Ramona Streetfighter~Dugin most

Da se ne zaboravi – na danasnji dan prije tri godine sam izgubila svoju dragu zivotnu suputnicu, provela je s nama jedan divan pseci zivot, darovala nam je toliko lijepih trenutaka i naposljetku se nakon 14 godina preselila kod Duginog mosta. Cesto mislimo na nju …

U našim životima je osim Maggie postojala još jedna cetveronožna malena – Ramona, izgledala je kao pravi pinc vucjak :rofl:, mix njemackog ovcara i boze znaj cega jos… Al zato se drzala ponosno ko carica :smijeh: RAMONA Magnificant Domesticus Vulgaris !

Bila je malo sugavo ratno siroce koje smo pokupili u vrijeme najvece bubetane sa osjeckih ulica… Bila je tako malena da nije znala jos niti jesti, hranili smo je mlijekom iz bocice prvih par dana, a na njoj je bilo vise buha nego dlaka kad je dosla u kucu.
Odmah u pocetku je islo dobro, brzo se navikla na kucni red, isla van obavljati pasje potrebe, imala je svoje igracke, nije zvakala obucu, navikla se i na papagala zvanog Kokolo. Bilo je doduse par incidenata kad je provalila u kuhinjsku kantu za smece i rasirila plijen po cijelom dnevnom boravku, pa kad je dosla glave mom starom velikom medvjedu – jedno pol metra velikoj krznatoj igracki (doslovce-otkinula mu je glavu i iscepusala skoro svu slamu iz tijela), pa kad mi je mama napravila nove satenske presvlake za moje jastucice u dnevnom boravku…
Ramona je odlucila da ce od tog dana jedna valjda posebna dva jastuka biti NJENA – redovito sam ih nalazila na podu kad dodem doma – pa sam odustala i shvatila da je bolje da joj ih dam. Obicavala je dok nas nema sjediti na krevetu u dnevnom boravku i gledati kroz prozor, mislila je da ne vidimo – medutim dnevni boravak ima jos jedan prozor na bocnom zidu, tako da se kad smo dolazili prema kuci u okviru prozora uvijek ocrtavala uhata sjena. Naravno, kad bismo usli u kucu, ona je lezala na SVOM MJESTU na podu, ne na krevetu, nevino i cedno!

Obozavala je spagete, pizzu, sarmu i pileci paprikas. Draze joj je bilo uvijek mlatiti po musaki nego li jesti pasju konzervu.

Jedino, kad joj je susjeda znala dati kosti od govede juhe s ostacima mesa, to je kod nas u kuci izazivalo unezvjereni metez – zbog nekih razloga njezina probava je na to reagirala jako burno (pseca, ne susjedina), ali daleko burnije smo reagirali mi kraj kojih je sjedila!
Obicno je lezala kraj nasih nogu u dnevnom boravku, bila je pitomo i nenaporno pseto i nismo nesto obracali pozornost na nju, ali kad bi se neprimjetno promeskoljila na “onaj” nacin i znakovito onjusila zrak povrh straznjice, mi smo bezglavo u nastupu panike istrcavali iz sobe kud koji! I vi biste! Od silnog smrada su komarci padali u nesvijest po podu!
Srecom – tako je reagirala jedino na govedinu!

Iako, susjeda je znala cetvrtkom cistiti ribestine za petak. I sad, ona je zbilja krasna zena i ostavljala je te glave i repove i iznutrice za lokalne macke skitare. Medutim – nije bilo ljepse stvari za moju Ramonu nego li zbrisati na susjedinu verandu, provuci se kroz ogradicu i onda se uvaljati u taj riblji drek! Kad bi se to dogadalo, SVE u kuci se ostavljalo za kasnije, urgentno trpalo psa u kadu i ribalo ga dva puta samponom u nastojanju da se uklone atraktivni riblji miomirisi! Srecom, obozavala se kupati :kiss:, uzivala je u toploj vodi i imala je svoj rucnik.

Kad je netko dolazio, skakala je od srece do te mjere da ste morali biti jako pazljivi inace biste dobili odusevljenu pasju jezicinu ravno u usta…

I dva puta mi je zbrisala na ulicu i pokupila stence 🙄 – oba puta bio je primjenjen isti model i oba puta je posrijedi bio isti caca!
Moja kuca je jedna od pet kuca u ogromnom, lijepo izgledajucem zajednickom dvoristu s grmovima, drvecem, susjedinim cvijecem, ruzama, zvoncicima, tulipanima, travom i mojom ne bas tako predivno sredenom stranom :belj:, iz kojeg na ulicu vodi velika siva kapija. Ta je kapija uvijek zatvorena i zakljucana. Osim NEKAD!
Naravno, bilo je mojoj psini dopusteno dnevno salabazati po tom ogromnom dvoristu, tako da sam je ja i tad naivno pustila van kao i obicno – i ona je iskoristila priliku i zdimila kroz odskrinutu kapiju na ulicu!

Obzirom da sam znala da se tjera, obezglavljeno sam se navrat-nanos isla oblaciti (jer sam bila doma sama i razgacena u kucnom ruhu u tom delikatnom trenutku) – ali dok sam se ja obula i obukla, izjurila na ulicu i pretrcala okolinu – nasla sam je naravno IN FLAGRANTI 😥 ! Uzalud mi trud – pokusala sam je odvuci od zlotvora na njoj, ali nisam postigla nista, vec je, je li , steta bila pocinjena :nono:.

Osim sto sam napravila besplatnu predstavu za okupljene prolaznike – da mi je bilo pameti mogla sam ulaznice za taj cirkus naplacivati ! Ljudi su krepavali od smijeha gledajuci me kako pokusavam NAGOVORITI dva pseta da prekinu bludne radnje :rofl:! Pljeskali su mi s prozora zgrade nakon sto sam odustala i krenula doma! :blabla:

I nakon toga su dosli prvi mali. Dva. Rodila ih je u kasnoj dobi i oba su na zalost umrla.

Ali u drugom pokusaju, bila je uspjesna, pa je dobila tri malena kojima su moja i susjedina kci nadjenule imena. Sama sam ih poradala, uz njih dvije koje su se motale tuda razrogacenih ociju, i to je bio predivan dozivljaj :sretan: Susjedina kcera je rekla: “Teta Ancice, pa ona PUSE, bas kao i PRAAAVA ZENA!!”! 😮 a da znate – doista je bilo tako dok se poradala.
Napravila sam joj logu, stavila stare plahte i navlake – to se dobro moglo iskuhati – i uskoro su mali dosli na svijet. Prvo se rodila curica, dali su joj ime Axa – ona je bila, kasnije se pokazalo najnaprednija u svemu, prva je prohodala, progledala i istrazivala kucu. Nakon nje se teskom mukom izvalio ogromni i debeli Bubi, za kojeg se kasnije ispostavilo da najradije samo jede i spava, ljenjivac mali – i ja sam mislila da je gotovo.
Ocistila sam im mamu i otisla kuhati rucak. Medutim, kad sam je nakon pola sata isla obici, nasla sam jos jedno jaaako, jako malo stene koje je sama okotila – taj je bio gotovo upola manji od svog velikog brata i nadjenuli su mu ime Ronaldo. Ja sam ga zvala Intelektualac – taj je unatoc svom malom rastu pronasao pravi nacin za opstanak – nije se sa velikim bratom i pametnom sestrom borio za atraktivne sike naprijed, nego je pronasao neku malu siku dolje, iza, zadnju kraj straznje noge i vjecno bio prikacen na nju – ta sika nije bila atraktivna nikom i on je bez borbe uvijek imao papicu. Uspjeli smo ih kasnije sve dati u dobre ruke, bili su jako lijepi.

Oca im zlotvora sam sretala godinama svaki dan na putu do posla jer zivi u blizini, tek sam ga tad pocela zamjecivati :headbang: !
Kasnije su me upozorili (PREKASNO) da je taj mali kusati zvrndavac strah i trepet cijelog susjedstva i vlasnika kuja, koliko je stenaca okolo napravio! A nemas ga sto za vidjet.

