili u luk nogu kod koljena – ako lezite postrance.
Dobro grije !!!

Ovo slikanje od neki dan me ponukalo da izvucem neke druge fotke gdje se ljeskarilo i gnijezdilo…

Ovako se UVIJEK ( s druge fotelje ) nadgleda skaf s rubljem dok ja glacam, a u isto vrijeme na drugoj strani je pregled dvorista – sve s iste pozicije, maksimalno efikasno!

I mozda to bas i nije najbolje vidljivo s ovih fotki, ali vjerujte mi – izgleda kao reklama za Raiffeisen banku !!! To su tocno TE BOJE!

A ovako se smjestimo kad treba kontrolirati svoje ljude dok rade workout – cijelih sat vremena motri i pomakne se samo kad cuje neki zvuk s dvorista ! Jednom se nasla na putanji i dometu sprave za nordijsko hodanje i vise nikad!

Popodnevni drijemez u blagovanju – tu je poslijepodne suncano, a zimi toplo jer je iza obloge radijator !

ali prvo dovuce igracke za drustvo, a onda se vrti u krug i gnijezdi prije nego li se smjesti

Nije lose niti na tepihu u uredu da se moze motriti svoje ljude dok sjede za racunalima, uvijek postoji mogucnost da imaju negdje u zdjelici grozdice ili pistacio – pa se onda dode zicati.

Tu smo jos bili jaaako mali

a ovo je od prije neki dan

Drijemati se jako dobro dade i na straznjem sjedalu auta, sto smo jako rano naucili

a u svakom slucaju dobro je lezati u krivinama

Nije lose niti odrijemati kraj kreveta s Gazdine strane poslijepodne, tako da se moze odmah skociti na papuce cim on pokusa ustati

Kad su velike vrucine, najbolje mjesto je u uredu pred ventilatorom, valjati se po plocicama i premjestati povremeno

pa se onda premjestiti u dnevni boravak i provjeriti je li tamo pod hladniji

Ali najljepse je u svojoj logi, tu se gnijezdi i spava nocu kraj Gazdarice !

Kako vidite, krevetic je napravljen u veeeelikom plasticnom bijelom skafu! Tu ona ima dosta mjesta da se komotno ispruzi i izvali sve cetiri u zrak.

Ima dva sloja puta pet centimetra debele fine nove cvrste spuzve presvucene svaki svojom jastucnicom (odsjecene po mjeri), preko toga dva crna tanka otiraca – tepiha (isto kupljena po mjeri skafa) da ne tone u spuzvu, a preko toga svoju prostirku.
Prvo smo koristili lijepu rucno pletenu djecju dekicu koju smo za nju dobili na poklon (jer su je djeca poznanika prerasla), a onda presli na velike rucnike koje lijepo svake subote promijenimo kad presvlacimo sve krevete i posteljinu (puno prakticnije obzirom da to mozemo iskuhati u pranju) – a subotom se i ona kupa …

Skaf je smjesten izmedu ormarica i radijatora, a ispod prozora. Skaf zato sto mi se cinilo da je bolje rjesenje nego onaj pravi krevetic za cukce koji smo gledali i koji mi je bio tako nisko pri podu i neka jadna tanka spuzvica dolje.
Ovo je fina cvrsta plasticna skoljka s debelim mekanim podlogama za spavanje. Fino toplo i zasticeno mjesto. Milina!

U skorasnje vrijeme je pocela dovlaciti i igracke da spava s njima

I eto, cudno je da sam ovaj post nakanila objaviti ama bas isto jutro kad je Svekrva stavila ZETOVE slike u svoj post :cerek: – bas koincidencija :kiss: i tu se vidi kako se lijepo i ugodno, BAS KAO I UVIJEK i ovaj nas handsome ZET valja po presvlakama!

Eto – u nadi da cete i vi sebi moci priustiti ovakvo jedno prilijeganje malo cesce nego inace – ostajte u dobru …:smijeh:

Kaos i kako ga prezivjeti

A TO CEKA I VAS !!!

Kad-tad.

Gazdi je sutra blagdan ( Memorial Day ), ima dugi vikenad pa smo odlucili umjesto izleta, rucka uz Rajnu u suncan dan i posjete dvorcima ( kojima ne znam vise ime i sad ne mogu napisati, a prospekta vise nemam jer sam jucer njime obrisala cetke ) – obaviti soboslikanje iliti krecenje. Nije se cak puno niti otimao kad sam mu najavila, samo je rekao: “Yes honey” … i od tad to stalno ponavlja. Srecom je dobar majstor, cisto radi i ne packa okolo, milina jedna !

Imamo i nadzor – kud god mi, tud i ona.

Pa sam joj i u dnevnu sobu donijela stolicu da se ne umara

A kad joj postane prenaporno gledati nas kako radimo, legne u predsoblje ili blagovanje gdje nije toliki metez, samo odlozen drlog iz drugih dijelova kuce

I onda, dosli su nam groomeri i u goste doveli novog clana svoje obitelji

Groomeri su odmah smontirali stol na balkonu i prikljucila sam im struju, pa su navalili na Maggie, a maleni cukov grandioso imena Atila je radoznalo prenuskao cijelu kucu .

