Pasja posla …

Sjecate li se ovog malenog ?

To je Attila – kad smo ga prvi put vidjeli i dosao nam u goste, bio je tezak “samo” 15 kilograma i morali su ga nositi na kat jer se nije znao sam popeti nasim stubama – bio je tek mala beba od tri mjeseca !!!

To je – za one koji ne znaju – cuko nasih groomera.

Leglo iz kojeg su ga doveli je Leonberger Vom Bernsteinmeer a ta vrsta iako nastala i priznata u Njemackoj, na izlozbama zajedno spada negdje u Francuske ovcare.

Kao i svi psi iz legla, Attila ima svoj site – ovaj uzgajivac radi vrlo profesionalno i prati svoje pse i kad ih proda – na slikama se moze vidjeti GALERIJA

Obratite pozornost na one slike gdje se kupa i gdje – jede kupine !!!

Kazu groomeri da svako jutro kad izade u vrt, druga stvar koju napravi je odmah krenuti jesti kupine i maline.

Nasi groomeri dolaze u posjet svakih sest tjedana, srede, ostrigaju i nafrajkaju Maggie i usput se lijepo druzimo jer su vrlo prijazni i simpaticni ljudi.

I prije nego li je Attila dosao u obitelj oni su vec imali jednog cuku, takoder velikog ovcara – Diabola. Diabolo je vec pomalo star i jako, jako voli pricati. Mumlja, mrmori i klepece uvijek kad je dobre volje (a uvijek je dobre volje) i to cini toliko glasno da mi nekad ne cujemo jedni druge. Pa ga moraju utisavati :rofl: svako malo, a to jako komicno zvuci.

Ovako je izgledalo kad se Maggie ponovno susrela sa ova dva pajdasa – i inace mrzi da joj nuskaju rit, pa ih je stalno izbjegavala i naposljetku im je rekla sto ih ide!

Diabolo je bio jako sretan i razigran, Maggie naravno poznaje od prije pa joj se radovao – onakav ogroman stalno je tulio i dozivao, poskakivao i zalijegao u igrajuci polozaj, mlatio repinom i mumljao, silno nastojao doci do nje.

I kad su se doma kod mene pokusali kao – igrati – njemu treba tri hektara da se okrene i usput mlatne repom i srusi pregradni zid – on je doista prevelik, pa nismo se usudili pustiti je u igru – jednom je MENI stao slucajno na nogu 😮 pa sam sve zvijezde vidjela ! Ali je veeeelika maza i jako ga volimo.

I inace je jako zastitnicki nastrojen prema Attili, ne da niti jednom psu da mu pride, a kad je Maggie dosla, susjedni psi nisu smjeli niti prinjuskati blizu !

I kako vec biva, jedno vrijeme je drzala riticu pri zemlji, ali uskoro joj je dojadilo nuskanje i salijetanje dviju grdosija, pa se uspentrala na ruke i tako ostala ! Visila je na svima nama pomalo kao cicak, svak ju je drzao jedno vrijeme !

A ovako je izgledalo na samom ocjenjivanju

Nije bilo puno izlozbenih pasa, ali je zato bilo okolo puno gostiju s psima. Svake vrste. Ljudi koji imaju pse su inace jedna posebna sojta. Jako se vole druziti – ne samo na izlozbama “svoje” pasmine, nego i na svim mogucim izlozbama koje se odrzavaju. Dosta se druze i private, sklapaju se poznanstva i lako mozete cak i na ulici prepoznati tko je “psetoljubac”- bez ikakvog povoda vam se obrate dok setate pasa i kojesta vas ispituju .

Mi jako volimo izlozbe pasa.

Tu je uvijek prekrasna atmosfera, jos ako se slozi ovako lijepo vrijeme kao u subotu … Obicno parada pocinje oko deset sati pa se nastavlja do predvece.

Glazba, miris dobre papice u zraku, mozete sjesti u restorancic sa strane, a mozete si ponijeti i klopu od kuce i nitko vas ne gleda kao cudaka dok glabate batak iz aluminijske folije LOL. Ljudi si ponesu “leptir” stolice, dekice pa nije rijetkost vidjeti cuku i gazdu kako zajedno leze izvrnuti na travi u debelom hladu.

Mozete i sjesti sa strane, stolovi i suncobrani su na raspolaganju, sve je u zelenilu, svugdje na standovima svakojakog hladnog pica, voda se dijeli besplatno – sesiri se prodaju 🙂 – malo sunca, malo hlada, vjetric i koji oblak – i dobro raspolozenje !

Eto, nadam se da ste uzivali u slikama ovih prekrasnih ogromnih pasa…

Ostajte u dobru :).

Ramona streetfighter i Maggie mekodlaka

UPOZORENJE – Ovo je post za pasoljupce kakva sam i sama :smijeh:

Dugo nisam postala ništa vezano za moju malenu Maggie… Sad castim cijelom galerijom…

by tyche177

by tyche177

by tyche177

Dragi moji, da citiram samu sebe kako sam vec rekla prijateljima i rodbini:
obzirom je zvjere valjda zasvagda naraslo i doseglo punu velicinu, negdje putem za ovih gotovo 11 mjeseci je je dobila cijelih 4,3 kg, tu su vam slikice pa se divite grdosiji – prilicno je zivahna i luduje po kuci, baca u zrak gumenog pilica, trci za lopticom, naizmjence lovi svoj rep, klize se na bulji po podovima kad se zaleti previse u trku, pozorno gleda tv i glode svoju umjetnicku kost sa okusom maslaca od kikirikija ( fuj ) koju najobozava, ujutro zdusno pomaze gospodinu suprugu zavezati pertle ( a onda meni odmaze spavati jer cijelih pol minute kmeci, zavija i dize uzbunu zato sto je on otisao raditi – samo sto se ja ne obazirem previše pa ona dode i legne u svoju logu i nastavi spavati ).