Kad je Ramona upoznala Gazdu, bilo je to obostrano obozavanje na prvi pogled. Mislim, oboje su imali za to svoje motive, ali u konacnici – voljeli su se. Radovala mu se i umiljkavala, a on joj je svaki vikend donosio psece poslastice. Kad je dobila stence, odmah je otrcala po njega s vrata cim je usao, da mu pokaze prinovu, lajala je i mamila ga i nije se smirila sve dok on nije dosao u ostavu i pogledao male.

Ipak – svaki put kad bi se isao tusirati, ona je lomila noge trceci zurno ispred njega u kupaonicu i tamo boravila neko vrijeme u kontroli. Zasto? E pa zato sto su iza bidea bile njene posudice s hranom i vodom. Nikad se ne zna – mogao je navaliti na njenu hranu – stoga – ona je budnim okom nadgledala svoju imovinu.

I tako, bilo je dobro, dok nije ostarila. Onda vise nije dobro vidjela, a pod stare dane je i posenilila pa smo imali problema s njom. Lajala je na sve redom, na poznate ljude i susjede i bila jako agresivna. Morali smo je maknuti s dvorista :no:.

Kad je napokon zauvijek sklopila oci, ja nisam bila uz nju. Javili su mi u 4 sata – nisu me htjeli ranije zvati na posao jer su znali kako cu reagirati.

Tjednima sam plakala. Sahranili su je dobri ljudi kojima sam beskrajno zahvalna za tu zadnju brigu.

I danas je cesto sanjam, nocima, budim se u suzama i nisam sigurna da ce bol ikad proci. Ona dolazi u moje snove da se poigramo i pomazimo, ti snovi su tako zivi i puni boja i radosti, upravo koliko je budenje nakon njih tuzno.

Mislim cesto na nju, Gazda je isto cesto spominje, jedino sto se prisiljavam ne dozvoliti mislima da predaleko odlutaju.

Znam da je ona sad kraj Duginog mosta, radosna, zdrava i slobodna – zajedno sa sudrugom papagalom Kokolom s kojim je dijelila kucu.

Evo nesto slika:

Voljela je lezati kraj moga kreveta, tamo je imala komad tepiha, a ispod finog grijanog mjesta

Kupanje

Maskembal – njen kostim nije dugo bio obucen, ostale su neko vrijeme samo ruzicaste tufnaste vruce hlacice, carape su na usima opstale samo istu sekundu dok se slikalo, a partikla je izvrpana odmah potom

Tu se po izrazu lica jasno vidi sto ona misli o prizoru, Gazdi i Gazdarici

Mali – tu su stari samo dva dana

U kazni nakon sto je susjedi iskopala lukovice zumbula i tulipana dok je bila na dvoristu (valjda je cirila kroz prozor kad ih je susjeda sadila i mislila je valjda da je ova tamo zakopavala svoje kosti)

Kad je Gazda dolazio, spavalo se u dnevnom boravku – naravno, imalo se i CHAPERONE ispod kreveta

Ovako se zakopavaju kosti i komadi pizze u potaji u mraku susjednom dvoristu

Slika za osobnu, kad je jos bila mlada i zdrava

Jedna od zadnjih slika zajedno prije rastanka

Za sve one koji ne znaju :

Priča o Duginom mostu

S ove strane Raja postoji mjesto po imenu Dugin most.
Kad umre životinja koja je za života bila posebno bliska s nekim od nas, ona odlazi na Dugin most.
Tamo su livade i brežuljci na kojima se svi naši posebni prijatelji druže te zajedno igraju i radosno trče. Uživaju u obilju hrane, vode i sunca, uvijek im je toplo i ugodno.
Sve bolesne i stare životinje opet su zdrave i živahne, a one ozlijeđene i osakaćene ponovo su cijele i snažne. Onakve su kakvima ih pamtimo iz dana i vremena kojih više nema.
Sretne su i spokojne, samo im nedostaje jedna sitnica – svaka od njih čezne za nekim osobitim koga su morale napustiti.

Vesela je to i zaigrana družina, sve do dana kad jedna od životinja iznenada zastane i zagleda se u daljinu. Njezine oči širom su otvorene i sjajne, njezino tijelo zadrhti. Odjednom se odvaja od grupe i potrči preko zelene trave, a njezine je noge nose sve brže i brže.
Tvoje drago biće te ugledalo i kad se napokon sretnete, radosno se grlite znajući da vas nikad više ništa neće razdvojiti. Sretni poljupci pljušte po tvom licu poput kapi kiše, tvoje ruke opet nježno glade voljenu glavicu dok ponovo gledaš u vjerne oči svog dragog ljubimca koji je davno otišao iz tvog života, ali nikad iz tvog srca.

Zatim zajedno prelazite Dugin most…

Nepoznati autor

Profesionalno misljenje

Evo i da zakljucim ovu trilogiju o Maggie i problemu lazne trudnoce.

Ovo prenosim zbog svih vlasnika i vlasnica zenskih pasa koji bi se mogli naci u slicnoj situaciji, a koji citaju ovaj blog.

Iznimnom ljubaznoscu gospode dr. sc Nikice Prvanovic dobila sam dragocjen podatak s pravog mjesta – naime gospoda radi na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a po onome sto Google pretraga kaze, iza nje je i vrlo impresivna medunarodna karijera i sudionistvo na mnogobrojnim usavrsavanjima diljem EU i clanstvo u mnogim vaznim institucijama.

Stoga – profesionalno misljenje – prvo prenosim ponovno navod gdje Prvanovic iz komentara prethodnog posta, a onda dijelovi e-maila.

KOMENTAR

Odlucila sam se na malo podulji komentar jer vjerujem da te citaju i drugi vlasnici pasa, kojima bi dobro doslo nekoliko konkretnih informacija o ovoj bolesti. A slucajno sam zavrsila veterinu, doktorirala na reprodukciji, usavrsavala se diljem EU a sada radim na sveucilisnoj klinici za reprodukciju pa mislim da o tome ponesto i znam sto bi ti moglo biti korisno
Evo nekoliko dodatnih informacija, mislim da ce te zanimati:
Lazna trudnoca se povremeno javlja nakon tjeranja u otprilike 30% kuja. Pojava predstavlja atavizam a bila je neophodna u vrijeme kada su psi zivjeli u coporima. Tada su se sve kuje u coporu istovremeno tjerale a parila se samo dominantna kuja. Sve ostale kuje su je hormonalno pratile tako da, kad bi se ona ostenila, sve su bile spremne pomoci u odhrani legla. Naime, dok su psi zivjeli u divljoj prirodi i morali su sami loviti hranu, jedna bi kuja tesko ili nikako uspjela sama odhraniti 5-6 malih. A u interesu copora je bilo da se prenesu geni najjacih roditelja. Stoga su ostale kuje nesebicno dojile a potom lovile hranu za stenad koju nisu ostenile. Otud lazna trudnoca a potom pojava mlijeka i slicno. Problem je u tome sto kuja koja zivi u kuci, psiholoski gledano, smatra ukucane svojim coporom. Kako ju ti hranis i oblacis, ti si za nju dominantna zenka. Stoga se ona lijepo pripremila i rado bi ti pomogla u dojenju i hranjenju. A igracke je skupila jer misli da su to tvoji stenci. Problem s laznom trudnocom (strucni naziv za navedeno stanje je pseudocyesis) su komplikacije. Naime, vrlo cesto dolazi do mastitisa (upala mlijecne zlijezde) i upravo zato ti je kolegica pripisala kapi (to su najvjerojatnije pripravci koji blokiraju hormon prolaktin te tako zaustavljaju stvaranje mlijeka). Moguce su komplikacije i sa maternicom (maternica luci maternicno mlijeko za nepostojece stence tijekom prve faze razvoja pa moze doci do pretjeranog razvoja maternicinh zlijezda, nakupljanja sadrzaja u maternici, prodora bakterija, stvaranja gnoja u maternici i ostalih nezgodnih i opasnih posljedica). Zato ti preporucam da kuju svakako odvedes na ginekoloski pregled koji ce ukljuciti i ultrazvuk maternice, da budes sigurna da je s kujom sve u redu. i jos nesto, dobro je izmori, puno je setaj, oduzmi joj lutkice a kroz hranu joj pojacaj dozu vitamina B kompleksa (osobito B6) i vidjet ces kako ce simptomi uskoro nestati. Ako imas jos pitanja, samo reci. Nadam se da sam pomogla (dr. sc. Nikica Prvanović,dr. vet. med., Klinika za porodnistvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveuciliste u Zagrebu)

MAIL

*******************
ja bih ti svakako preporucila uklanjanje maternice i jajnika, odnosno
kirurski zahvat. Naime, kao sto sam vec napomenula,tvoja kujica pojacano luci spolne hormone, sto predstavlja atavizam u njenoj fiziologiji ali i povecava rizik od nekoliko vrlo opasnih bolesti. Prva takva bolest je nakupljanje gnoja u maternici, sto sam ti vec objasnila.

