~Index for DUMMIES~

Radni nadimak koji su mi zlobnici u svoje vrijeme prisivali iza leda je glasio: GUJA SKEPTICARKA .

Komentar je uglavnom padao kad bi se opetovano ocitovala moja nezgodna navada da preispitujem stvari, pricam kojesta sto ljudi ne vole cuti jer im drukcije odgovara i ono “sto je ocito” dovodim u sumnju.
Uopce ne tvrdim da sam uvijek bila u pravu, niposto, puno puta sam mozda i pretjerala – ali da me je ta navika sacuvala od mnogih izlijetanja i steta u zivotu – to stoji.

Naime, u bilo kakvoj situaciji kad treba donijeti sudove ja ne pitam – STO se dogodilo – jer je to “ocito” i uostalom, mogu nam pricati sto god zele, propaganda i sistem ispiru vrlo ucinkovito kolektivni mozak svake nacije do krajnjih granica. U ovisnosti o interesu instanci koje odlucuju, pravo javnosti na pristup informaciji je jako relativna stvar.

Relevantnoj i istinitoj informaciji.

Kad se prasina slegne i sutradan sve malo utisa, moje glavno pitanje jest – TKO JE OD SVEGA TOGA NA KRAJU IMAO KORIST !

Ovo drugo me vec dovodi do odredenih zakljucaka koji na prvu bas i ne vriste s naslovnih stranica.

Ovih dana se tresu brda od naleta akcije INDEX.
Javnost je bila doslovce ZAPLJUSNUTA informacijama, prangijalo je sa svih strana – TAJNA akcija tajne organizacije o tajnim kriminalnim radnjama! Pravi narodni dernek. Svi sretni. U ovoj zemlji gdje je kruh sve skuplji, bar su igre dostupne.

U zemlji gladnoj pravde i zednoj senzacija to je pravi melem na ranu svim inace ideoloski zavadenim stranama – ovisi kako tko cijelu stvar dozivljava.

I sad – iako je motiv cijele akcije Index bez sumnje jako potreban i hvalevrijedan – mene ta cijela parada nije bas impresionirala previse.

Kad sam vidjela vijest – prvi utisak i prva misao mi je bila: ALOOOOOOOOOOOO – otkud u takvoj jednoj TAJNOJ akciji novinari i kamere ON THE FACE OF THE PLACE ????
Ne samo ispred zgrada fakulteta za koje svatko zna gdje su, nego i ispred KUCA pojedinih ljudi ???
Samo sto nisu doveli mecku da plese po dvoristima osumnjicenih i hodnicima fakulteta!

Ja sam uvijek naivno mislila da se ozbiljne i stvarno bitne stvari dogadaju pod plastom tisine i daleko od ociju javnosti.

Drugo – zasto se islo tako selektivno, zasto se nije uslo isti dan na SVE fakultete svih Univerzi u drzavi – ako je istina da su ih pratili godinu dana?

I nemojte mi pricati da se nema policijskog kadra da se takvo sto provede! Naravno, da su odgovorni dosljedno, profesionalno i ZAPRAVO sve pripremili, mogli bi s istim brojem ljudstva pokupiti sve one za koje se tijekom pracenja OSNOVANO moze utvrditi moguca krivnja, a ne bi upadali pod oruzjem kao da privode teroriste, pompozno praceni medijima bez ikakve selekcije u urede i kuce ljudi – pa ih onda poslije obavjesnog razgovora pustali!

Ono – ako nesto ulove, dobro ulove ! A ako ne – uuuppppsssss … malo smo se presli, niste krivi (taps-taps po ramenu), mozete ici !

To ako vam u kuci nisu nasli dva prsuta ili nedajboze peku – to je vec osnovana sumnja da ste podmiceni!

Blamaza!

Ma koliko mi to ironizirali i poneki se tome i rugali, postoji nesto sto se zove profesionalna etika i reputacija, i – iako za sve nas uvijek potrebno i pozeljno – to je za odredena zanimanja malo bitnije nego za druga.

Medicina je posao povjerenja. Bankarstvo je posao povjerenja.
Svoje zdravlje i svoj novac necete bas povjeriti polupismenim protuhama za koje sumnjate da su KUPILE diplomu.

