Da se ne zaboravi – na danasnji dan prije tri godine sam izgubila svoju dragu zivotnu suputnicu, provela je s nama jedan divan pseci zivot, darovala nam je toliko lijepih trenutaka i naposljetku se nakon 14 godina preselila kod Duginog mosta. Cesto mislimo na nju …
U našim životima je osim Maggie postojala još jedna cetveronožna malena – Ramona, izgledala je kao pravi pinc vucjak :rofl:, mix njemackog ovcara i boze znaj cega jos… Al zato se drzala ponosno ko carica :smijeh: RAMONA Magnificant Domesticus Vulgaris !
Bila je malo sugavo ratno siroce koje smo pokupili u vrijeme najvece bubetane sa osjeckih ulica… Bila je tako malena da nije znala jos niti jesti, hranili smo je mlijekom iz bocice prvih par dana, a na njoj je bilo vise buha nego dlaka kad je dosla u kucu.
Odmah u pocetku je islo dobro, brzo se navikla na kucni red, isla van obavljati pasje potrebe, imala je svoje igracke, nije zvakala obucu, navikla se i na papagala zvanog Kokolo. Bilo je doduse par incidenata kad je provalila u kuhinjsku kantu za smece i rasirila plijen po cijelom dnevnom boravku, pa kad je dosla glave mom starom velikom medvjedu – jedno pol metra velikoj krznatoj igracki (doslovce-otkinula mu je glavu i iscepusala skoro svu slamu iz tijela), pa kad mi je mama napravila nove satenske presvlake za moje jastucice u dnevnom boravku…
Ramona je odlucila da ce od tog dana jedna valjda posebna dva jastuka biti NJENA – redovito sam ih nalazila na podu kad dodem doma – pa sam odustala i shvatila da je bolje da joj ih dam. Obicavala je dok nas nema sjediti na krevetu u dnevnom boravku i gledati kroz prozor, mislila je da ne vidimo – medutim dnevni boravak ima jos jedan prozor na bocnom zidu, tako da se kad smo dolazili prema kuci u okviru prozora uvijek ocrtavala uhata sjena. Naravno, kad bismo usli u kucu, ona je lezala na SVOM MJESTU na podu, ne na krevetu, nevino i cedno!
Obozavala je spagete, pizzu, sarmu i pileci paprikas. Draze joj je bilo uvijek mlatiti po musaki nego li jesti pasju konzervu.
Jedino, kad joj je susjeda znala dati kosti od govede juhe s ostacima mesa, to je kod nas u kuci izazivalo unezvjereni metez – zbog nekih razloga njezina probava je na to reagirala jako burno (pseca, ne susjedina), ali daleko burnije smo reagirali mi kraj kojih je sjedila!
Obicno je lezala kraj nasih nogu u dnevnom boravku, bila je pitomo i nenaporno pseto i nismo nesto obracali pozornost na nju, ali kad bi se neprimjetno promeskoljila na “onaj” nacin i znakovito onjusila zrak povrh straznjice, mi smo bezglavo u nastupu panike istrcavali iz sobe kud koji! I vi biste! Od silnog smrada su komarci padali u nesvijest po podu!
Srecom – tako je reagirala jedino na govedinu!
Iako, susjeda je znala cetvrtkom cistiti ribestine za petak. I sad, ona je zbilja krasna zena i ostavljala je te glave i repove i iznutrice za lokalne macke skitare. Medutim – nije bilo ljepse stvari za moju Ramonu nego li zbrisati na susjedinu verandu, provuci se kroz ogradicu i onda se uvaljati u taj riblji drek! Kad bi se to dogadalo, SVE u kuci se ostavljalo za kasnije, urgentno trpalo psa u kadu i ribalo ga dva puta samponom u nastojanju da se uklone atraktivni riblji miomirisi! Srecom, obozavala se kupati :kiss:, uzivala je u toploj vodi i imala je svoj rucnik.
Kad je netko dolazio, skakala je od srece do te mjere da ste morali biti jako pazljivi inace biste dobili odusevljenu pasju jezicinu ravno u usta…
I dva puta mi je zbrisala na ulicu i pokupila stence 🙄 – oba puta bio je primjenjen isti model i oba puta je posrijedi bio isti caca!