Takodjer se povecava rizik od nastanka karcinoma na mlijecnim zlijezdama (oni su takodjer ovisni o hormonima) koji mogu biti fatalni po život kuje. Tijek bolesti isti je kao kod karcinoma dojke kod zena. Zahvaljujuci spolnim hormonima i njihovim receptorima u mlijecnoj zlijezdi dolazi do razvoja tumora u sisi. Potom tumor maligno alterira (postane zlocudan), buja i salje metastaze u limfne cvorove, pluca, bubrege…slicno kao kod ljudi.

Ukoliko napipas kvrzicu u nekoj od Maggie-nih sisica, svakako mora na
pregled, snimanje i uklanjanje sise s lifnim cvorovima. Postupak je vrlo
slican kao u humanoj medicini. Ukoliko se odlucis za injekcije koje
spominje tvoja veterinarka, rizik od nastanka gnojne upale maternice i
karcinoma mlijecnih zlijezda se jos povecava. Ukoliko se odlucis za
parenje i stenjenje, to joj nece odmoci ali ni pomoci. U iducem ce ciklusu
vjerojatno biti isto. Nazalost, jedino pravo i trajno rijesenje je
operacija.

Razumijem tvoj strah od operacije. No, moram ti reci da je u nacelu rijec
o rutinskom kirurskom zahvatu gdje je smrtnost kod zdravih kuja zanemariva (puno ispod 1%). No, moram priznati da rizik ipak postoji i zato je dobro raspitati se gdje ces kujicu odvesti na zahvat, jer nemaju sve veterinarske ambulante jednako iskustva, nemaju isti sustav narkoze i slicno. Pa nemaju svi niti iste rezultate. Ja radim vec 10 godina,
operiramo u prosjeku 10 kuja tjedno i ne mogu se sjetiti kada nam je
zadnji put kujica uginula tijekom kastracije. Sigurno prije vise od 5
godina…ne znam.

To se uglavnom ne dogadja. No, u otprilike 5% kuja moze se javiti inkontinencija nakon operacije, no to rijesavamo i to uspjesno,
primjenom supstitucijske terapije. Nazalost, ne poznam nikoga od kolega u Osjeku, pa ti ne mogu nikoga niti preporuciti. Ali ako se malo raspitas, sigurna sam da ces nekoga naci.

dr. sc. Nikica Prvanović, DVM
Klinika za porodništvo i reprodukciju
Veterinarski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

***************************************

Eto, i sad – temeljem svih prikupljenih informacija, najvjerovatnije je da cemo joj dozvoliti jedan okot, a potom je ipak sterilizirati … Kako cemo realizirati okot kad dode vrieme, jos ne znamo, ZET nam je daleko 🙄 – ali morat cemo nesto smisliti.

U ponedjeljak cemo doznati rezultate pretrage krvi koju su joj u petak vadili. Eto – to bi za sad bilo to.

Ostajte u dobru …

Sto uciniti ?

Nastavak na temu prethodnog posta – problem 🙄

Ni sama ne znam sto ciniti, nisam sigurna kako postupiti.

Maggieno stanje se pomalo smiruje, jos uvijek nosi prasica u zubima svukud po kuci kud se krece iz sobe u sobu, ali vise ga ne stavlja na stomacic da “sisa”. Samo kad legne, polozi glavu na nj.

Ne place, ne uzdise, ne vrti se, normalno jede i spava. Mislim da ima lijeka koji je dobila jos za dva dana otprilike. Kod veterinarice smo bili prekjucer na kontroli, narucila nas je za sutra ponovno.

Sutra je vadenje krvi, Maggie mora biti 12 sati nataste, da se provjeri jos jednom stanje s pankreasom – to treba dva puta godisnje i sad je otprilike vrijeme.

Ono sto nam je rekla me je gurnulo u duboku uznemirenost.

Naglasila je kako u velikoj vecini slucajeva, kuja koja je tako rano pokazala simptome lazne trudnoce ima veliku mogucnost da ce se to cesto dogadati tijekom zivota.

Njezin savjet jest da Maggie damo STERILIZIRATI.

Ne znam jesam li upotrijebila pravi izraz – kako se to strucno kaze.

Nasa namjera nije bila da je parimo svake godine, nego mozda samo dva – tri puta, radi zdravlja. Iako ona ima zavidan pedigre i mladi te vrste se krecu ovdje trenutno po cijeni od 350-550 eura, nije nam do toga da je pretvaramo u tvornicu stenaca i da ih prodajemo.

Malesna je i krhka to zvjercica i zao mi ju je izlagati naporu i porodima.
Razlog vise je i njen problem s pankreasom – iako veterinarica veli da to nije prepreka.

Ona takoder tvrdi da cak i ako bismo Maggie dozvolili nekoliko parenja, lako je moguce da ce u razdobljima kad je ne parimo ponovno dolaziti do laznih trudnoca.

Veterinarica je takoder spominjala i neke hormonske injekcije koje se daju cetiri tjedna prije predvidenog roka tjeranja i da se moze i tako.. Nisam bas bila sretna kad sam to cula, jer po nekim izvorima te injekcije se mogu primijeniti PONEKAD – a ne kao redovit metod i tretman, jer nisu bezazlene.

I sad – sto je stetnije – lazna trudnoca, cesta prava trudnoca, hormonske injekcije ili sterilizacija???

Ja se operativnog zahvata bojim jer znam za cetiri slucaja gdje su psi i macke prigodom toga umrli na stolu. U sva cetiri slucaja nije bilo rijec o veterinarima pocetnicima – to su bila neka “cijenjena” osjecka veterinarska imena, da im sad ne pravim losu reklamu.

Inace, ako se nije nesto u meduvremenu promijenilo i koliko je meni poznato, jedini osjecki kvalificirani veterinar – “pravi” zivotinjski kirurg sa kirurskom specijalizacijom je Mr. Dr. Matija Skulac i njegova tvrtka “Vetosan” koja za to ima i najbolju opremu – tamo sam vodila svoju pokojnu ex psicu – ali ja vise tamo ne zivim. A otici tamo na godisnji, dati je na operaciju, pa onda ovdje voditi na kontrole – ne znam …

Ma bez obzira na nijanse, ideja o toj operaciji mi se UOPCE ne svida !

@Dramedija ??????? Molim pomoc, savjet i second opinion!

Ili bilo tko – tko ima znanja, iskustva i spoznaja o ovoj tematici …

Najljepsa hvala :sretan:

Ostajte u dobru…

Trudna???!!!

Ili mozda ipak ne ?

Kako god, ne spavamo nocu, vrtimo se, premjestamo po krevetu i okrecemo sto puta, cvilimo, stenjemo i uzdisemo…

Hormoni su izgleda posve podivljali, ponasanje je cudljivo i nepredvidivo, nimalo nalik icemu normalnom !

Jede se sporadicno, jedan dan halapljivo i puno, drugi dan gotovo nista do veceri.

Otislo se na pregled – dijagnoza

LAZNA TRUDNOCA !

E sad – nije rijec o meni, nego o MAGGIE !!!

Onima koji me duze citaju, poznato je kako smo imali problema prije godinu dana s PREHLADOM koju je upecala jer je osjetljiva na hladnocu i jako malesna pa unatoc odjeci koju redovito oblaci na hladnoci – moramo paziti

Nakon toga smo ponovno zaglavili kod veterinarice jer NISMO ZNALI STO JOJ JE, onda je ustanovljeno sto je i krenulo s PANKREATITISOM.

I sad, od svibnja ne pije nikakve lijekove i bilo je dobro.
Do prije proslog petka.