To su ekstremni slucajevi – a ima ih jos – biste li povjerili brigu o svom djetetu ignorantu bez znanja i strpljenja koji/a je imala obraza kupiti diplomu, biste li cak povjerili popravak svog automobila nekom tko je zanat savladao u birtiji uz pivo i dvije tisuce eura za pola sata ?

Profesura i akademski status – to je takoder posao povjerenja – nakon recentnih dogadanja proci ce na zalost jos podosta vremena prije nego li se prestane dovoditi u sumnju kredibilitet icije diplome.

Imala sam svojedobno prilike pricati s covjekom koji je bio izmedu ostalih u grupi optuzen za malverzaciju u jednoj od banaka. Dokazalo se da je potpuno nevin – i unatoc tomu nije mogao dobiti vise nikad posao u banci! Ljudi u bransi se u maloj sredini poput Osijeka poznaju. Osim toga – tu je uvijek bila stigma koja ga je pratila – da je bio procesuiran.

Njegov osobni i profesionalni dignitet je bio unisten – iako vrlo strucan i sposoban bankar, jedva je nekako pronasao posao u nekoj privatnoj knjigovodstvenoj firmici.

Da to preslikamo na topic – Zagreb je malo vece selo, a akcija Index je kao vijest presla granice Hrvatske. Kakva ce biti neizravna steta ovog cirkusa za ljude koji nisu krivi, s obje strane katedre – i one koji posteno predaju i imaju digniteta i one koji zbilja ucenjem polazu ispite? Kakav ce biti njihov profesionalni autoritet?

Uopce nemam iluzija da je mafijaska grupa koja se bavi ovakvom vrstom organiziranog kriminala bas tako glupa i da nema svoje DOJAVLJIVACE koji su ih na vrijeme upozorili sto se sprema.

Ako nitko drugi – a ono njihovi nekadasnji diplomci koji su danas visokopozicionirani u redovima vladajuceg establishmenta i utjecajni preko rodijackih i interesnih veza.

Daleko od toga da tvrdim da korupcije i prodaje ispita na fakultetima nema – itekako ima, ukljucivo i nekih nevinijih brlja – i to treba ognjem i macem ocistiti – ali vjerujem da su doista vazni ljudi u tom kriminalnom lancu na vrijeme upozoreni i da ce podletjeti samo nebitni igraci. I to AKO im uspiju ista dokazati.

Kako se primjerice uopce moglo dogoditi da u javnim glasilima osvane prije cca mjesec dana clanak s upravo ovakvom tematikom – fol – neko slusao curu koja prica u kaficu i hvali se kako kupuje ispite!

A mi bismo ovih dana trebali vjerovati da gledamo finale grandioso jedne tajne, visokostrucno i profesionalno provedene akcije… I onda je svizac zamotao cokoladu !!!

Primjerice, u Osijeku godinama sve bruji o kupovini ispita na Ekonomiji i Pravu – pa to nije nikad izaslo u “utjecajnom” tiraznom javnom glasilu kao top tema. Pogotovo je to bilo izrazeno u razdoblju neposredno poslije rata, kad su indexi kruzili kabinetima i pojedinci (tad) pod uniformama i razni (tad) politicki podobni su se za relativno kratko vrijeme ponosno iza uha zakitili diplomama bez ikakve buke.

I sto s tim ? Nista. Danas sjede na vrlo pozeljnim radnim mjestima u dobrim tvrtkama, tijelima drzavne uprave i raznim klimatiziranim uredima. Prepoznat cete ih po tome sto se potpisuju titulom dostavljacu, postaru i kad placaju karticom .

I imaju kraj sebe obavezno na radnom mjestu neku sirotinju koja je nekad morala UCITI da dobije diplomu – a danas rinta i za sebe i za njega.

Previse sam takvih situacija i sirovina srela u zivotu, pa me je titula ispred/iza imena davno prestala impresionirati.

Sve ove vijesti, sve mi je nalikovalo na uprizorenje jeftinog igrokaza : RUKA PRAVDE KOJA SUSTIZE NEGATIVCE – vjecna beta verzija za naivce i puk – a prezentacija ljubaznoscu i zasluznoscu naseg VODJE koji je PODUZEO OSTRE MJERE da se korupcija istrijebi !!!

Narod se raduje.