Naravno da je nakon stanovitog vremena naucila raditi delikatne radnje u svoju rezidenciju, nerado napominjem da je to macja :zaliven: kucica gdje smo joj u pocetku sukladno pravilima europske unije koje mi postujemo jer želimo u Evropu – stavljali pseci pampers, a pošto nije željela niti imala motivacije raditi ono drugo na isto mjesto, prešli smo na klasicne macje litter pijesak stvari , pa je ispalo da – O PONIžENJA – ljudi misle da imamo macku kad kupujemo underdownpupu pijesak… Kupanje je obvezatno jednom tjedno jer mlada dama ima ovlaštenja skakati po svim mjestima osim po krevetu u nasoj spavacoj sobi i kod stola za vrijeme jela, to poštuje i toga se stvarno drzi, cista je i mirisava, cetka se svaki dan i nema govora o tome da beštija miriše po psu!

Gospodin suprug je u pocetku bio meštar od šišanja, da ne bude neuredna pri jelu još dok je bila maleno štene, dok jos nisu došli gospoda iz grooming agencije koji je sad dotjeruju svako šest tjedana, on joj je ošišao gubicu da joj se klopa ne cijedi okolo i ne ostavlja ostatke vecere na nogavicama kad nam se krene radovati prije nego li je ulovim i obrišem. Odlucno je odbio urediti išta drugo na njoj, tako da je meni palo u zadatak svakih dva tjedna obrijati … hm… ono znate vec što juzno – kako bi curica bila cista . Kako je on vrlo organizirana osoba, kupio joj je i ono cudo za šišanje – mašinicu jer ne zeli dijeliti svoju mašinicu za bradu s njom ni u kom slucaju… a ona se kao svaka uredna curica mora rijesiti suvišnih dlakavoca na obje strane.

Što se tice opreme, Gazda je nakupovao svega, od pijukavih igracaka, loptica, kostiju i poslastica za mito i nagrade, do osušenih svinjskih ušiju u de luxe pakiranju po tri i u prigodnom formatu, mrežu za auto koju nikad ne koristimo, jer mlada dama jako voli preskociti i sjesti meni u krilo, a nasljedila je moju dekicu od drijemanja i sad je to njena dekica za u auto – ja sam dobila novu i ljepšu da mi ne bude krivo LLOLLL . Imamo srece od samog pocetka da je dobra za vrijeme voznje i ne bljuje po autu kao mnogi psi, samo se sklupca i uredno lezi na straznjem sjedalu, naucila je da ne vrijedi stajati jer ju je gospodin suprug par puta u oštrim krivinama ucio da leti po autu! Samo su uši flaparale okolo …

Da se ne zaboravi i ne zapostavi, u našim životima je postojala još jedna cetveronožna malena- Ramona, izgledala je kao pravi pinc vucjak:naughty::rofl:, mix njemackog ovcara i boze znaj cega jos… al zato se drzala ponosno ko carica :rofl:.
Nisam mogla odoljeti pa evo i slicica nikad prezaljene ex cukice Ramone, ratnog siroceta koje smo pokupili u vrijeme najvece bubetane sa osjeckih ulica… Bila je tako malena da nije znala jos niti jesti, provela je s nama jedan divan pseci zivot, darovala nam je toliko lijepih trenutaka dok se nije nakon 14 godina preselila kod Duginog mosta… Cesto mislimo na nju ….

by tyche177

btw za sve one koji ne znaju za to mjesto:

Priča o Duginom mostu

S ove strane Raja postoji mjesto po imenu Dugin most.
Kad umre životinja koja je za života bila posebno bliska s nekim od nas, ona odlazi na Dugin most.
Tamo su livade i brežuljci na kojima se svi naši posebni prijatelji druže te zajedno igraju i radosno trče. Uživaju u obilju hrane, vode i sunca, uvijek im je toplo i ugodno.
Sve bolesne i stare životinje opet su zdrave i živahne, a one ozlijeđene i osakaćene ponovo su cijele i snažne. Onakve su kakvima ih pamtimo iz dana i vremena kojih više nema.
Sretne su i spokojne, samo im nedostaje jedna sitnica – svaka od njih čezne za nekim osobitim koga su morale napustiti.

Vesela je to i zaigrana družina, sve do dana kad jedna od životinja iznenada zastane i zagleda se u daljinu. Njezine oči širom su otvorene i sjajne, njezino tijelo zadrhti. Odjednom se odvaja od grupe i potrči preko zelene trave, a njezine je noge nose sve brže i brže.
Tvoje drago biće te ugledalo i kad se napokon sretnete, radosno se grlite znajući da vas nikad više ništa neće razdvojiti. Sretni poljupci pljušte po tvom licu poput kapi kiše, tvoje ruke opet nježno glade voljenu glavicu dok ponovo gledaš u vjerne oči svog dragog ljubimca koji je davno otišao iz tvog života, ali nikad iz tvog srca.

Zatim zajedno prelazite Dugin most…

Nepoznati autor

Eto, odoh sad dovrsavati klopu jer gospodin suprug uskoro stize doma, a ja kao dobra domacica sve toplo i mirisavo njam njam poredam po stolu, pa se onda naizmjence i moja cuka i ja obje vješamo lovcu oko vrata odmah s ulaznih vrata kad dode…