U petak smo isli do baze i odvezli se do mjesta gdje je inace pustamo slobodno trcati bez povoca i igramo se lopticom. To je ogromni poligon, sama trava i poneki zbun, ogromno polje, pregledno i nema ljudi okolo.

Ona uvijek trci u krugu od stotinjak metara, a i onda se uredno okrece da vidi jesmo li blizu.
Ali u petak je naletjela na jato vrabaca iza jednog grma i pocela ih ganjati, a kako je dobar trkac, u par sekundi je toliko odmakla da je vise nisam mogla dozvati. Srecom, Gazda je bio priseban i smjesta uskocio u auto, pokupio mene usput i dali smo se u potjeru.

Ne zato sto smo mislili da bi joj se moglo nesto dogoditi ili je netko ukrasti – nego da ne ude negdje gdje je ne bismo mogli vise dozvati ili uloviti – pokraj i iza poligona ima ogradenih podrucja koja su pod alarmima i nadzorom i u koja je dozvoljen ulaz samo ovlastenom osoblju!

Koje bi moglo doci na posao tek ponovno u utorak – jer je ponedjeljak bio njihov Labour day – praznik rada !!!

I onda smo je ulovili, ja joj odrzala bukvicu i izvikala se na nju u “bad dog” maniru – a ona je imala sasvim neduznu facu tipa ” Ali ja zbilja ne znam sto je meni bilo da sam to napravila!!!”

I tako je pocelo. Te noci je odvukla u krevetic svog prasica i pilca. Pa sam joj pilca otela jer cici. Prasicu smo izvadili cicavac. Cijele bogovetne noci se premjestala, gnijezdila, gurala prasica okolo i uzdisala. I plakala!!!
Tako sam bar ja mislila – mislila sam da je opet posrijedi njen pankreas i da je boli! Pa sam ustala i dala joj jednu od dvije preostale ampule lijeka koji je pila kad je imala probleme s pankreasom. Nije mi bilo jasno sto bi joj moglo aktivirati ponovno taj problem jer stalno jede svoju dijetalnu hranu, kravlji sir, kuhanu piletinu i mrkvicu… NIsta masno niti crveno meso. No nakon ampule se primirila – mora da je u tom lijeku i analgetik.

Naravno, njena veterinarica nije radila u subotu, pa smo tek jucer, u ponedjeljak ujutro uspjeli otici.

Dijagnoza : LAZNA TRUDNOCA!

Pitala veterinarica kad se tjerala zadnji put – mi joj rekli – kaze – daaa – sad bi onda bilo vrijeme da ima male ! Je li skuplja oko sebe igracke? Skuplja !!! Je li pravi gnijezdo? PRAVI !!!

Ovako to izgleda u dnevnom boravku -bijeli jastuk i narancasta dekica su njeni i na njima lezi i inace – ali sad ih je smotala i savila i ZBILJA napravila GNIJEZDO !

Unutra je dovukla prasica i malu kobasicu – pilica joj ne damo jer stalno onda cici !

Isto se ponasa i u blagovanju – ima kutna garnitura koja je vazda prekrivena rucnicima – tako je jednostavnije drzati sve cisto, rucnike jednom tjedno operem i sve pet. Dakle – sad i te rucnike skuplja okolo i u zaklonjenom dijelu iza stola vrpa i lijeze s prasicem izmedu njih !

Veterinarica joj je zbiberila neku injekciju i dala mi flasicu lijeka – neke kapi koje joj moram davati svaki dani i nakon osam dana moramo doci na kontrolu. Rekla je takoder, da nismo dosli, Maggieni simptomi bi se jos intenzivnije nastavili, pocelo bi joj curiti mlijeko i sama bi izdajala svoje sike 🙄 – jadni stvor !
I naravno – ponasanje bi bilo cudljivo i nepredvidivo, ukljucivo i pojacan apetit. Hormonska slika nedobra 😮 .

I tako – jos uvijek skuplja igracke oko sebe, laje na susjede koji sjede u svom vlastitom vrtu kao pomamna, to nikad inace ne cini – ode na balkon, dvaput lajne i to je to. Ovih dana – da ih moze prozdrijeti, tako bi i uradila ! Jede kao mecava, kad pojede opet nervozno laje i cici i zivcano lupa zdjelicom o zdjelicu i trazi da se ponovno napuni i voda i hrana! Niti jedna zdjelica ne smije biti prazna !

Jos ne trazi kisele krastavce i slatko.

Kako god – nadam se da ce nakon lijekova opet biti sve po starom.

Nego – u subotu smo se ponovili u stroj za susenje rublja.

Moram pojasniti kako – oni koji me duze citaju takoder znaju za moje probleme S KUCANSKIM APARATIMA I KAKO JE ZAVRSILO.

Sukus svega je da smo / :smijeh: sam odlucila da vise necemo kupovati skuplje kucanske aparate, nego samo jeftine. Ionako se pokvare nakon dvije godine i jedan mjesec kad garancija istekne. Ionako ne znamo kad cemo seljakati, a hocemo ! Jedino sto je nezgodno sto ne znate hoce li to biti za tri mjeseca ili tri godine – ali morate biti spremni. Stoga kod nas u kuci nema vise skupih ulaganja te vrste!

I tako, citam u novinama – oglasi !!! Prodaje se bla bla svega i svacega. Izmedu ostalog i stroj za susenje rublja. Mi smo inace zimi uvijek isli u bazu posusiti rublje da ga ne moram susiti u kuci i uvlaciti vlagu koja isparava susenjem u zidove.

I sad – nismo bas kanili kupovati jos jednu veliku stvar koju cemo morati vukariti kod selidbe ( osim hladnjaka, stroja za pranje rublja i sitnih aparata, namjestaja nemamo jer smo unajmili namjestenu kucu ) – ali nam to zbilja TREBA!

Gazda nije bas bio odusevljen mojom idejom kupovanja polovnog stroja.
Rekoh – koga briga, koliko nam treba nek toliko potraje! Cijena – 150 usd – novi isti kosta 399 eura – to sam pronjuskala.

Prvo, moram nesto pojasniti. U americkoj military zajednici ljudi cesto sele – svake dvije do tri ili pet godina. Uobicajeno je da se stalno nesto polovno prodaje, STALNO!
To ukljucuje sve sto zamisliti mozete – od djecje odjece, knjiga, kucnih ljubimaca – do kucanskih aparata. I nikom nije ispod casti kupiti rabljeno – pogotovo to mozete vidjeti kad imaju “yard sale” – dvorisnu prodaju djecje odjece.

Obzirom da svi mahom imaju po dvoje-troje-cetvero djece – njima je ok da to tako ide. Ja osobno – nikad ne bih kupila rabljene cipelice – svaka djecja nogica je drukcije oblikovana – ali i to se prodaje.

Ja sam recimo na tim dvorisnim rasprodajama ulovila dobrih knjiga, partitura, slika i nesto finog kristala ( to ne mogu razumjeti – ja zbilja znam sto je dobar kristal i oni su ga dali u bescjenje ).

Kako god – dosli smo u Ramstein i sreli se s mladom damom koja je oglasila stroj na prodaju. Odvezli smo se doma da vidimo je li ce nam se svidjeti – cuvala ga je cijeli tjedan za nas, pa sam predmnijevala nekako da se bas takve stvari ne prodaju lako ili da u kuci ima copor male djece pa je stroj zlorabljen. Kad ono – mladi ljudi, bez djece, stroj koristen nesto vise od godinu dana!!! Kad sam krenula pregledati, stroj je bio kao nov – iznutra i izvana! Papiri vele da je jos pod garancijom!
A i vidi se da je sama kuca dobro odrzavana – ne zbog evidentno skupog namjestaja i literature u regalima i grand klavircine koja zaprema cijelu poluetazu dnevnog boravka, nego je sve tako uredno i cisto da cijela kuca mirisi. A u spremanju su selidbe !!!

Mlada dama je inace Grkinja, pripadnica americkog zrakoplovstva, udana za Amerikanca koji je contractor. Sele u USA i pod hitno sve rasprodaju.

Ako je netko zainteresiran za klavir, Grand Samick SG 172 u besprijekornom stanju, prodaju ga za 9.000 dolara – a vjerujem da bi i spustili cijenu.