“Maleni” je jos beba, tri mjeseca, a tezak oko petnaestak kilograma ( tako mi rekose ), prica sitnim glasom i bas kao prava beba je zaigran. Dolazi iz ovog legla, koga vise zanima tu je SITE UZGAJIVAČA.

Moram napomenuti da oni vec imaju jednog predivnog ovcara, crni ogromni nesto malo veci i tezi od mene, ime mu je Diabolo i kad mi je jednom nehotice stao na nogu vidjela sam sve zvijezde. Pitom i poslusan, ovaj put ga nisu doveli – zato smo se dobro zabavili s malenim.

Prvo se igrao Maggienim igrackama

I dudio u hladovini

Tu je od Gazde dobio malo jabuke, pa je to glocao dok je ovaj provjeravao mail box i vijesti

Za sad jos stane pod moj kuhinjski stol, bojim se da iduci put kad dode vise nece moci

Ali je dobra nuskalica, iza ovih vrata je ostava, a u ostavi vreca hrane za Maggie koja je, da ne bude zabune, zatvorena dvije stipaljke.

Ali i prije toga se zaletio u kuhinji na Maggien kutak gdje su njene posudice s hranom i vodom pa se tamo pogostio

Maggie nije bilo da brani svoj posjed jer je imala preca posla u taj tren

Ali cim je bila gotova, dosla je da ga nauci redu – vjerovali ili ne, izgleda da ona zna i osjeti da je on, iako puno veci od nje, jos uvijek samo beba, tako da ga je cijelo vrijeme bez problema natjerivala po kuci, a on jadan samo zacvili i pokorno ode na drugi kraj do nogu gazdarici

I tako to, groomeri i cuko odose, mi nazad na sljaku. Maggie vise ne izgleda kao mala rundlava ovca nego kao prava dama, uredna pudleca frizura koja ce potrajati sest tjedana +/-.

Score je sljedeci – ured i blagovanje gotovi, dnevna soba gotova, do veceri moramo prirediti spavacu kako bismo je ujutro na sabaha startali + kuhinja ide na kraju sutra. Kupionicu ce napraviti kucevlasnik kad mi odemo na godisnji jer stavlja neku kerefeku na zid koju mu jos nisu dopremili . I inace se zagrcnuo od zaprepastenja kad smo mu najavili da cemo kreciti – NIKAD mu jos nitko tko je tu stanovao nije krecio, a pogotovo podove mijenjao kao mi ( izbacili smo ogavni tepison i stavili fini pod u predsoblje ).

Blago vama koji ne soboslikate i licite i krecite !

Topao, musavi, zafarbani pozdrav …

Godisnjica – post 28.05.2007.

Danas se navrsila godina dana kako je nasa mala obitelj dobila prinovu.

Ime joj je Enora Van Dorada, ali mi smo joj nadjenuli ime Maggie, tko bi je po kuci dozivao krsnim imenom… Mini pudlica – grdosija sad tezi cetiri i pol kilograma (za razliku od mene voli se vagati) i ne bi trebala vise rasti – sad joj je gotovo 15 mjeseci.

Kad sam doselila ovamo, Gazda je nakon par dana zakljucio da sam usamljena dok on radi i da mi treba drustvo. Vidjeli smo oglase u Stars&Stripes – tamo uvijek ima ogroman izbor kucnih ljubimaca, od besplatnih hrcaka koje vam nude u grupama i single, bijelih stakora, preko pasa, macaka, cincila, konja, zeceva i letecih vjeverica, gustera, do ribica i pitona sa svim accessories i igrackama. Dosta zivotinja koje su starije od godinu-dvije daju i po nizim cijenama ili besplatno ako su puno starije ili ako je stvarno hitno, jer s vojskom je tako – dobiju nalog za PCS ( Permanent Change Station ) i moraju seliti – te military obitelji su prilicno mobilne. Inace, Ameri su veliki zivotinjoljupci i vjerovali ili ne – rijetko je koja obitelj bez kucnog ljubimca, cak i u zgradama gdje su samacki stanovi mozete vidjeti mnostvo ljudi kako setaju pse predvece. Izuzeci su oni koji zive sami, a imaju duge i nepredvidive smjene i cesta putovanja. Extra poslovi setaca i babysittera za pse cvjetaju, studenti mlate dobru lovu, posebno za vrijeme praznika ili godisnjih. U pravilu obitelji imaju vise djece, dvoje je minimum, i cesto su jedno drugom do uha – u takvim situacijama je i pas neizostavan dio parade.
Niti Njemci nisu puno drukciji kad je rijec o kucnim ljubimcima – imaju ih u velikom broju. Vidjela sam u ulici oglasnu plocu u staklu gdje se redovito updateaju vijesti Drustva ljubimaca i vlasnika MACAKA koje je prilicno aktivno. Ono sto je zadivljujuce je i koliko pasa ima na ulicama. Najvise je malih fifika raznih vrsta, ali ima i vecih – onih koji vodaju vlasnike, a ne vlasnici njih. Svi psi se UVIJEK setaju na povocu, neki od njih koji su veci i s brnjicom, a malene cesto voze i na biciklima i motoricima. Potonji su uvijek u nekim lijepim oblekicama, i kad se voze stave im naocale za voznju. I dogadala se jedna stvar koja je mene tjerala u ocaj – svi su tako druzeljubivi !!! Kad sam ja pocela izvoditi svoju fifiku, bila je tako malesna i lijepa da su svi zastajali i zeljeli znati koliko je stara, kako se zove, i koja je tocno vrsta. Moj jadni njemacki od jedva sto rijeci je bio na velikoj muci, nastojala sam tim ljubaznim ljudima objasniti da ne govorim njemacki, na sto su oni veselo nastavljali mljeti i ispitivati me, kao da nista nisam rekla ! Pogotovo su bili uporni vlasnici pasa koji su setali sa svojim psima – to je cini se jedno veliko neformalno drustvo ljudi spremnih na dugotrajne razgovore s vama, cak i ako nemaju pojma tko ste – samo zato sto vodite psa na povocu.