Narod ima kratko pamcenje, voli veselice – ali nitko se ne pita sto se dogada s ljudima koji su isto tako bucno i uz medijsko pracenje uhiceni u akcijama zvucnog imena Dijagnoza ili Maestro… Smijesno!

Narodu se baci kost, digne frka, zavitla prasina, pokupi neke nebitne statiste u kukuruzu i strpa privremeno u przun, odvrati paznja s PRAVIH projekata, pobere malo politickih bodova i stvori utisak da se KONACNO I STVARNO NESTO PODUZIMA !!!

Jedina “dobra” posljedica cijele ove frtutme ce biti da ce ljudi od sad biti oprezni u svemu tome, a kao i u svim ostalim poduhvatima s visokim pokroviteljstvom, ustvari butiga i dalje radi, samo se napravilo malo finog podesavanja, izbacilo luzere iz kombinacije i odradilo kanaliziranje stete. Odsad ce neki biti pametniji i diskretniji.

Docim – dobra stvar jest sto se ovakvim i slicnim vladinim antikorupcijskim mjerama mazu oci naivcima, vatrogasnim mjerama cuva socijalni mir i grade Potemkinova sela za EU – ne bismo li eto dokazali da rjesavamo korupciju, pravosude, bla bla bla – sve ostalo …
Mozda od toga ispadne i nesto korisno na kraju – kad udemo u EU bit cemo PRIMORANI na postivanje zakona i pravne drzave.

Kad malo bolje razmislim – mozda mi naslov i nije bas pravi – bolje bi bilo:

HRVATSKA FOR THE DUMMIES

Ionako se cini da je pojedinim vodecim umovima ove drzave to bila jedina strucna literatura prije nego li su dobili diplome …

Provincijalka

Eto… Nisam u zivotu puno razmisljala o tome sto znaci biti provincijalac. Uvijek nekako imate pametnija posla.

Kad sam bila jos mladahna podrazumijevalo se da je to netko tko zivi u malenom mjestu i ima dugo putovati busom ili vlakom do nekog Osijeka ili Splita ili Zagreba – u to doba su to za mene bila “normalna” mjesta koja nisu provincija. Ta se mladez malko drukcije oblacila tad i imala drukciji naglasak. Isto tako, sama rijec PROVINCIJALAC je imala nekakav podrugujuci prizvuk – reci (kad sam ja imala sedamnaest) za nekog da je provincijalac ga je moglo gadno obiljeziti kao selju-belju i kao takvog izopciti iz kruga onih cije se misljenje uvazavalo.To naravno nije bilo u redu, ali kad u teenagerskoj dobi kristalizirate prva umijeca u ophodenju s ljudima i stjecete prva iskustva u pozicioniranju u skupini – to je tako.To je dio okrutnog procesa selekcije u svakom drustvu – podjela je nemilosrdna i u svakoj grupi ljudi okupljenih po nekom kljucu se formira prehrambeni lanac i svatko ima svoju ekolosku nisu u poretku stvari – neki su na vrhu, neki na dnu. Mi ostali prosjecni koji nismo ni predatori niti plijen laviramo negdje izmedu s manje ili vise uspjesnim danima. Modela po kojem izbijate na vrh prehrambene piramide moze biti raznih. U vecini njih biti provincijalac nije nikako prednost.

Kad sam bila malko starija i stekla nesto zivotnog iskustva pocela sam razumijevati da je biti provincijalac prvenstveno kulturalna i mentalna odrednica. Razmisljati na takav nacin moze i netko tko zivi usred metropole i nije sisao s brda – to zbilja nema nikakve veze s kucnom adresom i rodnim listom. Zemljopis s tim veze nema – redneck u Dallasu, Texas razmislja na isti nacin kao i ognjistarac u sred Zagreba. I obojica imaju diplomu VSS, drze gun u gornjoj polici ormara i glasaju za konzervativne desne svih boja. Ovo sto pisem naravno nije Vodic kroz politicku nekorektnost i niposto nije pravilo – DA SE SAD NETKO NE BI NASAO UVRIJEDEN !