Moja kuca je jedna od pet kuca u ogromnom, lijepo izgledajucem zajednickom dvoristu s grmovima, drvecem, susjedinim cvijecem, ruzama, zvoncicima, tulipanima, travom i mojom ne bas tako predivno sredenom stranom :belj:, iz kojeg na ulicu vodi velika siva kapija. Ta je kapija uvijek zatvorena i zakljucana. Osim NEKAD!
Naravno, bilo je mojoj psini dopusteno dnevno salabazati po tom ogromnom dvoristu, tako da sam je ja i tad naivno pustila van kao i obicno – i ona je iskoristila priliku i zdimila kroz odskrinutu kapiju na ulicu!
Obzirom da sam znala da se tjera, obezglavljeno sam se navrat-nanos isla oblaciti (jer sam bila doma sama i razgacena u kucnom ruhu u tom delikatnom trenutku) – ali dok sam se ja obula i obukla, izjurila na ulicu i pretrcala okolinu – nasla sam je naravno IN FLAGRANTI 😥 ! Uzalud mi trud – pokusala sam je odvuci od zlotvora na njoj, ali nisam postigla nista, vec je, je li , steta bila pocinjena :nono:.
Osim sto sam napravila besplatnu predstavu za okupljene prolaznike – da mi je bilo pameti mogla sam ulaznice za taj cirkus naplacivati ! Ljudi su krepavali od smijeha gledajuci me kako pokusavam NAGOVORITI dva pseta da prekinu bludne radnje :rofl:! Pljeskali su mi s prozora zgrade nakon sto sam odustala i krenula doma! :blabla:
I nakon toga su dosli prvi mali. Dva. Rodila ih je u kasnoj dobi i oba su na zalost umrla.
Ali u drugom pokusaju, bila je uspjesna, pa je dobila tri malena kojima su moja i susjedina kci nadjenule imena. Sama sam ih poradala, uz njih dvije koje su se motale tuda razrogacenih ociju, i to je bio predivan dozivljaj :sretan: Susjedina kcera je rekla: “Teta Ancice, pa ona PUSE, bas kao i PRAAAVA ZENA!!”! 😮 a da znate – doista je bilo tako dok se poradala.
Napravila sam joj logu, stavila stare plahte i navlake – to se dobro moglo iskuhati – i uskoro su mali dosli na svijet. Prvo se rodila curica, dali su joj ime Axa – ona je bila, kasnije se pokazalo najnaprednija u svemu, prva je prohodala, progledala i istrazivala kucu. Nakon nje se teskom mukom izvalio ogromni i debeli Bubi, za kojeg se kasnije ispostavilo da najradije samo jede i spava, ljenjivac mali – i ja sam mislila da je gotovo.
Ocistila sam im mamu i otisla kuhati rucak. Medutim, kad sam je nakon pola sata isla obici, nasla sam jos jedno jaaako, jako malo stene koje je sama okotila – taj je bio gotovo upola manji od svog velikog brata i nadjenuli su mu ime Ronaldo. Ja sam ga zvala Intelektualac – taj je unatoc svom malom rastu pronasao pravi nacin za opstanak – nije se sa velikim bratom i pametnom sestrom borio za atraktivne sike naprijed, nego je pronasao neku malu siku dolje, iza, zadnju kraj straznje noge i vjecno bio prikacen na nju – ta sika nije bila atraktivna nikom i on je bez borbe uvijek imao papicu. Uspjeli smo ih kasnije sve dati u dobre ruke, bili su jako lijepi.
Oca im zlotvora sam sretala godinama svaki dan na putu do posla jer zivi u blizini, tek sam ga tad pocela zamjecivati :headbang: !
Kasnije su me upozorili (PREKASNO) da je taj mali kusati zvrndavac strah i trepet cijelog susjedstva i vlasnika kuja, koliko je stenaca okolo napravio! A nemas ga sto za vidjet.
Kad je Ramona upoznala Gazdu, bilo je to obostrano obozavanje na prvi pogled. Mislim, oboje su imali za to svoje motive, ali u konacnici – voljeli su se. Radovala mu se i umiljkavala, a on joj je svaki vikend donosio psece poslastice. Kad je dobila stence, odmah je otrcala po njega s vrata cim je usao, da mu pokaze prinovu, lajala je i mamila ga i nije se smirila sve dok on nije dosao u ostavu i pogledao male.