Tamo su bili i njeni roditelji koji su dosli provesti nesto vremena s kceri prije njene selidbe u USA – dvoje fascinantnih ljudi, sokantno prelijepa gospoda od 63 godine koja izgleda ukljucivo s borama petnaest godina mladja (Helga Vlahovic tip), doktorica kako rece i njen suprug nesto stariji – umirovljeni visoki casnik grcke vojske. Zivjeli su donedavna u Ateni, a sad su na Cipru.

Kad su culi da sam Hrvatica, ispitali su me od pocetka do kraja o ratu u Hrvatskoj, znaju SVE o tome, pratili su i imaju stav o svemu.

No da privedem kraju – za 150 dolara smo kupili dobar stroj za susenje, gotovo nov, radio u urednoj kuci bez sitne djece – dobra lovina !!!

I tako – to su recentne novosti … do daljnjeg .

ostajte u dobru :sretan:

Pasja posla …

Sjecate li se ovog malenog ?

To je Attila – kad smo ga prvi put vidjeli i dosao nam u goste, bio je tezak “samo” 15 kilograma i morali su ga nositi na kat jer se nije znao sam popeti nasim stubama – bio je tek mala beba od tri mjeseca !!!

To je – za one koji ne znaju – cuko nasih groomera.

Leglo iz kojeg su ga doveli je Leonberger Vom Bernsteinmeer a ta vrsta iako nastala i priznata u Njemackoj, na izlozbama zajedno spada negdje u Francuske ovcare.

Kao i svi psi iz legla, Attila ima svoj site – ovaj uzgajivac radi vrlo profesionalno i prati svoje pse i kad ih proda – na slikama se moze vidjeti GALERIJA

Obratite pozornost na one slike gdje se kupa i gdje – jede kupine !!!

Kazu groomeri da svako jutro kad izade u vrt, druga stvar koju napravi je odmah krenuti jesti kupine i maline.

Nasi groomeri dolaze u posjet svakih sest tjedana, srede, ostrigaju i nafrajkaju Maggie i usput se lijepo druzimo jer su vrlo prijazni i simpaticni ljudi.

I prije nego li je Attila dosao u obitelj oni su vec imali jednog cuku, takoder velikog ovcara – Diabola. Diabolo je vec pomalo star i jako, jako voli pricati. Mumlja, mrmori i klepece uvijek kad je dobre volje (a uvijek je dobre volje) i to cini toliko glasno da mi nekad ne cujemo jedni druge. Pa ga moraju utisavati :rofl: svako malo, a to jako komicno zvuci.

Ovako je izgledalo kad se Maggie ponovno susrela sa ova dva pajdasa – i inace mrzi da joj nuskaju rit, pa ih je stalno izbjegavala i naposljetku im je rekla sto ih ide!

Diabolo je bio jako sretan i razigran, Maggie naravno poznaje od prije pa joj se radovao – onakav ogroman stalno je tulio i dozivao, poskakivao i zalijegao u igrajuci polozaj, mlatio repinom i mumljao, silno nastojao doci do nje.

I kad su se doma kod mene pokusali kao – igrati – njemu treba tri hektara da se okrene i usput mlatne repom i srusi pregradni zid – on je doista prevelik, pa nismo se usudili pustiti je u igru – jednom je MENI stao slucajno na nogu 😮 pa sam sve zvijezde vidjela ! Ali je veeeelika maza i jako ga volimo.

I inace je jako zastitnicki nastrojen prema Attili, ne da niti jednom psu da mu pride, a kad je Maggie dosla, susjedni psi nisu smjeli niti prinjuskati blizu !

I kako vec biva, jedno vrijeme je drzala riticu pri zemlji, ali uskoro joj je dojadilo nuskanje i salijetanje dviju grdosija, pa se uspentrala na ruke i tako ostala ! Visila je na svima nama pomalo kao cicak, svak ju je drzao jedno vrijeme !

A ovako je izgledalo na samom ocjenjivanju

Nije bilo puno izlozbenih pasa, ali je zato bilo okolo puno gostiju s psima. Svake vrste. Ljudi koji imaju pse su inace jedna posebna sojta. Jako se vole druziti – ne samo na izlozbama “svoje” pasmine, nego i na svim mogucim izlozbama koje se odrzavaju. Dosta se druze i private, sklapaju se poznanstva i lako mozete cak i na ulici prepoznati tko je “psetoljubac”- bez ikakvog povoda vam se obrate dok setate pasa i kojesta vas ispituju .

Mi jako volimo izlozbe pasa.

Tu je uvijek prekrasna atmosfera, jos ako se slozi ovako lijepo vrijeme kao u subotu … Obicno parada pocinje oko deset sati pa se nastavlja do predvece.

Glazba, miris dobre papice u zraku, mozete sjesti u restorancic sa strane, a mozete si ponijeti i klopu od kuce i nitko vas ne gleda kao cudaka dok glabate batak iz aluminijske folije LOL. Ljudi si ponesu “leptir” stolice, dekice pa nije rijetkost vidjeti cuku i gazdu kako zajedno leze izvrnuti na travi u debelom hladu.

Mozete i sjesti sa strane, stolovi i suncobrani su na raspolaganju, sve je u zelenilu, svugdje na standovima svakojakog hladnog pica, voda se dijeli besplatno – sesiri se prodaju 🙂 – malo sunca, malo hlada, vjetric i koji oblak – i dobro raspolozenje !

Eto, nadam se da ste uzivali u slikama ovih prekrasnih ogromnih pasa…

Ostajte u dobru :).

Sto se radilo prosli tjedan i razno …

Ovo ce biti jedan brzopotezni s outdated informacijama – stislo s vremenom ovih dana.

Prvo – prosli vikend smo bili u Ramsteinu, ne poslom vec tek toliko da se negdje klatimo, pa na jednoj letackoj smotri.

U Ramsteinu nista novo, malo smo prosvrljali bazom, svratili do BX (skup objekata koje mozemo definirati kao robna kuca do robne kuce :smijeh:) – pa kad je to potrajalo, otisla sam “napudrati nos” i ostavila Gazdu samog vani.

Nije mu dugo trebalo da napravi novu psinu – moram reci da me jako cesto iznenadi pojavama ovakvog tipa – dosjetljiv je i svaki put izmisli nesto novo …

Kad sam izasla iz mjesta s ogledalima, prvo me odvukao ponovno u jedan butik gdje se prodaje odjeca, suveniri, nakit, knjige, narodne nosnje, glazba – sve CELTIC – originalno i dopremljeno iz Irske, Skotske, Engleske i Walesa. Tamo se volim zadrzavati jer je mjesto carobno i ima prekosvacega predivnoga …

I cijene su isto “carobne” :headbang: pa smo tamo IKAD kupili samo Gazdi iglu za kravatu i dzepni sat, a meni bros za pelerinu ( za pod vrat ) – s origigi heraldikom i sicusnim ametistima.

Onda me za ruku poveo dalje i dovukao u neku butigu gdje prave … dok mene nije bilo, narucio je :kiss: da se napravi OVO

Sad imam registarske tablice – jos samo da uzmem afto i naucim voziti ko covjek … Ali kako se cini, ove ce tablice ipak uvijek samo krasiti ured :rofl:

Pa smo bili na jednom “eventu” – avio smotri – nesto malo i beznacajno, ali zabavno

Pogodite TKO dobije kolacice koji se serviraju uz kavu

PASJA POSLA

Prica prva – CIM SE USTANEMO JE OVAKO …

Svako jutro cim otvorim oci i mala psina to registrira, nastane cicanje i pijukanje. To me prati do kuhinje dok ne krenem kuhati kavu, onda se namjesti na klupu nadgledati sto tocno radim, jer priprema se i dorucak, a ona odande dobro vidi u kuhinju – stvari treba drzati pod kontrolom !

Prica druga – RANOM ZOROM – tko ce prvi u krilo?!

Svake godine cim zahladi Maggie ima jednu naviku – uvlaci mi se kad god moze u krilo !!! To je ono razdoblje, kad je vec hladno, a jos se ne grije.