Stvar je u nacinu razmisljanja i sirini pogleda. Neki nikad nece napraviti odmak od stanovitog mentaliteta koji ih kao fluorescentnim premazom obiljezava i oni sjaje i u mraku… To takoder nema veze niti sa prirodenom inteligencijom i stupnjem naobrazbe. Zacudno, ali istinito. Upoznala sam neke vrlo domisljate, spretne i visokoobrazovane osobe koje bih bez po muke strpala u taj kos, ne zato sto slusaju narodnjake, ne znaju reci tko su bili impresionisti, nemaju pojma tko je Orianna Fallaci i nose krivu vrst cipela, nego zato sto se smiju krivim stvarima.

A sad ce netko reci – TKO SAM JA DA IM SUDIM???

Ne, to mi zbilja nije bila namjera, ovaj uvod je bio samo objasnjenje kako sam stekla dodatni stav o provincijalizmu kao takvom i bolje razumjela definiciju istog kako ga mozemo dozivjeti iz perspektive nasih svakodnevnih rutina – sitnica koje zivot znace.

Stjecajem okolnosti radila sam u tvrtki cije je sjediste u Zagrebu. Mi ostali smo bili rasprseni diljem Lijepe nase i okupljali se na sastancima u headquarters ili na masovnim okupljanjima povodom nekog povoda bar jednom godisnje. Na prve sam morala po funkciji radnog mjesta ici, druge sam nastojala izbjegavati – ne zato sto nisam voljela sve te dobre ljude, nego naprosto jer nisam materijal za takva okupljanja. Dakle, kad bismo svi bili nazocni, mogli ste i ne htijuci primijetiti kako se odredene grupe ljudi odvajaju kao ulje na vodi. Ovo cu samo navesti kao primjer – nesto sto se dade primijetiti na prvi pogled, ono sto dobivate kao prvi utisak kad pokusavate nekog svrstati u poredak stvari, zapravo nebitno ali ipak ponekad presudno u kontaktima – odjeca. Odredene dame su uvijek na veceru dolazile u crnom muslinu ili tilu, uskim uz tijelo i izrezanim kreacijama kakvih se ne bi postidio niti najbolji kabare program, nausnicama od bizuterije koje su visile s uha do ramena, odredena gospoda su dolazila u kariranim kosuljama i kravatama drukcijeg uzorka i odijelima na prugice – ne, iako sam sklona hiperboliziranju ponekad da bih docarala bit stvari – NE SALIM SE OVAJ PUT ! Ja sam se uvijek osjecala u svojim tamnocrvenobijelim ili crnobijelim kombinacijama s vjecnim bijelim kosuljicama i odijelom kao pingvin pored njih. Ali ja za to nikad nisam marila – oni su meni bili jako dragi iako se vidjelo da ne dijelimo neke iste regule u ponasanju i oblacenju – Boze moj, svatko ima pravo na samoodredenje… i da, oni su dolazili iz poslovnica u malenim mjestima.
S druge strane, sjedila sam i slusala pricu jedne mlade majke koja zivi u malom mjestu nadomak Zagreba – BTW je li vam poznato da se oni svi koji stanuju tri dana jahanja i dva nocenja od Jelacic placa isto smatraju Zagrepcanima? Dakle – cura ima dvoje klinaca i place sto joj je zivot bijedan – ima dobar posao i dobru placu, ali ustaje se svako jutro u pet da bi obavila sve sto treba i doputovala na posao u petnaest do osam, nakon sto promijeni dva busa i dokopa se napokon radnog mjesta kroz jutarnju guzvu. Nikad se nije izlazilo s posla bas na vrijeme u cetiri, tako da nije bila rijetkost da dode doma u sedam uvece. Djeca idu spavati u devet. Ona je kronicno izmorena i lijeze u jedanaest kad sve po kuci sredi jer nema baka servisa da joj uleti. Ja je nisam utjesila time sto sam izracunala da ona svaki dan potrosi na putovanje na posao i s posla dva puta po sat i pol vremena.To je tri sata zivota SVAKI DAN. Pomnozite s brojem dana. To je kvaliteta zivota kad zivite u velegradu, kad niste provincijalac. Kolega sjedeci s druge strane – isto zitelj metropole se samo nadovezao da blago njoj jer moze u busu spavati ili citati, on vozeci svoj auto mrzi svako jutro i poslijepodne kad se mora kroz gradsku guzvu probijati skripeci zubima, krecuci sat vremena ranije od potrebnog i kruzeci cijelu vjecnost ne bi li ulovio blizi parking. Taj ima srece da doma ima zenu koja pegla kosuljice, podize klince i redi kuhinju pa ne mora on – on dode na gotovo u svemu.