No da se vratim temi – kako smo doveli Maggie. Vidjeli smo dakle oglas u novinama, novo leglo je spremno za prodaju – nazvali, rezervirali jednu zemskicu i sutradan krenuli po nju. Bilo je malo daleko – vozili smo tri sata. Ljudi koji drze uzgajivacnicu se bave ne samo uzgojem pudlica, nego i beaglova i snaucera. Do trenutka kad smo stigli ostalo je samo dvije curice i jedan mali deckic. Pokazali su nam mamu i tatu koji su bili ponosni mali lajavci finih manira – nisu se verali po vama kad su usli u sobu. Uzgajivacnicu drze zapravo jedna Njemica udana za Amerikanca i njena mati. Velika je to kuca s ogromnim dvoristem, mnostvom pasa i petero djece. Najstarija djevojcica od oko petnaestak godina nas je uvela i pustila malene da ih vidimo. Ja sam birala izmedu dvije curice – jedna od njih se nastojala sakriti ispod stola jer je bila preplasena, druga je stajala sama po strani bavila se svojom prednjom sapom i nije se bojala, deckic je veselo skakao oko nas i pokusao se uzverati Gazdi na nogavicu – on je bio najmanji. Ja sam se zavukla pod stol i uzela stidljivu uplasenu malu crnu pufnu vunice koja se drscuci skutrila u najdaljem kutu. To je bila nasa Maggie.
Inace, ime je birao Gazda, ponudio je doduse prvo meni da nadjenem ime malenoj, i ja sam imala jedno predivno, ali ga nisam mogla iskoristiti. Zeljela sam je nazvati Luna – ali je to na nevolju bio nekad nick moje seke na internetu, pa mi nekako nije bilo zgodno…Onda smo stavili par mogucih imena u kutijicu i ja sam izvukla Gazdin prijedlog.
Mlada dama koja nas je uvela u kucu je sva ponosna izjavila kako su maleni lijepo oprani i cekaju – a mene je gusio stink i pitala sam se kako izgleda kad NISU oprani. Tri sata smo se vozili nazad i putem raspravljali hocemo li stati u prvoj trgovini i kupiti stipaljke za nos da ne izginemo od smrada. Ja sam malenu drzala u krilu cijelim putem. Na putu smo takvi smrdljivi svratili u Zracnu bazu Ramstein u njihovu PX i tamo kupili sve moguce psece potrepstine. Nitko nije oglasio uzbunu, samo sam ja imala utisak da su se ljudi odmicali od nas u redu za blagajnu – a Gazda se u kupovini ponasao kao da novorodence dolazi u kucu – kupio je i pseci pampers i klopu, i igracke i kozmetiku i sve moguce potrebne i nepotrebne sitnice …

Ovako je izgledala kad smo je okupali prvi put –

a onda na spavanje

Odmah iduci tjedan smo isli kod veterinarice gdje je malena skvikavica dobila svoj mikrocip i EU putovnicu, a za tu prigodu je dobila i svoju dekicu za auto

A evo kako mlada dama izgleda sad – godinu dana kasnije – slike poslije ovosubotnjeg kupanjca – doduse napravljene mobitelom jer su kamere ostale u autu, a pljustalo je pa se nikom nije islo bas preko na parking …

I da – ovako izgleda kad se ide u setnju – sreci nema kraja…Pojacajte zvuk, i ispricavamo se na losoj kvaliteti clipa, napravljeno isto mobitelom prosle jeseni, ovako se uvijek luduje kad se ide van i mi moramo paziti da ne stanemo na nju dok jurca gore – dolje stubistem..

Video000

Moram priznati da smo jako sretni kako se malena uklopila – zivot bi definitivno bio drukciji bez nje.

Ovo je dakle bio tematski post :), inace tu smo svi na okupu i uzivamo u dokolici jer je danas Memorial Day i Gazdi neradni dan-koji koristi za rjesavanje papirologije umjesto da ljenstvuje …

ostajte nam u dobru 🙂