Ujutro, dok se pije prva kava, ona se prednjim sapicama nasloni na koljena, grebucka i moli da je se uzme. I onda se lijepo ugnjezdi u krilo i polozi glavu na moju podlakticu.
I sto god covjek radi, tipka, pije kavu, pise – ona namjesti glavu da joj je zgodno – kako god. Kava se uredno tako odradi, procitaju jutarnje vijesti… Gazda kaze da joj zavidi kako je na finom toplom mjestu i da bi se on isto rado uvukao :naughty: ! To kaze jer mu je zima.

A zasto mu je zima?

Ovih dana ja tvrdoglavo odbijam priznati da je ljeto otislo. Kod nas je u zadnje vrijeme hladno, jutra su 10-14 stupnjeva celzija, doduse danju se popne do 27 ili 30.

Gazda je pametno izvukao svoj zimski “robe” – a ja se ne dam – jos uvijek drzim ljetnu tanku kucnu haljinu vani, a svoj debeli zuti frotirski ogrtac u ormaru !

Onda ujutro scepam i navucem njegov “robe” jer mi je hladno!:naughty: – stoga – slike u Gazdinoj kucnoj odori, ogromnom i fufnastom sivom debelom kucnom haljetku koji fino grije. Mislim da cu mu ga sutra vratiti i izvuci svoju zimsku kucnu dekicu – mucho je zima jutrom …

Prica treca – HUD PES !!!

Ovako izgleda kad vidi s klupe blagovanja NESTO na prednjem dvoristu sto joj se ne svida. Sto je vidjela, pojma nemam, ali sam je uzela u narucje da bolje izbliza i s visoka pregleda – i usput skoro iscasila lakat u nastojanju da to usnimim mobitelom… Pojacajte zvuk !!!!!!!!!!

Prica treca – POSLIJE RUCKA

Ovako izgleda kad se fino napapamo, (Belly is full, butt is empty, life is good!!!) – dok mi pijemo kavicu, ona uziva

Prica cetvrta – TKO SE BOJI VUKA JOS ???

Ove slike su napravljene prosli tjedan, islo se zubaru 🙄 – nista problematicno, ali ja sve cim se pojavi odmah rjesavam – sto god se moze odlagati – ali zubar NIKAD.

Elem, prvo su mi zbiberili inekciju pa izasli dok to pocne djelovati. Gazda je naravno iskoristio prigodu da me apslika u nezavidnom polozaju i usput izjavio da se ne sjekiram zato sto necu moci pricati bar sat vremena – ON ce dobiti priliku da prica – HA !!!

A tu sam vec zasutjela…

Sutra ili preksutra – slike i clipovi s izlozbe pasa na kojoj smo bili ovaj vikend – nesto prekokrasno!

Ostajte u dobru :sretan: …

Kad je dobro prileci … i gdje sve !

Upozorenje – ovo je post slika za pasoljupce i one koji se takvima osjecaju!

Neku vecer nisam mogla odoljeti pa sam uzela kameru i napravila par slika – kako se lijepo dade odrijemati gledajuci TV. Pasji zivot !

Prvo smo se izvrnule u dnevnoj sobi na trosjedu na svilene jastuke … Tu se naravno valjamo i namjestamo po volji, jastuci su mekani, dekica isto.

A onda se promijeni lokacija, tek toliko raznovrsnosti radi se malo prilegne na fotelju.

Na toj fotelji ima mjesta za dvoje – tko god od nas sjedi ona legne pored! Isto je doduse i na trosjedu, voli se sklupcati uz leda ili u luk nogu kod koljena – ako lezite postrance.
Dobro grije !!!

Ovo slikanje od neki dan me ponukalo da izvucem neke druge fotke gdje se ljeskarilo i gnijezdilo…

Ovako se UVIJEK ( s druge fotelje ) nadgleda skaf s rubljem dok ja glacam, a u isto vrijeme na drugoj strani je pregled dvorista – sve s iste pozicije, maksimalno efikasno!

I mozda to bas i nije najbolje vidljivo s ovih fotki, ali vjerujte mi – izgleda kao reklama za Raiffeisen banku !!! To su tocno TE BOJE!

A ovako se smjestimo kad treba kontrolirati svoje ljude dok rade workout – cijelih sat vremena motri i pomakne se samo kad cuje neki zvuk s dvorista ! Jednom se nasla na putanji i dometu sprave za nordijsko hodanje i vise nikad!

Popodnevni drijemez u blagovanju – tu je poslijepodne suncano, a zimi toplo jer je iza obloge radijator !

ali prvo dovuce igracke za drustvo, a onda se vrti u krug i gnijezdi prije nego li se smjesti

Nije lose niti na tepihu u uredu da se moze motriti svoje ljude dok sjede za racunalima, uvijek postoji mogucnost da imaju negdje u zdjelici grozdice ili pistacio – pa se onda dode zicati.

Tu smo jos bili jaaako mali

a ovo je od prije neki dan

Drijemati se jako dobro dade i na straznjem sjedalu auta, sto smo jako rano naucili

a u svakom slucaju dobro je lezati u krivinama

Nije lose niti odrijemati kraj kreveta s Gazdine strane poslijepodne, tako da se moze odmah skociti na papuce cim on pokusa ustati

Kad su velike vrucine, najbolje mjesto je u uredu pred ventilatorom, valjati se po plocicama i premjestati povremeno

pa se onda premjestiti u dnevni boravak i provjeriti je li tamo pod hladniji

Ali najljepse je u svojoj logi, tu se gnijezdi i spava nocu kraj Gazdarice !

Kako vidite, krevetic je napravljen u veeeelikom plasticnom bijelom skafu! Tu ona ima dosta mjesta da se komotno ispruzi i izvali sve cetiri u zrak.

Ima dva sloja puta pet centimetra debele fine nove cvrste spuzve presvucene svaki svojom jastucnicom (odsjecene po mjeri), preko toga dva crna tanka otiraca – tepiha (isto kupljena po mjeri skafa) da ne tone u spuzvu, a preko toga svoju prostirku.
Prvo smo koristili lijepu rucno pletenu djecju dekicu koju smo za nju dobili na poklon (jer su je djeca poznanika prerasla), a onda presli na velike rucnike koje lijepo svake subote promijenimo kad presvlacimo sve krevete i posteljinu (puno prakticnije obzirom da to mozemo iskuhati u pranju) – a subotom se i ona kupa …

Skaf je smjesten izmedu ormarica i radijatora, a ispod prozora. Skaf zato sto mi se cinilo da je bolje rjesenje nego onaj pravi krevetic za cukce koji smo gledali i koji mi je bio tako nisko pri podu i neka jadna tanka spuzvica dolje.
Ovo je fina cvrsta plasticna skoljka s debelim mekanim podlogama za spavanje. Fino toplo i zasticeno mjesto. Milina!

U skorasnje vrijeme je pocela dovlaciti i igracke da spava s njima

I eto, cudno je da sam ovaj post nakanila objaviti ama bas isto jutro kad je Svekrva stavila ZETOVE slike u svoj post :cerek: – bas koincidencija :kiss: i tu se vidi kako se lijepo i ugodno, BAS KAO I UVIJEK i ovaj nas handsome ZET valja po presvlakama!

Eto – u nadi da cete i vi sebi moci priustiti ovakvo jedno prilijeganje malo cesce nego inace – ostajte u dobru …:smijeh:

Kaos i kako ga prezivjeti

A TO CEKA I VAS !!!

Kad-tad.

Gazdi je sutra blagdan ( Memorial Day ), ima dugi vikenad pa smo odlucili umjesto izleta, rucka uz Rajnu u suncan dan i posjete dvorcima ( kojima ne znam vise ime i sad ne mogu napisati, a prospekta vise nemam jer sam jucer njime obrisala cetke ) – obaviti soboslikanje iliti krecenje. Nije se cak puno niti otimao kad sam mu najavila, samo je rekao: “Yes honey” … i od tad to stalno ponavlja. Srecom je dobar majstor, cisto radi i ne packa okolo, milina jedna !

Imamo i nadzor – kud god mi, tud i ona.

Pa sam joj i u dnevnu sobu donijela stolicu da se ne umara

A kad joj postane prenaporno gledati nas kako radimo, legne u predsoblje ili blagovanje gdje nije toliki metez, samo odlozen drlog iz drugih dijelova kuce

I onda, dosli su nam groomeri i u goste doveli novog clana svoje obitelji

Groomeri su odmah smontirali stol na balkonu i prikljucila sam im struju, pa su navalili na Maggie, a maleni cukov grandioso imena Atila je radoznalo prenuskao cijelu kucu .