Ja u sredini se blazeno smjeskam i mislim si – blago meni provincijalki iz Osijeka, nikad u zivotu nisam putovala na posao duze od dvadeset minuta i to mi je bilo previse, jer sam smatrala groznom nepravdom i KRADOM DIJELA ZIVOTA koji morate protratiti na glupo prometovanje s mjesta na mjesto.

Provincije su mahom cisce, u sasvim malim sredinama u Hrvatskoj jos uvijek mozete jesti domacu kvalitetniju hranu, nema smoga i sve je nadomak ruke. Na takvim mjestima mozda nemate doduse ADSL i flatrate, nemate bogat drustveni zivot i jet set – ali nije lose niti biti glavni dika u selu !!!

I sad ja vas pitam – je li bas toliko lose biti PROVINCIJALAC ?

Ja osobno zapravo nemam problema s tim – priznati da sam cura iz provincije uopce ne boli. Neki ljudi se vjerovali ili ne – toga stide. Jeste li ikad culi za pojam koji je moja bivsa radna kolegica madarica Margita rado koristila – MALOGRADANSTINA ( s posebnim gnusajucim naglaskom koji vam na zalost ne mogu docarati ) ? Vidite, biti malogradanin i provincijalac dogada se U GLAVI, ne na zemljopisnoj karti. I ne dam se (mal)tretirati drukcije od ljudi koji su imali srecu zivjeti na svijetloj pozornici velikih gradova gdje vam je kvaliteta zivota upitna, ali internetska veza odlicna. Sukladno s tim nemam takoder problem niti priznati : bas sam se dobro zacudila kad sam se suocila sa sljedeca tri civilizacijska dostignuca kojih u mom malom selu Osijeku nije bilo.

MASKA
Jednog lijepog dana Gazda mi je dosao s tim i rekao – OVO JE ZA TEBE.

Pogledala sam ga ispod oka oprezno, pitajuci se kakve to sad skrivene sklonosti izranjaju i onda sam nehajno zatrazila dodatno objasnjenje – kad i kako koristiti. Da ne prepricavam raspravu i posljedice iste, samo cu vam reci : IAKO SE MOZE I DOBRO JE DOSLO, ovo nije nesto sto koristite za poklade, nije takoder niti nesto sto koristite kad hocete malo zaciniti vecernju rutinu nakon tusiranja – ovo je MASKA ZA SINUSE.
Strpate u mikrovalnu na tri minute da se gel zagrije i rasiri, namackate se onom placebo mascobom na bazi eukaliptusa i kojecega sto je navodno ljekovito i lijepo nataknete masku. Ona drzi toplinu petnaestak minuta i dio je advanced tretmana problema sa sinusima. MOzete raditi i kojekakve druge radnje u njoj za to vrijeme dok lijecite sinuse. Izbor prepustam masti – moze se raditi stosta – cak i kuhati, voziti sobni bic i surfati u njoj sto ne mozete raditi kad grijete sinuse iznad posude kljucale vode s rucnikom na glavi.

ZLICA ZA MED

Jeste li znali da postoji POSEBNA ZLICA ZA MED??? Ja nisam – kao sto rekoh ja sam iz provincije. I to je pored tocka, vatre i interneta jedno od temeljnih poglavlja u evoluciji ljudske civilizacije -imati posebnu zlicicu za med je za mene i vise nego dokaz da sam daleko uznapredovala u svakom pogledu i nije mi jasno kako sam sve ove godine mogla zivjeti bez toga…

PUTAR U SPRAYU

Dobro da niste vidjeli izraz mog lica kad sam ovo nasla na polici – PUTAR koji jednostavno mozete rasprsiti po posudi za pecenje ili po kruhu za sendvice. MOj sok se nije odnosio na ideju, jer sam cooking spray za mascenje posuda prije pecenja vec vidjela prije tri godine pri mom prvom civilizacijskom soku u kupovini u americkim trgovinama. MOj sok se odnosio na putar sa 0 % kalorija i icega sto moze postojati – ZRAK !!! LIJEPO PISE ! I vjerovali ili ne – doista ima okus po putru kad se lijepo nasprica na toast. Praaava bolestina !Ovo je nesto za cim bi se svi mi u Karakter klubu trebali po defaultu pomamiti. Zivim za dan kad ce izumiti strudlu s visnjama u sprayu s nula kalorija ili sarmu u sprayu s nula kalorija ! Bit cu prva u redu ispred police.