Ipak – svaki put kad bi se isao tusirati, ona je lomila noge trceci zurno ispred njega u kupaonicu i tamo boravila neko vrijeme u kontroli. Zasto? E pa zato sto su iza bidea bile njene posudice s hranom i vodom. Nikad se ne zna – mogao je navaliti na njenu hranu – stoga – ona je budnim okom nadgledala svoju imovinu.
I tako, bilo je dobro, dok nije ostarila. Onda vise nije dobro vidjela, a pod stare dane je i posenilila pa smo imali problema s njom. Lajala je na sve redom, na poznate ljude i susjede i bila jako agresivna. Morali smo je maknuti s dvorista :no:.
Kad je napokon zauvijek sklopila oci, ja nisam bila uz nju. Javili su mi u 4 sata – nisu me htjeli ranije zvati na posao jer su znali kako cu reagirati.
Tjednima sam plakala. Sahranili su je dobri ljudi kojima sam beskrajno zahvalna za tu zadnju brigu.
I danas je cesto sanjam, nocima, budim se u suzama i nisam sigurna da ce bol ikad proci. Ona dolazi u moje snove da se poigramo i pomazimo, ti snovi su tako zivi i puni boja i radosti, upravo koliko je budenje nakon njih tuzno.
Mislim cesto na nju, Gazda je isto cesto spominje, jedino sto se prisiljavam ne dozvoliti mislima da predaleko odlutaju.
Znam da je ona sad kraj Duginog mosta, radosna, zdrava i slobodna – zajedno sa sudrugom papagalom Kokolom s kojim je dijelila kucu.
Evo nesto slika:
Voljela je lezati kraj moga kreveta, tamo je imala komad tepiha, a ispod finog grijanog mjesta
Kupanje
Maskembal – njen kostim nije dugo bio obucen, ostale su neko vrijeme samo ruzicaste tufnaste vruce hlacice, carape su na usima opstale samo istu sekundu dok se slikalo, a partikla je izvrpana odmah potom
Tu se po izrazu lica jasno vidi sto ona misli o prizoru, Gazdi i Gazdarici
Mali – tu su stari samo dva dana
U kazni nakon sto je susjedi iskopala lukovice zumbula i tulipana dok je bila na dvoristu (valjda je cirila kroz prozor kad ih je susjeda sadila i mislila je valjda da je ova tamo zakopavala svoje kosti)
Kad je Gazda dolazio, spavalo se u dnevnom boravku – naravno, imalo se i CHAPERONE ispod kreveta
Ovako se zakopavaju kosti i komadi pizze u potaji u mraku susjednom dvoristu
Slika za osobnu, kad je jos bila mlada i zdrava
Jedna od zadnjih slika zajedno prije rastanka
Za sve one koji ne znaju :
Priča o Duginom mostu
S ove strane Raja postoji mjesto po imenu Dugin most.
Kad umre životinja koja je za života bila posebno bliska s nekim od nas, ona odlazi na Dugin most.
Tamo su livade i brežuljci na kojima se svi naši posebni prijatelji druže te zajedno igraju i radosno trče. Uživaju u obilju hrane, vode i sunca, uvijek im je toplo i ugodno.
Sve bolesne i stare životinje opet su zdrave i živahne, a one ozlijeđene i osakaćene ponovo su cijele i snažne. Onakve su kakvima ih pamtimo iz dana i vremena kojih više nema.
Sretne su i spokojne, samo im nedostaje jedna sitnica – svaka od njih čezne za nekim osobitim koga su morale napustiti.
Vesela je to i zaigrana družina, sve do dana kad jedna od životinja iznenada zastane i zagleda se u daljinu. Njezine oči širom su otvorene i sjajne, njezino tijelo zadrhti. Odjednom se odvaja od grupe i potrči preko zelene trave, a njezine je noge nose sve brže i brže.
Tvoje drago biće te ugledalo i kad se napokon sretnete, radosno se grlite znajući da vas nikad više ništa neće razdvojiti. Sretni poljupci pljušte po tvom licu poput kapi kiše, tvoje ruke opet nježno glade voljenu glavicu dok ponovo gledaš u vjerne oči svog dragog ljubimca koji je davno otišao iz tvog života, ali nikad iz tvog srca.
Zatim zajedno prelazite Dugin most…
Nepoznati autor
Objavio tyche177 
tyche 