“Maleni” je jos beba, tri mjeseca, a tezak oko petnaestak kilograma ( tako mi rekose ), prica sitnim glasom i bas kao prava beba je zaigran. Dolazi iz ovog legla, koga vise zanima tu je SITE UZGAJIVAČA.

Moram napomenuti da oni vec imaju jednog predivnog ovcara, crni ogromni nesto malo veci i tezi od mene, ime mu je Diabolo i kad mi je jednom nehotice stao na nogu vidjela sam sve zvijezde. Pitom i poslusan, ovaj put ga nisu doveli – zato smo se dobro zabavili s malenim.

Prvo se igrao Maggienim igrackama

I dudio u hladovini

Tu je od Gazde dobio malo jabuke, pa je to glocao dok je ovaj provjeravao mail box i vijesti

Za sad jos stane pod moj kuhinjski stol, bojim se da iduci put kad dode vise nece moci

Ali je dobra nuskalica, iza ovih vrata je ostava, a u ostavi vreca hrane za Maggie koja je, da ne bude zabune, zatvorena dvije stipaljke.

Ali i prije toga se zaletio u kuhinji na Maggien kutak gdje su njene posudice s hranom i vodom pa se tamo pogostio

Maggie nije bilo da brani svoj posjed jer je imala preca posla u taj tren

Ali cim je bila gotova, dosla je da ga nauci redu – vjerovali ili ne, izgleda da ona zna i osjeti da je on, iako puno veci od nje, jos uvijek samo beba, tako da ga je cijelo vrijeme bez problema natjerivala po kuci, a on jadan samo zacvili i pokorno ode na drugi kraj do nogu gazdarici

I tako to, groomeri i cuko odose, mi nazad na sljaku. Maggie vise ne izgleda kao mala rundlava ovca nego kao prava dama, uredna pudleca frizura koja ce potrajati sest tjedana +/-.

Score je sljedeci – ured i blagovanje gotovi, dnevna soba gotova, do veceri moramo prirediti spavacu kako bismo je ujutro na sabaha startali + kuhinja ide na kraju sutra. Kupionicu ce napraviti kucevlasnik kad mi odemo na godisnji jer stavlja neku kerefeku na zid koju mu jos nisu dopremili . I inace se zagrcnuo od zaprepastenja kad smo mu najavili da cemo kreciti – NIKAD mu jos nitko tko je tu stanovao nije krecio, a pogotovo podove mijenjao kao mi ( izbacili smo ogavni tepison i stavili fini pod u predsoblje ).

Blago vama koji ne soboslikate i licite i krecite !

Topao, musavi, zafarbani pozdrav …

Jedan obiteljski repati + UpDaTe – za pasoljupce i one koji se takvima osjecaju

Post obiteljski – danas se navrsava dvije godine kako je mali repati dio nase obitelji i obiteljska maza dosla na ovaj svijet – ovo ce biti post slika – Maggie.

Prvo kupanje kad smo dosli doma

Privrzeni su jedno drugom

U toplom kreveticu, ispocetka smo imali dekicu, a onda smo presli na veliki rucnik za plazu koji joj je posteljina

Ovako smo se vozili u pocetku dok smo jos bili mali

Tu je jos manja od svog malog ranca

Pufna crne vune

Tu smo vadili krv kod veterinara

Omiljena igracka – pilac koji skvici kad ga dobro protresete – i tako sto puta na dan

Tu je odlucila okrenuti glavu i ne slikati se

A onda smo je nagovorili

Visenamjenski pas – svijetli u mraku prije spavanja – Gazda je uspio na neki nacin uloviti ovaj prizor

Omiljeno mjesto u predsoblju – odavde se ima kontrola i pogled na : balkon i vrt, kuhinju, stednjak i posudicu s hranom, ulazna vrata, wc gdje je njena kutija za pijesak, spavaca soba gdje je njen krevetic dolje kraj radijatora i kraj naseg kreveta – dakle pokrivena su sva strateska mjesta

“Oni dani u mjesecu” prvi put

Ono malo sat vremena snijega sto smo imali ove godine, ali smo se svejedno dobro zabavili

Bozicni ugodaj

Kad je zima onda se i obucemo jer smo malesni i krhki

Ovo je rucak i vecerica za godinu dana – vreca hrane veca od nje

Tu se imalo bogato krzno – pa smo plakali i ona i ja dok smo cesljali pasjom bodljikavom cetkom, uskoro smo odlucili da je tome kraj jer boli i nije nam svrha da “se treba pomuciti za ljepotu”, pa se od onda sisamo na krace

Ovdje se mlati po piletini – to dok jos nismo bili na dijeti

Naravno, Gazda ima navigatora dok vozi, ona brine da se ne izgubimo

A ima pomoc i kad radi

Ovako izgleda kad se izlazi, cika, vriska i galama – zanemarite moj iritantno visoki ton glasa na samom pocetku clipa, tako joj se uvijek obracam kad izlazi, ona to voli – inace tako ne pricam :rofl: u stvarnom zivotu

A ovako izgleda kad nam dodu groomeri i bace se na posao

Ovako je kad zajedno surfamo

I kad se hoce igrati

A ovo su slike kad je bila u gostima kod Mrs Hawkins dok smo bili odsutni

I za kraj – i ovako izgleda pasji zivot

I eto … to bi otprilike bilo to – malena zvrnda danas slavi drugi rodendan i nadamo se da ce ih imati jos puno, puno u dobrom zdravlju i sretno :fino:

UPDATE – sigurna voznja pasa i kako je upriliciti

Ovo da se zna / vidi kako se sinjorina vozila po propisu – prvo smo pokusali s pasjim pojasom ( nekom vrstom remenja ) velicine S na straznjem sjedalu – skicala je cijelo vrijeme je kao da je koljemo, davila o remenje, skakala, pokusala se iskobeljati i grebla – zakljucak – necemo upotrebljavati !!! Dali muciteljski pojas nekim naivnim ljudima za njihovog psa i vise ih nikad nismo vidjeli, tako da ne znamo je li kod njih funkcionira.

Onda smo pokusali s mrezom – tu vec imamo slike, daleko je humanije iako ona gleda mizerno iza te mreze ne bi li izazvala sucut i bila uzeta u krilo.

Jedna od prednosti je da se ima cime baviti dok smo mi odsutni i ona ceka u autu, unatoc tome sto uvijek ima svoje igracke u autu i svoje svinjsko uho za zvakanje u dokolici, unatoc tome sto nikad nista drugo ne grize i ne pravi stetu – mreza je pravi izazov – dodatno se zabavi tako da ima jos nesto gristi i progristi sto rupa kroz koje se provuce i onda grije moje ili Gazdino sjedalo dok se mi ne vratimo iz kupovine. Prvo sam pokusala zatvoriti progrizene rupe, pa je mreza visila u dronjcima, onda smo stavili novu koja je isto bila progrizena u odredenom vremenskom roku. Onda smo odustali, morali bismo montirati neku malo otporniju mrezu od celicno plastificirane giga mutirane NASA developed legure koju mali uporni ostri zubici nece progristi.

Ovo sto se ona vidi kako pazljivo motri cestu kraj vozaca – ne sjedi na suvozacevom sjedalu nego izmedu, tu je izmedu sjedala nesto poput sirokog spremnika u kojem drzimo navigaciju i neke sitne stvarcice s finim zgodnim poklopcem na koji se pas moze fino udobno i komotno smjestiti i podbociti. Ne vjerujem da je taj dio opreme auta predviden za tu namjenu, ali izvrsno sluzi. U prednjem dijelu ispred te kutije na malo nizem postolju je mjesto s utorima gdje se mogu odloziti dvije case ili salice. Tamo su obicno nase male flasice s mineralnom.

Ostajte u dobru…

I am Legend + repati UpDaTe [01/2008]

Nikako da stignem napraviti osvrt na tri filma koja smo gledali tijekom blagdana. Usput bih zeljela napomenuti da je rijec o blockbusterima koji upravo igraju u americkim kinima i vrte velike brojke, pa sam s pravom ocekivala dobru stvar.