Eto… kao sto rekoh – kud covjeka dovede kad pocne razmisljati o provincijalizmu ! Zvuci kao Teorija kaosa – ono kad leptir mahne krilom u Bankoku, dionice na Wall Streetu skoce – tako i kod mene – sto god pricali – ali ja sveudilj nekako zavrsim na hrani !

Poruka onoj koja ce znati da je za nju

i ostalima koji mogu razumjeti zasto tako pisem

Svasta ima u Bozjem toru … to je bila omiljena recenica jednog od mojih profesora. Ne moze se covjek ne sloziti. Dobro je da je svijet tako raznovrstan i raznobojan, kud bi sve doslo da smo svi isti.

Nekako sam putem u zivotu isto shvatila da mi uopce ne prija dijeliti fizicki, mentalni, intelektualni i emotivni zivotni prostor s vecinom ljudi. NIje to nikakav moj umisljeni kvazi-elitizam zato sto mislim da sam pametnija, bolja, ljepsa, imam nesto sto drugi nemaju…To je jednostavna borba u ocuvaju zdravog okolisa u kojem se krecem. Ne trpim mentalno zagadenje. Ne gledam horor filmove, kad god mogu ne svadam se, izbjegavam mjesta gdje se okuplja stado, ne volim guzvu i dim. Vodim miran i dosadan zivot, sasvim mi je bio dostatan dugotrajan adrenalinski sut kad sam morala voditi drukciji zivot prije, tijekom i poslije rata, tako da hotimice izbjegavam dati izazvati se ikome ili icemu ako to mogu izbjeci. Istina – ne mozemo birati rodbinu i bliske poslovne suradnike i tu smo prisiljeni balansirati i dati najbolje od sebe. Inace mi nije problem uci u sukob, sasvim je malo stvari u zivotu kojih se stvarno bojim i interakcije s ljudima me ne plase. Pitanje je – cemu koristi ako problem eskalira?
Kao sto sam vec puno puta rekla-nema puno autoriteta u mom zivotu. Tako je ispalo. Moj najstariji brat je jedan od njih (koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke) , on me je naucio puno jako vaznih i vrijednih stvari u zivotu. Jedna od njih je – NE SPUSTAJ SE NA NIVO GOREG OD SEBE. To je lijepo cuti. U praksi, kad to radis ljudi misle da si bedast i da ne znas bolje, ne zato sto si uljuden, civiliziran i pristojan, nego zato sto se bojis sukoba. I onda cesto moram glumiti grabezljivca da bih ostvarila naum. Vratiti istom mjerom i ponasati se po zakonu copora. Ja sam od onih koji su pristojni do odredene mjere. I ako bas moram biti jer me sapeo objektivno jaci od mene i ne bi bilo mudro vratiti mu na isti nacin zbog kontraproduktivnosti konacnog rezultata. S takvima se igra drukcije. Oni su ranjivi, bez brige. Inace sam tip ZIVI I PUSTI SVAKOG DA ZIVI…
Bila sam jednom prisutna zanimljivoj raspravi izmedu brata i necaka. Tema je bila PAMETNIJI POPUSTA. Moj necak zastupa tezu da je to najveci promasaj u razmisljanju. Zasto ? Zato sto ispada da budale uvijek ustraju i ostvare naum, pametni se iz sukoba misljenja i ostvarivanja ideja povuku. Zato sto su preuljudeni da bi koristili prljave metode kako bi izborili cilj. Ja se ne cudim kako se ta teza potvrduje u praksi – nisu li jednog dobrog covjeka prikucali na kriz prije dvije tisuce godina jer je pokusao nesto dokazati? Nisam sigurna koliko je ovaj svijet postao bolji time…Vise je nego ocito da su najglasniji, najvideniji, najprodorniji i najuspjesniji upravo vulgarni, priprosti, manje-vise skromne inteligencije ali manipulativni, jako izrazenih drugih osobina – besprizorni grabezljivci. I oni koji ih pokusavaju oponasati. I grupe koje se oko njih okupljaju – stado – sljedbenici koji se osjecaju zasticeni od gnjeva ako pognu glavu i sloze se … A onda mogu zlostavljati jos slabije od sebe pokriveni visim autoritetom. Grabezljivci ostvaruju ciljeve jer shvacaju da je potrebno upregnuti kolebljive i slabe, (autoritet i samopostovanje se ne daje pri rodenju zajedno s pamecu) a ako nista drugo, barem utjecati na njih stalno ponavljanom demagogijom. Zaprepascujuce je koliko su cak i pametni ljudi podlozni ispiranju mozga, gdje nece biti glupani! Opce poznata je stvar da ukoliko je osoba inteligentnija, ona ima prilicno izrazene i neke druge osobine koje joj ne idu u prilog . Inteligentni su osjetljiviji. Ukoliko nisu izobliceni losim odgojem i okolinom uglavnom su voljni sukob misljenja rjesavati dijalogom i jalovim pokusajima pokazati glupljem od sebe obje strane problema. Sto je najcesce nemoguce. Gluplji su najcesce uporniji i glasniji. Pametniji zbilja popustaju i dizu ruke od uzaludnih pokusaja. Pa i sama sam cesto znala reci – PO DREKU SE NE CEPRKA, DREK ZAOBIDES I ZABORAVIS DA TI SE NASAO NA PUTU… S budalama se ne sukobljava, budale se zaobilazi… Nisu vrijedne trosenja energije. Shvatila sam da je nemoguce predvidjeti inventivnost ogranicenih ili zlih ljudi i upornost kad se late zadatka istjerati svoje. POnasaju se gotovo kao fanatici, ne prestaju dok ne ostvare sto su naumili. A resi ih takoder jedinstvena osobina da jako dobro razumiju prirodu stvari u smislu da oni koji nisu predatori, u datom trenutku kad je presudno oklijevaju zabosti protivniku nokte u oci jer ih prijece moralne ograde i spoznaja da to nisu u stanju i uzalud im sva njihova pamet kad nemaju killer instinkt.
Sukladno tome – draga moja kojoj pisem ovu poruku – MENE NE MOZE SVATKO UVRIJEDITI. Ljudi koji obitavaju u istom vremenu i prostoru s nama nam nisu svi jednako vazni.

Jako me povrijedi kad ljudi do kojih drzim sude lose o meni, kad ja razocaram njih i toga sam svjesna, ili oni razocaraju mene pa me to onda boli. Moze me povrijediti samo osoba do koje mi je na bilo koji nacin stalo. Ostali – indiferentna sam. Ili jos bolje – ako spadaju u onu skupinu s kojom pokusavam ne imati dodirnih tocaka jer spadaju u inferiorne, neuke i proste – MA KOGA BRIGA STO PISU I PRICAJU??? Cak i cinjenica da pri tome utjecu mozda na razmisljanje drugih koji tek trebaju shvatiti sto trebaju misliti – draga moja kojoj pisem poruku – ne mozes im pomoci. Oni jednostavno ne shvacaju. I oni koji odobravaju prostotu, primitivizam i debelokoznu filozofiju kojom se sve relativizira i svodi na to da je covjek covjeku vuk i time pravdaju svoje stavove.

Ne daj se, ustraj. Biti luconosa dobre misli u ovom svijetu nije lako. Ljudi te izruguju . Pljuju . Smatraju budalom koja ne moze promijeniti nista i laje u vjetar. Jesi li vec cula ikad recenicu koji ti je netko iza leda promundao nekom kraj sebe: Ne cini li se i tebi da je ona malko CUDNA?
Ja bih rekla – PA STA???

Jos jedna misao mog brata – ne mogu izbjeci a da ne citiram njegov omiljeni citat ponovo i ponovo, jer zbilja nastojim tako i zivjeti :
BOLJE JE UPALITI MALENO SVJETLASCE, NEGO SJEDITI U MRAKU…

I nek ti ne smeta biti drukcijom, to nije prokletstvo, to je blagoslov.