I am Legend

JA, LEGENDA

Film je napravljen po SF knjizi koju je 1954. godine napisao Richard Matheson. Radnja se dogada u njegovoj buducnosti, daleke 1976. godine, apokalipticna vizija gdje je cijelo covjecanstvo zarazeno i oboljelo od neke pandemicne forme bolesti cije posljedice mijenjaju tijelo i metabolizam ljudi – nesto nalik vampirizmu. Glavni lik je ostao imun na infekciju i tijek radnje prati njegovo prezivljavanje, rasplet i katarza se dogadaju na razlicit nacin u knjizi i filmu, ali vrlo dobro obradeno u oba slucaja.

Knjiga je izvrsna. U velikom broju detalja naravno knjizevni predlozak i scenario se razlikuju, sam kraj je takoder drukciji. Temeljeno na uvrijezenom shvacanju i dozivljavanju vampira koji su po tradiciji simbol zla i uzrok straha koji seze jos iz mutnih, mracnih pradavnih predaja covjecanstva, u ovoj knjizi postojanje jedinog prezivjelog pripadnika “starog covjecanstva” koji je drukciji, u novom izmijenjenom svijetu ljudi vampira postaje razlogom uzasa i jeze. Nakon borbe sa stvarnoscu, pokusaja da istrijebi oboljele oko sebe, jedini prezivjeli COVJEK na kraju price shvaca da je ON taj koji je predstavnik mracne strane covjecanstva, a ne vampiri koji ga okruzuju – razumjeva da je njegovo postojanje njihova mora, da je ON postao simbol zla u tom novom svijetu, da je ON cudoviste kojeg se boje kao sto su se nekad ljudi bojali vampira, i prica zavrsava recenicom JA SAM LEGENDA…

Film inace ima drukciji kraj, u filmu nije toliko razaznatljivo zasto je naslov toliko simbolican, u knjizi je apokalipticna vizija u potpunosti zaokruzena, ljudska vrsta kao takva je potpuno nestala, docim u filmu ima nade za covjecanstvo kakvo poznajemo, opstala je jedna mala kolonija ljudi koji su prezivjeli i koja je … ali necu vam kvariti uzitak gledanja filma.

SVAKAKO POGLEDAJTE TRAILER – posebno upecatljiva scena pokusaja lokaliziranja zaraze i evakuacije stanovnistva, nakon cega se “ground zero” izolira od ostatka svijeta i pretvara u karantenu rusenjem mostova i barikadama.

U glavnoj ulozi je briljantni WIl Smith, koji pak jako dobro zna izabrati scenarij ( sjetimo se samo role iz filma I ROBOT ). Za film mozemo bez pretjerivanja reci da je unatoc nekim momentima kojima neostaje dio price da ih pojasni ( koji su u knjizi ) – pravo remek djelo. Detalji iz knjige su malo prilagodeni danasnjem dobu i tehnologijama – radnja se dogada u New Yorku 2012. godine, Dr. Robert Neville je visoki vojni casnik virolog koji i nakon apokalipse radi u podrumu svoje kuce pokusavajuci sintetizirati lijek i bori se dan za danom u prezivljavanju.
Inace, virus o kojem je u filmu rijec je nastao u postupku pravljenja lijeka koji je kao veliko otkrice napokon iskorijenio i izljecio rak. Lijek je uzrokovao nuspojave koji su se nakon nekog vremena javile kod izljecenih pacijenata i uzrokovale bioloske i psiholoske mutacije – zarazene osobe su izgubile mogucnost govora i rasudivanja i postale nocna bica koja love i hrane se pripadnicima vlastite vrste. Zarazene su i zivotinje. Inace virus se siri zrakom, tako da je zaraza zaobisla samo one pripadnike covjecanstva i zivotinja koji su iz nepoznatih razloga ostali imuni.

Glazba koja se, kao i ideja koju nosi kao potka provlaci kroz film je Bob Marley (jedan od mojih drazih glazbenika :cerek:)

Inace ovo je treci film snimljen po ovom literarnom predlosku, prethodna dva su bila The Last Man on Earth, 1964 i The Omega Man, 1971 godine – nisam ih gledala stoga ne znam da li su za preporuku.

Preporuka – svakako pogledati !!!

Ovaj sud donosim naravno prema vlastitim afinitetima, ja sam od onih koji jako vole Matrix trilogiju …

Nadalje
National treasure – Book of secrets

Ovo bi trebao biti nekakav nastavak filma iz 2004. koji se zvao National Treasure. Samo sto je ovo KNJIGA TAJNI. Prvi dio je recimo bio limunada, probavljiv, nezahtijevan, ono – kad radite na pola mozga… I cak nije bilo ni lose, Cage, Masoni i lov za blagom, nadmudrivanje s alarmima, drevni prolazi i crkve, lesevi i zlato, doktorice arheologice i direktorice muzeja koje izgledaju kao teenage miss – ma – ma cak i zanimljivo. Ako niste pogledali, pogledajte.
Ovaj nastavak – pa … prvi dio me namamio da pogledam drugi.
Glavnu ulogu igra Nicolas Cage kojeg ja inace volim gledati. Tu je svasta sad udrobljeno, i zaprepascujuce tajne, i Masoni, i high tech rjesenja i americka neotkrivena povijest, i dvor engleske kraljice, trka i jurnjava, i americki predsjednici koje otimate kako vam se svidi, i kriminalci s poznatim precima, i budale koje ginu za ideale, i tajne odaje, i mama koja cita pradavne jezike, i ona ista doktorica … ajmeeee…
Tu mozete vidjeti TRAILER.
Tko je u raspolozenju za nezahtjevnu zabavu – ovo je rjesenje za nedjeljno poslijepodne.

I na kraju
AVPR: Aliens vs Predator – Requiem, 2007

Ovaj film je jedno potpuno smece, bez ijedne svijetle tocke osim kad ugasite televizor. Zapravo, dajem vam samo osvrt na dio filma, pa mozda nije posteno to nazvati osvrtom na film, ali vjerujem da je i sam pocetak koji po pravilu mora biti upecatljiv da bi potencijalnog gledatelja privukao uvijek reprezentativni uzorak i trebao bi biti bolji dio filma.

Ja sam odgledala 35 minuta, Gazda koji ima visi prag tolerancije na filmska smeca je odgledao 45 minuta.

Potpuno zanemarite ovaj film, osim ako niste od one vrste cudnovatih ljudi koji uzivaju u namjernom nasilju, krvi, bolesnom mucenju, izvitoperenim konstrukcijama poremecenog uma koji za iste takve bolesne umove koji to vole gledati smislja odvratne situacije koje su samima sebi svrha. I sve se dogada na Bozic u idilicnom mirnom americkom mjestascu. Krvi, kretenizma i kostiju do koljena.

Kome je mozda ipak do toga, ovdje imate TRAILER

Jednom rijecju – glup film prepun glupih situacija koje nemaju ni svrhe ni smisla i cini se da im je jedina namjena stvoriti sto bolesniju atmosferu.

Ovakav krvozedni sirovi nasilni bespotrebni trash dugo nisam vidjela.

Umjesto toga pogledajte ponovo prethodnika ovog filma, izvrsni

Alien vs Predator, 2004 , to je dobro utroseno vrijeme.

Dinamican, zanimljiv i vizuelno atraktivan uz pomalo slinavih scena (koje mozete i prezmiriti) ruznjikavog zubatog bica s nezgodnim prehrambenim navikama, ali … nitko nije savrsen :smijeh:. Sjetite se samo da biste vi postupali isto kad biste bili mama s mladima u borbi za prezivljavanje vrste na nepoznatoj planeti.

I evo i tu TRAILER

Ostajte mi u dobru …

REPATI UpDaTe

Zaboravih, imali smo jucer groomere, Maggie je dobila novi look

Ovako to izgleda kad groomeri rade

A usput … ovako izgleda kad se zajedno radi za Gazdinim racunalom, kad se ja maknem sjesti za svoj PC, Maggie mi grije sjedalicu

Pokraj mog radnog stola i ispred toplog radijatora ima svoje mjesto za lezanje (svoja dva debela mala tepiha) i igranje, ali radije voli sjesti na stolicu koju joj privucem – nekad se sklupca i jednostavno na njoj zaspe.